Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru
Stjepana Radića 27
43500 Daruvar
P-1234/2019-124
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
I
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu ovog suda Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] po nasljedniku JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i po nasljedniku ŽK iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku FK, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, ranije Nova hrvatska banka d.d., ranije Sberbank d.d., OIB: 78427478595, Varšavska 9, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui - odvjetničko društvo d.o.o., iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon dana 11. ožujka 2026. godine održane i zaključene usmene, glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika FK i tužitelja JK, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnice Karmen Hlebar, uz objavu dana 26. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi od 23. travnja 2019.g. i dopunskim rješenjem o ovrsi od 13. svibnja 2019.g. koja se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru pod poslovnim brojem Ovr- 374/19, određena na svim ovršenikovim kunskim i deviznim računima i oročenim sredstvima u svim bankama, koju ovrhu ima provesti FINA, Vrtni put 3, Zagreb i to pljenidbom, prijenosom i namirenjem tražbine ovrhovoditelja na žiro račun IBAN broj [broj bankovnog računa], s pozivom na broj 8050377222, donesenu na temelju ovršne isprave zadužnice koja je dana 19. rujna 2016.g. solemnizirana kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopijja Čengić iz Zagreba pod brojem OV-9970/2016 te rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba posl. broj O-1387/2018, UPP- OS-90/2018, od 29. kolovoza 2018. koje je postalo pravomoćno 29. kolovoza 2018. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja SBERBANK d.d. OIB 78427478595, Varšavska 9, Zagreb, u iznosu od 33.005,43 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 31.387,79 kn teče od 08. veljače 2019. do isplate po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznos od 381,18 kn koji teče od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a na iznos od 1.236,46 kn bez zatezne kamate te radi naplate troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do naplate.
II. Tužitelji JK i ŽK se odbijaju s preostalim tužbenim zahtjevima kao neosnovanima koji glase:
" II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, isplatiti prvotužitelju JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 50.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2016.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, isplatiti drugotužitelju ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 50.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2016.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, isplatiti tužiteljima JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana ."
III. Tužitelji JK i ŽK dužni su tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci, dioničko društvo, Zagreb, na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 15.560,00 EUR (petnaest tisuća petsto šezdeset eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 26. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj VK podnijela je kod ovog suda tužbu protiv tuženika Sberbank d.d. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te radi isplate.
2. U tužbi se navodi da rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba Daruvar od 31. srpnja 2019. godine, posl. broj Ovr-374/2019, točka II uputila se ovršenica, ovdje tužiteljica VK da u roku od 15 dana od pravomoćnosti te točke navedenog rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog razloga iz kojih je izjavila žalbu i to čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona. Tužiteljica je nasljednica pok. EK. Tužiteljica je bila klijentica tuženika i imala je otvorene račune i štednju kod tuženika. Pok. EK bio je zaposlen kod tuženika. Pok. EK je bez upute i ovlaštenja tužiteljice raspolagao s novčanim sredstvima tužiteljice na njezinim računima, otvorenim kod tuženika i takvim, neovlaštenim raspolaganjem, otuđio tužiteljici 175.000,00 eura. Navedeni navod potvrđuje Izjava koju je pok. EK dao tužiteljici (i ovjerio svoj potpis na njoj kod javnog bilježnika Damira Andrašića u Zagrebu, broj ovjere OV — 3744/16)i iz koje Izjave proizlazi daje na dan **.**.2016. pok- EK dugovao tužiteljici iznos od 175.000,00 EUR te se u toj izjavi obvezao vratiti taj iznos najkasnije do 12.10.2016. te da njegova obaveza neće utrnuti niti nakon određenog roka isplate.
Članak 1061. Zakona o obveznim odnosima propisuje: Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Sukladno odredbi 1061. ZOO-a tuženik je odgovoran za štetu koju je pok. EK namjerno (ili krajnjom nepažnjom) prouzročio tužiteljici budući je bez ovlaštenja i po vlastitom nahođenju raspolagao sredstvima tužiteljice. Stoga tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete.
Tužiteljica je nasljednica pok. EK.
Odredbom čl. 139. Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Pok. EK je kao zaposlenik tuženika prouzročio tužiteljici štetu u iznosu od 175.000,00 eura odnosno oko 1.300.000,00 kn sa pripadajućim kamatama. Navedeno se dokazuje javno ovjerovljenom ispravom izjavom od 12. travnja 2016.g. Tužiteljica je od imovine iza pok. EK naslijedila stan u [adresa] na adresi [adresa] u vrijednosti od 66.000,00 eura odnosno u kunskoj protuvrijednosti to je iznos od 500.000,00 kn i vozilo DACIA u vrijednosti manje od 3.000,00 eura odnosno 23.000,00 kn. Tužiteljica je po stambenom štednom ulogu broj 44860609 kod Wüstenrot stambene štedionice d.d. naslijedila oko 7.000,00 kn. Dakle, tužiteljica je naslijedila imovinu u vrijednosti od oko 530.000,00 kn. Svi računi kod tuženika navedeni u rješenju o nasljeđivanju su bili u minusu i tužiteljica nije naslijedila ništa po njima. Navedeno je dobro poznato tuženiku, jer ima uvid u iste. Budući da potraživanje tužiteljice s osnove naknade štete iznosi 175.000,00 eura odnosno oko 1.300.000,00 kn, a uzimajući u obzir da je ista naslijedila imovinu u vrijednosti od oko 530.000,00 kn, ista ne odgovara za dugove pokojnog EK, što proizlazi iz svega prethodno navedenog. Tužiteljica je naslijeđenom imovinom podmirila tek dio svog potraživanja s osnova naknade štete te ovom tužbom potražuje razliku do punog iznosa naknade štete u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate. Stoga tužiteljica nije obvezna podmiriti predmetno potraživanje tuženika iz ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru, stalne službe u Daruvaru pod posl. broj Ovr-374/2019. Sve navedeno je dobro poznato tuženiku, jer je tužiteljica svoje potraživanje prema pok. EK prijavila u ostavinskom postupku u koji je spis tuženik očito izvršio uvid budući da je uz prijedlog za ovrhu dostavio rješenje o nasljeđivanju. Također, tužiteljica je izravno o svom potraživanju s osnova naknade štete izvijestila tuženika. Usprkos tome što je tuženik znao da nema nikakvo potraživanje protiv tužiteljice (već upravo suprotno, tuženik je imao saznanja da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku) isti je krajnje nekorektno pokrenuo ovršni postupak posl. broj Ovr-374/2019 i uznemirava tužiteljicu rješenjima o ovrsi iako zna da se radi o osobi od 83 godine.
Odredbom čl. 50. Ovršnog zakona propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:
7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika
9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
Iz svega navedenog jasno je da ovrha posl. broj Ovr-374/2019 nedopuštena. Napominje se da je tužiteljica pokušala i dalje želi spor riješiti mirnim putem, ali volje za mirnim rješenjem spora kod tuženika nije bilo. Stoga je tužiteljica primorana podnijeti predmetu tužbu radi ostvarivanja svojih prava. Slijedom navedenog predlaže se naslovnom sudu da usvoji tužbene zahtjeve za proglašenje ovrhe nedopuštenom i isplatu 100.000,00 eura uz odgovarajuće zakonske zatezne kamate.
3. Tuženik putem punomoćnika u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno obavještava Naslov kako je za zastupanje u ovoj pravnoj stvari ovlastio Josipa Mađarić, odvjetnika iz Odvjetničkog društva „ Mađarić & Lui” d.o.o., Zelinska 4, 10000 Zagreb, temeljem generalne punomoći Su- 99/2017 deponirane kod Županijskog suda u Bjelovaru. Predlaže se sva buduća pismena za tuženika dostavljati ovlaštenom punomoćniku na adresu: Pisarnice Koprivnica, M.P. Miškine 70, 48 000 Koprivnica. Tuženik je primio tužbu od 16.09.2019. te na istu daje odgovor kako slijedi. Tužitelj tužbom pod točkom I. traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena ovosudnim rješenjem Ovr-374/19, a pod točkom Il. traži da se tuženiku naloži da tužiteljici isplati iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.10.2006. do isplate. Imajući u vidu da tužiteljica raspolaže ovjerenom izjavom pok. EK kojom on priznaje postojanje duga prema tužiteljici u iznosu od 175.000,00 EUR, te da je tužiteljica u ovršnom postupku istakla prigovor limita vrijednosti naslijeđene imovine, tuženik je povukao prijedlog za ovrhu u ovosudnom predmetu Ovr-374/19 te slijedom navedenog priznaje tužbeni zahtjev pod točkom l. (kojim tužitelj traži proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena ovosudnim rješenjem Ovr-374/19). Tuženik osporava tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom Il. (kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži da tužiteljici isplati iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.10.2006. do isplate) i točkom III. (kojim tužiteljica traži naknadu parničnog troška) u cijelosti kao pravno neosnovane. Tužiteljica navodi da je pok. EK bez upute i ovlaštenja tužiteljice raspolagao sa novčanim sredstvima tužiteljice na njezinim računima, otvorenim kod tuženika, i takvim neovlaštenim raspolaganjem otuđio tužiteljici iznos od 175.000,00 EUR. Tužiteljica navodi da tuženik odgovara za navodnu štetu koju je pok. EK prouzročio tužiteljici temeljem čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi bilo kakva sredstva bila neovlašteno otuđena sa računa tužiteljice otvorenih kod tuženika, te da bi tužiteljici nastala bilo kakva šteta za koju bi odgovarao tuženik po bilo kojoj pravnoj osnovi. Izjava pok. EK na koju se tužiteljica poziva govori samo o postojanju duga pok. EK prema tužiteljici, no ne potvrđuje niti na koji način tvrdnje tužiteljice da bi joj nastala štete za koju bi odgovarao tuženik po bilo kojoj osnovi. Opreza radi, iako tužiteljica nije navela niti kada bi joj navodna šteta nastala niti u kojem iznosu, ističe se prigovor zastare potraživanja. Naime, pošto se tužiteljica poziva na potvrdu pok. EK izdanu 12.04.2016. godine kao dokaz navodne štete, to proizlazi da je tužiteljica na dan izdavanja potvrde već znala za postojanje i visinu štete. Pošto je od dana izdavanja potvrde do dana podnošenja tužbe prošlo više od tri godine to je bilo kakvo potraživanje tužiteljice za naknadu štete u zastari jer je prošao subjektivni zastarni rok od tri godine. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da Naslov po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom Il. i III. u cijelosti kao pravno neosnovan te da tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.
4. Tijekom postupka rješenjem ovog suda broj P-1234/2019-44 od 25. srpnja 2022. godine (list 174-175) prekinut je postupak zbog smrti tužitelja VK, te je isti nastavljen rješenjem ovog suda broj P-1234/2019-48 od 14. listopada 2022. godine (list 186-187) u odnosu na JK i ŽK kao nasljednike tužitelja VK.
5. S obzirom na statusne promjene kod tuženika tužitelj je podneskom od 9. lipnja 2025. godine (list 274-279) kao tuženika naznačio Hrvatsku poštansku banku, dioničko društvo Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, ranije Nova hrvatska banka d.d., ranije Sberbank d.d., OIB: 78427478595, Varšavska 9, 10000 Zagreb , a istim podneskom izvršio je i preciziranje tužbenog zahtjeva na način naveden u točkama I. i II. izreke ove presude
6. U točki I. tužbenog zahtjeva tužitelji traže da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi od 23. travnja 2019. godine i dopunskim rješenjem o ovrsi od 13. svibnja 2019. godine koja se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, pod poslovnim brojem Ovr-374/19, a u pogledu ovog tužbenog zahtjeva tuženik je isti priznao odmah prilikom davanja odgovora na tužbu, te je stoga u pogledu ovog tužbenog zahtjeva donesena presuda na temelju priznanja temeljem čl. 331. Zakona o parničnom postupku, a sve na način naveden u točki I. izreke ove presude.
7. U pogledu preostalih tužbenih zahtjeva tužitelja proveden je dokazni postupak, utvrđeno je da isti nisu osnovani, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
8. Tijekom dokaznog postupka saslušan je tužitelj JK, te je izvršen uvid u rješenje ovog suda broj Ovr-374/2019-15 od 31. srpnja 2019. godine (list 5-8), izjavu EK od 12. travnja 2016. godine (list 9-10), rješenje o nasljeđivanju za EK (list 11-13), podatke prometa po računu tuženika od 23. siječnja 2020. godine (list 32-44), presliku isplatnica tuženika (list 45-110), specijalnu punomoć od 4. veljače 2015. godine s preslikom osobnih iskaznica (list 111-113), dopis MUP-a od 7. srpnja 2020. godine s kartonom osobnih iskaznica (list 132-133), presliku ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 138-140 i 143-145), izvornike naloga za isplatu (list 146), uz suglasnost stranaka vrši se uvid te se čita nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Ljerke Zdunić (list 150-158), smrtni list za VK (list 168), rješenje o nasljeđivanju za VK (list 179-182), dopis Sberbank od 4. lipnja 2018. godine s prilozima (list 205-208), uz suglasnost stranaka čita se dopunski nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Ljerke Zdunić (list 211-212), dopis Wüstenrot stambene štedionice od 21. lipnja 2023. godine (list 230), dopis HZMO od 26. lipnja 2023. godine (list 231), dopis Ministarstva financija od 10. srpnja 2023. godine (list 233), dopis Centra za vozila Hrvatska od 29. kolovoza 2023. godine (list 235), dopise u svezi pribavljanja podataka o kaznenim i drugim postupcima (list 237-269), dopis Agram banke od 3. veljače 2025. godine (list 260), dopis Ministarstva financija od 24. travnja 2025. godine (list 271), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 280-339), dopis Agram banke od 18. lipnja 2025. godine (list 342) i od 23. srpnja 2025. godine sa prilozima (list 350-356).
9. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:
10. Iz iskaza tužitelja JK proizlazi da je VK koja je podnesla tužbu u ovom predmetu bila njegova majka koja je preminula tijekom trajanja ovog postupka 13. listopada 2020. godine, a ista je pokrenula postupak naknade štete protiv pravnih prednika tuženika u ovom postupku. Nakon smrti VK kao njeni nasljednici proglašeni su JK i ŽK u jednakim dijelovima sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O- 2515/2020 od 1. veljače 2022. godine (list 179-180), te su isti preuzeli postupak na strani tužitelja.
11. Iz iskaza tužitelja JK, kao i iz podnesene tužbe, proizlazi da je EK bio nećak VK za kojeg se u tužbi navodi da je neovlašteno raspolagao novčanim sredstvima koje je VK imala na računima koji su bili otvoreni kod pravnog prednika tuženika, da je na navedeni način EK otuđio VK novčani iznos od 175.000,00 EUR, te se stoga od strane tužitelja potražuje naknada štete od tuženika sukladno odredbi čl. 1061 . Zakona o obveznim odnosima, a prema kojoj odredbi za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je tuženik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Pri tome iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba broj O-1387/2018 od 29. kolovoza 2018. godine (list 11-12) proizlazi da je EK preminuo dana **.**.2018., te je kao njegov nasljednik utvrđena tetka VK u pogledu njegove cjelokupne imovine. Uzimajući u obzir da je VK naslijedila EK tužitelji smatraju da je stekla njegovu imovinu u vrijednosti od oko 75.000,00 eura, te potražuje od tuženika daljnji iznos od 100.000,00 eura smatrajući da je sada pokojni EK otuđio VK ukupni novčani iznos od 175.000,00 eura, te da stoga postoji odgovornost tuženika u pogledu EK koji je bio zaposlenik kod njihovog pravnog prednika za iznos od 100.000,00 eura koja su predmet tužbenog zahtjeva u ovom predmetu. Kao prilog svojim tvrdnjama tužitelji su dostavili izjavu sada pokojnog EK od 12. travnja 2016. godine koja je ovjerena kod javnog bilježnika (list 9-10), a iz koje proizlazi da EK potvrđuje da svojoj tetki VK duguje iznos od 175.000,00 eura, te se obvezuje isti vratiti najkasnije do 12. listopada 2016. godine. Uz prethodno navedeno tijekom postupka pribavljeni su podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26. lipnja 2023. godine (list 231) iz kojih proizlazi da je EK bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika od 1. listopada 2002. godine do 2. travnja 2018. godine na puno radno vrijeme.
12. S obzirom da se od strane tuženika osporava da bi postojala njegova odgovornost za naknadu štete, rješenjem ovog suda broj P -1234/2019-29 od 7. listopada 2020. godine (list 147-148) određeno je grafološko vještačenje po grafološkom vještaku Ljerki Zdunić iz Zagreba, a sve na okolnost kako bi se vještak nakon uvida u nesporne potpise VK i EK očitovao o osobama koje su kao primatelji potpisali naloge za isplatu u svezi isplata koje su izvršene s računa VK otvorenih kod pravnog prednika tuženika, a sve za period zaključno do 4. veljače 2015. godine.
13. Grafološki vještak Ljerka Zdunić dostavila je ovom sudu nalaz i mišljenje 29. listopada 2020. godine (list 149-158) iz kojeg proizlazi da je u pogledu izvornika naloga za isplatu Wolksbanka od 25. studenog 2011. godine utvrdila da je skriptor spornog potpisa u rubrici "potpis primatelja" V odnosno VK, da je u pogledu izvornika naloga za isplatu Sberbank od 12. lipnja 2013. godine na iznos od 4.000,00 eura te od 27. lipnja 2013. godine na iznos od 1.900,00 HRK vjerojatno EK, dok u pogledu svih preostalih isplata do ukupnog iznosa od 175.000,00 eura nema temelja za identifikaciju skriptora spornih potpisa u rubrici "potpis primatelja".
14. U svezi prethodno navedenog nalaza i mišljenja grafološkog vještaka Ljerke Zdunić punomoćnik tuženika je izložio svoje primjedbe podneskom od 4. listopada 2022. godine (list 176-177), te je grafološki vještak Ljerka Zdunić dostavila dopunski nalaz i mišljenje (list 211-212). Iz dopunjenog nalaza i mišljenja proizlazi da su sporni potpisi na temelju kojih su izvršene isplate parafni potpisi, dok su kao nesporni materijal dostavljeni nesporni potpisi VK koji pripadaju skupini punih po tpisa. Dakle, radi se o različitim tipovima potpisa, a pravila grafološke struke nalažu da se uvijek kompariraju istovrsni tipovi potpisa tj. puni potpisi s punim, parafi s parafima itd. Stoga, jedini mogući zaključak je da sporni potpisi nisu potpisani na način kako se VK uobičajeno potpisuje, no nije moguće sa sigurnošću utvrditi da skriptor navedenih potpisa nije VK. Nadalje, usporedbom spornih potpisa sa dostavljenim nespornim potpisima EK nisu utvrđene podudarnosti u vri jednim individualnim rukopisnim značajkama temeljem kojih bi se moglo zaključiti da je skriptor spornih potpisa EK. Radi navedenog grafološki vještak je u cijelosti ostao kod svog prvobitnog nalaza i mišljenja temeljem kojeg je utvrdio da nema temelja za identifikaciju skriptora spornih potpisa na izvornicima naloga u pogledu kojih su izvršene isplate s računa VK.
15. Analizirajući nalaz i mišljenje i dopune nalaza i mišljenja grafološkog vještaka Ljerke Zdunić sud je isto u cijelosti prihvatio s obzirom da se vještak detaljno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, očitovao o svim spornim okolnostima. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se nije mogao izjasniti o identifikaciji skriptora spornih potpisa iz razloga što se radilo o parafima, pri tome ne može sa sigurnošću utvrditi da skriptor navedenih potpisa nije VK, niti se sa sigurnošću može utvrditi da je skriptor spornih potpisa EK. Nastavno na prethodno navedeno proizlazi da temeljem provedenog vještačenja nije nesporno utvrđeno da je EK bio osoba koja je skriptor spornih potpisa odnosno koja je raspolagala novcima s računa VK kod pravnog prednika tuženika, a sama činjenica da sporni potpisi nisu potpisani na način kako se VK uobičajeno potpisuju ne može sama po sebi dovesti do zaključka da bi skriptor spornih potpisa bio druga osoba odnosno konkretno EK.
16. Sukladno prethodno izloženom proizlazi da temeljem provedenog grafološkog vještačenja nije utvrđeno da je EK kao djelatnik pravnog prednika tuženika raspolagao neovlašteno novčanim sredstvima koje ja VK imala na računu kod pravnog prednika tuženika, te je sukladno prijedlogu punomoćnika tužitelja zatražen podatak od devet policijskih postaja na području Zagreba (list 258), zatim podatak od ODO u Zagrebu, Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu (list 236), a sve kako bi se utvrdilo da li je u odnosu na EK vođen kazneni ili neka druga vrsta postupka u svezi tuženika odnosno njegovog pravnog prednika, a što bi eventualno upućivalo na zaključak da je EK neovlašteno raspolagao sredstvima VK koje je ista imala na računu kod pravnih prednika tuženika. U svezi navedenih traženja utvrđeno je da nikakav postupak protiv EK nije vođen, da niti na koji način nije utvrđena njegova odgovornost za eventualne nepravilnosti za vrijeme dok je bio zaposlenik pravnog prednika tuženika, a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja ĆK koji također navodi da niti njegova majka VK, a niti on kao nasljednik, nisu pokretali nikakav postupak protiv EK koji bi eventualno upućivao na osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.
17. Kada se uz prethodno navedeno uzme u obzir da iz izjave EK od 12. travnja 2016. godine (list 9-10) proizlazi da je on doista priznao dug od 175.000,00 eura VK, ali se pri tome u istoj izjavi ne navodi niti jedan detalj koji bi upućivao na neovlašteno raspolaganje računima VK kod pravnih prednika tuženika, kada se također uzme u obzir da nema nikakvih dokaza o tome da je VK inicirala bilo kakvo traženje ili postupanje kod pravnog prednika tuženika zbog neovlaštenog raspolaganja novcima na njenom računu, onda sve navedeno upućuje na zaključak da od strane tužitelja u ovom postupku nije dokazano da bi postojala odgovornost tuženika odnosno njegovog pravnog prednika kao poslodavca za štetu koju je u radu ili u svezi s radom počinio EK kao zaposlenik pravnog prednika tuženika, sukladno navedenom ne postoji osnova da se tuženika obveže na naknadu štete u smislu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima, te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu iznosa od 100.000,00 eura uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu, odbijen kao neosnovan, a sve na način naveden u točki II. izreke ove presude.
18. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, te su tužitelji obvezani da tuženiku naknade cjelokupne troškove parničnog postupka. Naime, tužitelji su uspjeli samo u pogledu dijela tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom, a za koji dio je tuženik u odgovoru na tužbu odmah priznao tužbeni zahtjev, te za isto nisu nastali posebni troškovi. S druge strane tužitelji su u cijelosti odbijeni sa zahtjevom za isplatu novčanog iznosa od 100.000,00 EUR uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu, te za iste postoji obveza da tuženiku naknade cjelokupne troškove parničnog postupka.
19. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika punomoćniku tuženika pripada pravo na odgovarajuće iznose s PDV-om i to za sastav odgovora na tužbu 1.882,50 eura, za zastupanje na ročištu 19. prosinca 2019. godine 1.882,50 eura, za sastav obrazloženog podneska od 20. veljače 2020. godine 1.882,50 eura, za sastav obrazloženog podneska od 13. ožujka 2020. godine 1.882,50 eura, za pristup ročištu 1. srpnja 2020. godine 941,25 eura (raspravljalo se samo o procesnim pitanjima), za sastav obrazloženog podneska pod 21. studenog 2022. godine 1.882,50 eura, za pristup ročištu 19. siječnja 2022. godine 941,25 eura (raspravljalo se samo o procesnim pitanjima) za sastav obrazloženog podneska od 19. lipnja 2023. godine 1.882,50 eura, za sastav obrazloženog podneska od 26. lipnja 2025. godine 250,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 2. rujna 2025. godine 250,00 eura i za zastupanje na ročištu 11. ožujka 2026. godine 1.882,50 eura, sveukupno 15.560,00 eura. Pri tome je uzeto u obzir da tuženiku za sastav obrazloženih podnesaka pripada pravo na cijelu nagradu u svezi najviše četiri obrazložena podneska, dok mu se za ostale podneske ne može priznati više od 100 bodova, a također je uzeto u obzir da za tuženika nisu nastale pristojbene obveze. Sukladno prethodno izloženom tužitelji su obvezni da tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 15.560,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do dana isplate, a sve na način kako je to navedeno u točki III. izreke presude.
20. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Daruvaru 26. ožujka 2026. godine
Sudac
Damir Palatinuš
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik Joža Hitrec, Zagreb
2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui, Zagreb, vaš znak: SBER-166.4