REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-948/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o. OIB:27962400486 iz Bjelovara, Ferde Livadića 14/a, zastupanog po ŠJ, zaposlenici tužitelja, protiv tužene ZJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po privremenoj zastupnici Marijani Habijančić, odvjetnici u Čazmi, Trg čazmanskog kaptola 18, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 04. veljače 2026. godine, u prisutnosti zastupnice tužitelja i odvjetničke vježbenice osobe kojoj je privremena zastupnica tužene, bez posebnog dopuštenja suda, izdala u svojstvu odvjetnika, zamjeničku punomoć za zastupanje tužene u ovoj parnici, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nakon odgode ročišta za objavu presude, dana 26. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj Pl-150/2024-10 od 23. listopada 2025. godine, djelomično se održava na snazi i to u dijelu kojim je naloženo tuženoj ZJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 8 dana, isplati tužitelju Komunalac d.o.o. OIB:27962400486 iz Bjelovara, Ferde Livadića 14/a, iznos od 174,18 Eura, zajedno sa zateznom kamatom:

- na iznos od 24,89 Eura, počevši od 20. srpnja 2022. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 16,59 Eura, počevši od 20. srpnja 2022. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 26,54 Eura, počevši od 22. svibnja 2023. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 39,81 Eura, počevši od 22. svibnja 2023. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 39,81 Eura, počevši od 20. svibnja 2024. godine, pa sve do isplate,

- na iznos od 26,54 Eura, počevši od 20. svibnja 2024. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Platni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj Pl-150/2024-10 od 23. listopada 2025. godine, djelomično se ukida i to u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 12,50 Eura u vezi troškova postupka, ali i u dijelu kojim je tuženoj naloženo da isplati tužitelju u roku od 8 dana, iznos od 165,92 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos u vezi mjeseca lipnja 2018. godine, lipnja 2019. godine, lipnja 2020. godine, ali i lipnja 2021. godine.

III. Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi opravdane troškove postupka u iznosu od 59,73 Eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade troška preko dosuđenog iznosa od 59,73 Eura, do zatraženog iznosa od 72,23 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 12,50 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 23. listopada 2025. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podneskom od 12. svibnja 2022. godine, podnio tužbu protiv tužene, radi isplate.

2. U tužbi koja je bila podnesena u formi prijedloga za ovrhu, koji je po svom sadržaju postao prijedlog za donošenje platnog naloga, obzirom da je tužena bila osoba nepoznatog prebivališta na području [adresa], a nije prijavila nadležnom policijskom tijelu bilo koju drugu svoju adresu prebivališta ili boravišta u inozemstvu, je naveo da temeljem vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 18 spisa), ima novčanu tražbinu prema tuženoj u ukupnom iznosu od 340,10 Eura, te je u vezi tog iznosa na koji potražuje i zateznu kamatu, pokrenuo ovrhu protiv tužene.

3. Kako je tužena, posredstvom privremene zastupnice podnijela prigovor protiv predmetnog platnog naloga, zbog čega je ovaj predmet zaveden kod Općinskog suda pod broj P-948/2025, tužitelj je povodom navedenog prigovora, obrazložio i pravnu osnovu i visinu svoje novčane tražbine, podneskom od 26. siječnja 2026. godine, kojim podneskom je ujedno prihvatio prigovor zastare određenog dijela predmetne novčane tražbine, povukavši u tom dijelu tužbu, te je nakon takvog djelomičnog povlačenja tužbe ustrajao na svom potraživanju u ukupnom iznosu od 174,18 Eura, potražujući na taj iznos i zateznu kamatu, računajući od dospijeća pojedinih iznosa kako je to navedeno u izreci ove odluke pod točkom I., pa sve do isplate.

4. Tužitelj je gore navedenim podneskom, prije svega naglasio da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja za isplatom godišnje grobne naknade za 2018. godine, pa sve do 2024. godine, dakle za utuženo razdoblje od ukupno 7 godina u vezi neplaćene grobne naknade, koja se odnosila na korištenje groblja Borik u Bjelovaru i groblja u [adresa], a sve sukladno čl. 3.st.1., 2. i 3. Odluke o upravljanju grobljima na području Grada Bjelovara, koja je stupila na snagu 16. ožujka 2004. godine. Tužitelj tvrdi da je rješenjem nadležnog tijela od 19. siječnja 2017. godine, tuženoj ZJ, dodijeljeno na korištenje grobno mjesto za obiteljski grob na groblju „Borik“ u Bjelovaru, te da je temeljem ugovora o darovanju grobnog mjesta od 31. siječnja 2018. godine, tužena stekla pravo korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], pa je slijedom navedenog upravo tužena dužna plaćati utužene godišnje iznose u vezi godišnje grobne naknade, pozivajući se u vezi visine plaćanja tih troškova na čl. 9. Odluke o upravljanju grobljima na području Grada Bjelovara, odnosno tvrdeći da je iz dostavljenih računa za plaćanje godišnje grobne naknade vidljiv način obračuna cijene i to sve sukladno navedenoj Odluci o upravljanju grobljima na području Grada Bjelovara, te Cjeniku godišnje grobne naknade za groblja na području Grada Bjelovara koji je sastavni dio Zaključka datiranog sa 29. lipnjem 2012. godine (Službeni glasnik Grada Bjelovara, broj 3).

5. Obzirom da je tužitelj prihvatio djelomično tuženikov prigovor zastare novčanog potraživanja, tužitelj je tim podneskom povukao svoje potraživanje u vezi 2018. godine, 2019. godine, 2020. godine, ali i 2021. godine, ograničivši svoju predmetnu novčanu tražbinu samo na neplaćene račune u vezi grobne naknade za 2022. godinu, 2023. godine, ali i 2024. godinu i to u ukupnom iznosu od 174,18 Eura, sve sa zatraženom zateznom kamatom.

6. Privremena zastupnica tužene je podneskom od 30. listopada 2025. godine, podnijela prigovor protiv navedenog platnog naloga ovoga suda, kojim je platni nalog osporavala u cijelosti, navevši prije svega da je postupak pokrenut temeljem prijedloga punomoćnice ŠJ, za koju nije dostavljena punomoć za zastupanje, ali i da je uz prijedlog bio priložen samo izvadak iz poslovnih knjiga, koji nije dokaz da bi tužitelj izvršio bilo kakve usluge za tuženu. Ujedno je navela da iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, nije vidljivo o kojim bi uopće komunalnim uslugama bilo riječi, te da li je tužitelj iste izvršio, da li je izradio račun i dostavio ga tuženoj, a kako je za većinu komunalnih usluga propisan zastarni rok od godine dana, privremena zastupnica tužene je istakla prigovor zastare novčane tražbine tužitelja.

7. Nakon što je predmetni sudac konstatirao na jedinom održanom ročištu u ovome predmetu (list 73 spisa) da kod ovoga suda postoji deponirana generalna punomoć po kojoj je ŠJ, ovlaštena zastupati svog poslodavca, tužitelja u ovome predmetu, pred sudom, tužena je posredstvom osobe koja je „mijenjala na tom ročištu“ privremenu zastupnicu tužene, navela da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, a takva izjava ipak nije bila od značaja za ovu parnicu, po uvjerenju predmetnog suca . Naime, sud je imenovao za privremenu zastupnicu tuženoj, odvjetnicu Habijančić i stoga, odvjetnica Habijančić nije ovlaštena, davati ili izdavati nekakvu zamjeničku punomoć nekom drugom odvjetniku jer ju tužena LJ, nije niti opunomoćila da ju zastupa u ovoj parnici, pa da bi bila uopće ovlaštena izdavati nekome zamjeničku punomoć. Naime, da je kojim slučajem upravo tužena potpisala punomoć odvjetnici Habijančić da ju ova zastupa u ovom sudskom postupku, jasno je da bi u tom slučaju punomoćnica tužene bila ovlaštena davati ili izdati zamjeničku punomoć nekoj svojoj kolegici ili kolegi odvjetniku, no u ovom opisanom slučaju to nije ovlaštena učiniti, pa pojavljivanje osobe Mirne Krznarić na ročištu na koje je pozvana privremena zastupnica tužene, sud može dopustiti samo u smislu javnosti raspravljanja i analogno tome, pribavljanja informacija od strane predmetne privremene zastupnice tužene o tome što se dogodilo na tom ročištu, ali nekakve procesne radnje u smislu protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe, sud ne može dopustiti i ne uvažava ih jer za takvo protivljenje nije ovlaštena od strane suda Mirna Krznarić, nego odvjetnica Habijančić, koja se nije niti pojavila na održanom ročištu.

8. Kako je tužitelj podneskom od 26. siječnja 2026. godine, uz koji je dostavio između ostalog i sve račune za neplaćenu godišnju grobnu naknadu, ali i Odluke i Cijenik, na koje ili koji se pozvao prilikom obrazlaganja pravne osnove i visine predmetnog potraživanja, po uvjerenju ovoga suda na valjan način obrazložio i svoju aktivnu legitimaciju i pravnu osnovu, ali i visinu predmetne novčane tražbine, a dostavljanjem navedenog rješenja od 19. siječnja 2017. godine, te navedenog darovnog ugovora od 31. siječnja 2018. godine je dokazao da je upravo tužena pasivno legitimirana za ovu parnicu i predmetno novčano potraživanje tužitelja, valjalo je udovoljiti, nezastarjelom, konačnom novčanom zahtjevu tužitelja u vezi isplate iznosa od 174,18 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom u smislu čl. 9. i čl. 21. Zakona o obveznim odnosima, odnosno u smislu navedene Odluke o upravljanju grobljima na području Grada Bjelovara, ali i Cjenika godišnje grobne naknade za groblja na području Grada Bjelovara, te održati na snazi dio platnog naloga u vezi isplate iznosa od 174,18 Eura, sa zateznom kamatom, sukladno čl. 451.st.3. ZPP.

9. Također, analogno tome, a imajući u vidu da je tužitelj sam povukao dio utužene tražbine kroz djelomično povlačenje tužbe za neplaćene račune u razdoblju od 2018. godine, do 2021. godine, valjalo je djelomično staviti izvan snage u smislu čl. 451.s t.3. ZPP, platni nalog u dijelu kojim je tužena bila obvezana isplatiti tužitelju u roku od 8 dana, iznos od 165,92 Eura, za razdoblje od pune 4 godine, odnosno za razdoblje od 2018. godine, pa zaključno do ili za 2021. godinu.

10. Obzirom da u ovom slučaju sud treba donijeti jedinstvenu odluku o trošku, dakle odluku koja će obuhvaćati i eventualne troškove prethodnog – ovršnog postupka, ali i ovog parničnog postupka, također je valjalo djelomično ukinuti navedeni platni nalog u vezi određene isplate iznosa od 12,50 Eura, tužitelju u pogledu nekih nejasnih i neosnovano dosuđenih troškova ovrhe, da bi se ovom odlukom odlučilo o troškovima cjelokupnog postupka, a kako to upućuje sudska praksa već nekoliko godina.

11. Prigovor zastare potraživanja, istaknut od strane privremene zastupnice tužene je bio osnovan (što je i tužitelj sam priznao povlačenjem tužbe za dio utužene tražbine zaključno sa 2021. godinom), ali samo za novčanu tražbinu tužitelja koja je obuhvaćala razdoblje od 2018. godine, pa sve do i zaključno sa 2021. godinom jer se u ovom slučaju primjenjuje rok zastare potraživanja od 3 godine, na koji upućuje čl. 226. Zakona o obveznim odnosima, cijeneći okolnost da se u ovom slučaju radi o neplaćenim računima koji dospijevaju na naplatu jedanput tijekom godine dana, a kakva tražbina po svom sadržaju predstavlja tražbinu povremenih davanja.

12. Vodeći računa o činjenici da je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja, podneskom od 24. rujna 2024. godine, pokušao pokrenuti ovrhu protiv tužene, sasvim je jasno da je novčana tražbina tužitelja, koja je bila utemeljena na računima u vezi plaćanja g robne naknade za 2021. godinu, koji su dospijevali na naplatu 20. srpnja 2021. godine, bila zastarjela jer je protekao rok od 3 godine u kojem je tužitelj bio dužan da pokuša prisilno naplatiti tu tražbinu, a analogno tome da je bila zastarjela i ostala tražbina tužitelja koja je bila još starija, dakle ona za razdoblje od 2018. godine, pa do 2021. godine.

13. U drugu ruku, potraživanje godišnje novčane naknade za 2022. godine u vezi oba navedena grobna mjesta je dospijevalo na naplatu 20. srpnja 2022. godine, te ta novčana tražbina koja se odnosi na tu godinu, ali i slijedeće (2023. godinu i 2024. godinu) dvije, nije zastarjela, pa je stoga za iznos od 174,18 Eura, održan na snazi navedeni platni nalog, zajedno sa zatraženom i dosuđenom zateznom kamatom na te iznose jer je obveza svake osobe koja je evidentirana kao korisnik grobnog mjesta da podmiruje tu naknadu jednom godišnje, uvijek do točno određenog datuma u godini (20.-tog dana u mjesecu srpnju), pa nije osnovan prigovor tužene da tužitelj nije dokazao da je uopće račune izdao i dostavio ih tuženoj. Naime, tužitelj je dostavljanjem u spis preslika svih računa za cjelokupno utuženo razdoblje, prije svega dokazao da ih je izdao, te je potpuno logičan zaključak da ih je nakon izdavanja i otpremio tuženoj običnom pošiljkom na adresu tužene koju ima evidentiranu u svojim evidencijama (jer mu se tužena nije sjetila dostaviti podatak na kojoj adresi sada živi, kao što se to nije sjetila dostaviti niti nadležnoj policijskoj postaji, kao tijelu službeno ovlaštenom da vodi evidenciju o prebivalištu građana na području [adresa]), a kako ne postoji nikakva zakonska obveza da tužitelj takve račune dostavlja preporučenom pošiljkom tuženoj ili bilo kojoj drugoj osobi, koja je inače dužna plaćati tužitelju naknadu za grobna mjesta na području Grada Bjelovara (jer bi se time potpuno nepotrebno na tužitelja svaljivali enormni troškovi u vezi financiranja svake preporučene pošiljke, tim više što je inače opće poznato, kako velik broj građana na području Republike Hrvatske, pa tako i onih na području Bjelovara, ima naviku izbjegavati primitak bilo kakvih pošiljki, a pogotovo računa), tužena je po uvjerenju suda, znala bez ikakve dvojbe i kojeg dana u mjesecu srpnju svake godine, dospijeva njezina obveza plaćanja navedene godišnje naknade, a morala je znati i u kojem iznosu, pa je osnovan po uvjerenju suda i sporedni zahtjev tužitelja u vezi zatezne kamate na dosuđene godišnje iznose, odnosno na ukupno dosuđeni iznos od 174,18 Eura.

14. Kako je to već navedeno, prigovor privremene zastupnice tužene u dijelu kojim pokušava sugerirati da je navodno neovlaštena osoba, bez punomoći ovlaštene osobe tužitelja, podnijela prijedlog za ovrhu u ime tužitelja, kao ovrhovoditelja, dakle pokrenula ovaj postupak je bio neosnovan u kontekstu činjenice da je svakom sucu na području Općinskog suda u Bjelovaru, poznato da je za ŠJ, kao zaposlenicu tužitelja, pohranjena u Uredu predsjednika suda generalna punomoć kojom je zakonski zastupnik tužitelja, ovlastio tu zaposlenicu da ga zastupa u svim sudskim postupcima pred ovim sudom.

15. Sud smatra da u ovom slučaju, kada je nepoznato gdje se sada tužena nalazi, a to je nepoznato samo stoga što upravo tužena nije nadležnom policijskom tijelu prijavila svoju točnu adresu stanovanja, bez obzira radi li se samo o privremenom boravištu ili prebivalištu, ne postoji zakonska osnova da se u ovoj parnici utvrdi da tužena nije dužna platiti iznos od 174,18 Eura, za neplaćenu nezastarjelu grobnu naknadu u razdoblju od 2022. godine, pa zaključno sa 2024. godinom i to u vezi dva grobna mjesta na području Grada Bjelovara i [adresa], za koje je upravo ona dužna plaćati takvu naknadu tužitelju, te da nema pravne osnove da se tuženu oslobodi plaćanja zatezne kamate ili da se taj sporedni zahtjev tužitelja , zbog nepravovremeno plaćene grobne naknade u vezi navedene kamate istaknut u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odbije.

16. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. Izreke ove odluke.

17. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.1. ZPP.

18. Naime, prije svega valja istaći da se tužba može povući u smislu čl. 193.st.2. ZPP, čak i nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (u ovom slučaju se radilo samo o djelomičnom povlačenju tužbe za novčano potraživanje koje je datiralo za razdoblje od navedene 4 godine), ako tuženik na to pristane. U ovom slučaju je sud u ovom sporu male vrijednosti, dana 09. prosinca 2025. godine, odredio pripremno ročište za dan 04. veljače 2026. godine, a tužitelj je podneskom od 26. siječnja 2026. godine, djelomično povukao tužbu, ostavši kod tražbine u iznosu od 174,18 Eura, a tužena na navedenom jedinom održanom ročištu nije bila niti zastupana po osobi koju je sud imenovao privremenom zastupnicom tužene jer se odvjetnica koju je sud imenovao privremenom zastupnicom stranci, sjetila dati zamjeničku punomoć svojoj kolegici, odvjetnici iz Bjelovara (kako to vrlo često čine i drugi odvjetnici, koje sud imenuje privremenim zastupnikom, premda ju to nije omelo da potražuje naknadu troška, kao da je upravo ona zastupala tuženu na održanom ročištu), da ju ova i to zajedno sa pripravnicom zamjeni u zastupanju tužene u ovoj parnici. Sud je već u ovom obrazloženju ukazao na postojeću praksu, ali i na pravno stajalište po kojem odvjetnik kojeg je sud imenovao stranci za privremenog zastupnika ne može i ne smije u skladu sa Zakonom o odvjetništvu, izdavati bilo kome, pa tako niti nekom kolegi odvjetniku, zamjeničku punomoć u ovom opisanom slučaju jer da bi tako nešto bilo u skladu sa zakonom ili dopušteno, bilo bi prethodno potrebno da stranka opunomoći odvjetnika za zastupanje u sudskom predmetu (a to se nije dogodilo u ovom slučaju), a ova praksa i navedeno pravno stajalište je od bitnog značaja za donošenje odluke o parničnom trošku u ovome predmetu.

19. Dakle, da se kojim slučajem upravo odvjetnica Habijančić usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe (a ne pripravnica, odvjetnice kojoj je odvjetnica Habijančić, nedopušteno u ovom slučaju izdala zamjeničku punomoć za zastupanje tužene, mimo dopuštenja i odluke ovoga suda), bez obzira što bi sud i tada morao ukinuti navedeni platni nalog u dijelu kojim je potraživana isplata zastarjele novčane tražbine, tek tada bi se u ovom slučaju moglo u smislu čl. 154.st.2. ZPP , utvrditi da su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici i zaključivati da je u pogledu visine uspjeh tužitelja samo 51,21% jer dosuđeni iznos od 174,18 Eura, predstavlja 51,21%, od ukupno utuženog iznosa od 340,10 Eura, ali i da je uspjeh tužene u pogledu visine zahtjeva tužitelja, 48,79%.

20. Kako se u ovom slučaju, kada odvjetnica koju je sud imenovao privremenom zastupnicom tužene, nije niti pojavila na jedinom održanom ročištu u ovome predmetu, te pisanim podneskom ista nije izjavila protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, nema druge nego da se smatra da je tužena pristala na takvo djelomično povlačenje tužbe, pa se u ovom slučaju primjenjuje zadnja rečenica čl. 154.st.2. i čl. 154.st.1 ZPP, dakle omjer uspjeha u parnici se ocjenjuje prema konačno istaknutom tužbenom zahtjevu, a tužitelj je konačno istakao tužbeni zahtjev u vezi isplate iznosa od 174,18 Eura, sa zateznom kamatom, a kako je sud u cijelosti udovoljio tom konačnom zahtjevu tužitelja, valjalo je tuženu obvezati da tužitelju nadoknadi sve opravdane troškove u smislu čl. 154.st.1. ZPP.

21. Taj opravdani trošak se odnosio samo i jedino na materijalni trošak u iznosu od 59,73 Eura (prema zahtjevu zastupnice tužitelja, sa jedinog održanog ročišta u ovome predmetu), koju svotu je tužitelj platio na račun suda radi pokrića troškova objave oglasa u Narodnim novinama u vezi postavljanja privremenog zastupnika tuženoj, te je ta svota doista bila i potrošena u cijelosti za podmirenje tih troškova (dokaz je na listu 28 spisa), pa predstavlja svakako opravdan trošak tužitelja, koji mu je tužena dužna platiti u dodijeljenom roku od 15 dana.

22. Iznos od 12,50 Eura, koji je tužitelj potraživao u vezi naknade troškova ovrhe, a koju svotu je doista u tom iznosu i platio javnoj bilježnici Kranjec (to je razvidno iz e - spisa za predmet ovoga suda broj Ovrv.10043/2024), te koji se prema sadržaju prijedloga za ovrhu odnosio na „predujam naknade javnog bilježnika“ u iznosu od 10,00 Eura, te pripadajući porez na tu svotu od 02,50 Eura, dakle ukupno na iznos od 12,50 Eura, nije bio osnovan, niti potreban za ovu parnicu i taj zahtjev tužitelja je stoga i odbijen jer se ovaj spis nije niti nalazio kod te javne bilježnice kojoj je plaćen navedeni iznos, s obzirom da je tužena bila osoba nepoznatog prebivališta u [adresa], pa je stoga odmah po zavođenju spisa kod ovoga suda (daruvarske službe suda) pod broj Ovrv-10043/2024, osoba koja je bila zadužena za postupanje po tom predmetu kod ovoga suda - sudac, izdala naredbu da se taj spis zavede kod ovoga suda u upisniku pod broj „Pl“, a nakon zavođenja prijedloga za ovrhu tužitelja, kod ovoga suda (čazmanske službe suda), pod broj Pl-150/2024, te donošenja platnog nalog, povodom prigovora koji je podnijela privremena zastupnica protiv platnog naloga, spis je bio zaveden kod ovoga suda u upisniku, pod brojem „P-948/2025“, pa je ostalo posve nepoznato zbog čega je uopće platnim nalogom tužena obvezana platiti tužitelju iznos od 12,50 Eura u vezi navodnih opravdanih troškova ovrhe, kada ovaj spis baš nikada nije niti bio kod navedene javne bilježnice Kranjec, a ponajmanje bi neki javni bilježnik donosio neke odluke u ovome predmetu u vezi kojih bi mu tužitelj trebao plaćati bilo kakvu naknadu.

23. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci ove odluke.

24. Valja naglasiti, kako ovom odlukom nije odlučeno o zahtjevu privremene zastupnice, posredstvom neovlaštene osobe, kakva je u ovom slučaju bila pripravnica odvjetnice Anite Marković, Mirna Krznarić sa jedinog ročišta održanog u ovome predmetu koji se odnosio na isplatu iznosa od 138,27 Eura jer ukoliko bi sud čak artikulaciju Mirne Krznarić sa tog ročišta i tretirao kao artikulaciju, privremene zastupnice tužene, takvom zahtjevu privremene zastupnice tužene za naknadom troška, nedostaje podatak o OIB [osobni identifikacijski broj]u odvjetnice koju je sud imenovao za privremenog zastupnika tužene, podatak o broju tekućeg računa dotične, ali i podatak o točnoj i potpunoj adresi prijavljenog prebivališta Marijane Habijančić jer sud u situacijama kada imenuje privremenog zastupnika stranci u parničnom postupku, donosi odluku o isplati opravdanog troška privremenom zastupniku sa potpunim generalijama, koje obuhvaćaju i OIB i adresu prijavljenog prebivališta privremenog zastupnika, ali i broj tekućeg računa takve osobe.

25. Nakon što privremena zastupnica tužene, osobno dostavi sudu zahtjev za naknadom troškova, koji će obuhvaćati njezinu prijavljenu adresu prebivališta, njezin osobni identifikacijski broj, ali i podatak o njezinom tekućem računu otvorenom kod neke banke, posebnim rješenjem će se odlučiti o zahtjevu privremene zastupnice za naknadom troška.

U Bjelovaru, 26. ožujka 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 27. ožujka 2026. godine, a putem ovoga suda.