REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-855/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Jerković, odvjetnik u Zagrebu, Kušlanova 3, protiv tuženika: HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Hrabar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hrabar & Partneri d.o.o., Zagreb, Gajeva 35, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 10. veljače 2026. u nazočnosti zamjenice tužiteljevog opunomoćenika i tuženika te tuženikovog opunomoćenika, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi.

''I Nalaže se tuženiku HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 43965974818, u roku od 15 dana, namiri tražbinu u iznosu od 619,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-473,94 EUR od dana 04.03.2022. godine do isplate,

- 63,44 EUR od dana 22.05.2022. godine do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023 godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 ( tri ) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II Nalaže se tuženiku HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB: 43965974818, u roku od 15 dana, naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 ( tri ) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referetna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.''

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 375,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 10. veljače 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-8029/20 od 19. veljače 2021. tuženik proglašen nasljednikom iza pok. AH, [adresa], koja je bila upisana kao krajnji kupac električne energije na obračunskom mjernom mjestu na adresi [adresa]. Temeljem čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju određeno da se nasljednikom postaje ex lege-po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja, odnosno u trenutku smrti ostavitelja nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika. Sukladno odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a u slučaju kada ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela. Temeljem predmetnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-8029/20 od 19. veljače 2021., tuženik je naslijedio nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-2), zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) na adresi [adresa]. Tužitelj je pravna osoba koja pruža usluge opskrbe električne energije i obračunskih mjerenja električne energije. Tužitelj je u razdoblju od prosinca 2021. do travnja 2022. isporučivao električnu energiju na adresu [adresa], čime je tuženik bez pravne osnove stekao nepripadnu korist od tužitelja. Na obračunskom mjernom mjestu potrošnje električne energije na adresi [adresa], tužitelj ima evidentirano dospjelo, a nepodmireno dugovanje u iznosu 619,33 EUR. Sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasnik nekretnine obveznik je plaćanja svih povremenih davanja za komunalne usluge (električna energija, plin, toplinska energija i sl.) dobavljačima odnosno davateljima usluga, koje se odnose na predmetnu nekretninu. Tužitelj je suvlasnik nekretnine koja predstavlja obračunsko mjerno mjesto, a pritom ima prijavljeno i prebivalište na adresi predmetne nekretnine. Nadalje, čl. 21. Uvjeta opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom je uređeno da ukoliko dođe do promjene vlasništva na pojedinom obračunskom mjestu, novi vlasnik je dužan najkasnije u roku od 30 dana podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi, uz predočenje vjerodostojne isprave o nastaloj promjeni. Iz gore navedenog proizlazi obveza tuženika obavijestiti tužitelja o promjeni vlasništva na obračunskom mjestu, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Slijedom iznesenog, tuženik HH, kao nasljednik iz pok. AH, [adresa], je vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto te od dana stjecanja koristi, je nepošten stjecatelj iste, pa stoga je obvezan podmiriti dugovanje tužitelju, kao davatelju usluge, u iznosu 619,33 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Ukoliko će tuženik osporavati osnovu ili visinu tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže izvesti očevid na adresi [adresa], te financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva i elektrotehničko vještačenje na okolnost obračuna potrošnje. Budući da je tuženik dužan naknaditi vrijednost postignute koristi, s obzirom da povrat stečenog bez osnove nije moguć, dok do dana podnošenja iste tužbe nije podmirio dospjelu, a nepodmirenu tražbinu u iznosu 619,33 EUR, to tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 619,33 EUR sa zateznim kamatama, uz naknadu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 9. lipnja 2025. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 69), u kojem se navodi da se tuženik u cijelosti protivi, kako osnovi, tako i visini, tužbenog zahtjeva. Prije svega, tuženik ističe prigovor zastare. Naime, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa 619,33 EUR s osnove isporučene električne energije u razdoblju od prosinca 2021. do travnja 2022. Iz izvatka iz poslovnih knjiga, koji tužitelj prilaže uz tužbu, je razvidno da se radi o tražbinama koje su redom dospijevale 21. siječnja 2022., 3. ožujka 2022., 21. ožujka 2022., 21. travnja 2022. i 21. svibnja 2022. Odredbom čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) je propisan jednogodišnji rok zastare za određene navedene tražbine, a među inim, i tražbine naknade za isporučenu električnu energiju. Također, tuženik napominje da je iz izvatka i računa koje tuženik prilaže razvidno kako je električna energija bila isporučena za potrebe kućanstva pa stoga nema dvojbe da se ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok. S obzirom da je predmetna tužba podnijeta 10. veljače 2025., nesporno je kako je ukupna tužiteljeva tražbina u zastari te je stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Iz tužbe se može zaključiti kako tužitelj svoje navode temelji na navodnom propustu tuženika obavijestiti tužitelja o promjeni vlasništva na obračunskom mjestu, čime je tuženik navodno neosnovano stekao korist u vidu isporučene električne energije. Radi se o pogrešnom stajalištu i neosnovanom zahtjevu o kojemu je upravo ovaj sud 18. prosinca 2024. donio odluku posl. br. P-5847/2024, dok protiv navedene odluke tužitelj nije podnio žalbu, a što samo potvrđuje kako je i sam svjestan neosnovanosti svog zahtjeva. Naime, citiranom odlukom, u činjenično istovjetnom postupku, kao i predmetnom, pokrenutom također po prijedlogu ovdje tužitelja, protiv također fizičke osobe, kao nasljednika, ovaj sud je utvrdio kako nema osnove za primjenu instituta stjecanja bez osnove, već da se ima primijeniti jednogodišnji rok zastare, odnosno utužena tražbina je u zastari, pa je tužbeni zahtjev odbijen. S obzirom na navedeno, predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. AH, javne bilježnice Zorke Despot, Zagreb, posl. br. UPP/OS-99/20 od 19. veljače 2021. (list 6-9), zahtjev AH za promjenom korisnika mreže, od 25. veljače 2020., uz izjavu stvarnog posjednika, te tužiteljev dopis od 11. veljače 2020. i odgovor na isti (list 10-13), Ugovor o prodaji stana, od 13. svibnja 1999. uz izračun cijene stana (list 14-18), povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve od 10. veljače 2025. (list 19-25), izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa-utuženje), od 29. studenoga 2022. (list 26-28), račun br: 2203280471-211020-2, razdoblje 30. travnja

- 31. listopada 2021., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za studeni 2021. - travanj 2022. te račun br: 2203280471-220220-4, razdoblje 1. studenoga 2021. - 9. veljače 20221., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za veljača 2022. - travanj 2022. i račun br: 2203280471-220420-7, razdoblje 10. veljače - 30. travnja 2022., uz obračun potrošnje i akontacije- mjesečne novčane obveze za svibanj - listopad 2022. (list 29-45), tužiteljeve Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, od 28. veljače 2022. (list 46-56) i uvidom u priklopljena dva ovosudna spisa predmeta posl. br. P- 5173/2024 i O-5097/2023, na ročištu 10. veljače 2026. (list 85) te je izveden dokaz saslušanjem tuženika osobno kao stranke na ročištu 10. veljače 2026. (list 85-87).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za utrošak električne energije glede prostora (kategorije potrošnje: kućanstvo i tarifnog modela: kućanstvo plavi) u [adresa].

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je istaknut prigovor zastare te sadržajno i prigovor promašen pasivne legitimacije.

6. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. AH, javne bilježnice Zorke Despot, Zagreb, posl. br. UPP/OS-99/20 od 19. veljače 2021. (list 6-9) te uvidom u priklopljena dva ovosudna spisa predmeta posl. br. P-5173/2024 i O-5097/2023, na ročištu 10. veljače 2026. (list 85) utvrđeno je da je AH imala u vlasništvu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi čini 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom-etažno vlasništvo (E-2): stan na mansardi koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija površine 35,25 čm, [adresa], neodvojivo povezan s odgorajućih suvlasničkim dijelom cijele nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 72, površine 107 čm, dok su njezinim nasljednicima proglašeni GH, sin ostaviteljice, u 1/2 dijela i HH, sin ostaviteljice, ovdje tuženik, u 1/2 dijela.

Uvidom u ovosudni spis predmeta posl. br. O-5097/23 u ostavinskom postupku iza pok. GH utvrđeno je da je rješenjem posl. br. O-5097/2023-8 od 11. srpnja 2024. prekinut ostavinski postupak iza pok. GH, rođ. **.**.1978., a umrlog **.**.2023., te je HH, ovdje tuženik, upućen pokrenuti parnicu protiv DH, radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje GH iz razloga što se isti teže ogriješio o obvezu zakonskog nasljeđivanja ostavitelja. Iz dopisa MUP-a RH od 29. kolovoza 2023. je proizlazi da su istim dostavljeni ovom sudu ključevi stana u [adresa], povodom pronalaska mrtvog tijela GH. Ujedno je 3. veljače 2025. izašao sud na mjesto prijepora- [adresa], te je utvrđeno stanje pečata kao uredno i skinut isti te su otvorena vrata stana, a s obzirom da je HH suvlasnik predmetne nekretnine, a ostavitelj je također bio suvlasnik iste nekretnine, uručuju se ključevi HH kao suvlasniku, ali i kao skrbniku ostavine te je isti dužan skrbiti se o predmetnom stanu kao dobar domaćin.

Ujedno, uvidom u ovosudni spis predmeta posl. br. P-5173/2024. utvrđeno je da je isti postupak pokrenut kod ovoga suda 3. rujna 2024. tužbom tužitelja HH, ovdje tuženika, protiv tuženika DH, radi utvrđenja nedostojnim na nasljeđivanje ostavitelja pok. TH, [adresa], jer se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju. Isti postupak je pravomoćno završen 8. rujna 2025. sklapanjem sudske nagodbe.

7. Uvidom u zahtjev AH za promjenom korisnika mreže, od 25. veljače 2020., uz izjavu stvarnog posjednika, te tužiteljev dopis od 11. veljače 2020. i odgovor na isti (list 10-13) i Ugovor o prodaji stana, od 13. svibnja 1999. uz izračun cijene stana (list 14-18), utvrđeno je da je AH kupila predmetni stan u [adresa], te da je AH podnijela tužitelju zahtjev za promjenom korisnika mreže s pok. VH na AH.

8. Uvidom u povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve od 10. veljače 2025. (list 19-25), utvrđeno je da je na zk.č.br. 6204, [adresa], površine 107 čm, na 2. suvlasničkom dijelu (E-2): stan na mansardi koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija površine 35,25 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, uknjiženo pravo vlasništva u korist GH i HH, ovdje tuženika, svakog u 1/2 dijela.

9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa-utuženje), od 29. studenoga 2022. (list 26-28), račun br: 2203280471-211020-2, razdoblje 30. travnja

- 31. listopada 2021., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za studeni 2021. - travanj 2022. te račun br: 2203280471-220220-4, razdoblje 1. studenoga 2021. - 9. veljače 20221., uz obračun potrošnje i akontacije-mjesečne novčane obveze za veljača 2022. - travanj 2022. i račun br: 2203280471-220420-7, razdoblje 10. veljače - 30. travnja 2022., uz obračun potrošnje i akontacije- mjesečne novčane obveze za svibanj - listopad 2022. (list 29-45), utvrđena je vjerojatnost postojanja novčane tražbine tužitelja prema AH, [adresa], u ukupnom iznosu 4.666,21 HRK, po osnovi 5 računa-3 mjesečne novčanih obveze i 2 računa električne energije, sve glede obračunskog mjernog mjesta: AH, [adresa], broj obračunskog mjesta: 0158310899, kategorije potrošnje: kućanstvo, tarifni model: kućanstvo plavi, odnosno u sveukupnom iznosu 619,33 EUR.

10. Na temelju iskaza tuženika, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 10. veljače 2026. (list 85-87), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te svih tuženikovih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, utvrđeno je da se predmetna tražbina odnosi na utrošak električne energije glede stana u [adresa], II. kat odnosno potkrovlje, površine 35 čm. Tuženik je iz predmetnog stana odselio 2001. godine. U predmetnom stanu nastavili su stanovati tuženikova majka sad pok. AH, koja je umrla u studenom 2020. i tuženikov brat sad pok. GH, koji je umro u srpnju 2024. Nakon smrti AH, nasljednicima su proglašeni tuženikov brat GH i tuženik, svaki u 1/2 dijela. No, predmetni stan tuženik nije koristio od 2001. godine. Nakon smrti tuženikovog brata GH, policijski službenici su zapečatili predmetni stan te nitko od tuženikove obitelji ne koristi predmetni stan.

11. Slijedom navedenog, utvrđeno je da se tužiteljeva tražbina odnosi na utrošak električne energije za obračunsko mjerno mjesto naziva: AH, [adresa], broj obračunskog mjesta: 0158310899, kategorije: kućanstvo, tarifni model: kućanstvo plavi, broj brojila: 17158864, za obračunsko razdoblje od 30. travnja 2021.

- 30. travnja 2022., a u kojem razdoblju tuženik nije koristio predmetni stan, već naprotiv, nakon smrti tuženikovog brata GH **.**.2023., policijski službenici su 11. srpnja 2023. zapečatili predmetni stan te nitko od tuženikove obitelji nije koristio predmetni stan do 3. veljače 2025., kada je tuženik uveden u posjed istoga stana.

12. Osnovan je prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, a što je ovdje slučaj s obzirom na kategoriju potrošnje, dok za kategoriju potrošnje: poduzetništvo vrijedi zastarni rok od tri godine. Dakle, u zastari su svi utuženi računi s najstarijim dospijećem 21. siječnja 2022., s obzirom da je tužba podnesen 10. veljače 2025., dakle protekom roka zastare od jedne godine.

13. Ujedno, sadržajno bi proizlazio i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, predmetni izvadak iz poslovnih knjiga tužitelj temelji na utuženim računima, a iz kojih je razvidno da je kao kupac zavedena: AH i odnosi se na obračunsko mjesto: AH, [adresa], dakle proizlazilo bi da je u ovom slučaju tužitelj izvršavao u utuženom razdoblju svoju obvezu isporuke električne energije na predmetnom obračunskom mjestu.

No, u odnosu na potonje tužitelj nije priložio mjerodavne isprave kojim bi dokazao poglavito osnovanost ni visinu tužbenog zahtjeva, odnosno iz koje bi bilo razvidno temeljem čega tužitelj tereti upravo AH, odnosno njezinog nasljednika, ovdje tuženike za predmetnu tražbinu, budući da nije priložio Ugovor za potrošno mjesto za koje se tereti tuženik, odnosno njegova majka AH, kao njegova prednica.

Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenu AH, kao krajnjeg kupca, a na istom obračunskom mjestu teretiti tuženika, nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja koja nema nikakav pravni učinak u odnosu na tuženike. Osim toga, iz dostavljenih računa ne proizlazi nedvojbeno obračunsko mjesto, odnosno tužitelj nije pobliže identificirao nekretninu na koju se odnosi utužena tražbina, budući da nije naveo radi li se o kući s jednim stanom/poslovnim prostorom ili višestambenoj zgradi na predmetnoj adresi, pri čemu je bio dužan, ukoliko se radi o zgradi, individualizirati poseban dio (stan/poslovni prostor) u smislu njegove površine, kata i položaja u zgradi. Neovisno o navedenom, proizlazi spornim da bi u spornom razdoblju tuženik, kao suvlasnik, bio ujedno i korisnik predmetno stana odnosno zajedničkog dijela/uređaja na predmetnoj adresi, odnosno da bi tuženik primio utužene račune, pa stoga nije niti mogo uložiti prigovor protiv istih, a budući da nije obveznik njihovog plaćanja, to nije niti tražio njihovu dostavu. Naposljetku, tužitelj nije dokazao da ima sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom s AH, kao prednicom tuženika, a za predmetno mjerno mjesto. Naposljetku, proizlazi da predmetna tražbina nije utemeljena na očitanju brojila, već isključivo na procjeni, to tim više što su isti računi izdani na temelju akontacija-predujma, a ne stvarno učinjenih troškova po osnovi isporuke električne energije, dok akontacija-mjesečna novčana obveza nije podobna za osnovano utuženje radi utroška električne energije.

14. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 85/15. te 104/20.), odnosno Uvjeta opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 28. veljače 2022. (list 46-56), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju se ugovorom o korištenju mreže (sklapa se s HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (sklapa se s tužiteljem), pa stoga tek sklopljeni ugovor i činjenica vlasništva ili korištenja nekretnine obvezuju na plaćanje tužiteljeve usluge.

15. Slijedom navedenog, tužitelj nije uspio dokazati postojanje dospjele i nepodmirene novčane tražbine upravo prema tuženiku, kao krajnjem kupcu odnosno korisniku, jer su isti navodi tužitelja u nesuglasju s izvedenim dokazima i rezultatima cjelokupnog postupka, a sve s obzirom na navode i prigovore tuženika, poglavito utvrđenu činjenicu da tuženik nije koristio predmetni stan od 2001. g. do predaje ključeva 3. veljače 2025., budući da je predmetni stan do 11. srpnja 2023. koristio sad pok. GH, koji je stan je tada zapečaćen od strane policijskih službenika.

Naime, tužitelj nije pridonio niti predložio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito da je tuženik, kao sunasljednik AH, bio korisnik pa time i obveznik podmirenja utroška električne energije na predmetnom obračunskom mjestu u utuženom razdoblju, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), koje obvezuje sud da uzme kako nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

16. Zbog izloženog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno u izreci presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

18. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) te zastupanja na ročištima 9. rujna 2025. i 10. veljače 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 100,00 EUR, te zastupanja na ročištu 10. travnja 2025. u iznosu 25,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 100,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 325,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (81,25 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 26,54 EUR i troška sudskog dostavljača od 11. travnja 2025. u zahtijevanom iznosu 15,46 EUR. Stoga je tužitelju valjalo odmjeriti troškove postupka u sveukupnom iznosu 474,79 EUR, no, isti mu za zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni s obzirom na neuspjeh istoga u sporu.

19. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 9. rujna 2025. i 10. veljače 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnja u iznosu 100,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 300,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (75,00 EUR). Stoga su tuženiku dosuđeni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 375,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

20. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 26,54 EUR i - opun. tuženika.