Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: P-432/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Našicama, protiv tuženika SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 26. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da zbog stjecanja bez osnove plati tužiteljici Republici Hrvatskoj (OIB: 52634238587) iznos od 1.192,37 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 29. kolovoza 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, te godine kao i da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 450,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi joj tuženik bio dužan isplatiti na iznos 1.192,37 EUR zateznu kamatu za razdoblje od 6. ožujka 2023. do 28. kolovoza 2023., kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica prvenstveno ističe da se obratila tuženiku zahtjevom za mirnim rješenjem spora na koje se tuženik oglušio. U tužbi navodi da presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama broj: P-624/17 od 09. ožujka 2018. utvrđeno je da je tuženik – tada tužitelj vlasnik:

- ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina],

- 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina],

- ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina],

što mu je tužiteljica – tada tužena dužna priznati i trpjeti brisanje svojih prava u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis prava u korist tužitelja sve u roku od 15 dana. Istom presudom naloženo je tužiteljici – tada tuženoj da tuženiku – tada tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.381,00 kn / 1.112,35 EUR-a (polovica od iznosa 16.762,00 kn / 2.224,70 EUR-a). Na spomenutu presudu tužiteljica – tada tužena je uložila žalbu, a koja žalba je odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2440/2018 od 13. studenog 2018. te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nakon zaprimanja presude Županijskog suda u Zagrebu tuženik – tada tužitelj je pokrenuo ovršni postupak radi naplate troška parničnog postupka podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI Našice i u cijelosti se naplatio u iznosu od 1.192,37 EUR-a. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 2440/18 od 13. studenog 2018. tužiteljica – tada tužena uložila je reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-546/2019 od 06. lipnja 2023. prihvaćena te je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2440/2018 od 13. studenog 2018. kao i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama br. P-624/17 od 09. ožujka 2018. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj Pu P-3957/19 od 04. siječnja 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije izvršio povrat naplaćenog ne pripadajućeg iznosa od 1.192,37 EUR-a. Kako je tuženik neosnovano primio iznos od 1.192,37 EUR-a, a koji iznos je primljen temeljem osnove koja je kasnije otpala to je tuženik temeljem odredbe čl.1111., 1115. i 1117. st.2. Zakona o obveznim odnosima dužan tužiteljici vratiti isplaćen iznos.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe prigovor zastare. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Toč. I, II, III i IV priznaju se, no Toč. V i VI tužbe nisu točne jer tuženik nije bez valjane ovršne isprave primio isplatu od Republike Hrvatske budući da se isplata temelji na presudi Općinskog suda u Osijeku – Stalne službe u Našicama broj P-624/17-17. potvrđenoj od Županijskog suda u Zagrebu presudom broj Gž-2440/18. od 13.11.2018. godine. Istina je da je tužiteljica protiv presude P-624/17-17 i presude Gž-2440/2018-3 izjavila reviziju koja je ukinula presude prvo i drugostupanjskog suda. Budući da je Vrhovni sud rješenjem Rev-546/20-19-2 prepustio odluku o troškovima konačnoj odluci prvostupanjskog suda, presudom broj 14 P-719/2023-8 od 11. prosinca 2023. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Protiv presude 14 P-719/2023-8 izjavile su stranke žalbe o kojima još nije odlučeno. Tuženik stavlja prigovor zastare tužbe jer je obveza isplate parničnih troškova po presudi P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. istekla 24. ožujka 2018., a kako je tužba zaprimljena na sudu 20. ožujka 2024., pravo tužiteljice se ugasilo 24.03.2021. za naknadu pretrpljene štete, odnosno najkasnije do 24.03.2023. po općem zastarnom roku. Iz navedenih razloga tužba u ovome predmetu ne temelji se niti na valjanoj pravnoj osnovi, posebno kada tužiteljica zauzima pogrešno pravno shvaćanje da je tuženik neosnovano primio iznos od 1.192,37 EUR jer bez valjane pravne osnove država nikada ne bi tužitelju isplatila troškove. Podredno, nema suvislog objašnjenja zašto je tužiteljica razdvojila tuženike koji u zaštiti svojih vlasničkih prava od 2012. godine pa do danas nastupaju kao jedinstveni suparničari jer su prava i obveze iz iste činjenične i pravne osnove, pa tuženik predlaže da se ovaj predmet pripoji ovosudnom predmetu broj 14 P-125/2024. radi ekonomičnosti postupka i stoga što su sve pravne radnje do sada provedene u zaštiti vlasništva.

3. Potrebno je navesti da se ovaj parnični postupak prvotno vodio pod poslovnim brojem P-126/2024 a koji je prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj: P-126/2024- 7 od 5. svibnja 2025. i koji je nastavljen rješenjem poslovni broj: P-126/2024-13 od 13. studenog 2025. kada je spisu dodijeljen novi broj P-432/2025.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. (list 6-10 spisa) rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama 14.Broj: Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019. (list 5 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. (list 11-15 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (list 16-17 spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 546/2019-2 od 6. lipnja 2023. (list 18-22 spisa), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-624/17 IZ. NA. SU , od 28. prosinca 2023. (list 23 spisa), presudu Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj: P-719/2023-8 od 11. prosinca 2023. (list 29-39 spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Revd-5402/2024-3 od 26. ožujka 2025. (list 64-66 spisa), Potvrdu o opravku od dana 26. ožujka 2026. (list 96 spisa) kao i Prijedlog za dopuštenje revizije od 9. prosinca 2024. (list 50-54 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.192,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 1111., čl. 1115. i čl. 1117. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dakle, zahtjev utemeljen na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove, a koji iznos je tuženik naplatio putem Financijske agencije i to Zahtjevom za izravnu naplatu od 25. siječnja 2019. i to na temelju pravomoćne i ovršne isprave - presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama 14.Broj: Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. a koje su sve naknadno ukinute temeljem rješenja Rev- 546/2019-2 od 6. lipnja 2023. Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj naplatio putem Financijske agencije Zahtjevom za izravnu naplatu od 25. siječnja 2019. tražbinu na temelju pravomoćne i ovršne isprave - presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama 14.Broj: Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. a koje su sve naknadno ukinute temeljem rješenja Rev- 546/2019-2 od 6. lipnja 2023. Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan vratiti tužitelju novčana sredstva naplaćena od tužitelja u postupku izravne naplate temeljem osnova za plaćanje (ovršnih isprava), radi li se u predmetnom slučaju o stjecanju bez osnove na strani tuženika te da li je zastarjelo potraživanje tužitelja.

9. Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. utvrđeno je da je vođen parnični postupak između tužitelja i tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] i da je III. točkom izreke naloženo tada tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima SUL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i KUL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.762,00kn u roku od 15 dana. Navedena presuda ispravljena je rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama 14.Broj: Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019. na način da se u uvodu i izreci presude ispravlja OIB tužene Republike Hrvatske.

10. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž- 2440/2018-3 od 13. studenog 2018. utvrđeno je da je odbijena žalba tuženika Republike Hrvatske i potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

11. Uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu zaprimljenog 25. siječnja 2019. kod Financijske agencije utvrđeno je da je kao ovrhovoditelj SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, protiv ovršenika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zahtijevao izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke suda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 14.Broj: Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019. zajedno sa zateznim kamatama u cijelosti.

12. Uvidom u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-624/17 IZ. NA. PRATLJAČIĆ M , od 28. prosinca 2023., KLASA: 034-011/23-07/3, Ur. broj: 118-08- 2012-23 utvrđeno je da je ukupno naplaćeno glavnice u iznosu od 1.175,39 EUR i to najprije iznos od 63,04 EUR te potom 1.112,35 EUR i kamata 80,02 EUR odnosno sveukupno 1.255,41 EUR.

13. Uvidom u Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 546/2019- 2 od 6. lipnja 2023. utvrđeno je I. točkom rješenja da se prihvaća revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. te presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama br. Pu P-395719-4 od 4. siječnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je točkom II. Odlučeno da o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

14. Uvidom u Potvrdu o otpravku Općinskog suda u Đakovu od 26. ožujka 2026. utvrđeno je da je punomoćnik tuženika SU a u predmetu Pu P-395/2019- 7 gdje je nastupao kao punomoćnik tužitelja zaprimio odluku o reviziji 28. kolovoza 2023.

15. Uvidom u presudu Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama br. P-719/2023-8 utvrđeno je da je ista donesena u predmetnoj stvari pokrenutoj po tužbi tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, protiv Republike Hrvatske kao tužene, u kojem predmetu je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvaćajući reviziju tužene ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. te presudu Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018., ispravljenu rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama br. Pu P-395719-4 od 4. siječnja 2019. U točci I. izreke da se u cijelosti kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tada tužitelja SUL i KU i točkom II. Izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Nadalje, Uvidom u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd-5402/2024- 3 od 26. ožujka 2025. utvrđeno je da se odbija prijedlog tužene Republike Hrvatske za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 761/2024-2 od 17. rujna 2024., dok uvidom u Prijedlog tužene Republike Hrvatske za dopuštenje revizije, utvrđeno je da presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-761/2024-2 od 17. rujna 2024. preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, broj P-719/2023-8 od 11. prosinca 2023. na način da se utvrđuje da su tužitelji SUL i KU vlasnici nekretnina radi kojih su podnijeli tužbu, te je naloženo tuženoj da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.597,98 EUR.

16. Tužitelj Republika Hrvatska tužbom zahtjeva isplatu novčanog iznosa od 1.192,37 EUR a koji iznos je tuženik naplatio putem Financijske agencije i to Zahtjevom za izravnu naplatu od 25. siječnja 2019. i to na temelju pravomoćne i ovršne isprave - presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama 14.Broj: Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. a koje su sve naknadno ukinute temeljem rješenja Rev-546/2019-2 od 6. lipnja 2023. Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja na povrat novčanih sredstava koja su tuženiku isplaćena u postupku izravne naplate temeljem presuda koje je u postupku povodom revizije ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske, mjerodavna je odredba čl. 1111. st. 1. ZOO kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st 3. ZOO).

17. U tom su smislu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva po osnovi stjecanja bez osnove odlučna činjenica je da je imovina prešla stjecatelju te da je odluka koja je bila osnova za taj prijelaz ukinuta.

18. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, potraživanja iz stjecanja bez osnove zastarijevaju za pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a. Radi odlučivanja o prigovoru tuženika da je potraživanje tužitelja u zastari, bilo je potrebno prije svega utvrditi kada je zastara radi predmetnog potraživanja tužitelja počela teći. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema stavu izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice poslovni broj Rev-2623/13 od 8. ožujka 2017., Rev-320/2023 od 5. ožujka 2024., Rev-688/2021 od 26. ožujka 2024.) zastarijevanje tražbine na temelju stjecanja bez osnove koja je otpala odlukom suda počinje teći od prvog dana nakon dostave te odluke, a tijek zatezne kamate počinje teći kada je tuženik postao nesavjestan stjecatelj, a to je tuženikovo saznanje da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika, odnosno dan kada je odluka kojom je utvrđena nedopuštenom ovrha dostavljena tuženiku. Dakle, kako je utvrđeno da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-546/2019-2 je označena kao danom donošenja datumom 6. lipnja 2023., a tužba je podnesena ovome sudu 20. ožujka 2024. nesporno je utvrđeno da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, čak i bez točnog utvrđenja datuma primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer je neživotno i nelogično da je odluka primljena prije datuma 6. lipnja 2023. određenog u odluci.

19. Na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku sud je utvrdio da je tuženik putem Zahtjeva za izravnu naplatu, protiv ovršenika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zahtijevao naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke suda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018. i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 14.Broj:

Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019. zajedno sa zateznim kamatama u cijelosti. Naime, na temelju navedenog došlo je do prijenosa imovine – novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika što isto proizlazi iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-624/17 IZ. NA. PRATLJAČIĆ M, od 28. prosinca 2023., KLASA: 034- 011/23-07/3, Ur. broj: 118-08-2012-23, čitanjem koje je utvrđeno da je ukupno naplaćeno glavnice u iznosu od 1.175,39 EUR i to najprije iznos od 63,04 EUR te potom 1.112,35 EUR i kamata 80,02 EUR odnosno sveukupno 1.255,41 EUR. Nadalje, sud je došao do zaključka da se u predmetom slučaju radi o stjecanju bez osnove, jer je naknadno Vrhovni sud ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. te presudu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama br. Pu P-395719-4 od 4. siječnja 2019. i predmet vratio na ponovno suđenje. Naime, ukinute presude su bile pravna osnova za naplatu, pa stoga tuženik više nema pravni temelj za zadržavanje sredstava, te da je zbog činjenice da je pravna osnova isplate otpala potrebno primijeniti načelo restitucije.

20. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.192,37 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 6. ožujka 2023. pa do isplate. Sud je čitanjem Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-624/17 IZ. NA. KU, od 28. prosinca 2023., KLASA: 034-011/23-07/3, Ur. broj: 118-08-2012- 23 utvrdio da je ukupno naplaćeno u iznosu od 1.255,41 EUR i to glavnice 1.175,39 EUR i kamata 80,02 EUR. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.192,37 EUR iako je utvrđeno da je zapravo ustegnut iznos od 1.255,41 EUR, valjalo je stoga prihvatiti iznos određen tužbenim zahtjevom. Naime, sud na temelju čl. 2. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva koji su stavljeni u postupku a posebice uzimajući u obzir načelo dispozicije putem kojega sud ne smije dosuditi više od onoga što je traženo, čak i ako se tijekom postupka utvrdi da tužitelj ima pravo na veći iznos a tijekom postupka nije preinačio tužbu.

22. Stoga se dakle, u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove zbog čega je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 1.192,37 EUR sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a. Nadalje, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je postao nesavjesni stjecatelj od trenutka zaprimanja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 546/2019-2 od 6. lipnja 2023. kojim se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2440/2018-3 od 13. studenog 2018. te presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama 57.Broj:P-624/17-17 od 9. ožujka 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama br. Pu P-395/19-4 od 4. siječnja 2019. Sud je uz strogo poštivanje raspravnog načela a radi donošenja zakonite i pravilne odluke ipak primijenio iznimku od raspravnog načela na temelju čl. 7. st. 2. ZPP-a koji glasi: „Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranka ide za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati“ i putem e-Spisa utvrdio da je tuženik zaprimio navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske putem punomoćnika dana 28. kolovoza 2023 što je razvidno iz Potvrde o otpravku Općinskog suda u Đakovu od dana 26. ožujka 2026.

23. Međutim, tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate tužbenim zahtjevom od 6. ožujka 2023. Po ocijeni ovoga suda navedenim postavljanjem početka tijeka zateznih kamata je neosnovano povišen tužbeni zahtjev, stoga ga je valjalo odbiti u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja da bi mu tuženik bio dužan isplatiti na iznos 1.192,37 EUR zateznu kamatu za razdoblje od 6. ožujka 2023. do 28. kolovoza 2023., kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točci II. Izreke.

24. Stoga je ocjena ovog suda da je tuženik tužitelju dužan vratiti utuženi iznos od 1.192,37 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana nakon dana primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno od 29. kolovoza 2023.pa nadalje do ispate po stopi zakonske kamate koja se temelji na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, stoga je odlučeno kao u točci I. izreke.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Visina tužiteljevih parničnih troškova određena je s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.192,37 EUR i tužiteljev troškovnik primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT).

25.1. Tužitelju koji samo u neznatnom dijelu nije uspio u sporu priznat je trošak koji se sastoji od: sastava tužbe – 75 bodova po Tbr. 7.1. OT te zastupanja na ročištima 1. travnja 2025. i dana 26. veljače 2026. – 75 bodova za svako po Tbr 9.1. OT što ukupno iznosi 225 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 450,00 EUR. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na parnični trošak te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 450,00 EUR, tekuću od 26. ožujka 2026. kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude u pogledu troška.

25.2. Sud je odbio kao neosnovan tužiteljev trošak sastava zahtijeva za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 EUR, jer zahtjev za mirno rješenje spora nije priložen tužbi već tuženikov odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, stoga sud nije mogao utvrditi da li je podnesenim zahtjevom za mirno rješenje spora uopće zatražen trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora.

25.3. Tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak, jer je u cijelosti izgubio spor, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je odlučeno je kao u toč. IV. izreke ove presude.

Našice, 26. ožujka 2026.

SUDAC

Dario Ručević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika