REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-423/2017-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2026. u punomoćnice ĐG u zamjenu za odvjetnicu Lidiju Horvat i punomoćnika tuženika AG, državno odvjetničkog savjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, na ročištu za objavu presude 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.080,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2016. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja:

- u preostalom dijelu za iznos od 3.883,36 EUR zajedno s zateznim kamatama koje počinju teći od 10. prosinca 2013. pa do isplate,

- zatezne kamate na iznos od 4.080,00 EUR koje počinju teći od 10. prosinca 2013. do 11. svibnja 2016. i

- zatezne kamate na parnični trošak tužitelja u iznosu od 965,55 EUR koje počinju teći od 10. svibnja 2016. pa do 25. ožujka 2026.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 988,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6.2.2017. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je uhićen zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona (KZ/11). Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kir-3657/13 od 11. prosinca 2013. određen je protiv tužitelja istražni zatvor u trajanju od maksimalno mjesec dana, odnosno do 11.1.2014., računajući od dana lišenja slobode, tj. od 11.12.2013. Nadalje navodi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kir-48/2014 od 9.1.2014. produljen istražni zatvor za još mjesec dana, odnosno najdulje do 10.2.2014. Nakon toga, Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, je 7.2.2014. donio rješenje broj KOV-ZM-4/14 kojim se tužitelju određuju mjere opreza i ukida istražni zatvor protiv tužitelja, te je određeno kako se tužitelja ima odmah pustiti na slobodu. Ističe da je Općinski kazneni sud 29.5.2015. donio presudu kojom se optužba odbija te je ista postala pravomoćna 29.5.2015. Navodi da iz svega proizlazi da je tužitelj od 10.12.2013. pa do 7.2.2014. nalazio u istražnom zatvoru pa proizlazi da je 60 dana neosnovano lišen slobode. Tužitelj je10.5.2016.podnio zahtjev za naknadu štete rad neutemeljenog uhićenja Ministarstvu pravosuđa od kojeg je punomoćnica tužitelja dobila odgovor 20.6.2016. zaprimila odgovor Ministarstva pravosuđa, Samostalne služne za podršku žrtvama i svjedocima od 9.6.2016. kojim je zahtjev djelomično usvojen te je istim potvrđeno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 10.12.2013. do 7.2.2015. te da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KZM-38/14 od 29.5.2015. protiv njega odbijena optužba za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, čime je potvrđena i činjenica neutemeljenog lišenja slobode što čini osnovu tužbenog zahtjeva nespornom. U svom odgovoru, Ministarstvo pravosuđa, samostalna služba za podršku žrtvama i svjedocima je ponudila tužitelji iznos od 9.600,00 kuna kao pravičnu naknadu za povredu osobnosti koju tužitelj nije prihvatio, smatrajući takvu ponudu prenisko postavljenom te potražuje na ime neosnovanog lišenja slobode iznos od 500,00 kuna po danu, što za 60 dana, koliko je neopravdano proveo u istražnom zatvoru, iznosi 30.000,00 kuna.

1.1. Nadalje navodi da u periodu dok je bio u istražnom zatvoru da je bio izložen stalnim prijetnjama od strane drugih zatvorenika zbog naravi kaznenog djela koje mu je bilo stavljeno na teret te je bio izložen i fizičkom nasrtaju od strane drugog zatvorenika koji mu je uputio psovke i uvrede te ga je pokušao za noge izvući iz kreveta u čemu nije uspio pa nakon što je ustao, gurnuo ga je te je pao zbog čega je već postojeća lijevostrana hernijacija diska pogoršana te je trpio jake bolove. Zatražio je pregled kod doktora koji ga nije uputi na daljnju obradu već se nastavio liječiti na slobodi. Dalje navodi da je zbog tog događaja nastupilo trajno smanjenje životne aktivnosti te da se i danas liječi od posljedica pada. Ističe da je trpio strah zbog izgleda liječenja i posljedica bolesti kao i da se strah od prijetnji i uvreda manifestirao fizički jer je tužitelj počeo povraćati i preznojavati se zbog čega je također potražio liječničku pomoć. Zbog psihičkih smetnji uzrokovanih boravkom u istražnom zatvoru, nakon izlaska na slobodu, počeo je posjećivati psihijatra radi tjeskobe, zabrinutosti, anksioznosti, potištenosti i smetnje spavanja radi koje je izgubio 8 kilograma. Počeo je uzimati terapiju međutim nastupili su problemi i sa štitnjačom uslijed čega trpi daljnje zdravstvene poteškoće. Predlaže na ime pogoršanja fizičkog zdravlja i narušenog psihičkog zdravlja, temeljem članka 19. i 1100 Zakona o obveznim odnosima dosuditi tuženiku iznos od 30.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava činjenične navode tužbe gleda trajanja istražnog zatvora u trajanju od 10.12.2013.do 7.2.2014. niti je sporno da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KZM-38/14 od 29.5.2015. protiv tužitelj odbijena optužba za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Navodi da je tužitelju u mirnom postupku ponuđen iznos od 9.600,00 kuna zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme boravka u istražnom zatvoru koji je primjeren s obzirom na duljinu pritvora te narav i težinu kaznenog djela. Ističe da bi traženi iznos imao za cilj popravljanje osobnog i imovinskog stanja tužitelja, a ne dosudu pravične novčane naknade te da pravni pojam pravičnosti treba ocijeniti ne samo sa aspekta tužitelja već imajući u vidu cjelokupno stanje u društvu. Sve ostale navode iz tužbe poriče u cijelosti te osporava da bi tužitelju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje tokom boravka u zatvoru. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška tuženiku

3. Sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u posebno izvješće – nadopuna kaznene prijave (list 8-9), zapisnik o pretrazi te oduzimanju i vraćanju privremeno oduzetih predmeta (list 10), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 11.12.2013. (list 11-12), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7.2.2014. (list 13-14), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (list 15-18), zahtjev za naknadu štete radi neutemeljenog uhićenja od 12.5.2016. (list 19-21), dopis Ministarstva pravosuđa od 9.6.2016. (list 22), liječničku dokumentaciju tužitelja (list 23- 44, 52-64, 78-79, 120-124, 133-259, 298), uvjerene o prebivalištu za HG (list 70,95), zapisnik Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu (list 89, 262), nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Snježane Miškov (list 286-290 ), nalaz i mišljenje dr.sc.med. Porina Makarića (list 324-326), iskaz prof.dr.sc. Snježane Miškov (list 350-351), iskaz dr.sc.med. Porina Makarića (list 351-352), iskaz ŠG (list 82), iskaz ŽG (list 82) i iskaz tužitelja (list 82-84).

3.1. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem HG obzirom je tužitelj podneskom od 14.11.2018. (list 265) odustao od saslušanja jer nije pristupio ročištima radi saslušanja dok dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem GG, koji je bio prisutan u trenutku napada na tužitelja, sud nije proveo jer takav dokazni prijedlog nije predložen u tužbi, niti na pripremnom ročištu, sve sukladno članku 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP). Dokaznom prijedlog saslušanjem GG protivio se tuženik podneskom od 14.4.2019. (list 268).

3.2. Na ročištu za glavnu raspravu koja je održana 2.3.2026. punomoćnik tužitelja nije imao daljnjih dokaznih prijedloga pa sud, obzirom na navod dr. sc. med. Porina Makarića u nalazu i mišljenju od 7.2.2025. nije provodio daljnje medicinsko vještačenje po vještaku internistu – endokrinologu. Valja još napomenuti da tužitelj u odnosu na navedeni navod dr. sc. med. Porina Makarića, nakon poziva na očitovanje na nalaz i mišljenje od 7.2.2025., nije imao daljnjih dokaznih prijedloga u smislu provođenja medicinskog vještačenja po vještaku internistu – endokrinologu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a isto tako je nesporno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru ukupno 60 dana (u razdoblju od 10. 12. 2015. do 7.2. 2014.), kao i da se presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KZM-38/2024 zbog sumnje na počinjenje teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 158. stavka 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., i 114/2022.; dalje: KZ/11) tužitelj oslobađa optužbe. Nesporno je da je tuženik priznao pravo na naknadu štete temeljem članka 480. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 178/04., 115/06., 152/08., 76/09.m 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13. i 145/13.; dalje ZKP-a) u iznosu od 9.600,00 kuna.

6. Sporna je visina naknade štete zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme boravka u istražnom zatvoru u visini većoj od priznate, odnosno većoj od 9.600,00 kuna te uzročna veza između boravka u istražnom zatvoru i neimovinske štete koju tužitelj potražuje s osnova pogoršanja fizičkog i psihičkog zdravlja.

7. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-3657/2013 od 11.12.2013. utvrđeno je da je isto doneseno u kaznenom postupku protiv tužitelja MG zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11 i to temeljem članka 123. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP-a te da je tužitelju određen istražni zatvor od 10.12.2013. do 10.1.2014.

8. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 11.12. 2013. sucu istrage podnijelo prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv tužitelja na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP/08 (kako bi se otklonila opasnost od ometanja istrage utjecajem na iskaze svjedoka, te radi opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo), a zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisano u članku 158. stavku 2. i 6. KZ/11. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kir-48/2014 od 9.siječnja 2014. protiv tužitelja je na temelju iste zakonske osnove produljen istražni zatvor.

9. Uvidom u presliku rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KOV-4/2014 od 7. veljače 2023. utvrđeno je da je isto doneseno u kaznenom postupku protiv tužitelja, zbog kaznenog djela iz članka 158 stavka 2. i 6. KZ/11 te da su tužitelju istim rješenjem određene mjere opreza i to zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja i održavanja veza. Istim rješenjem ukinut je i istražni zatvor te je riješeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

10. Uvidom u presliku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KZM-38/2014. od 29. svibnja 2015. utvrđeno je da se optužba odbija obzirom majka i mldb. kćer nisu bile zainteresirane za preuzimanje i nastavak kaznenog progona protiv tužitelja.

11. Uvidom u presliku zahtjeva za naknadu štete zbog neopravdanog određivanja istražnog zatvora od 10.12. 2015. do 7.2.2014. utvrđeno je da je isti podnesen od strane tužitelja po punomoćnici Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, a radi naknade štete u iznosu od 30.000,00 kuna (500,00 kuna po danu) iz razloga što je isti bio neopravdano lišen slobode u vremenskom razdoblju od 10.12. 2013. do 7. 2. 2014., odnosno ukupno 60 dana te radi povrede prava osobnosti u smislu povrede prava na duševno i psihičko zdravlje za vrijeme neosnovanog lišenja slobode u periodu od 10.12.2013. do 7.2.2014. u visini od 30.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva pa isplate. Uvidom u presliku primke (list 19) utvrđeno je da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske navedeni zahtjev za naknadu štete zaprimilo 12.5. 2016., a što tuženik nije izričito osporio.

12. Uvidom u presliku dopisa Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 20.6. 2016. (list 22) utvrđeno je da je istim punomoćnica tužitelja povodom gore navedenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja, obaviještena da je zahtjev djelomično usvojen, odnosno da zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode smatraju primjerenom pravičnu naknadu u iznosu od 6.900,00 kuna te je taj iznos ponuđen tužitelju.

13. Uvidom u zdravstveni karton tužitelja Zatvora u Zagrebu (list 78-79) utvrđeno je da tužitelj (po njegovom navodu) nije teže bolovao, da je liječen po psihijatru 2009., da je uzimanje lijekova negirao, da nema alergije na lijekove kao i da nema suicidalnih misli i svježih ozljede. Nadalje je utvrđeno da se dva puta javio u zatvorsku ambulantu i to 20.12.2013. radi proljeva kada mu je ordiniran linex dva dana, lupocet 500mg te dijeta – čaj od šipka i dvopek te 3.1.2014. radi bolova u leđima kada mu je ordiniran Deep Relief gel i lijek (nije čitljivo ime) pet dana. Drugih upisa u zdravstveni karton nema.

14. Svjedokinja ŽG na ročištu održanom 6.4.2018. iskazuje da je zaposlena u Zatvoru Zagreb kao liječnica te da joj ime tužitelja ništa ne govori jer kroz zatvor godišnje prođe oko 3.500,00 ljudi. Ističe da je u vrijeme kada je tužitelj bio u zatvoru ona radila na pola radnog vremena te da je prije ročišta pogledala zdravstveni karton tužitelja u kojem stoji da je pregledan 11.12.2013. kada je upisano da ne koristi nikakve lijekove te da se ranije, misli 2009. psihijatrijski liječio. Navodi da se prema upisima u zdravstvenom kartonu još dva puta javio u ambulantu i to radi proljeva kada mu je bila ordinirana dijeta i linex forte te drugi puta u siječnju 2014. kada se žalio na bolove u leđima te mu je tada ordiniran lijek protiv bolova. Dalje je da u zdravstvenom kartonu nije evidentiran uzrok bolova u leđima niti da je tužitelj bio ozlijeđen od drugog zatvorenika, navedeno je samo da se žali na bolove u leđima.

14.1. Svjedokinja ŠG na ročištu održanom 6.4.2018. iskazuje da ne zna radi čega je pozvana svjedočiti. Ističe da je radila kao liječnica u Zatvoru Zagreb od 2004. do 29.3.2017. te da joj nije poznato ime tužitelja niti tužitelj koji se danas nalazi u sudnici.

15. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je bio u istražnom zatvoru u Zagrebu od 10.12. 2013. do 7. 2. 2014. u kojem je bio smješten u sobi sa 6 drugih zatvorenika koji su ga odmah po njegovom dolasku napali i počeli inzistirati da im kaže zašto je pritovren i da im pokaže dokumentaciju. Čuvari su ga prethodno upozorili da ništa ne govori i ne pokazuje ali to je bilo nemoguće kada je bio smješten u maloj sobici da 6 ljudi 24 sata. Navodi da se prema svima ponašao sa poštovanjem no da su oni pričali o pedofiliji i o nekom starijem čovjeku koji je u zatvoru radi pedofilije a da su njegov krevet dodijelili tužitelju. Ističe da su drugi zatvorenici pričali da su istukli tog čovjeka i da je on smješten u drugu sobu. Navodi kako je bio smješten kraj prozora koji je uvijek bio otvoren jer se u sobi pušilo, a da je njemu bilo hladno pa je većinu vremena, 90% provodio pokriven u krevet. Zatvorenicima je pokazao svoju dokumentaciju i pokušao uh je uvjeriti da nije kriv ali mu oni nisu vjerovali te su se prvih nekoliko dana ponašali normalno prema tužitelju. Nitko od njih nije imao novaca pa im je tužitelj u kantini kupovao stvari i posuđivao im novce te su ga iskorištavali. Kad im je prestao davati novac, prestali su komunicirati sa njim. Dalje ističe da je na Badnjak 2013. bila smjena zatvorenika te je on uzeo drugi krevet koji se nije nalazio kraj prozora ali je sve jedno bilo hladno. Zatvorenik HG vježbao je u sobi, u prolazu pored tužiteljevog kreveta, između klupe i kreveta tužitelja kad je deku koja je inače služila kao podmetač na klupi i koja je bila jako prljava stavio na rub kreveta i ručnik tužitelja, koji se ondje sušio. Ističe da mu je HG govorio da to tu stoji, a da se on usto i vrati deku na klupu i zatražio da to ne stavlja na njegov krevet da bi HG ponovno deku sa klupe bacio na krevet tužitelja. Navodi da je bilo jasno da ga provocira i ponižava, a nakon što je tužitelj bacio deku na krevet HG, on je počeo psovati, prišao je krevetu tužitelja na kojem je tužitelj ležao te ga počeo potezati za noge, a on se otimao i držao rukama za gornji rub kreveta. Nakon toga se ustao i htio vidjeti hoće li ga i dalje napadati te mu je HG prišao, gurnuo ga rukama u lice, tužitelj se poskliznuo i pao na leđa kada je osjetio jaku bol u predjelu stražnjice i leđa te se nije mogao ustati. Kada su bolovi malo popustili, pokušao se ustati, sjeo je u čučanj, a HG mu je prišao, rukama obuhvatio glavu nakon čega se je tužitelj pokušao izvući, odgurnuo ga je preko kreveta, HG je pao i udario u metalni rub kreveta i u zid. Tada je stavio ruke na glavu i počeo vikati da ga pusti misleći da će mu tužitelj prići i udarati ga. Navodi da se odmaknuo od HG koji je bio viši i jači od njega te je uvijek pokušavao napraviti red kako njemu odgovara. Ostali u sobi nisu reagirali samo je jedan od zatvorenika rekao HG da to nije trebao napraviti. Tužitelj navodi da mu se HG nakon desetak minuta ispričao no da je to napravio više reda radi, da se smire tenzije u sobi jer je drugima to izazvalo nervozu te su im govorili da su se trebali potući tako da ih razdvoje. Navodi da dok nije izašao iz pritvora da ostali nisu komunicirali sa njim jer da im smeta. Ističe da se poslije nove godine javio liječniku radi bolova u leđima kada je rekao da ga bole leđa i da nije navodio što se dogodilo jer je bio siguran da ostali to ne bi potvrdili. Dobio je lijek protiv bolova Zaldiar ali nije dobio Diklorapid, koju terapiju je ranije koristio. Osim tableta kupio je i gel Deep Relief ali to nije pomoglo. Navodi da je inače u ćeliji trpio veliku nervozu jer je bio neopravdano optužen, bio je sa ljudima kojima je smetao i nije se mogao smiriti. Nakon napada pitao je poimence druge u ćeliji vjeruju li mu da nije učinio za što ga se tereti, neki su šutjeli, neki su mu rekli da mu ne vjeruju a neki da im nije drago što moraju biti u sobi sa njim. Nisu mu niti vjerovali na dan kada je pušten, a tužitelj je zbog cijelog postupka, zbog svega što je pretrpio, nervoze i iscrpljenosti, razvio razne bolesti te mu je bilo i nelagodno na ročištu kada je trebao sve ponovno prepričati. Nadalje navodi da mu je od lijekova koje je koristio za psihijatrijsko liječenje oslabio želučani mišić zbog čega trpi jaku nelagodu, žgaravicu i refluks kiseline te da ima problem s kralježnicom i nogama, a što povezuje sa padom u zatvoru. Ističe da je 2016. napravio magnetsku rezonancu te da su mu dijagnosticirana nova oštećenja na kralježnici uz postojeća koja je zadobio još 2009. Još je istaknuo da je pao zato što ga je HG odgurnuo te da odmah nakon pada počeo osjećati bolove u kralježnici na mjestima na kojima ranije nije osjećao bol te daje tegobe imao i ranije, a nekada bi mu se oduzimala i noga. Tegobe ima i dalje kao i psihičke tegobe koje je imao od početka pritvora pa sve do pravomoćne presude ali je nakon svega osjetio koliko ga sve to iscrpilo te je izgubio 8 kila, a javio se i psihijatru. Problemi sa štitnjačom su počeli oko 2015.

16. U odnosu na spornu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva radi ozljede leđa prilikom pada u zatvoru sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku neurologu prof. dr. sc. Snježani Miškov navodi da je prema navodu tužitelja tijekom boravka u istražnom zatvoru od 10.12.2013. do 7.2.2014. bio izložen nasrtaju drugog zatvorenika, pao i zadobio udarac u leđa 24.12.2013. Nakon što je osjrio jake bolove, liječniku se javio 31.12.2013., a nakon izlaska iz zatvora javio se doktoru obiteljske medicine radi rinitisa 5.3.2014. te ne navodi tegobe kralježnice. Tegobe kralježnice navode se 8.4.2014. kada mu je ordiniran analgetik Diclorapid te ponovno 5.1.2015. Nadalje ističe da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj liječen radi bolnog sindroma slabinsko krstačne kralježnice 10.8.2009. kada je opisano da se radi o kroničnom stanju Dg. Sy LS chr.(kronični bolni slabinsko krstačni sindrom). Išao je na fizikalne terapije obrađivan po neurologu, a MR LS kralježnice 4.8.2011. pokazao je herniju diska između L5 i S1 kralješka, u razini L4L5 bulging (ispupčenje diska u cijeloj cirkumferenciji). Navodi da je MR Th i LS kralježnice (Prsno-slabinsko-krstačne) od 26.10.2015. pokazao pogoršanje nalaza u odnosu na MR LS kralježnice iz 2011. te da se opisane promjene ne mogu povezati s događajem od 24.12.2013. obzirom snimak MR nije pokazao znakove traume kralježnice, a tužitelj se liječniku javio tek tjedan dana iza štetnog događaja, a liječniku primarne zdravstvene zaštite tek 8.4.2014. Tužitelj je već ranije, prije predmetnog događaja liječen radi tegoba od strane slabinsko krstačne kralježnice s utvrđenim promjenama na MR i EMNG-u. Ističe da se s neurološkog aspekta ne može utvrditi postojanje trajnih posljedica ozljede koju je tužitelj zadobio 24.12.2013. Na kraju navodi da je radi pada na leđa i udarca 14.12.2013. (misli 24.12.2013.) trpio bolove jačeg intenziteta 3-4 sata, srednjeg 2 dana, manjeg 5 dana (kumulativno-oscilirajuće).

16.1. Tužitelj prigovara nalazu i mišljenju medicinskog vještaka prof. dr. sc. Snježani Miškov u cijelosti, navodeći da u nalazu nije navela da je izvršila uvid u presliku zdravstvenog kartona tužitelja dostavljenog od strane Zatvora u Zgrebu iz kojeg proizlazi d se tužitelj javio zatvorskom liječniku radi bolova u leđima, no nije upućen na daljnje pretrage. Nadalje navodi da je nejasno iz kojeg razloga je činjenica ne javljanja odmah po štetnom događaju odlučna za utvrđivanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljede te da vještakinja ne cijeni dovoljno činjenicu da je tužitelj imao bolove tri i pol mjeseca nakon štetnog događaja. Predlaže pozvati vještaka da se decidirano izjasni o uzroku ili mogućim uzrocima pogoršanja nalaza MR Th i LS kralježnice iz listopada 2015. u odnosu na onaj iz 2011. Konačno prigovara i dijelu nalaza i mišljenja u kojem vještak navodi jačinu i trajanje bolova kao i nepostojanju trajnih posljedica.

16.2. Tuženik ne prigovora nalazu i mišljenju medicinskog vještaka prof. dr. sc. Snježani Miškov.

16.3. Na ročištu održanom 2.3.2026. sudski vještak prof.dr.sc. Snježana Miškovi iskazuje da je točno da nije opisala preslik nalaza liječnika iz zatvora već je opisala nalaze preslika iz ordinacije liječnika primarne zdravstvene zaštite, a koji pokrivaju period od 20.04.1999. do 27.09.2018. što znači da je kod izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir nalaz iz spisa da je bio izložen nasrtaju druge osobe, da se javio liječniku odmah iza Nove godine, da je rekao da je pao te da ga bole leđa. Ističe da takvi navodi ne mijenjanju nalaz i mišljenje. Ističe da MR prsne i slabinsko krstačne kralješnice od 26.10.2015. pokazuje pogoršanje u odnosu na nalaz iz 2011., ali se to pogoršanje ne može povezati s predmetnim štetnim događajem. Iz nalaza MR od 26.10.2015. istih segmenata kralješnice vidi se degenerativne promjene kralješnice diskretne promjene trećeg i četvrtog prsnog pršljena u usporedbi s nalazom iz 2011. te se opisuje desikacije diska L5 S1 koje zahvaćaju i korijen u razine petog slabinskog kralješka, a što je pogoršanje u odnosu na ranije opisani nalaz. Ističe da zbog vremenskog odmaka u kojem se tužitelj javio radi tegoba povezanih s kralješnicom kao pogoršanja od ranije već prisutnih tegoba nije mogla utvrditi uzročno posljedičnu vezu pogoršanja tegoba povezanih s degenerativnim promjenama u MR nalazu iz 2015. i predmetnog štetnog događaja. Navodi da tužitelj nije učinio pregled neurokirurga iako je to preporučeno po neurologu dana 11.09.2018. i ponovljeno po fizijatru 13.09.2018., odnosno da fizijatar citira nalaz neurologa, a daljnje dokumentacije nema.

Nadalje navodi da zbog vremenskog intervala od tri mjeseca između pregleda zatvorskog liječnika i pregleda liječnika primarne zdravstvene zaštite kojem se javio tužitelj radi pogoršanja bolova kralješnice, a što je povezivao s predmetnim štetnim događajem, nije u mogućnosti utvrditi uzročno posljedičnu vezu između pada i pogoršanja stanja kralješnice. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi kako bi možda nalaz neurokirurga i radiologa doveo do mogućeg povezivanja uzročno posljedične veze daljnjeg pogoršanja bolova kralješnice i štetnog događaja, odnosno ozljede kralješnice u tom padu, međutim ističe da ne može s potpunom sigurnošću, ali može s najvećom vjerojatnošću isključiti uzročno posljedičnu vezu ozljede kralješnice i predmetnog štetnog događaja.

Navodi da degenerativne promjene nisu dijagnoza, to je radiološki nalaz, a degenerativne promjene imaju ljudi od 30 godina naviše, a liječnici postavljaju dijagnozu ukoliko postoje klinički simptomi koji se povezuju s tim promjenama te da bolest kralješnice koju ima tužitelj ima tendenciju pogoršanja, ali što se može i ne mora pogoršati sa starenjem. Uobičajeno se pogoršava, a utjecaj života i okoline kao i druge okolnosti mogu djelovati na pogoršanje stanja kralješnice i svih simptoma povezanih s time stanjem.

Ističe da je i prije štetnog događaja imao oštećenje korijena živaca povezanih s kralješnicom i verificiranih EMNG nalazom.

Na posljetku navodi da je jedino nalaz MR prsno slabinske i krstačne kralješnice (radiologa) i neurokirurga nakon štetnog događaja u usporedbama sa snimkama prije štetnog događaja, su mogli eventualno utvrditi postojanje ozljede kralješnice povezane s predmetnim štetnim događajem.

16.4. Nakon ovako iznesenih odgovora na prigovore tužitelja, tužitelj nema prigovora na iskaz prof.dr.sc Snježane Miškov te ostaje kod svih prigovora iz podneska od 20.3.2025. i 29.6.2022. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

16.5. Na temelju izvedenih dokaza i medicinskog vještačenja po prof.dr.sc. Snježani Miškov sud je utvrdio da pogoršanje tegoba sa kralježnicom tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem kojeg je opisao tužitelj u svom iskazu danom na ročištu 6.4.2018. Naime, sudski vještak prof.dr.sc Snježane Miškov navodi da zbog vremenskog intervala od tri mjeseca između pregleda zatvorskog liječnika i pregleda liječnika primarne zdravstvene zaštite kojem se javio tužitelj radi pogoršanja bolova kralježnice, a što je povezivao s predmetnim štetnim događajem, nije u mogućnosti utvrditi uzročno posljedičnu vezu između pada i pogoršanja stanja kralježnice te navodi kako bi možda nalaz neurokirurga i radiologa doveo do mogućeg povezivanja uzročno posljedične veze daljnjeg pogoršanja bolova kralješnice i štetnog događaja, odnosno ozljede kralješnice u tom padu. Između ostalog, sudski vještak je izričito naveo da ne može s potpunom sigurnošću, ali može s najvećom vjerojatnošću isključiti uzročno posljedičnu vezu ozljede kralješnice i predmetnog štetnog događaja. Nadalje je za istaknuti da osim iskaza tužitelja nema niti jednog drugog dokaza da je tužitelj pao na način kako je opisao u svom iskaznu na ročištu 6.4.2018. Čak niti iz zdravstvenog kartona Zatvora u Zagrebu ne proizlazi da je tužitelj u zatvoru pao i zadobio ozljede kralježnice. Slijedom navedenog, tuženik nije odgovoran za štetu koja je po tužiteljevim navodima uzrokovana padom tijekom boravka u istražnom zatvoru, sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje ZOO).

17. U odnosu na spornu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva radi uzročno posljedične veze između tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru u Zagrebu i eventualnih psihičkih tegoba koje je tužitelj trpio i trpi sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru dr. sc. Porinu Makariću koji navodi da je tužitelj na psihičkom planu razvio simptomatiku Poremećaja prilagodbe (F43.2) te nastavno elemente Depresivnog poremećaja (F33.2). Navedeno proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije. Ističe da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala, uvažavajući subjektivni osjećaj osujećenosti u okviru zatvorskih uvjeta, kao i objektivne dimenzije izloženosti gubitka slobode, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem ne bilježe se kriteriji za opisane psihičke poremećaje. Između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Navodi da je kod tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja. Ističe da tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah a da je do smirivanja akutnih simptoma psihotrauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio sekundarni osjećaj neugode i tjeskobe umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe sveukupno do 3 tjedna. Tuđa pomoć, pružena od strane ukućana, sa psihijatrijskog stajališta nije mu bila potrebna. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema. U odnosu na povezanost oštećenja funkcije štitnjače sa predmetnim događajem ističe da ta ocjena spada u domenu vještaka interniste-endokrinologa.

17.1. Tužitelj prigovara nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. sc. Porina Makarića u odnosu na zaključak vještaka da tužitelj nije trpio primarni strah, da je zanemario dio medicinske dokumentacije i navode tužitelja iz kojih proizlazi zabrinutost i strah uslijed kojih je počeo osjećati fizičke posljedice u vidu preznojavanja, gubitka tjelesne težine kao i da je osjećao daljnji strah, a što je dovelo do pogoršanja njegovog psihičkog i duševnog zdravlja. Strah i posljedice od predmetnih događaja osjeća i danas. Predlaže pozvati vještaka na raspravu i saslušati na okolnosti svih naprijed iznesenih prigovora.

17.2. Tuženik ne prigovora nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. sc. Porina Makarića.

17.3. Na ročištu održanom 2.3.2026. sudski vještak dr. sc. Porin Makarić na prigovor tužitelja od 20.03.2025. vezan uz primarni strah navodi kako je došlo do omaške u pisanju mišljenja te da je tužitelj neposredno nakon nasrtanja i pada trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta dok kod ocjena ostalih vidova straha u cijelosti ostaje te ističe da su oni iskazani u kumulativnom obliku. Nadalje navodi da je zadatak vještaka prvenstveno bilo očitovati se o tome postoji li uzročno posljedična veza između tužiteljevog boravka u zatvoru u Zagrebu i eventualnih zdravstvenih tegoba koje je tužitelj pretrpio i trpi. Ističe da je iz prvog dostupnog nalaza od 31.07.2015. vidljivo, citira "navodi da je opterećen sudskim procesom gdje su nastavno opisane navedene smetnje“, a da se isti navodi ne odnose direktno na boravak u zatvoru.

17.4. Nakon ovako iznesenih odgovora na prigovore tužitelja, tužitelj nema prigovora na iskaz dr.sc Porina Makarića te ostaje kod svih prigovora iz podneska od 20.3.2025. i 29.6.2022. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

17.5. Na temelju izvedenih dokaza i medicinskog vještačenja po dr. sc. Porinu Makariću sud je utvrdio uzročno posljedičnu vezu između tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru u Zagrebu i psihičkih tegoba koje je tužitelj trpio i trpi, a time je i tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju uzrokovana boravkom u istražnom zatvoru sukladno članku 1100. ZOO-a.

18. Nadalje, sud je kao vjerodostojnu i mjerodavnu, prihvatio svu dokumentaciju u koju je izvršio uvid. Isto tako sud je, kao vjerodostojne, prihvatio i iskaze svjedoka ŠG i ŽG u cijelosti jer su njihovi iskazi logični, životni i uvjerljivi, te sukladni, kako međusobno, tako i s dokumentacijom u spisu u koju je sud izvršio uvid. Iskaz tužitelja kao vjerodostojan, sud je prihvatio u dijelovima u kojem je iskazivao o vremenu koje je proveo u istražnom zatvoru, o pretrpljenim duševnim bolima zbog gubitka slobode i uvjetima u zatvoru (hladnoća radi spavanja kraj otvorenog prozora, isključenost iz socijalizacije odnosno komunikacije od strane drugih zatvorenika radi kaznenog djela zbog kojeg je bio u istražnom zatvoru, a za koje je kasnije bio oslobođen optužbe) te da se dva puta javio u ambulantu jer je u tim dijelovima njegov iskaz logičan, životan i uvjerljivi, te sukladan s iskazom ŽG, tako i s dokumentacijom u spisu u koju je sud izvršio uvid. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelovima u kojima je iskazivao da je u vrijeme boravaka u istražnom zatvoru pao jer ga je gurnuo HG te zbog tog pada na leđa zadobio ozljede koje su dovele do pogoršanja tegoba sa kralježnicom koje je imao ranije, a s obzirom na to da iskaz tužitelja u tom dijelu nije poduprti drugim adekvatnim dokazima (npr. medicinskom dokumentacijom i medicinskim vještačenjem). Naime, u zdravstvenom kartonu Zatvora u Zagrebu nije naveden razlog bolnosti kralježnice te se je tužitelj javio samo jednom u zatvorsku ambulantu radi istog. Osim toga, liječnik u zatvorskoj ambulanti tužitelja nije slao na daljnje pretrage, a na koje bi ga zasigurno poslao da je tužitelj naveo simptome radi kojih bi ga liječnik morao uputit na daljnje pretrage. Nije se javio niti za ponovni odlazak na pregled u zatvorsku ambulantu radi bolnosti kralježnice, niti to tužitelj tvrdi.

19. Dakle, u postupku je utvrđeno, i to posebno iz gore navedenih rješenja, da je tužitelju istražni zatvor određen kako bi se otklonila opasnost od ometanja istrage utjecajem na svjedoke, te radi opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo. Nadalje, među strankama je nesporno da tužitelj bio u istražnom zatvoru ukupno 60 dana (u razdoblju od 10.12. 2013. do 7. 2. 2014.), te da je protiv istog presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj KZM- 38/2014. od 29.5.2015. optužba odbijena.

20. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju valja poći od odredbe članka 14. ZKP/08 u kojoj je propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstva državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

21. Ovdje valja reći da na utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode nisu do utjecaja razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen, te njegova zakonitost ili nezakonitost, kao ni razlozi zbog kojih je došlo do odbijanja optužbe. Dakle, za primjenu navedene zakonske odredbe bitan je samo ishod postupka, odnosno da je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ili da je okrivljenik pravomoćnim rješenjem oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-1839/06 od 7. svibnja 2009.).

22. Kako je, dakle, u postupku nesporno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru 60 dana, te da se protiv njega optužba odbija, to istom prema navedenom pravnom stajalištu pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Stoga je tužitelju sukladno članku 1100. ZOO-a s osnove naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode dosuđen iznos od 3.000,00 EUR (60 dana uvećano za 50,00 EUR po danu), dok je njegov tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 981,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 10.12.2013. pa do isplate. Prilikom odlučivanja o visini naknade sud je imao u vidu duševne boli koje je tužitelj trpio zbog boravka u istražnom zatvoru, te je s tim u vezi uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a naročito uvjete boravka u istražnom zatvoru, odvojenost od obitelji, reakciju sredine na određivanje istražnog zatvora, zabrinutost zbog uhićenja i moguće osude, kao i dužinu trajanja istražnog zatvora (60 dana), te težinu kaznenog djela zbog kojeg se protiv tužitelja vodio kazneni postupak (teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta).

23. Nadalje, kako je u postupku utvrđena uzročno posljedičnu vezu između tužiteljevog boravka u istražnom zatvoru u Zagrebu i psihičkih tegoba koje je tužitelj trpio i trpi te da je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta 3 tjedna, odnosno 42 dana (1.080,00 EUR). S obzirom na tako utvrđeni, dužinu i intenzitet trajanja straha, trajnost posljedica i dob tužitelja, ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 1.080,00 EUR dok je njegov tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 2.901,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 10.12.2013. pa do isplate. Pri tome valja napomenuti da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete zbog psihičkih smetnji uzrokovanih boravkom u istražnom zatvoru, a ne samo radi, po tužitelju opisanog štetnog događaja - pada nakon guranja od strane drugog zatvorenika, pa mu je sukladno nalazu i mišljenju dr.sc. Porina Makarića naknada štete i dosuđena radi boravka u istražnom zatvoru.

24. Na temelju članka 29. stavka 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Prema članku 1103. ZOO- a obveza pravična novčana naknada neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sukladno navedenoj odredbi tužitelju su na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od 12. 5. 2016. do isplate, po stopi određenoj člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15. ; dalje ZIDZOO) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.; dalje ZIDZOO) i po stopi određenoj Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23. ;dalje ZIDZOO).

24.1. Nije osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na dosuđeni iznos zakonske zatezne kamate koje počinju teći od 10.12.2013. (dan početka boravka u istražnom zatvoru) pa do 11.5.2016., sukladno članku 1103. ZOO-a.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 51 %, dok je u pravnoj osnovi uspio sa 70 %, što ukupno iznosi 121%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se tužiteljev uspjeh u sporu od 60,50%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 49%, a u pravnoj osnovi sa 30%, što ukupno iznosi 79%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tuženika u sporu od 39,50%. Nakon što se od uspjeha tužitelja kao onog koji je uspio više u sporu oduzme uspjeh tuženika dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 21 %.

25.1. Pri tome se napominje da je sud umanjio uspjeh tužitelja u osnovi jer tužitelj nije dokazao osnovu u odnosu na naknadu štete koju je potraživao radi pada i ozljede kralježnice.

26. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; OT- a.) prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i to troškovi sastav sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT-a), zastupanja na ročištu 9.11.2017., 6.4.2018., 12.4.2018., 20.4.2022. i 2.3.2026. za svako 100 bodova (Tbr. 9/1 OT-a), trošak sastava podneska od 11.5.2017., 29.6.2022., 27.1.2025. i 20.3.2025. za svaki 100 bodova (Tbr. 8/1 OT-a) i trošak sastava podneska od 21.12.2017., 13.4.2018., 9.5.2018., 13.11.2018., 2.10.2020. i 14.3.2022. za svaki 25 bodova (Tbr. 8/4 OT-a). Ukupno je tužitelju priznato 1.150,00 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.875,00 EUR. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 63,04 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 126,09 EUR, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 3.064,13 EUR, a razmjerno uspjehu u sporu od 21% iznosi 643,47 EUR.

26.1. Naprijed navedenom trošku tužitelja valjalo je pribrojiti i trošak plaćenog vještačenja (psihijatrijsko) u iznosu od 199,08 EUR i trošak medicinskog vještačenja po neurologu iznosu od 146,00 EUR u cijelosti, budući da je to vještačenje bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i njihova cijena nije ovisila o vrijednosti predmeta spora.

26.2. Stoga ukupno priznati trošak tužitelja, koji mu je dužan nadoknaditi tuženik iznosi 988,55 EUR.

27. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

27.1. Nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni trošak i to 10.5.2016. pa do 25.ožujka 2026. obzirom zatezne kamate na dosuđeni trošak mogu početi teći od presuđenja pa do isplate, sve sukladno članku 151. stavka 3 ZPP-a.

28. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud podneske tužitelja od 14.6.2018., 3.9.2018., 16.9.2019., 18.9.2018., 26.9.2018., 20.4.2022., 26.9.2022., 25.2.2025. i 20.2.2026. (dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje, požurnica te podnesci koji ne prileže spisu), ocjenjuje nepotrebnima budući nema potrebe za dostavu dokaza o uplatama, jer sud raspolaže takvom evidencijom, dok podnesak kojim se požuruje postupanje suda sadrže jednu rečenicu i ne predstavljaju trošak koji je bio potreban za vođenje parnice. Isto tako sud podneske od 3.9.2018., 18.9.2018., 26.9.2018. i 20.4.2022. nije pronašao u spisu.

29. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po OGDO-u

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin