REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastir

Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir

P-324/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužiteljice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske poštanske banka iz [adresa], OIB: 87939104217, ( ranije Nova hrvatska banka d.d. Zagreb) zastupanog po punomoćniku Ivi Šućur, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti / isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11.2.2026. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 26.3.2026.

p r e s u d i o  j e

„I/. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2.4. Ugovora o kreditu br. 735313, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 27.06.2005. godine, potvrđenog dana 29.06.2005. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa pod brojem: OU-843/05, u dijelu odredbe koji glasi:

,,…, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

II/. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.8.st1. Ugovora o kreditu br. 735313, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 27.06.2005. godine, potvrđenog dana 29.06.2005. godine po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa pod brojem: OU-843/05, u dijelu odredbe koji glasi:

„…po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

III./ Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci iz [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.308,02 EUR ( slovima: tisuću tristo osam eura i dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

3,32 € tekućom od 01.04.2008.

3,38 € tekućom od 02.05.2008.

3,22 € tekućom od 02.06.2008.

3,07 € tekućom od 01.07.2008.

3,12 € tekućom od 01.08.2008.

3,07 € tekućom od 01.09.2008.

3,02 € tekućom od 01.10.2008.

3,17 € tekućom od 03.11.2008.

2,72 € tekućom od 01.12.2008.

12,11 € tekućom od 02.01.2009.

13,15 € tekućom od 02.02.2009.

13,72 € tekućom od 02.03.2009.

11,84 € tekućom od 01.04.2009.

11,85 € tekućom od 02.05.2009.

8,89 € tekućom od 01.06.2009.

6,74 € tekućom od 01.07.2009.

7,39 € tekućom od 01.08.2009.

8,92 € tekućom od 01.09.2009.

10,56 € tekućom od 01.10.2009.

9,70 € tekućom od 02.11.2009.

11,16 € tekućom od 01.12.2009.

13,42 € tekućom od 02.01.2010.

14,91 € tekućom od 01.02.2010.

14,38 € tekućom od 01.03.2010.

17,73 € tekućom od 01.04.2010.

17,03 € tekućom od 03.05.2010.

17,83 € tekućom od 01.06.2010.

28,05 € tekućom od 01.07.2010.

25,75 € tekućom od 02.08.2010.

33,75 € tekućom od 01.09.2010.

29,21 € tekućom od 01.10.2010.

25,77 € tekućom od 02.11.2010.

35,58 € tekućom od 01.12.2010.

42,20 € tekućom od 03.01.2011.

36,80 € tekućom od 01.02.2011.

37,54 € tekućom od 01.03.2011.

34,00 € tekućom od 01.04.2011.

34,93 € tekućom od 02.05.2011.

45,77 € tekućom od 01.06.2011.

47,26 € tekućom od 01.07.2011.

59,54 € tekućom od 01.08.2011.

54,78 € tekućom od 01.09.2011.

47,47 € tekućom od 01.10.2011.

47,13 € tekućom od 02.11.2011.

45,97 € tekućom od 01.12.2012.

48,43 € tekućom od 02.01.2012.

50,92 € tekućom od 01.02.2012.

50,80 € tekućom od 01.03.2012.

48,83 € tekućom od 02.04.2012.

49,27 € tekućom od 02.05.2012.

50,06 € tekućom od 01.06.2012.

48,79 € tekućom od 01.07.2012.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci iz [adresa], OIB: 87939104217, da tužiteljici ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.831,81 EUR ( slovima: tisuću osamsto trideset jedan euro i osamdeset jedan cent ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.3.2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. Zagreb tijekom 2005. godine sklopila Ugovor o kreditu u kojem je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem Ugovoru, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik je tužitelju od dana 15.07.2007.godine pa do isplate naplatio iznos za koji ne postoji valjana pravna osnova. Obzirom da je pravomoćnom presudom VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004.-31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe Ugovora. Prema čl. 1111. st.1. ZOO-a, „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115. ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. Tužiteljica se poziva i na odredbe članka 502.c i 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku te na odredbu članka 6. st. 3. Zakona o sudovima i predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati novčanu tražbinu u iznosu čiju visinu će odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke i dokumentaciju te nakon što se provede odgovarajuće financijsko vještačenje, kao i da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu sukladno odredbi članka 11.3. predmetnog Ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice te smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet te da nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a. Tuženik ističe da tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Upravo suprotno, tuženik tvrdi da se o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli prethodno pregovaralo te da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu između njega i tužiteljice. Punomoćnik tuženika ističe da osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije te da joj sud naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3.

Sud je proveo dokaze uvidom u dopis radi dostave podataka od 31.5.2023. ( list 6 spisa), uvidom u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu ( list 7-11 spisa), te uvidom u rješenje istog suda broj Tt-22/18434-2 od 14.4.2022. ( list 12-13 spisa), uvidom u Ugovor o kreditu broj 735313, sklopljen između bivše Volksbank d.d. i Kaluđer Zlate dana 27.6.2005. a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka, pod brojem OU-843/05 dana 29.6.2005. ( list 17-21 spisa) uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 22-36 spisa), uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-23/25802-2 od 3.7.2023. ( list 55 spisa), uvidom u pravomoćno rješenje ovog suda P-324/2024-3 od 11.6.2024. ( list 68-70 spisa), uvidom u zapisnik ovog suda od 10.3.2025. ( list 73 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka FI od 27.7.2025. ( list 84-102 spisa), uvidom u zahtjev za dostavu podataka od 31.5.2023. ( list 112 spisa), te saslušanjem vještaka FI i tužiteljice ZI na ročištu od 11.2.2026. ( list 113-114 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 735313 sklopljen između Volksbank d.d. i tužiteljice ( tada JI ) dana 27.6.2005. ( list 17-20 spisa ), a koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavelić – Musa iz Osijeka, pod brojem OU- 843/05 dana 29.6.2005. sud je utvrdio da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 16.004,00 CHF, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Odredbom Ugovora pod brojem 2.4. korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu koja je promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te se ista obračunava i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate. Točkom 2.1. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je redovna kamata od 5,50 % godišnja, promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Namjena kredita je kupnja vozila, a rok otplate 84 mjeseci.

5. Uvidom u pravomoćno rješenje ovog suda posl.br. P-324/2024-3 ( ranije P- 624/2023) od 11.6.2024. ( list 68-71 spisa) utvrđeno je da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

6. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-22/18434-2 od 14.4.2022. utvrđeno je da se u sudski registar suda upisuje promjena tvrtke Sberbank d.d. i promjena odredbi statuta, u dioničkom društvu pod nazivom Nova hrvatska banka dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa] ( list 12-13 spisa ). Uvidom u rješenje istog suda broj Tt-23/25802-2 od 3.7.2023. utvrđeno je da se u sudski registar upisuje pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. [adresa], dioničkom društvu pod nazivom Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa] ( list 55 spisa).

7. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju (list 22-36 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka FI od 27.7.2025. ( list 84-102 spisa), te saslušanjem vještaka FI na ročištu od 11.2.2026. ( list 113-114 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom otplate kredita radi promjene kamatnih stopa platila više u ukupnom iznosu od 1.597,35 HRK, odnosno 212,01 EUR, dok je radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 8.257,89 HRK, odnosno 1.096,01 EUR, odnosno ukupno 1.308,02 EUR.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka FI cijeneći ga stručnim i utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji, a nakon saslušanja vještaka, punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

9. Podneskom od 26.8.2025. godine punomoćnik tužiteljice uredio je tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je predložio da sud donese presudu kao u izreci ove odluke. Punomoćnik tužiteljice je očitom omaškom naznačio ukupan iznos preplate s osnove razlike u tečaju te s osnove promjene kamatne stope u visini od 1.328,02 EUR, iako zbroj mjesečnih preplata anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka FI iznosi 1.308,02 EUR, a što je punomoćnik tužiteljice i naznačio u točki II. istog podneska.

10. Saslušanjem tužiteljice ZI na ročištu od 11.2.2026. ( list 113- 114 spisa) sud je utvrdio da je ista u lipnju 2005. godine sklopila Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila sa bivšom Volksbank d.d. Prvo je otišla u auto kuću u [adresa] na Čepinskoj cesti te je tamo izabrala automobil marke Fiat Punto. Nakon toga je otišla u svoju firmu u Saponiju Osijek gdje je bila u stalnom radnom odnosu da joj izdaju dokumente za ishođenje kredita, te je sa tim dokumentima otišla u Poslovnicu Volksbank u Osijek u Ulicu Republike. U to vrijeme tužiteljica je živjela u [adresa] kao samohrana majka i svakodnevno je putovala na posao u Osijek pa joj je osobno vozilo bilo potrebno za vlastite osobne potrebe. Nije imala svoj OPG, niti obrt, a niti je bila član uprave trgovačkog društva ili poduzeća. U banci joj je ponuđen kredit u CHF valuti kao stabilan i najpovoljniji pa je takav kredit prihvatila. Bila joj je bitna visina mjesečne rate i rok otplate od sedam godina. Ne sjeća se kolika joj je bila početna rata, ali zna da su nakon nekog vremena rate počele rasti pa su pred kraj otplate kredita bile i duplo veće od početne. U banci je tužiteljici predočen već unaprijed pripremljeni i napisani ugovor o kreditu pa nije mogla pregovarati o nekim drugim ugovornim odredbama. Mogla je takav Ugovor prihvatiti ili odbiti. Prije potpisivanja Ugovora isti je pročitala, ali je odredbe Ugovora razumjela kao laik i nisu joj bile bitne ostale odredbe osim navedenih. Sjeća se da je Ugovor ovjerila kod javnog bilježnika u Osijeku. Javni bilježnik joj nije tumačio odredbe ugovora. Djelatnik banke je nije upozorio da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što štiti tečaj kune u odnosu na euro. Rate kredita tužiteljica je sama otplaćivala iz svoje plaće.

11. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim te utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji i drugim provedenim dokazima. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona u svojstvu potrošača sklopila Ugovor o kreditu sa pravnim prednikom tuženika. Tužiteljica je imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužiteljica isti potpisala kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužiteljica svoje potrošačko svojstvo dokazala navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

12. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. godine u točki I potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine u dijelu točke VIII izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih, VIII tužena Sberbank d.d. – ranije Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

- ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Za Sberbank ( sada Nova hrvatska banka, odnosno Hrvatska poštanska banka, a ranije Volksbank ) nisu u zastari niti kamate, niti tečaj jer je po oba pitanja kolektivna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4.7.2013. postala za tu banku pravomoćna 14.6.2018. godine, kako u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli tako i u odnosu na utvrđenja o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa stoga zastara nastupa tek po isteku petogodišnjeg zastarnog roka i to 14.6.2023. godine. Tužba u ovom predmetu podnesena je 9.6.2023. godine, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći u ovom predmetu 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke za pravnog prednika tuženika u predmetu Franak jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o nišetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužiteljice usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 9.6.2023. godine u cijelosti se ukazuje neosnovanim prigovor zastare tuženika.

17. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka.Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. ZOO-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

18. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP- a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

19. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

21. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezanje cijene kredita uz promjenu valute CHF u odnosu na HRK i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjene kamatne stope tijekom otplate kredita i ugovaranje valutne klauzule, ništetne pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje joj je naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud odlučio kao u točki I/, II/ i III/ izreke ove presude.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ). U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povreda načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog aniteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 19.6.2023. i 19.3.2025. u pojedinačnom iznosu od 50,00 eura, troškove sastava podnesaka od 31.10.2023. i 26.8.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 10.3.2025. i 11.2.2026. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 1.200,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 300,00 eura i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupno 1.831,81 EUR. Punomoćniku tužitelja nije priznat trošak sastava podneska od 10.2.2026. s obzirom da se podnesak sa tim datumom ne nalazi u sudskom spisu, a nije priznat niti trošak dopisa banci od 31.5.2023. jer takav dopis nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka. Također nisu priznati niti zatraženi troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu, a s obzirom da tužiteljica sudske pristojbe nije niti platila, a temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. br. 118/18 i 51/23 ) oslobođena je plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki IV/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 26.3.2026.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano.

Dostaviti:

Tužiteljici putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika