Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Prekršajni odjel
Zrinsko-frankopanska 9
Poslovni broj: Pp-2066/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Spomenki Zanjko Kolman, uz sudjelovanje Larise Hajdarović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TD "Tino tim" j.d.o.o. Šenkovec, kao pravne osobe i UČ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 150. st. 1. al. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, čl. 229. st. 1. toč. 47. i st. 2. Zakona o radu, u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Čakovec, broj: Klasa: 116-02/25-01/4324, Ur. broj: 443-02-04-11-25-9 od 26. studeni 2025., temeljem čl.179., čl. 183. i 182. toč. 3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), nakon zaključene glavne rasprave 24. ožujka 2026., objavio je i 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I./ Okrivljenici:
1. TD "TINO TIM" j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],
- kao pravna osoba
2. JČ, rođen **.**.1997., u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],
- kao odgovorna osoba,
- zastupani po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, K. Mesarića 1.,
k r i v i s u
I. kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u TD "Tino tim" j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa]., jer nisu vodili na propisan način evidencije o radnom vremenu radnika, sukladno čl. 5. Zakona o radu, a u vezi Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN br.55/24.) jer je radnik RČ radio u rasporedu radnog vremena od 07,00 – 17,00 sati, u tjednu od 19.05. do 23.05.2025., a poslodavac je u evidencijama radnog vremena upisao godišnji odmor,
II. čime su postupili suprotno odredbi i to:
1. okrivljena pravna osoba iz čl. 5. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1 Zakona o radu (NN br.93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.),
2. okrivljena odgovorna osoba iz čl. 5. kažnjivo po čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN br.93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.),
pa se temeljem istih propisa za okrivljenu pravnu osobu primjenom čl. 33. st. 2. Prekršajnog zakona, a za okrivljenu pravnu osobu za prekršaj pod b) izreke presude primjenom čl. 37. st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona,
i z r i č e
III. novčana kazna i to:
1. okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 4.000,00 (četiri tisuće) eura,
2. okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 600,00 (šesto) eura,
Okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba su dužne platiti novčanu kaznu temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Ukoliko okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba ne plate u određenom oku novčanu kaznu ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
IV. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. PZ-a, okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba su dužni u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 40,00 (četrdeset) eura, svaki.
Ukoliko okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba ne plate u određenom roku troškove postupka, isti će se temeljem čl. 34 st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.
II./ Temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici:
1. TD "TINO TIM" j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],
- kao pravna osoba
2. JČ, rođen **.**.1997., u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj],
- kao odgovorna osoba,
- zastupani po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, K. Mesarića 1.,
oslobađaju se optužbe
kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u TD "Tino tim" j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa].,
a) što sa radnikom IČ, koji je radio na radnom mjestu građevinskog radnika i započeo s radom 06.12.2025., u 07,00 sati, nisu sklopili ugovor o radu, niti mu prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovor u radu, budući ugovor nije bio sklopljen u pisanom obliku,
b) radnika IČ, koji je dana 06.12.2024. radio na poslovima građevinskog radnika nisu prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, što su bili dužni jer je radnik obavljao poslove iz čl. 7. Zakona o radu, za koje se prema odredbama čl. 14. st. 3. Zakona o radu, smatra da je sklopljen ugovor o radu, pa je prijavljivanje tom tijelu bilo obavezno i to prije početka rada dana 06.12.2024.,
c) za radnika IČ nisu u propisanom roku dostavili prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje i to u roku od osam dana od dana početka rada radnika, od dana 06.12.2024., dakle, nisu podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje najkasnije do dana 12.12.2025., već su istog prijavili naknadno dana 17.12.2024.,
d) radniku IČ, koji je radio na poslovima građevinskog radnika nisu dostavili otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopio dana 14.08.2023., u pisanom obliku,
čime bi postupili suprotno odredbi i to:
1. okrivljena pravna osoba pod:
a) iz čl. 14. st. 3. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN br.93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.),
b) čl. 112. st. 1. toč. 2. kažnjivo po čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br.157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.),
c) iz čl. 120. st. 4. kažnjivo po čl. 150. st. 1. al. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/13., 137/13., 98/19., 26/21., 46/22. i 33/23.),
d) iz čl. 120. kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 47 Zakona o radu
2. okrivljena odgovorna osoba i to pod:
a) iz čl. 14. st. 3. kažnjivo po čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN br.93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.),
b) iz čl. 112. st. 1. toč. 2. kažnjivo po čl. 172. st. 3. u vezi st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju,
c) iz čl. 120. st. 3. kažnjivo po čl. 150. st. 2. u vezi st. 1. al. 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju,
d) iz čl. 120. kažnjivo po čl. 229. st. 2. toč. 37. u vezi st. 1. Zakona o radu,
- jer nije dokazano da su počinili opisana prekršajna djela.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec, broj: Klasa: 116-02/25-01/4324, Ur. broj: 443-02-04-11-25-9 od 26. studeni 2025., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika TD "Tino tim" d.o.o., kao pravne osobe i UČ, kao odgovorne osobe, radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Okrivljenici su dostavili sudu pisanu obranu u kojoj su naveli da osporavaju da bi počinili bilo koji prekršaj na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu, odnosno osporavaju počinjenje prekršaja iz Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava Čakovec Klasa: 116-02/25-1/4324, Urbroj: 443-02-04-11-25-9, od 26. studenog 2025. godine po svim točkama istog. Tijekom provedenog inspekcijskog nadzora u potpunosti su surađivali s nadležnim inspektoratom, postupali savjesno i u dobroj vjeri te su, na zahtjev inspekcije, predočili svu raspoloživu dokumentaciju relevantnu za utvrđivanje činjeničnog stanja, uključujući ugovornu dokumentaciju, evidencije radnog vremena, obračune plaće i dokumentaciju vezanu uz osiguranja radnika i to u izvorniku. Iz sadržaja zapisnika razvidno je da je osnovna i pretežita činjenična podloga ovog optužnog prijedloga iskaz nezadovoljnog bivšeg radnika, dok se navodi iz njegove izjave nisu kritički provjeravali niti uspoređivali s cjelokupnom dokumentacijom koju su uredno dostavili inspektoratu. Upravo suprotno, značajan dio dokumentacije koja je bila predana inspekciji nije priložen uz optužni prijedlog kao dokaz, iako se radi o bitnim i relevantnim dokazima za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Napominju da su, postupajući povjerljivo i bez zadrške prema tijelima nadzora, predali izvornike predmetne dokumentacije, ne sačinivši vlastite preslike, polazeći od pretpostavke da će ista biti u cijelosti uključena u dokazni materijal postupka. Time su dovedeni u objektivno nepovoljan procesni položaj, budući da se obrana ne može učinkovito očitovati na netočne i neistinita navode optužbe, koji su u bitnom dijelu temeljeni na neprovjerenom i osporenom iskazu nezadovoljnog radnika. Radi osiguranja prava na obranu i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, predložili su da sud zatraži od Državnog inspektorata dostavu cjelokupne dokumentacije koja je zaprimljena tijekom inspekcijskog nadzora, kako bi ista bila uvrštena u spis predmeta i kako bi se mogli konkretno i argumentirano očitovati na sve navode optužnog prijedloga, osobito u dijelu koji se odnosi na vjerodostojnost i točnost iskaza radnika. Ističu ističu da je činjenični opis u točki 1. optužnog prijedloga neodređen, proturječan i pravno manjkav, te kao takav ne ispunjava minimalne zakonske pretpostavke za vođenje prekršajnog postupka. U optužnom prijedlogu navodi se da je radnik RČ započeo s radom dana 06.12.2025. godine u 7,00 sati, i to bez sklopljenog pisanog ugovora o radu ili pisane potvrde o sklopljenom ugovoru, no optužni prijedlog zaprimili su optužni prijedlog tek 08.12.2025. godine iz čega se jasno vidi netočnost i nepotpunost utvrđivanja činjeničnog stanja. Iz sadržaja spisa proizlazi da postoje ozbiljne nejasnoće u pogledu vremena i okolnosti navodnog početka rada, budući da se u optužnom prijedlogu navodi datum koji nije sukladan dokumentaciji sadržanoj u zapisnicima inspekcijskog nadzora, niti je na jasan način obrazloženo na koje se konkretno razdoblje navod odnosi. Slijedom navedenog, ostaje nejasno koji se točno događaj, u kojem vremenskom okviru, stavlja okrivljenicima na teret, što otežava, a u bitnom i onemogućuje, učinkovito očitovanje obrane. Navedena nepreciznost nije tek formalne naravi, već se odnosi na bitno obilježje navodnog prekršaja, jer vrijeme počinjenja predstavlja sastavni element činjeničnog opisa. U takvim okolnostima ne mogu se pouzdano očitovati o navodima optužbe, budući da nije jasno na koje se konkretne okolnosti isti odnose. Iz optužnog prijedloga i priloženih dokaza ne proizlazi pouzdano utvrđenje da je radnik u spornom razdoblju faktički obavljao rad kod okrivljenika. Ne navode se konkretni i provjerljivi dokazi koji bi upućivali na stvarno obavljanje rada, niti se opisuje način na koji je takvo utvrđenje provedeno. Time izostaje činjenična osnova nužna za primjenu članka 14. stavka 3. Zakona o radu. Optužba polazi od pretpostavke o početku rada, no ne razrađuje na temelju kojih činjenica je takav zaključak izveden, niti su te činjenice potkrijepljene relevantnim dokazima. Kako početak rada predstavlja činjeničnu okolnost koja mora biti jasno i pouzdano utvrđena, izostanak takvog utvrđenja onemogućuje zaključak o postojanju povrede zakona. Iz optužnog prijedloga proizlaze unutarnje neusklađenosti u pogledu radnopravnog statusa istog radnika, što dodatno dovodi u pitanje jasnoću i dosljednost činjenične osnove na kojoj se optužba temelji. Slijedom svega navedenog, proizlazi da u odnosu na ovu točku nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje, jer činjenični opis ne omogućava pouzdano utvrđenje odlučnih činjenica. Predložili su da Sud ovu točku optužnog prijedloga odbaci, a podredno, da okrivljenike oslobodi od optužbe, budući da ostvarenje zakonskih obilježja navodnog prekršaja nije dokazano. U odnosu na drugu točku optužnog prijedloga osporavaju da su ostvarena zakonska obilježja prekršaja, budući da nije pouzdano utvrđeno da je radnik RČ uopće započeo s radom na dan 06.12.2024. godine, kako to optužba tvrdi. Obveza prijave na obvezno mirovinsko osiguranje nastaje isključivo danom stvarnog početka rada temeljem Ugovora o radu, a ne temeljem pretpostavke ili naknadnog tumačenja pravnog odnosa. U konkretnom slučaju, optužni prijedlog polazi od isključivo navoda radnika o radu na navedeni datum, no ne navodi niti obrazlaže na temelju kojih je konkretnih i provjerljivih činjenica takav zaključak izveden, niti su u tom smislu priloženi relevantni dokazi. Kako početak rada predstavlja ključnu činjeničnu pretpostavku za nastanak obveze prijave na mirovinsko osiguranje, izostanak njegovog pouzdanog utvrđenja isključuje i mogućnost zaključka o propuštanju zakonske obveze. Sama činjenica da je radnik kasnije bio prijavljen u sustav mirovinskog osiguranja ne može retroaktivno potvrditi postojanje rada na raniji datum, niti zamijeniti dokaz o faktičnom obavljanju rada. Ova točka optužnog prijedloga u potpunosti je ovisna o pretpostavci iz prethodne točke, na koju se izrijekom poziva, i koja je sama po sebi činjenično i pravno upitna. U situaciji u kojoj osnovna pretpostavka o početku rada nije pouzdano utvrđena, ne može opstati ni zaključak o povredi obveze prijave na mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, proizlazi da u odnosu na ovu točku činjenično stanje nije utvrđeno na način koji bi omogućio meritorno odlučivanje, zbog čega se predlaže da Sud ovu točku optužnog prijedloga odbaci, a podredno, da ih oslobodi od optužbe, jer nije dokazano da su ostvarena zakonska obilježja navodnog prekršaja. U odnosu na točku 3. optužnog prijedloga okrivljenici postojanje prekršaja, budući da se ista u cijelosti temelji na pretpostavci o početku rada radnika na dan 06.12.2024. godine, koja u postupku nije pouzdano i nedvojbeno utvrđena. Obveza podnošenja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje vezana je uz stvarni početak rada, kao činjeničnu okolnost koja mora biti jasno utvrđena. U situaciji u kojoj početak rada nije dokazano utvrđen, ne može se govoriti niti o početku tijeka zakonskog roka za prijavu, pa time ni o njegovu propuštanju. U samom činjeničnom opisu sadržana je očita vremenska nedosljednost, budući da se navodi da prijava nije podnesena “najkasnije do dana 12.12.2025. godine”, iako se istodobno tvrdi da je prijava izvršena dana 17.12.2024. godine. Takav opis čini nejasnim tijek i računanje roka, te dodatno dovodi u pitanje pouzdanost i određenost navoda optužbe. Kako je ova točka optužnog prijedloga izravno izvedena iz prethodnih navoda o navodnom početku rada, bez samostalnog i neovisnog utvrđenja odlučnih činjenica, proizlazi da činjenična osnova nije dostatna za zaključak o povredi zakona. Slijedom navedenog, proizlazi da u odnosu na ovu točku nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje, zbog čega se predlaže da Sud ovu točku optužnog prijedloga odbaci, a podredno, da ih oslobodi od optužbe, jer nije dokazano ostvarenje zakonskih obilježja navodnog prekršaja. U odnosu na točku 4. optužnog prijedloga osporavaju da su evidencije o radnom vremenu vođene protivno propisima, budući da optužba ne sadrži pouzdano i provjerljivo utvrđenje da je radnik u navedenim razdobljima stvarno obavljao rad, kako se to tvrdi. Optužni prijedlog polazi od tvrdnje da je radnik radio u tjednima od 03.03. do 07.03.2025. godine, te od 19.05. do 23.05.2025. godine, no ne navodi na temelju kojih konkretnih činjenica ili dokaza je takav zaključak izveden, niti su priloženi dokazi koji bi upućivali na faktično obavljanje rada u tim razdobljima, a pogotovo predana evidencija o radnom vremenu od strane okrivljenika koja nije priložena kao dokaz u optužnom prijedlogu. Iz spisa proizlazi da su evidencije o radnom vremenu uredno vođene, te da su u njima za navedena razdoblja evidentirani godišnji odmori, što predstavlja formalno ispravno vođenje evidencija, sve dok se ne dokaže suprotno. Sama tvrdnja radnika, bez dodatnih materijalnih ili objektivnih dokaza, ne može biti dostatna osnova za zaključak da su evidencije netočne ili nepropisne. Kako pravilnost vođenja evidencija o radnom vremenu ovisi o stvarnom stanju, a to stanje u ovom postupku nije pouzdano utvrđeno, izostaje činjenična osnova za zaključak o povredi članka 5. Zakona o radu i pripadajućeg pravilnika. U odnosu na ovu točku nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje, zbog čega se predlaže da Sud ovu točku optužnog prijedloga odbaci, a podredno, da ih oslobodi od optužbe, jer nije dokazano ostvarenje zakonskih obilježja navodnog prekršaja. U odnosu na točku 5. optužnog prijedloga osporavaju postojanje prekršaja, budući da nisu pouzdano utvrđene odlučne činjenice vezane uz radnopravni status radnika niti način prestanka radnog odnosa. Optužni prijedlog polazi od tvrdnje da je s radnikom bio sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 14.08.2023. godine, no ne proizlazi da je postojanje takvog ugovora utvrđeno uvidom u vjerodostojnu dokumentaciju, niti je isti priložen kao dokaz. Istodobno, iz ostale dokumentacije u spisu proizlaze različiti podaci o trajanju i pravnoj osnovi radnog odnosa, što upućuje na neujednačenu i nedovoljno razjašnjenu činjeničnu osnovu. Optužni prijedlog ne razrađuje na koji je način i u kojem trenutku došlo do prestanka radnog odnosa, niti se iznosi zaključak je li u konkretnom slučaju uopće došlo do otkazivanja ugovora o radu, odnosno je li prestanak radnog odnosa nastupio po nekoj drugoj pravnoj osnovi. Bez takvog utvrđenja nije moguće govoriti o obvezi dostave pisanog otkaza, kao zakonskoj pretpostavci postojanja navodnog prekršaja. Kako činjenični opis ne sadrži jasno utvrđenje ni o postojanju ugovora na koji se optužba poziva, ni o načinu prestanka radnog odnosa, proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke za zaključak o povredi članka 120. Zakona o radu. Slijedom navedenog, u odnosu na ovu točku izostaje jasno i pouzdano utvrđenje odlučnih činjenica, zbog čega se predlaže da Sud ovu točku optužnog prijedloga odbaci, a podredno, da ih oslobodi od optužbe, jer ostvarenje zakonskih obilježja navodnog prekršaja nije dokazano. U cijelosti osporavaju počinjenje svih prekršaja koji im se stavljaju na teret, budući da iz optužnog prijedloga i priloženih dokaza ne proizlazi jasno, potpuno i pouzdano utvrđeno činjenično stanje, niti su ispunjene zakonske pretpostavke za meritorno odlučivanje. U odnosu na sve točke optužbe zajedničko je da se iste temelje na pretpostavkama o početku rada, trajanju radnog odnosa i načinu njegova prestanka, koje u postupku nisu dokazno potkrijepljene, dok su odlučne činjenice ostale nejasne, proturječne ili nedovoljno razjašnjene. Optužni prijedlog u više navrata navodi različite i međusobno neusklađene podatke o vremenu početka rada, pri čemu vrijeme počinjenja kao bitno obilježje prekršaja nije jasno određeno, što se neposredno odražava na mogućnost obrane da se konkretno i učinkovito očituje o navodima optužbe. Takva neodređenost zadire u samu bit optužbe i onemogućuje pouzdano utvrđenje odlučnih činjenica. U odnosu na navode o radu radnika u pojedinim razdobljima, optužni prijedlog ne sadrži objektivne, provjerljive i samostalne dokaze koji bi nedvojbeno upućivali na faktično obavljanje rada, već se zaključci izvode bez jasnog obrazloženja načina na koji je takvo utvrđenje provedeno. U takvim okolnostima izostaje činjenična osnova nužna za primjenu relevantnih zakonskih odredbi, kako u pogledu obveza prijave u sustave osiguranja, tako i u pogledu vođenja evidencija ili dostave odluka o prestanku radnog odnosa. U odnosu na evidencije o radnom vremenu, iz spisa proizlazi da su iste vođene, dok optužba ne sadrži pouzdano utvrđenje da su podaci u njima netočni ili protivni stvarnom stanju. Sama tvrdnja o drukčijem stanju, bez dodatnih materijalnih dokaza, ne može biti dostatna osnova za zaključak o povredi zakona. Također, u dijelu koji se odnosi na navodnu nedostavu otkaza ugovora o radu, optužni prijedlog ne razjašnjava odlučne okolnosti vezane uz postojanje ugovora na koji se poziva, niti način i pravnu osnovu prestanka radnog odnosa, zbog čega izostaje nužna činjenična pretpostavka za zaključak o postojanju obveze dostave pisanog otkaza. Slijedom navedenog, proizlazi da optužni prijedlog u odnosu na sve točke ne sadrži jasno, određeno i dokazima potkrijepljeno činjenično stanje, te da se zaključci o postojanju prekršaja izvode bez pouzdanog utvrđenja odlučnih činjenica, što nije sukladno zahtjevima prekršajnog postupka. Unatoč proteku vremena i okolnosti da su tijekom inspekcijskog nadzora predani izvornici određene dokumentacije, uspjeli su naknadno pribaviti preslike odjave radnika RČ iz sustava obveznog mirovinskog osiguranja, kao i preslike obračuna isplate plaća te evidencije o radnom vremenu za imenovanog radnika. Navedena dokumentacija potvrđuje kontinuitet radnog odnosa, urednost isplata te korištenje godišnjeg odmora, kako proizlazi iz obračunskih listi i evidencija radnog vremena. Izvornik ugovora o radu te sporazum o prestanku ugovora o radu, potpisan od strane radnika RČ kao dokaz njegova uručenja, okrivljenik trenutačno ne posjeduje, budući da su isti predani inspekciji u izvorniku tijekom nadzora. Pritom je razvidno da je radni odnos prestao sporazumom ugovornih strana, što po svojoj naravi pretpostavlja potpis obje strane, pa je stoga nelogično i neosnovano dovoditi u pitanje postojanje i valjanost takvog prestanka bez uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi kod inspektorata. Ujedno, optužni prijedlog je u odnosu na točke 1., 2. i 3. činjenično nejasan i unutarnje proturječan, budući da se istodobno navodi da ugovor o radu nije bio sklopljen, da otkaz nije uručen, a s druge strane proizlazi da je radnik uredno prijavljen u sustav osiguranja dana 17.12.2024. godine, te da je ugovor o radu bio predočen inspektoratu. Predložili su da se ispita svedok VČ jednim od ukupno tri zaposlenika u trgovačkom društvu, koji je bio neposredno prisutan u relevantnom razdoblju te može potvrditi okolnosti prijave i odjave radnika. U pogledu navoda o korištenju godišnjeg odmora, iz dostavljene dokumentacije jasno i nedvojbeno proizlazi da je radnik koristio godišnji odmor u spornim razdobljima, što je vidljivo kako iz obračunskih listi, tako i iz evidencija radnog vremena, a navedeno se može dodatno potvrditi svjedočenjem ostalih radnika I okrivljene odgovorne osobe. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je cijeli optužni prijedlog činjenično nejasan, konfuzan i netočan, te da se zaključci o navodnim prekršajima temelje isključivo na iskazu nezadovoljnog bivšeg radnika, dok isti nisu potvrđeni niti jednim objektivnim ili materijalnim dokazom. U takvim okolnostima činjenično stanje nije pravilno niti potpuno utvrđeno, zbog čega optužni prijedlog ne može predstavljati valjanu osnovu za meritorno odlučivanje. Obzirom na sve izneseno, smatraju da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje i dovršetak prekršajnog postupka u meritumu, budući da činjenični opis optužbe nije dovoljno određen, a odlučne činjenice nisu pouzdano i potpuno utvrđene. Predložili su da sud odbaci optužni prijedlog u cijelosti, budući da isti ne omogućava zakonito i pravilno vođenje prekršajnog postupka, odnosno, podredno, da ih oslobodi od optužbe za sve točke optužnog prijedloga, jer nije dokazano da su ostvarena zakonska obilježja navedenih prekršaja.
3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok RČ koji je iskazao da je počeo raditi u okrivljenoj pravnoj osobi kao radnik na izradi fasada i radili su po Međimurju i po Zagorju. Počeo je raditi 2023. godine, a sudu je donio na uvid ugovor o radu koji je dobio. Nakon toga nije dobio nikakav drugi ugovor o radu. Radio je kod njih stalno od 2023., do mjeseca lipnja 2025. Prestao je s radom kad mu je šef JČ, rekao da ne mora doći sutradan na posao, da nije tetoviran i da se ne drogira i da ne spada među njih, te više nije došao na posao. Sada je u radnom odnosu drugdje. U spis je predao presliku ugovora o radu na određeno vrijeme od 14.08.2023., koji je dobio prilikom zaposlenja i preslik osobne iskaznice.
3.1. Na pitanja suda svjedok RČ je odgovarao, da li ste nakon 2023., tj. tijekom 2024. sklopili kakav drugi ugovor s okrivljenicima, svjedok – nisam ništa. Svjedoku je pokazan ugovor o radu na određeno vrijeme od 17.12.2024., na str. 40 – 41 spisa, na kojem se nalazi pečat i potpis poslodavca, te potpis svjedoka – nakon čega je svjedok naveo, svjedok – to nije moj potpis, ja potpuno drugačije pišem, dajem na uvid svoju osobnu iskaznicu na kojoj je moj vlastoručni potpis. Svjedoku je pokazana na uvid izjava o sporazumnom otkazu na str. 43. spisa, sa pečatom i potpisom okrivljenika i vlastoručnim potpisom radnika, tj. svjedoka – nakon čega je svjedok naveo, svjedok – potpis na istom nije moj. Da li ste u vremenskom periodu kad ste radili kod okrivljenika bili prijavljeni na mirovinsko osiguranje, svjedok – bio sam prijavljen. Da li ste bili prijavljeni na zdravstveno osiguranje, svjedok – bio sam prijavljen. Da li se sjećate tko je vodio evidencije o radnom vremenu za radnike, svjedok – vodio je šef. Na koji način ste dogovarali dane godišnjeg odmora, svjedok – prva godina, tj. 2024. sam imao godišnji u mjesecu kolovozu, a druge godine, tj. 2025. sam otišao. Da li se sjećate kako ste radili u kojem vremenskom periodu u mjesecu ožujku 2025. , svjedok – radilo se od 07,00 – 17,00 sati. Da li se sjećate kako ste radili u kojem vremenskom periodu u mjesecu svibnju 2025. , svjedok – isto se radilo od 07,00 – 17,00 sati. Da li ste u mjesecu ožujku i mjesecu svibnju bili na godišnjem odmoru ili ste radili cijeli mjesec, svjedok - u ožujku sam bio samo tri dana na godišnjem odmoru, a u svibnju mjesecu nisam bio na godišnjem odmoru i radio sam u Strahonincu fasadu, radili smo sami ja i šef JČ, a mjesec i pola prije mog odlaska došao je drugi radnik. Kako se zove radnik koji je radio s vama u mjesecu svibnju, svjedok – ne znam njegovo ime, zovu ga „ U“. Da li ste bili na godišnjem odmoru od 19.05. – 23.05.2025. , svjedok – ne, nisam bio, to sigurno znam. Možete li objasniti da li ste dobili pisani otkaz ugovora o radu, da je pisalo da vam se otkazuje ugovor o radu sklopljen 2023. , svjedok – nisam ništa dobio. Kad ste točno prestali s radom kod okrivljenika, svjedok – negdje 15.06., točno se ne sjećam. Da li je to bilo možda 11.06.2025. , svjedok – može biti par dana prije.
3.2. Na pitanja branitelja okrivljenika svjedok RČ je odgovarao, kojeg datuma ste počeli raditi, svjedok – negdje 14.08.2023., par dana sam radio, a onda je išla prijava. Da li ste tražili poslodavca pisani otkaz ili pisanu obavijest o prestanku radnog odnosa, svjedok – nisam tražio. Na koji način ste saznali da je radni odnos prestao, svjedok - šef me nazvao i rekao da me odjavio. Kada je to bilo da li znate datum odjave, svjedok – bilo je u mjesecu lipnju datum mi nije poznat. Koji dan ste onda došli na posao nakon što ste bili odjavljeni sa osiguranja, svjedok - ne znam. Kada ste saznali da ste odjavljeni s mirovinskog osiguranja 05.12.2024. , svjedok – ja za to nisam znao. Zašto ste nastavili dolaziti na posao, svjedok – ako ne znaš za to imaš prijavu i normalno radiš. Da li vas je netko izričito kontaktirao i zvao da dođete na posao u tom periodu nakon 05.12.2024. , svjedok – nitko, ja sam nastavio raditi. Da li ste primili bilo kakve isplate naknade ili plaće za taj period od 06.-16.12.2024. , svjedok – ne sjećam se. Tko je predložio sklapanje ugovora o radu 17.12.2024. , svjedok – šef JČ. Jeste li taj ugovor potpisali baš 17.12. ili naknadno, svjedok – kad sam napravio uvid u isti, naveo sam da to nije moj potpis. Da li znate točne adrese kuća gdje ste radili u mjesecu svibnju od 19.-23.05.2025. , svjedok – to je bilo u Kućanu, a kućni broj baš ne znam. Da li ste ikada primili od poslodavca odluke o korištenju godišnjeg odmora za 2024 ili 2025 godinu, svjedok – ne, ništa, nikad to nisam dobio. Da li ste potpisivali evidencije radnog vremena i ako jeste kada, svjedok – nisam niti to. Tko je predložio sporazumni raskid ugovora o radu, svjedok – on, mogao me nazvati i reći „dojdi i potpiši, ne buš više radil“. Da li ste potpisali sporazumni raskid, svjedok – nisam. Koji su bili razlozi prestanka radnog odnosa, svjedok – ja sam mu rekao da ograda na visini mora biti zaštićena, a šef JČ je meni rekao onda više ne moraš niti raditi. Vi ste s time bili suglasni, složili ste se s time, svjedok – on je rekao da ne moram hodati i ja sam se s time složio. Da li ste na bilo koji način probali ostvariti nekakve zaštite svojih radničkih prava, svjedok – nisam se nikome žalio, niti na otkaz, niti bilo što. Da li je onda to po vama bio otkaz ili sporazumni raskid, svjedok – nismo se ništa dogovorili, bilo je tako kao što sam naveo.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 17.11.2025., od 26.11.2025., potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, broj: Klasa:740-04/25-02/168439, Ur. broj: 514-05-02-01-02-25-02 od 27.11.2025. o nekažnjavanosti okrivljene pravne osobe I broj: Klasa:740-04/25-02/168436, Ur. broj: 514-05-02-01-02-25-02 od 27.11.2025. o nekažnjavanosti okrivljene odgovorne osobe, Odluka o imenovanju predstavnika u prekršajnom postupku od 17.12.2025., obračun isplaćene plaće za radnika RČ, za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2025. godine, evidencija o radnom vremenu radnika za razdoblje od 01.03.-31.03.2025., prijava o početku osiguranja za radnika RČ HZMO, obrazac eM-1P od 17.12.2024., obrazac eM-2P prijava o prestanku osiguranja za RČ od 12.06.2025., ugovor o radu na određeno vrijeme od 17.12.2024., aneks ugovora o radu od 01.04.2025., izjava o sporazumnom otkazu od 11.06.2025., ugovor o radu na određeno vrijeme od 14.08.2023. i presika osobne iskaznice svjedoka RČ.
5. Nakon provedenog dokaznog postupka, a na temelju provedenih dokaza i uvida u citiranu dokumentaciju, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavljaju na teret, pod točkom I./ izreke presude te su proglašeni krivima i kažnjeni, dok su okrivljenici oslobođeni optužbe kao pod točkom II./ izreke presude.
6. Odredbom čl. 5. st. 1. i st. 2. Zakona o radu je propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, a odredbom čl. 229. st. 1. toč 1. Zakona o radu je propisano da je će se kazniti novčanom kaznom od 8.090,00 do 13.270,00 eura za prekršaj poslodavac pravna osoba, ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), a st 2. citiranog članka propisano je kažnjavanje novčanom kaznom od 920,00 do 1320,00 eura za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovornu osobu pravne osobe.
6.1. Odredbom čl. 13. st. 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (NN 55/24.), propisano je da
(1) Evidencija o radnom vremenu radnika sadrži sljedeće podatke:
1. ime i prezime radnika
2. datum u mjesecu
3. početak rada
4. završetak rada
5. vrijeme i sati zastoja, prekida rada i sl. do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran
6. ukupno dnevno radno vrijeme
7. sati terenskog rada
8. sati pripravnosti
9. vrijeme nenazočnosti na radu:
a) sati korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg)
b) neradni dani i blagdani utvrđeni zakonom
c) sati spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad
d) sati plaćenog dopusta i odsutnosti s rada
e) sati očinskog dopusta i dopusta drugog posvojitelja
f) sati neplaćenog dopusta za pružanje osobne skrbi
g) sati neplaćenog dopusta kandidata za Predsjednika Republike Hrvatske, zastupnika u Hrvatski sabor, člana županijske skupštine, gradskog ili općinskog vijeća, župana, gradonačelnika ili načelnika općine i njihove zamjenike
h) sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika
i) sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove
j) sati nenazočnosti zbog vojne obveze ili služenja u ugovornoj pričuvi
k) sati provedeni u štrajku
l) sati isključenja s rada (lockout).
(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi s radnim odnosom (sati rada noću, prekovremeni rad, smjenski rad, dvokratni rad, rad u dane blagdana ili neradnih dana utvrđenih zakonom i sl.).
(3) Podatke iz stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga članka poslodavac je dužan voditi samo ako je obveza vođenja tih podataka ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ugovorom o radu ili je uređena pravilnikom o radu.
(4) Poslodavac koji vodi, odnosno koji je dužan voditi podatke iz stavka 1. točaka 3. i 4. ovoga članka, u evidenciji radnog vremena nije dužan evidentirati podatak o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora.
(5) Za radnike kojima je radno vrijeme raspoređeno u jednakom trajanju i jednakom rasporedu po danima, tjednima i mjesecima, poslodavac nije dužan u evidenciji radnog vremena evidentirati podatak o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora.
(6) U evidenciji radnog vremena upisuju se samo podaci iz odredbe stavka 1. ovoga članka koji odgovaraju stvarnom stanju u obračunskom razdoblju koje je utvrđeno za isplatu plaće.
(7) Evidenciju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je obvezan voditi i za radnike koje mu je, u smislu Zakona o radu, privremeno ustupilo s njim povezano društvo i za radnika koje je poslodavcu kao korisniku ustupila agencija za privremeno zapošljavanje, ako je ugovorom o ustupanju radnika preuzeo tu obvezu.
(8) Na sveučilištima, veleučilištima i znanstvenim institutima, za zaposlene nastavnike, suradnike, znanstvenike i umjetnike te u ustanovama predškolskog obrazovanja za zaposlene odgajatelje djece, odnosno zaposlene koji sudjeluju u neposrednom odgojno obrazovnom radu, podaci o radnom vremenu prilagođeni su naravi njihovog rada i na poseban način se evidentiraju samo normirani oblici rada.
7. Okrivljenici osporavaju odgovornost za prekršaj, obrazlažu da su vodili evidenciju o radnicima uredno i ažurno s točnim podacima. Obrana okrivljenika osporena je svjedočenjem radnika RČ, koji je u svom iskazu naveo da je koristio godišnji odmor u tjednu od 03.03. do 07.03.2025., a radio je u rasporedu radnog vremena od 07,00 – 17,00 sati. Uvidom u evidenciju o radnom vremenu sud utvrđuje da su okrivljenici upisali u evidenciju o radnom vremenu za razdoblje od 03.03.-07.03.2025., da je radnik bio na godišnjem odmoru. Nadalje, svjedok RČ je naveo da u periodu od 19.05.-23.05.2025., nije koristio godišnji odmor, već je radio u Strahonincu, zajedno sa šefom JČ i još jednim radnikom kojeg su zaposlili mjesec i pola prije njegovog odlaska a radili su na fasadi.Sud nije imao razloga da ne vjeruje u iskaz ispitanog svjedoka, koji je po mišljenju suda iznosio točne i uvjerljive informacije o tome kada je bio na godišnjem odmoru, jer nije teretio okrivljenike da evidencija o radnom vremenu nije bila točno vođena u mjesecu ožujku, već je naveo da nije bila točno vođena u mjesecu svibnju 2025., kada je bio na radnom mjestu, a okrivljenici su evidentirali da je bio na godišnjem odmoru. Prekršaj je okrivljenicima dokazan na temelju svjedočenaj svjedoka RČ.
8. Prilikom odlučivanja o kazni za prekršaj pod točkom I./ izreke presude, za okrivljenu pravnu osobu i okrivljenu odgovornu osobu, uzete su u obzir odredbe članka . 1. i 2. Prekršajnog zakona i to posebno stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, kao otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, s time da otegotne i olakotne okolnosti za okrivljenu pravnu osobu i okrivljenu odgovornu osobu nisu utvrđene, a radi se o netočno upisanim podacima o radnom vremenu za pet radnih dana, sud je okrivljenicima kaznu ublažio jer do sada nisu bili prekršajno kažnjavani, te sud smatra da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu i druge da ne čine takve prekršaje
9. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, a odmjereni su u paušalnom iznosu od po 40,00 (četrdeset) eura, svakome, jer su ih sami uzrokovali.
10. Pod točkama II./ a), b), c) i d) okrivljenici su oslobođeni prekršajne dogovornosti za prekršaje činjenično I pravno opisane i to:
pod toč. II./ a) okrivljenicima je stavljeno na teret da sa radnikom IČ nisu sklopili ugovor o radu prije početka rada niti mu izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, dana 06.12.2025. Odredbom čl. 14. st. 3. Zakona o radu propisano je da ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. U provedenom dokaznom postupku na temelju obrane okrivljenika i iskaza ispitanog svjedoka sud je nesporno utvrdio na temelju svjedočenja radnika IČ da nije započeo s radom u okrivljenoj pravnoj osobi na poslovima građevinskog radnika dana 06.12.2025., već 14.08.2023. i radio neprekidno do sredine lipnja 2025., a ovlašteni tužitelj za taj prekršaj nije dostavio dokaz koji bi potvrđivao navode optužbe da je radnik započeo s radom 06.12.2025., u 07,00 sati, a da sa istim nisu sklopili ugovor o radu, niti mu prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovor u radu, budući ugovor nije bio sklopljen u pisanom obliku, te je donijeta odluka da se okrivljenici oslobađaju od prekršajne odgovornosti, jer nije dokazano da su počinili taj prekršaj.
pod toč. II./ b) okrivljenicima je stavljeno na teret da bi povrijedili odredbu čl. 112. st. 1. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju kojom je bilo propisano da podatke za vođenje matične evidencije obveznici dostavljaju u slijedećim rokovima i to prijave o promjeni tijekom osiguranja – u roku od 24 sata od nastale promjene.
Dana 01. srpnja 2025., stupio je na snagu Zakon o mirovinskom osiguranju (NN br. 96/25), u kojem postoji kontinuitet prekršaja za koji su okrivljenici prijavljeni temeljem optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja jer je čl. 109. st. 1. toč. 5. novog Zakon o mirovinskom osiguranju propisano da podatke za vođenje matične evidencije obveznici dostavljaju u sljedećim rokovima i to podatak o promjeni tijekom osiguranja – u roku od 24 sata od nastale promjene.
Člankom 3. Prekršajnog zakona propisano je da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput, ili više puta, primijeniti će se propis koji je blaži za počinitelja.
Sud utvrđuje da je u vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), a gdje je bila propisana ista novčana kazna za pravnu i odgovornu osobu kao po novom zakonu, te se primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja jer novi Zakon nije blaži, već su kazne iste.
Okrivljenicima je stavljeno na teret da radnika RČ koij je radio na poslovima građevinskog radnika nisu prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada dana 06.12.2024. Sud je uvidom u obrazac prijave o početku osiguranja na mirovinsko osiguranje za radnika RČ utvrdio da je radnik bio prijavljen na mirovinsko osiguranje od 17.12.2024., do 11.06.2025., kada je odjavljen, temeljem sporazuma o prestaknu ugovora o radu. Na temelju obrane okrivljenika i iskaza ispitanog svjedoka RČ, sud je utvrdio da je radnik započeo s radom u okrivljenoj pravnoj osobi temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 14.08.2023., a ne 17.12.2024., dakle radio je neprekidno, a nije sklopio drugi ugovor od 17.12.2024. Svjedok je izvršio uvid u navedeni ugovor te naveeo da potpis na ugovoru nije njegov, a što je dokazao sa vlastoručnim potpisom na osobnoj iskaznici, dakle nije odkazano da su okrivljenici počinili prekršaj činjenično opisan pod točkom II./b) izreke presude.
pod toč. II./c) okrivljenicima je stavljeno na teret da bi povrijedili odredbu čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojom je propisano da se prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznoga zdravstvenog osiguranja podnose u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe, odnosno da radnika RČ nisu prijavili u roku od osam dana na obvezno zdravsveno osiguranje od početka rada, tj. od dana 06.12.2024., a navedeno je da su bili u obvezi izvršiti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje najkasnije do dana 12.12.2025., a da je radnik bio prijavljen dana 17.12.2024. U provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno da bi radnik RČ započeo s radom u okrivljenoj pravnoj osobi dana 06.12.2024., o tome nema nikakvih dokaza, te je sud donio odluku kojom se okrivljenici oslobađaju za taj prekršaj, jer nije dokazano da su ga počinili, kako im se optužbom stavlja na teret te je očito nastala pogreška u pisanju broja godine tj. da su bili u obvezi izvršiti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje najkasnije do dana 12.12.2025..
pod toč. II.d) okrivljenicima je stavljeno na teret da radniku RČ nisu dostavili otkaz ugovora o radu, koji je bio sklopljen na neodređeno vrijeme dana 14.08.2023. u pisanom obliku. Ovlašteni tužitelj uz optužni prijedlog nije dostavio dokaz, tj. Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme s radnikom, a u dokaznom postupku radnik je sudu predao ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme od 14.08.2023., a u činjeničnom opisu prekršaja nije navedeno kada su okrivljenici bili u obvezi dostaviti otkaz ugovora o radu u pisanom obliku. Uz optužni prijedlog ovlašteni tužitelj dostavio Izjavu o sporazumnom otkazu tog ugovora od 11.06.2025. U toj izjavi o sporazumnom otkazu nigdje se ne spominje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14.08.2023., a u koji je sud izvršio uvid i bio je sklopljen na određeno vrijeme te sud nije utvrdio da bi okrivljenici povrijedili odredbu čl. 120. Zakona o radu, kojom je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, u st. 2. da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, dok je u st. 3. da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
10.1. Sud utvrđuje da ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu nije naveo vrijeme počinjenja prekršaja sukladno čl. 16. Prekršajnog zakona, gdje je propisano da je prekršaj počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja, a sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenskih odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, a kod prekršaja kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje.
10.2. Vrijeme počinjenja prekršaja sastavni je temelj svakog prekršajnog djela jer se prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja, ukoliko činjenični opis ne sadrži vrijeme počinjenja prekršaja ne može se ispitati u vezi eventualne zastare prekršajnog progona, a vrijeme počinjenja prekršaja sud nije mogao upisati jer bi time počinio povredu zakona na štetu okrivljenika.
10.3. Slijedom iznijetog utvrđeno je da činjenični opis djela prekršaja koji je okrivljenicima stavljen na teret ne sadrži zakonom propisane sadržaje sukladno čl. 160. Prekršajnog zakona i to vrijeme počinjenja prekršaja, dakle ne sadrži bitno obilježje prekršaja, te opisano djelo prekršaja po Zakonu nije prekršaj.
11. Temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su oslobođeni jer nije dokazano da su počinili prekršaje pod točkama II./ a), b), c) i d) izreke presude.
U Čakovcu, 26. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Larisa Hajdarović
Spomenka Zanjko Kolman
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.
Dostavna naredba:
Okrivljenicima,
Branitelju,
Tužitelju,
Za spis,
Za izvršenje.