Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 17 P-54/2026-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. odvjetnici Davorki Kovač, iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku odvjetniku Hrvoju Matiću iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave u prisutnosti pun. tužitelja i zamjenice pun. tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11 i 25/13. – dalje u tekstu ZPP), 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 136- 24/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29.01.2008.g. sklopljenog između tužiteljice RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao pravnog prednika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Jagode Vajdić- Sevšek dana 29.1.2008.g. pod brojem OV-1397/08, u dijelu u kojem glasi: „ U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita , Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria -Bank d.d.” Tuženik Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 je dužan u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 594,73 EUR- a(petstodevedesetčetirieuraisedamdesettricenta), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2021.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Tuženik je dužan platiti tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.919,74 EUR-a (tisućudevetstodevetnaesteurasedamdesetčetiricenta), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je po punomoćnici sudu podnijela tužbu dana 9. prosinca 2022.g. protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, radi isplate novčanog iznosa od 594,73 EUR-a / 4.481,00 kn, u kojoj navodi da s prednikom tuženika kao trgovcem sklopila dana 29. siječnja 2008.g., ugovor o kreditu br. 136-24/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je solemniziran kod Javne bilježnice Jagode Vajdić Sevšek iz [adresa], pod brojem OV-1397/08 dana 29. siječnja 2008.g., te joj je prednik tuženika kao potrošaču temeljem predmetnog ugovora odobrio kredit za kupnju stana u kunskoj protuvrijednosti od 51.000 CHF, prema srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita i to na rok od 25 godina.

1.1. Tužiteljica navodi da je odredbom čl. 8. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke. U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

1.2. Tužiteljica navodi da je dana 9. prosinca 2021.g. prijevremeno otplatila kredit te da je morala platiti i izlaznu naknadu u iznosu od 4.481,00 kn, zbog prijevremene otplate kredita. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 8. Ugovora o kreditu uz napomenu da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Iz odredbe čl.81. Zakona o zaštiti potrošača proizlazi da se smatra nepoštenom ugovornom odredbom ona odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica ističe kako smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ista bila unaprijed formulirana od strane trgovca, a zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj. Tužiteljica navodi da se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tužiteljica stoga smatra da je ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza potrošača na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, a slijedom toga i ništetna.

1.3. Tužiteljica ističe da je odredbom čl. 1024 st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome obavijestiti banku. Iz st. 4. istog članka proizlazi da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je u ugovoru trebalo vratiti. S tim u vezi tužiteljica ističe da ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita je suprotna odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima i kao takva u suštini predstavlja Ugovornu kaznu u slučaju prijevremene otplate, a ugovorna kazna ne može se ugovoriti za novčane obveze. Ponovno napominje da iz odredbe čl. 1024 st. 4. zakona o obveznim odnosima se može zaključiti kako banka nema pravo na naknadu koja bi se sastojala u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, te stoga nema niti štete na strani banke.

1.4 Tužiteljica navodi da u slučaju prijevremene otplate kredita ne postoji nikakva uzročno-posljedična veza između prijevremene otplate kredita i eventualno nastale štete na strani banke. Pravo na prijevremenu otplatu kredita ovlaštenje je korisnika kredita kojom on ne vrši nikakvu protupravnu radnju, pa se ne može govoriti o obvezi naknade štete prema banci koja bi bila prouzročena povredom ugovorne obveze iz ugovora, a koja s sastoji od prijevremene otplate kredita. Tužiteljica ističe kako se naplatom naknade za prijevremenu otplatu kredita ide prema neosnovanom bogaćenju tuženika.

1.5. Tužiteljica ističe da je prije pokretanja ovog parničnog postupka poslala tuženiku zahtjev za vraćanje uplaćene izlazne naknade, no tuženik je u svom odgovoru od 11.7.2022.g., odbio zahtjev tužiteljice radi čega je ista bila prisiljena pokrenuti ovaj parnični postupak, te predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbu i njezin tužbeni zahtjev.

2. Sud je dostavio tužbu tuženiku radi davanja pisanog odgovora na tužbu uz upozorenja iz čl. 331 B. ZPP-a, kao i čl. 284. st. 3. i čl. 285. st. 1. ZPP-a, a kao i čl. 232 čl. 1. ZPP te čl. 106 s. st. 5. ZPP-a, i čl. 106 a. st. 6. ZPP-a. Tuženik je po punomoćniku dostavio pisani odgovor na tužbu od 14.2.2023.g. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu, i visinu tužbenog zahtjeva, a ističe i prigovor zastare.

2.1. Tuženik ističe da tužiteljica već vodi parnični postupak na Općinskom sudu u Varaždinu pod brojem P-1013/19, protiv tuženika u kojem postupku traži da se utvrde ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te potražuje isplatu s te osnove, radi čega predlaže da se ovaj parnični predmet spoji radi zajedničkog raspravljanja na parnični predmet P-1013/19 kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi pozivajući se na odredbu čl. 313. ZPP-a.

2.2. Tuženik ističe kako sukladno Zakonu o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Smatra kako je za nepoštenost odredbe potrebno ispunjenje pretpostavki, a to je da s o njoj nije pojedinačno pregovaralo, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik smatra kako je sporna ugovorna odredba ugovorena sukladno tada važećim propisima, a ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita uobičajena je praksa u bankarskom poslovanju, te se poziva na odredbu čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima.

2.3. Tuženik ističe kako naknada za prijevremenu otplatu kredita nije bila zabranjena. Tuženik ističe kako je ugovorom za tužitelja predviđena mogućnost učiniti kredit dospjelim u cijelosti odnosno izmijeniti rok dospijeća i način plaćanja. Tuženik smatra da mu u takvom slučaju nastaje šteta, a naknada za prijevremenu otplatu kredita je unaprijed ugovorena jer bi utvrđivanje stvarno nastalog troška i iznosa štete bilo povezano s nerazmjernim troškovima.

2.4. Tuženik to obrazlaže na način da sredstva koja isplaćuje kao kredit osigurava vlastitim zaduživanjem ili pozajmicom. Tuženik za razliku od tužitelja nema mogućnost prijevremenog povrata sredstava već je do kraja ugovorenog perioda dužan plaćati kamatu čime mu nastaje šteta. Tuženik uslijed prijevremene otplate ostvaruje u tom trenutku neplanirani i neočekivani priljev novca, koji ne može istovremeno plasirati s obzirom na hiperlikvidnost financijskih tržišta. Ističe da je sredstva prisiljen položiti kod Citibank ili Deutchebank i za to plaćati negativnu kamatu.

2.5. Tuženik ističe kako banke u praksi novac iz kojeg plasiraju kredita dobivaju po visokim kamatama te ih uračunavaju u kamatu koju naplaćuju po kreditu. Tuženik trpi štetu koja predstavlja razliku između kamate koju je dužan plaćati svojim zajmodavcima i kamate koju može naplatiti novim kreditom kojeg plasira svojim korisnicima. Tuženik smatra kako ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača budući da prilikom prijevremene otplate kredita tuženiku nastaje materijalna šteta.

2.6. Tuženik smatra kako pošteno sporne odredbe uopće nije dopušteno procjenjivati, a smatra kako tužiteljica nije dokazala da bi tuženik ugovaranjem takve ugovorne odredbe postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, niti da bi bila stvorena znatna neravnoteža. Tuženik smatra da je dokazao kako je postupao sukladno propisima, da mu je nastala šteta i da sporna naknada predstavlja upravo unaprijed ugovorenu naknadu štete. Smatra da iz sadržaja odredbe čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da bi sporna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu mogla biti ništetna samo ako bi u postupku bilo sa sigurnošću dokazano da sporni iznos naknade predstavlja nedospjelu kamatu, a što tužiteljica nije dokazala.

2.7. Tuženik prigovara postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, te se poziva na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je pročitao tužbu (list 1 do 4), presliku zahtjev za vraćanje uplaćene izlazne naknade po ugovoru o kreditu (list 7 i 8) odgovor tuženika (list 9), aneks uz ugovor o kreditu (list 11 do 14), izvod po kreditu (list 19), ugovor o kreditu (list 21 do 26), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 28), obavijest o otplaćenom kreditu (list 32), odgovor na tužbu tuženika po punomoćniku (list 45 do 49), dokumentacija (list 51 do 141), podnesak tuženika od 18.4.2023.g. (str. 149), dokumentacija (list 151 do 159), iskaz tužiteljice kao stranke (list 160 i 161), pročitano je rješenje Županijskog suda u Zagrebu GŽ-61/24 od 27. siječnja 2026.g., podnesak tuženika od 26.2.2026.g., (list 264).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica sa prednikom tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. 136-24/2008 temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici kao korisnici kredita kredit pod sljedećim uvjetima tj. iznos kredita od 51.000,00 CHF, u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5 % godišnje, kamata se obračunava mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključena je u anuitete. U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz st. 1. ovog članka, rok za otplatu kredita iznosi 25 godina, od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit se stavlja u otplatu zadnjeg dana u mjesecu u kojem je kredit iskorišten, te se otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 298,15 CHF, obračunatih po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

6. Isto tako je nesporno da je odredbom čl. 8. Ugovora o kreditu br. 136-24/2008, od 29.1.2008.g., ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana naprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke. U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo-Alpe- Adria bank d.d. Također je nesporno da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit dana 9. prosinca 2021.g.

7. Između stranaka je sporno da li je odredba čl. 8. Ugovora o kreditu br. 136- 24/2008 od 29.1.2008.g., ništetna, a samim time i nepoštena, odnosno da li tužiteljica prilikom prijevremene otplate kredita kada je tuženiku platila izlaznu naknadu u iznosu od 4.481,00 kn, ima pravo na povrat iste od tuženika.

8. U smislu odredbe čl. 313. st. 1. ZPP-a, sud je odbio prijedlog tuženika radi spajanja parničnih postupaka radi zajedničkog raspravljanja, na parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu br. P-1013/19, s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz naprijed navedenog čl. 313. st. 1. ZPP-a, budući da se radi o različitim tužbama te različitim činjeničnim i pravnim osnovama, te sud smatra kako se time ne bi ubrzalo raspravljanje niti bi se smanjili troškovi tim više što je ovaj parnični predmet temeljem rješenja predsjednika Županijskog suda u Varaždinu br. 32 SU-7/2023-5 od 18. siječnja 2023.g., delegiran na rješavanje između ostalih predmeta ovome sudu sukladno čl. 11. Zakona o sudovima.

9. Na osnovu iskaza tužiteljice kao stranke od 18. travnja 2023.g. (str. 160 i 161 spisa) sud je utvrdio da je dana 29. siječnja 2008.g., zaključila sa prednikom tuženika Ugovor o kreditu te joj je tuženik kao kreditor stavio kao korisnici kredita na raspolaganje novčani iznos od 51.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF važećim na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 25 godina. Tužiteljica je navela kako je kredit podigla jer joj je novac bio neophodan za kupnju stana i iz razloga što je u vrijeme podizanja kredita to bila najpovoljnija i najjeftinija varijanta kredita, no da joj od strane prednika tuženika nije bilo objašnjeno niti je bila upozorena na sve rizike koji bi se mogli dogoditi budući da kredit podiže u valuti CHF a isto tako tužiteljica je navela da nije bila upozorena niti joj je bila objašnjena niti odredba čl. 8. Ugovora o kreditu. Na osnovu istog dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica izvršila prijevremenu otplatu kredita 9. prosinca 2021.g., te je u toj situaciji tuženiku platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 4.481,00 kn, odnosno 594,73 EUR-a. Navela je kako se odlučila na prijevremenu otplatu kredita i to iz razloga jer joj je kamata bila nepovoljna, da je odlučila podići drugi kredit kako bi zatvorila ovaj konkretni kredit. Navela je kako se s njom kao korisnicom kredita odnosno potrošačem nije pregovaralo, niti su joj objašnjene odredbe ugovora o kreditu, pa tako ni sporna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu. Navela je kako je ugovor sačinjen unaprijed na formularu odnosno obrascu prednika tuženika te je navela da kao potrošač nije mogla utjecati niti na jednu odredbu ugovora pa tako ni odredbu čl. 8. Ugovora o kreditu. Iz iskaza tužiteljice dalje proizlazi da prilikom potpisivanja ugovora o kreditu sa prednikom tuženika nije bila upoznata sa sadržajem Odluke banke o visini naknada za prijevremenu otplatu kredita, odnosno da nije znala da u situaciji ako se odluči na prijevremenu otplatu kredita će biti u obvezi banci platiti 4.481,00 kn, odnosno 594,73 EUR-a.

10. Čl. 8. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke u slučaju prijevremene konače otplate kredita ili djelomične otplate kredita, a banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria bank d.d. Tužiteljica je dana 9. prosinca 2021.g. prijevremeno otplatila kredit, te je temeljem odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu morala platiti tuženiku izlaznu naknadu u iznosu od 4.481,00 kn, odnosno 594,73 EUR-a, zbog prijevremene otplate kredita.

11. Sud smatra da se radi o tipskom ugovoru, odnosno ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca, na unaprijed pripremljenom formularu, te da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. To proizlazi iz iskaza tužiteljice kao stranke, a takav ugovor uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iz odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, (NN. br. 79/07, 125/07, 79/09, 78/12, i 56/13 – dalje u tekstu ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora proizlazi da se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Isto tako smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila u naprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije utjecaja na njezin sadržaj, odnosno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pored odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, i sama tužiteljica saslušana kao stranka navela je da se o ugovornim odredbama, pa niti o odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je ista mogla utjecati na Ugovorne odredbe njihov sadržaj jer joj je ponuđen ugovora na unaprijed pripremljenom obrascu odnosno formularu od strane tuženika. Iz navedenog sud zaključuje da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza potrošača na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita je nepoštena, a samim time i ništetna.

12. Iz odredbe čl. 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), proizlazi da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. Iz st. 4. istog članka proizlazi da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka, banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Dakle, radi se o Zakonskoj odredbi, a sve što je suprotno tome, je ništetno.

13. Sud zaključuje da ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita je u suprotnosti s odredbom čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te kao takva predstavlja ugovornu kaznu korisniku kredita u slučaju prijevremene otplate. Ugovorna kazna ne može se ugovoriti za novčane obveze.

14. U slučaju prijevremene otplate kredita ne postoji uzročno-posljedična veza između prijevremene otplate kredita i eventualno nastale štete na strani banke, odnosno tuženika. pravo na prijevremenu otplatu kredita ovlaštenje je korisnika kredita te korisnik kredite ne vrši bilo kakvu protupravnu radnju, te se ne može govoriti o obvezi naknade štete prema banci, koja bi bila prouzročena povredom ugovorne obveze iz ugovora, a koji se tiče prijevremene otplate kredita.

15. Tuženik odnosno banka, prijevremenom otplatom kredita ne trpi bilo kakvu štetu, jer osim iznosa glavnice kojeg može dalje ulagati i ostvarivati daljnji profit dobiva i udio kamata i ne trpi nikakovu štetu prijevremenom otplatom kredita. Naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavlja nadoknadu dijela iznosa kamata i ona je kao takva suprotna prisilnim propisima, te kao takva ništetna jer je suprotna načelu zabrane zloupotrebe prava prema kojem se sudionici obveznog odnosa moraju suzdržavati od ponašanja prema kojima bi bilo otežano ispunjenje ugovorom preuzete obveze, a ugovaranjem opisane naknade tužiteljici kao korisnici kredita otežano je ispunjenje ugovorom i Zakonom danog prava na prijevremenu otplatu kredita. Radi navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice budući da smatra da je tužiteljica tijekom ovog postupka dokazala da se o odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu od 29.1.2008.g. nije pojedinačno pregovaralo, da se je radilo o tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom od strane tuženika i oni kao takav uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tijekom postupka tuženik je predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem svoje djelatnice VZ, čije saslušanje je sud prvobitno odbio, no nakon što je, sukladno uputi drugog stupnja br. Gž-61/2024, od 27. siječnja 2026.g, ovaj sud ponovno zakazao ročište, pun. tuženika je podneskom od 26. veljače 2026.g. str. 264 spisa, obavijestio sud da odustaje od saslušanja predložene svjedokinje VZ, te je to razlog zašto sud taj dokaz nije proveo naknadno.

16. Sud nije prihvatio tvrdnje tuženika gdje tvrdi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Tužiteljica je navela kako joj od strane tuženika nije bilo objašnjeno niti je bila upozorena na rizike budući da ugovara kredit u valuti CHF, da joj nije bila objašnjena niti odredba čl. 8. Ugovora o kreditu niti da je bila upoznata sa sadržajem Odluke banke o visini naknada za prijevremenu otplatu kredita ukoliko bi se odlučila na prijevremenu otplatu, radi čega sud smatra da se u ovom konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremio tuženik kao trgovac, o ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i kao takvo uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača. (NN. br. 79/07, 125/07, 79/09, 78/12, i 56/13 – dalje u tekstu ZZP/07). Isto tako neosnovan je prigovora tuženika o zastari potraživanja tužiteljice, budući da isticanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ne zastarijeva.

17. Sud nije izveo dokaz saslušanjem djelatnice VZ kao svjedoka, s obzirom da je tuženik u međuvremenu odustao od tog dokaznog prijedloga. Sama tužiteljica u svom iskazu navela je da se s njom kao korisnicom kredita, tj. potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, pa niti o odredbi čl. 8. Ugovora o kreditu. Tužiteljica je navela da je ugovor sačinjen na unaprijed određenom obrascu, tj. formularu prednika tuženika i da nije mogla kao potrošač utjecati na bilo koju ugovornu odredbu, pa tako ni na odredbu čl. 8. Ugovora o kreditu od 29.1.2008.g. Tužiteljica je navela kako prilikom potpisivanja ugovora o kreditu nije bila upoznata sa sadržajem Odluke banke o visini naknada za prijevremenu otplatu kredita.

18. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 155. ZPP, postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema tužbenom zahtjevu, valjalo je tužiteljici priznati troškove u ukupnom iznosu od 1.919,74 EUR-a, a koji trošak se odnosi na sastav tužbe s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR-a, na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,28 EUR-a, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 13.3.2023.g. u iznosu od 125,00 EUR-a, troškovi prijevoza na relaciji VŽ- KC, KC-VŽ (100 km x 0,43 EUR-a + PDV u iznosu od 53,75 EUR-a, izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja u trajanju od 4 sata + PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, trošak autobusne karte za tužiteljicu na relaciji VŽ-KC – KC-VŽ, u iznosu od 9,98 EUR-a, zastupanje na raspravi od 18. travnja 2023.g. u iznosu od 125,00 EUR-a, troškovi prijevoza na relaciji VŽ-KC, KC-VŽ (100 km x 0,43 EUR-a), + PDV, što iznosi 53,74 EUR-a, izbivanje iz pisarnice za vrijeme trajanja putovanja, u trajanju od 4 sata + PDV što iznosi 250,00 EUR-a, trošak autobusne karte za tužiteljicu na relaciji VŽ- KC, KC-VŽ, od 9,98 EUR-a, zastupanje na raspravi od 23.5.2023.g. u iznosu od 125,00 EUR-a, troškovi prijevoza na relaciji VŽ-KC, KC-VŽ, 100 km x 0,43 EUR-a, + PDV što iznosi 53,75 EUR-a, izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja od 4 sata + PDV što iznosi 250,00 EUR-a, trošak autobusne karte za tužiteljicu na relaciji VŽ-KC, KC-VŽ, od 9,98 EUR-a, zastupanje na raspravi od 3.3.2026.g. u iznosu od 125,00 EUR-a, troškovi prijevoza na relaciji VŽ-KC, KC-VŽ, 100 km x 0,43 EUR-a, + PDV što iznosi 53,75 EUR-a, izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja od 4 sata + PDV što iznosi 250,00 EUR-a, trošak autobusne karte za tužiteljicu na relaciji VŽ-KC, KC- VŽ, od 9,98 EUR-a, odnosno ukupno 1.919,74 EUR-a.

19. Radi gore izloženog presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Davorka Kovač, Varaždin.

2. Odvj. Hrvoje Matić, Zagreb.