REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1386/2025-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja RO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vidi Steiner, odvjetnici iz Zagreba, Sv. Mateja 81 protiv tuženika NET AGRO – BISTRA d.o.o., Sveta Nedjelja, Tina Ujevića 6, OIB: 59465864812, zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz ZOU Ivković & Novak, iz Rijeke, Užarska 28, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Vide Steiner, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 26. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku NET AGRO-BISTRA d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 6, OIB 59465864812, kao pravnom slijedniku tuženika HIGH TECH LOGISTICS d.o.o., OIB 56021802409, PETA GENERACIJA d.o.o., OIB 43608202369 i OSMA GENERACIJA d.o.o., OIB 8094052772, da plati tužitelju DO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadu štete u visini tri prosječne mjesečne bruto plaće, odnosno u bruto iznosu od 1.990,84 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. ožujka 2026. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 1.990,84 eura za period od 16. siječnja 2019. pa do 26. ožujka 2026.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.577,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj RO (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 16. siječnja 2019. navodi da je bio zaposlen kod tuženika NET AGRO-BISTRA d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), na poslovima voditelja telekomunikacija. Tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu protiv koje odluke je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava, a kasnije i tužbu, te se postupak vodio pred ovim sudom pod posl. br. Pr- 206/2019. U navedenom predmetu, koji je kasnije nastavljen protiv pravnog slijednika prvotnog tuženika, odnosno ovdje tuženika, donesena je presuda posl. br. Pr- 1124/2023 od 13. veljače 2025. prema kojoj je utvrđeno da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. studenoga 2018. nedopuštena, utvrđen je datum prestanka radnog odnosa s danom 31. ožujka 2019., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju neisplaćene bruto plaće za vrijeme trajanja postupka, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju dospjele, a ne naknađene materijalne troškove, te je ujedno naloženo pod točkom V/ izrijeke tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete uslijed sudskog raskida u visini od 3 do 8 prosječnih mjesečnih bruto plaća prema odluci suda.

2. S obzirom na neodređen iznos naknade štete koja je određena pod točkom V/ izrijeke navedene presude, Županijski sud u Rijeci je povodom žalbe tuženika donio rješenje kojim se ukida presuda ovog suda posl. br. Pr-1124/2023 od 13. veljače 2025. pod točkom V/ i VI/ (odluka o trošku) izrijeke, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak u tom dijelu. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Rijeci proizlazi da nije određen iznos naknade štete koji tuženik ima naknaditi tužitelju radi sudskog raskida, radi čega nije bilo moguće u tom dijelu ispitati presudu, te je stoga predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ujedno je osporio potraživanje tužitelja s naslova naknade štete uslijed sudskog raskida navodeći da zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete nije jasno određen, te da nema osnove za dosuđenje naknade štete tužitelju. Tuženik ukazuje kako je radni odnos tužitelja kod tuženika trajao svega 10 mjeseci, te da je tužitelj zasnovao novi radni odnos nakon četiri mjeseca od otkaza, a ujedno nema dokaza o starosti i obvezama uzdržavanja tužitelja, radi čega tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade štete.

4. S obzirom na predmet ovog postupka koji se sada odnosi samo na zahtjev za isplatu naknade štete uslijed sudskog raskida, sud je kao relevantne izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu (str. 8-9 spisa), u presudu ovog suda posl. br. Pr- 1124/2023 od 13. veljače 2025. (str. 225-231 spisa), u presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-155/2025 od 2. srpnja 2025. (str. 257-263 spisa), te u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. (str. 195-201 spisa).

5. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Tužitelj je na ročištu koje je održano 12. veljače 2026. postavio tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade štete uslijed sudskog raskida u ukupnom bruto iznosu od 1.990,84 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

7. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz pravomoćne presude ovog suda posl. br. Pr-1124/2023 od 13. veljače 2025. da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. studenoga 2018. nije dopuštena, te da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao odlukom o sudskom raskidu s danom 31. ožujka 2019.

8. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9. U odnosu na trajanje radnog odnosa sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 8. siječnja 2018. te je utvrdio da je tužitelj toga dana s tuženikom zaključio ugovor o radu za obavljanje poslova voditelja telekomunikacija. Prema odredbi čl. 5. st. 1 Ugovora o radu ugovorena je mjesečna bruto plaća tužitelja u iznosu od 5.000,00 kuna (663,61 eura). S obzirom da je prema presudi radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 31. ožujka 2019., tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika u periodu od 9. siječnja 2018. pa do 31. ožujka 2019. (14 mjeseci i 22 dana).

10. Nadalje, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., utvrđeno je da je prosječna mjesečna plaća tužitelja iznosila 5.000,00 kuna odnosno koji iznos predstavlja iznos od 663,61 eura.

11. U pravu je tuženik kada ističe da tužitelj nije dokazao druge relevantne okolnosti iza isplatu naknade štete, a to je starost i obveze uzdržavanja međutim tužitelj je postavio zahtjev za isplatu naknade štete u minimalnom iznosu, što znači da se u svakom slučaju navedeni iznos treba isplatiti tužitelju jer se radi o najnižem iznosu naknade štete koja se dosuđuje uslijed sudskog raskida.

12. Budući da zahtjev tužitelja predstavlja naknadu štete u visini tri mjesečne plaće tužitelja koja je određena prema Ugovoru o radu, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, te je donio presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

13. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. S obzirom da je visina naknade štete koja je tužitelju dosuđena utvrđena tek u presudi, tuženik nije došao u zakašnjenje prije donošenja presude i utvrđenja iznosa visine naknade štete koju je dužan isplatiti tužitelju. Stoga je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za period od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja presude, sve kako je to navedeno pod točkom II/ izrijeke. Visina stope zatezne kamate određena je prema odredbi čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da cjelokupan trošak tuženik ima naknaditi tužitelju. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25 dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

15. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav zahtjeva za zaštitu prava u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 6.05.2019., 13.09.2019., 9.12.2019. i 4.05.2020. iznos od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 13.07.2020., 8.09.2021., 30.09.2022., 24.10.2022. i 8.04.2024. iznos od 100,00 za svaki podnesak (Tbr. 8/3), za sastav podneska od 4.12.2020. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), za sastav žalbe iznos od 100,00 eura (Tbr. 10/4), za zastupanje na osam ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1) što ukupno iznosi 3.450,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 862,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 265,49 eura za izvedeno financijsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 4.577,99 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

16. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na sastav podnesaka od 7.01.2020., 5.10.2022., 24.03.2022. i 18.12.2023., s obzirom da trošak tih podnesaka nije bio potreba za vođenje ove parnice jer se radi o upućivanju požurnica, odnosno o dostavi dokaza o uplati predujma za vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga ti troškovi nisu bili nužni. Isto tako u odnosu na podnesak od 5.10.2020., tužitelj je svoje navode mogao iznijeti u ranijem ili kasnije podnesku, te stoga niti taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također, tužitelju je za sve obrazložene podneske preko četiri obrazložena podneska priznato pravo na nagradu prema Tbr. 8/3 Tarife, odnosno za podnesak od 4.12.2020. tužitelju je određena nagrada prema Tbr. 8/4 Tarife, budući da nije riječ o obrazloženom podnesku.

17. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.