REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-600/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu , na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika Ponikve usluga d.o.o., [adresa], OIB: 92143159456, zastupanom po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, protiv tuženika- protutužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja- protutuženika ZO, odvjetnika u [adresa] i zamjenika punomoćnika tuženika-protutužitelja BO, odvjetnika u [adresa], temeljem članka 335. st. 4. ZPP-a, 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 16. svibnja 2025.

i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv-5736/2015 od 30. prosinca 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku - protutužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju-protutuženiku Ponikve usluga d.o.o., [adresa], O IB: 92143159456, iznos od 136,92 EUR (slovima: sto trideset šest eura i devedeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 7,20 EUR od 24.01.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 24.01.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.02.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.02.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.03.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.03.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.04.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.04.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 30.05.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 30.05.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.06.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.06.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.07.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.07.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.08.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.08.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 22.09.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 22.09.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.10.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.10.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 21.11.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 21.11.2015. do isplate

- iznos od 7,20 EUR od 22.12.2015. do isplate

- iznos od 4,21 EUR od 22.12.2015. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv-5736/2015 od 30. prosinca 2015., kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju-protutuženiku Ponikve usluga d.o.o., [adresa], OIB: 92143159456, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 15,24 EUR (slovima: petnaest eura i dvadeset četiri centa ) i predvidive troškove postupka u iznosu od 6,64 EUR (slovima: šest eura i šezdeset četiri centa), zajedno s pripadajućim kamatama.

III. Odbija se protutužba od 2. ožujka 2017. koja glasi:

"1. Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos iz Ugovora o isporuci vodnih usluga između Ponikve voda d.o.o. [adresa], kao isporučitelja usluge i tuženika-protutužitelja AO OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika usluge u pogledu vodnog priključka broj 06489887 za objekt na adresi [adresa], te ne postoji pravo tužitelja-protutuženika PONIKVE USLUGA d.o.o. OIB: 92143159456, iz [adresa], zahtijevati naplatu fiksne naknade za vodoopskrbu u odnosu na vodni priključak broj 06489887, niti obveza tuženika- protutužitelja AO OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na plačanje iste naknade, što je tužitelj-protutuženik PONIKVE USLUGA d.o.o. OIB: 92143159456, iz [adresa], dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda.

2. Tužitelj PONIKVE USLUGA d.o.o. OIB: 92143159456, iz [adresa], dužan je isplatiti tuženiku-protutužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištem uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

1. Utvrđuje se da je Ugovor o isporuci vodnih usluga između Ponikve voda d.o.o. [adresa], kao isporučitelja usluge i tuženika kao korisnika usluge u pogledu priključka broj 06489887, za nekretninu na adresi [adresa], raskinut s danom 30.08.2010. tako da isti ne proizvodi pravne učinke.

2. Tužitelj-protutuženik PONIKVE USLUGA d.o.o. OIB: 92143159456, iz [adresa], dužan je isplatiti tuženiku-protutužitelju AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištem uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju-protutuženiku Ponikve usluga d.o.o., [adresa], OIB: 92143159456, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.760,62 EUR (slovima: tisuću sedamsto šezdeset eura i šezdeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika Ponikve usluga d.o.o., [adresa], OIB: 92143159456, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.105,00

EUR (slovima: dvije tisuće sto pet eura) uz zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.987,44 EUR (slovima: tri tisuće devetsto osamdeset sedam eura i četrdeset četiri centa ) uz zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

VII. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Ponikve usluga d.o.o., [adresa], OIB: 92143159456, naknaditi tuženiku-protutužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Tomislavu Matijeviću u Zagrebu, 30. prosinca 2015., protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 136,86 EUR (1.031,16 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve kako je to traženo na pojedinačne mjesečne iznose te troškovima ovrhe.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi 30. prosinca 2015., poslovnog broja Ovrv-5736/2015, protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor u kojem u bitnom osporava osnovu i visinu tražbine.

3. U prigovoru (list 7-23 spisa) tuženik ističe da osporava predmetnu tražbinu kako po osnovi tako i visini. Ističe da je dopisom od 30. kolovoza 2010., podnio zahtjev za isključenje s obzirom da vodu za kompletan objekt u [adresa] dobiva preko jednog vodomjera te za ostalih pet nije bilo potrebe. Tuženik ističe da tužitelj temelji tražbinu na Pravilnicima koji u vrijeme tuženikovog zahtjeva za odjavu spornih vodomjera nisu bili na snazi. Nadalje tuženik navodi kako više nema spornih vodomjera na objektu, da ih je sam tužitelj demontirao te da je stoga trošak koji tužitelj i dalje fakturira neopravdan, obzirom se tužitelj poziva na Pravilnike koji su doneseni kasnije. Zaključno, tuženik predlaže ukidanje predmetnog rješenja o ovrsi u cijelosti.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-1050/2016 od 3. lipnja 2016., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se nakon pravomoćnosti rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj se podneskom od 14. studenoga 2016 . (list 29-86 spisa) očitovao na odgovor na tužbu te dostavio daljnju dokumentaciju iz koje prema navodima tužitelja proizlazi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Tužitelj ističe da se u ovom predmetu radi o neplaćanju komunalnih usluga za nekretninu na adresi [adresa] u razdoblju od 1. prosinca 2014. do 30. studenoga 2015. Tužitelj ističe da je obveza plaćanja komunalnih usluga uređena Zakonom o komunalnom gospodarstvu, sukladno kojem se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

6. U citiranom podnesku tužitelj ističe da cijenu vodnih usluga obračunava temeljem Odluke o načinu plaćanja i visini cijene vodnih usluga (Sl. novine PGŽ broj 7/11, 16/11) te Odluke o cijeni vodnih usluga objavljene u Službenim novinama PGŽ broj 48/11 od 23. prosinca 2011. Tužitelj ističe kako nije sporno da je izvršio demontažu predmetnog brojila tuženiku, ali isključivo radi neplaćanja računa od strane tuženika, a ne temeljem tuženikovog zahtjeva za odjavu. Tužitelj ističe da je za odjavu priključka mjerodavna Odluka o načinu plaćanja i visini cijena komunalnih (poslije vodnih) usluga, dok Pravilnik na koji se poziva tuženik uređuje isključivo operativno/tehničko priključivanje.

7. Nadalje tužitelj ističe da se obračun komunalne usluge gospodarenja otpadom vrši temeljem Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga (Sl. novine PGŽ broj 40/11, 26/12). Također tužitelj navodi da se obračun komunalne usluge gospodarenja otpadom u kućanstvu obavlja sukladno člancima 8. do 10. citirane Odluke, prema ukupnom pripadajućem volumenu posude izraženom u litrama i jediničnoj cijeni, a koji se dobije kao umnožak veličine korisnog prostora tog kućanstva (m2) i koeficijenta opterećenja 1,54. Zaključno, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženik je u podnesku od 2. ožujka 2017. (list 91- 120) istaknuo kako osporava aktivnu legitimaciju tužitelja u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog postupka te da se stoga osporava osnova i visina tražbine. Tuženik ističe kako osobito osporava tražbinu koja se odnosi na fiksnu naknadu za vodoopskrbu u odnosu na vodni priključak broj: 06489887. Naime, kako to ističe tuženik u odnosu na navedeni priključak dopisom od 30. kolovoza 2010., podnio je zahtjev za isključenje nadležnom trgovačkom društvu Ponikve d.o.o. sve u odnosu na adresu objekta [adresa]. Tuženik ističe da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Križevcima poslovnog broja Povrv-991/13 od 3. prosinca 2014., koje je potvrđeno presudom Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, poslovnog broja Gž-405/15 od 12. listopada 2016., utvrđeno da podnesak tuženika od 30. kolovoza 2010. ima pravni učinak raskida ugovora i pravnog odnosa isporučitelja i korisnika u pogledu priključka broj 06489887 sve na adresi [adresa]. Tuženik ističe da sukladno članku 35. Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004 . (dalje u tekstu: Pravilnik), potrošač može podnijeti zahtjev za odjavu korištenja vodovodnog priključka. Dodatno, tuženik ističe da je tužitelj demontirao priključak prije obračuna računa koje utužuje u ovom predmetu te da tražbina za fiksnu naknadu za vodoopskrbu u odnosu na priključak broj: 06489887 nije mogla nastati jer troškovi na koje se ista odnosi ne mogu egzistirati bez postojanja priključka na koji se odnose.

9. U odnosu na obračun naknade za komunalne usluge gospodarenja otpadom, tuženik ističe da se sukladno Zakonu o otpadu troškovi gospodarenja otpadom trebaju obračunavati prema kriteriju količine i svojstva otpada, uz primjenu načela onečišćivač plaća.

10. U podnesku od 2. ožujka 2017. tuženik je podnio protutužbu kojom predlaže da sud usvoji protutužbeni zahtjev kojim predlaže u bitnome da sud utvrdi da ne postoji pravni odnos iz Ugovora o isporuci vodnih usluga između Ponikve voda d.o.o., [adresa], kao isporučitelja usluge i tuženika-protutužitelja AO, kao korisnika usluge u pogledu vodnog priključka broj: 06489887 za objekt na adresi [adresa] te da ne postoji pravo tužitelja-protutuženika zahtijevati naplatu fiksne naknade za vodoopskrbu u odnosu na navedeni vodni priključak niti obveza tuženika-protutužitelja na plaćanje iste naknade, što je tužitelj-protutuženik dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Podredno, tuženik- protutužitelj predlaže da ako sud ne usvoji navedeni protutužbeni zahtjev da u smislu članka 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku donese presudu kojom će se utvrditi da je Ugovor o isporuci vodnih usluga između Ponikve voda d.o.o., [adresa], kao isporučitelja usluge i tuženika kao korisnika usluge u pogledu priključka broj 06489887, za nekretninu na adresi [adresa], raskinut s danom 30. kolovoza 2010. tako da isti ne proizvodi pravne učinke, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

11. Očitujući se na protutužbu od 2. ožujka 2017., tužitelj-protutuženik je u podnesku od 18. travnja 2017. (list 123-145) naveo da je Ponikve usluga d.o.o. trgovačko društvo za obavljanje zajedničkih uslužnih djelatnosti; knjigovodstvenih poslova, objedinjene naplate vodnih i komunalnih usluga, raznih administrativnih poslova i drugo za trgovačka društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o., koji su i jedni od osnivača tog društva. Nadalje, nakon podjele društva Ponikve d.o.o., Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenoga 2013., nastala su društva preuzimatelja Ponikve usluga d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. Tužitelj-protutuženik ističe da obavlja sve djelatnosti (knjigovodstvene i financijske poslove, administrativno-pomoćne i dr.) temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenim s trgovačkim društvom Ponikve voda d.o.o., kao i sa trgovačkim društvom Ponikve eko otok Krk d.o.o. Nadalje, tužitelj-protutuženik ističe da nije dužan sklapati ugovore s pojedinim korisnicima obzirom da ima status javnog isporučitelja sukladno Zakonu o vodama temeljem kojeg su i vlasnici nekretnina dužni iste priključiti na komunalne vodne građevine, odnosno koristiti vodne usluge, sukladno članku 212. Zakona o vodama.

12. Tužitelj-protutuženik nadalje je istaknuo da nije sporno da je izvršio demontažu predmetnog brojila tuženiku-protutužitelju, međutim isključivo temeljem neplaćenih računa ne temeljem njegovog zahtjeva za odjavu. Naime, kako to ističe tužitelj - protutuženik za odjavu priključaka mjerodavna je Odluka o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih (poslije vodnih) usluge, dok Pravilnik na koji se poziva tuženik- protutužitelj uređuje isključivo operativno/tehničko priključivanje. Tužitelj-protutuženik ističe da Odlukom o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga (Sl. novine PGŽ broj 40/11, 26/12) nije bilo moguće i dopušteno odjaviti priključak na vodoopskrbnu mrežu jer bi isto bilo u direktnoj suprotnosti s člankom 36. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji određuje da se priključenje na komunalnu infrastrukturu treba izvesti na način da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen poseban uređaj za mjerenje potrošnje. Tužitelj-protutuženik ističe da je tuženiku-protutužitelju predmetno brojilo bilo privremeno isključeno zbog neplaćanja obveze, međutim navedeno ne isključuje njegovu obvezu da sukladno zakonu svaki posebni dio zgrade ima svoje brojilo, a tuženik-protutužitelj je prema vlastitom kazivanju imao izgrađen objekt sa šest samostalnih uporabnih cjelina – apartmana. Naime, kako to ističe tužitelj-protutuženik, tuženik-protutužitelj nije imao mogućnost odjave priključka obzirom na činjenicu da je isti u svom objektu imao šest odvojenih apartmana za koje je predviđeno šest zasebnih priključaka, odnosno mjernih mjesta. Tužitelj-protutuženik ističe da fiksni dio cijene vodnih usluga ne ovisi o količini isporučenih vodnih usluga, nego nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne usluge građevine kao i trošak za održavanje cjelokupnog sustava vodnih usluga.

13. U odnosu na navode tuženika-protutužitelja koji se odnose na skupljanje i odvoz otpada, tužitelj-protutuženik ističe da predmetnu uslugu obavlja u skladu s odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13), odredbama Odluke o načinu plaćanja i visini cijena komunalnih usluga (Službene novine PGŽ broj 40/11, 26/12) te da je danom stupanja na snagu Zakona o održivom gospodarenju otpadom 23. srpnja 2013. prestao važiti Zakon o otpadu, kao i svi podzakonski akti doneseni na temelju istoga, osim onih koji su izrijekom navedeni u članku 183. ZOGO. Naime, kako to ističe tužitelj-protutuženik novi cjenik ne može se donijeti dok Vlada Republike Hrvatske sukladno članku 29. stavak 10. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ne donese Uredbu, kojom bi se utvrdio način gospodarenja komunalnim otpadom. Tužitelj - protutuženik ističe da komunalnu uslugu obračunava u skladu s važećim cjenikom koji je usvojen u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (kao što to u prijelaznim odredbama utvrđuje ZOGO). Zaključno, tužitelj-protutuženik predlaže odbiti tuženika-protutužitelja s protutužbom i protutužbenim zahtjevom u cijelosti te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Tuženik-protutužitelj je u podnesku od 4. travnja 2018. (list 150-180) istaknuo da tužitelj-protutuženik nikada nije izvršavao utužene usluge isporuke vode i odvoza komunalnog otpada u odnosu na tuženika-protutužitelja niti je isti s tužiteljem- protutuženikom zasnovao bilo kakav pravni odnos niti je tužitelj-protutuženik ovlašten niti registriran za obavljanje istih usluga, a što osim zakona proizlazi i iz isprava koje prileže spisu te izvatka iz sudskog registra koji se dostavlja. Tuženik-protutužitelj ističe da je Ugovor o poslovnoj suradnji na koji se tužitelj-protutuženik poziva u podnesku od 18. travnja 2017. te saldakonti kartice partnera od 22. prosinca 2015. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu te da stoga tužitelj-protutuženik samo kao nalogoprimac može obavljati određene poslove za trgovačka društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko otok Krk d.o.o. kao nalogodavca. Slijedom navedenoga, tužitelj-protutuženik ne može poslove obavljati u svoje ime i za svoj račun, već u ime i za račun nalogodavca te stoga nije legitimiran u svoje ime utuživati tražbine koje su predmet ovog postupka. Tuženik- protutužitelj ističe da dopis tuženika od 30. kolovoza 2010. ima pravni učinak raskida ugovora i pravnog odnosa isporučitelja i korisnika u pogledu priključaka broj: 06489884, 06489885, 06489886, 06489887, sve na adresi [adresa], slijedom čega je isti odnos raskinut u pogledu svih u dopisu navedenih priključaka, dakle i za priključak broj: 06489887. Tuženik-protutužitelj ističe kako je tužitelj- protutuženik demontirao priključak broj: 06489887 stoga fiksni dio vode kao troškovi koje tužitelj-protutuženik potražuje u utuženim računima za priključak broj: 06489887 ne mogu egzistirati bez postojanja priključka.

15. Tuženik-protutužitelj ističe da svaki stambeni objekt (apartman) na adresi [adresa] ima svoj posebni vodovodni priključak, a ne kako to pogrešno navodi tužitelj-protutuženik vodomjer te je stoga tuženik-protutužitelj sukladno članku 35. Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004. bio ovlašten podnijeti zahtjev za odjavu korištenja vodovodnog priključka za pojedine stambene objekte (apartmane).

16. Također, tuženik-protutužitelj ističe da tužitelj-protutuženik nikada nije pružao usluge odvoza komunalnog otpada za tuženika-protutužitelja te da isti nije u nikakvom odnosu s trgovačkim društvom Ponikve usluga d.o.o. Također, tuženik-protutužitelj osporava način obračuna utužene tražbine naknade za komunalne usluge gospodarenja otpadom, što uključuje i osporavanje volumena posude. Tuženik- protutužitelj ističe da je tužitelj-protutuženik bio dužan uskladiti svoje pravilnike prema načelu "onečišćivač plaća" jer je samo do 31. prosinca 2009. mogao koristiti kriterij površine stambenog prostora iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno nakon 1. siječnja 2009. takav obračunski kriterij nije bio dozvoljen.

17. Tijekom postupka sud je pročitao i izvršio uvid u: Saldakontnu karticu partnera od 22. prosinca 2015. (list 5), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP -a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu tuženika-protutužitelja (list 6), presliku zahtjeva za isključenjem brojila broj: 06489885, 06489886, 06489887, 06489884 od 30. kolovoza 2010. s povratnicom (list 9-10, list 96-97), presliku odgovora na zahtjev za odjavu "Ponikve" d.o.o. (list 11), presliku Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu; Pročišćeni tekst; (list 12-23, list 98-109), presliku Službenih novina; Službenog glasila Primorsko- goranske županije godina XIX – broj 40 od 2. prosinca 2011.; Odluku o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga (list 33-40), presliku Službenih novina; Službenog glasila Primorsko-goranske županije godina XIX – broj 16 od 6. lipnja 2011.;Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu plaćanja i visini cijene vodnih usluga ("Službene novine PGŽ" broj 7/11) (list 41-43), presliku Službenih novina; Službenog glasila Primorsko-goranske županije godina XIX – broj 7 od 18. ožujka 2011.; Odluku o načinu plaćanja i visini cijene vodnih usluga (list 44-51), presliku Službenih novina; Službenog glasila Primorsko-goranske županije godina XIX – broj 48 od 23. prosinca 2011.; Odluku o cijeni vodnih usluga (list 52-58), presliku Službenih novina; Službenog glasila Primorsko-goranske županije godina XX – broj 26 od 5. srpnja 2012.; Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga ("Službene novine PGŽ broj 40/11) (list 59-62), preslike računa (list 63-74), presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 75-82), presliku Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (list 83 -86), presliku Ugovora o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem), poslovnog broja OU-334/2013 od 22. studenoga 2013. (list 131-141), presliku Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog između Ponikve voda d.o.o. [adresa], OIB: 64125437677, Ponikve Eko otok Krk d.o.o., [adresa], OIB: 04155352667 i Ponikve usluga d.o.o., [adresa], OIB: 92143159456 (list 142 -145), presliku povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 157-159).

18. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja-protutuženika za održavanje platnog naloga na snazi osnovan, dok protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja nije osnovan.

19. Napominje se da je Općinski sud u Novom Zagrebu, 4. lipnja 2018. donio presudu poslovnog broja Povrv-1050/2016, kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovnog broja Ovrv-5736/2015 javnog bilježnika Tomislava Matijevića u cijelosti, dok je usvojen protutužbeni zahtjev te je utvrđeno da ne postoji pravni odnos iz Ugovora o isporuci vodnih usluga između Ponikve voda d.o.o. [adresa], kao isporučitelja usluge i tuženika-protutužitelja AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika usluge u pogledu vodnog priključka broj 06489887 za objekt na adresi [adresa] te da ne postoji pravo tužitelja -protutuženika Ponikve usluga d.o.o., OIB: 92143159456 iz [adresa], zahtijevati naplatu fiksne naknade za vodoopskrbu u odnosu na vodni priključak broj: 06489887 niti obveza tuženika-protutužitelja AO iz [adresa], Kanalskog 8 na plaćanje naknade. Citirana presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-4048/18 od 17. prosinca 2019. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

20. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 136,92 EUR (1.031,16 kuna) sa zateznim kamatama na pojedine iznose na ime neplaćenih naknada za uslugu vodoopskrbe i odvodnje te neisplaćenih naknada usluge gospodarenja otpadom izvršene za potrebe nekretnine na [adresa] na adresi [adresa] u [adresa] u razdoblju od prosinca 2014. do studenoga 2015.

21. Između stranaka postupka sporna je aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina predmetne tražbine te je li nastupila zastara utužene tražbine.

22.Tužitelj-protutuženik je u podnesku od 16. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev, uvažavajući da je sada službena valuta u Republici Hrvatskoj EUR te je prilikom usklađenja tužbenog zahtjeva povisio tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 0,06 EUR. Sud je navedenu preinaku dopustio jer je ista prema ocjeni ovog suda svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te je stoga u smislu članka 190. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

23. Uvidom u saldakontnu karticu partnera od 22. prosinca 2015. (list 5), utvrđeno je kako su u odnosu na tuženika-protutužitelja, prema šifri partnera: 92891, evidentirana dugovanja prema trgovačkom društvu Ponikve usluga d.o.o. za utuženo razdoblje koje obuhvaća razdoblje od prosinca 2014. do studenoga 2015. Nadalje, uvidom u prijepise računa za utuženo razdoblje utvrđeno je kako su isti računi izdani od strane tužitelja- protutuženika na ime tuženika-protutužitelja, u odnosu na objekt koji se nalazi u [adresa] te obuhvaćaju tražbine po osnovi fiksnog iznosa za naplatu vode za domaćinstva i tražbinu za gospodarenje otpadom – domaćinstva.

24. Uvidom u Ugovor o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenoga 2013. (list 131-141), utvrđeno je da je citiranim ugovorom utvrđena podjela trgovačkog društva Ponikve, društvo s ograničenom odgovornošću na komunalne djelatnosti, sa sjedištem u [adresa], OIB: 64125437677, prijenosom dijela imovine, obveza i pravnih odnosa Društva koje se dijeli, a da to Društvo ne prestaje na dva Društva koja već postoje i to trgovačko društvo Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. za komunalne djelatnosti, sa sjedištem u [adresa], OIB: 04155352667 i trgovačko društvo Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti sa sjedištem u [adresa], OIB: 92143159456.

25. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji; dalje Ugovor (list 142-145) utvrđeno je kako je isti Ugovor sklopljen između društava Ponikve voda d.o.o., Ponikve eko otok Krk d.o.o. i društva tužitelja-protutuženika. Navedenim Ugovorom određeno je da će tužitelj-protutuženik kao izvršitelj za navedena društva kao korisnike, između ostalog, obavljati poslove pripreme i automatske obrade izlaznih računa, kontrole i knjiženja, te pružanje usluge objedinjene naplate vodnih i komunalnih usluga za domaćinstva (članak 1. stavak 1. podstavci 12. i 13. Ugovora). Istim Ugovorom tužitelj-protutuženik se obvezao poduzimati sve potrebne mjere za učinkovitu naplatu javnih, vodnih i komunalnih usluga, pri čemu je određeno kako prisilna naplata obuhvaća i pokretanje i vođenje ovršnih i parničnih postupaka radi naplate potraživanja prisilnim putem (članak 8. Ugovora). Ujedno je utvrđeno kako se tužitelj-protutuženik obvezao mjesečno ispostavljati račune za javne, vodne i komunalne usluge korisnicima usluga do 15. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec te tako pribavljena novčana sredstva doznačiti na određeni prolazni račun (članak 10. Ugovora), a nakon čega je prikupljena sredstva dužan dostavljati društvima Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. (članak 12. Ugovora).

26. Iz navedenog proizlazi kako predmetni Ugovor sadržajno predstavlja ugovor o nalogu u smislu članka 763. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje ZOO), na temelju kojeg su se društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. kao nalogodavci obvezali i ovlastili tužitelja-protutuženika kao nalogoprimca na poduzimanje poslova vezanih za naplatu naknada za vodne i komunalne usluge za domaćinstva. Iz sadržaja navedenog Ugovora ujedno proizlazi da je tužitelj-protutuženik ovlašten prilikom obavljanja navedenih poslova izdavati račune korisnicima navedenih usluga te tako prikupljena novčana sredstva doznačiti na poseban prolazni račun i nakon toga rasporediti pojedinim nalogodavcima.

27. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako je tužitelj-protutuženik u izvršavanju navedenog Ugovora bio ovlašten od korisnika usluga opskrbe vodom i odvoza komunalnog otpada u svoje ime i svoj račun tražiti naplatu naknade za izvršene usluge, unatoč okolnosti da su navedene usluge u stvarnosti izvršila društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok d.o.o., budući da su ga navedena društva kao nalogodavci Ugovorom izričito ovlastila da korisnicima usluga ispostavlja račune radi objedinjene naplate vodnih i komunalnih usluga za domaćinstva, da tako pribavljena sredstva prikuplja na poseban račun (i nakon toga rasporedi nalogodavcima) te da ujedno pokreće i vodi ovršne i parnične postupke radi prisilne naplate istih potraživanja.

28. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja-protutuženika vezano za naplatu tražbina trgovačkih društava Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. za komunalne djelatnosti, sa sjedištem u [adresa], OIB: 04155352667 i Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti sa sjedištem u [adresa], OIB: 92143159456, valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovnog broja Rev-629/2021 od 12. rujna 2023. zauzeo stajalište da aktivna legitimacija tužitelja-protutuženika proizlazi upravo iz članka 8. citiranog Ugovora o poslovnoj suradnji. U navedenoj odluci naglašava se da važećim zakonodavstvom nije zabranjeno pružateljima komunalnih usluga da ovlaste drugo trgovačko društvo za naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu. Iz navedenoga proizlazi ovlast trgovačkog društva koje pruža komunalnu uslugu i gospodarenje komunalnim otpadom da ovlasti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga. Slijedom navedenoga, proizlazi i ovlast pokretanja ovršnih i parničnih postupaka radi prisilne naplate tražbina po osnovi vodnih i komunalnih usluga za komunalna društva koja su isporučitelji tih usluga. Isti stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Rev-1121/2021 od 8. siječnja 2025. Iz navedenih razloga, tuženikov- protutužiteljev prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja-protutuženika utvrđen je neosnovanim.

29. Uvidom u dopis od 30. kolovoza 2010. (list 9) utvrđeno je kako se tuženik- protutužitelj označenog datuma obratio tužitelju-protutuženiku sa zahtjevom za isključenje brojila broj 06489885, 06489886, 06489887 i 06489884, navodeći kako želi odjaviti navedena brojila s obzirom da na njima nema potrošnje. Ujedno je utvrđeno kako je tuženik-protutužitelj pritom napomenuo da želi da ostane jedno važeće brojilo i to broj 06489889 jer je vlasnik jedna osoba te stoga želi jedan račun za vodu. Također valja istaknuti kako i iz dopisa tuženika-protutužitelja od 30. kolovoza 2010. proizlazi da je upravo tuženik-protutužitelj bio evidentirani korisnik vodnih usluga u odnosu na sporni objekt, dok tuženik-protutužitelj nije u smislu članka 219. stavak 1. ZPP, tvrdio niti ičime dokazivao da je postupio sukladno članku 57. točka 7. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj: 40/11, 23/14 i 19/16- dalje: Opći i tehnički uvjeti) te isporučitelja usluge obavijestio o promjeni vlasništva nekretnine. Iz navedenih razloga, tuženikov-protutužiteljev prigovor promašene pasivne legitimacije utvrđen je neosnovanim sukladno članku 58. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta.

30. Tuženik-protutužitelj je u tijeku postupka isticao kako nije dužan podmirivati utuženu tražbinu po osnovi fiksnog dijela cijene vodne usluge, budući da je podnošenjem zahtjeva od 30. kolovoza 2010. postupio sukladno članka 35. Pravilnika od 26. siječnja 2004. i odjavio priključak koji se odnosi na predmetnu nekretninu.

31. Člankom 35. Pravilnika od 26. siječnja 2004. bilo je propisano da potrošač može podnijeti zahtjev za odjavu korištenja vodovodnog priključka, pri čemu je dužan snositi troškove demontiranja vodomjera. Međutim, člankom 2. stavak 3. Pravilnika ujedno je bilo propisano kako svaki dio nekretnine koji predstavlja zasebnu uporabnu cjelinu (stan, poslovni prostor), odnosno svaki potrošač mora imati posebni vodomjer s time da je sukladno članku 20. st. 2. Pravilnika, svaka nekretnina morala biti priključena na javnu vodovodnu mrežu izravnim priključkom.

32. Imajući u vidu činjenicu da iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi da predmetni prostor (apartman) tuženika-protutužitelja predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u smislu članka 67. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), to proizlazi kako tuženik -protutužitelj svojim dopisom od 30. kolovoza 2010. nije mogao izvršiti valjanu odjavu priključka za sporni prostor u smislu članka 35. stavak 1. Pravilnika, budući da bi navedeno bilo protivno članku 2. stavak 3. Pravilnika.

33. U odnosu na prigovor da je pravni odnos stranaka prestao između isporučitelja i primatelja vodne usluge, obzirom da je predmetni vodomjer demontiran, valja istaknuti da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za odjavu bio na snazi Zakon o vodama ("Narodne novine" broj 153/09 – dalje ZV).

34. Člankom 196. ZV određeno je da se djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju kao javna služba. Člankom 201. ZV propisano je da djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju javni isporučitelji vodne usluge. Cijena vodnih usluga je regulirana u člancima 205. i 206. ZV prema kojima se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge koja je prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz prethodnu suglasnost jedinice lokalne samouprave. Cijena vodne usluge ne može biti niža od one određene Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga ("Narodne novine" broj 112/10).

35. Istim zakonom su regulirani uvjeti priključenja na vodne usluge, pa je tako u članku 209. propisano da se građevine i druge nekretnine mogu priključiti na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju koju donosi predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave na prijedlog isporučitelja vodne usluge. Posebno je zakonom propisano u članku 211. ZV da se građevine projektiraju i grade tako da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen vodomjer. Sukladno članku 212. ZV, vlasnik građevine dužan je priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, a u slučaju ako vlasnik građevine ne postupi po toj obvezi, prema članku 213. ZV, jedinica lokalne samouprave donosi, na prijedlog isporučitelja vodnih usluga, rješenje u upravnom postupku o obvezi priključenja na teret vlasnika ili drugog zakonitog posjednika građevine, odnosno nekretnine. Zaključno, u članku 215. ZV , propisano je da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga kojima regulira pitanja vezana uz postupak i uvjete priključenja, pravima i obvezama korisnika i isporučitelja, kvaliteti usluga, uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga i drugim pitanjima.

36. Primjenjujući navedene zakonske odredbe na činjenično stanje ovog predmeta , prema ocjeni suda, tuženikova-protutužiteljeva odjava brojila nije osnovana te je isti i dalje ostao u obvezi biti priključen za svaku stambenu jedinicu te ih plaćati sukladno važećim propisima. Naime, inicijalno je za svaku stambenu jedinicu u predmetnoj stambenoj zgradi bio ugrađen posebni vodomjer, kako to proizlazi iz navoda stranaka tijekom postupka. Naime, pravo je potrošača da zatraži odjavu korištenja vodovodnog priključka u slučaju potpunog prestanka korištenja usluge u predmetnoj građevini, a što proizlazi iz odredbi Pravilnika iz 2004. Međutim, navedena odjava propisana je kao mogućnost u slučaju da potrošač prestane koristiti cijelu građevinu, a što ovdje nije slučaj, budući da iz nespornih navoda tuženika-protutužitelja proizlazi da je isti nastavio koristiti građevinu, no želi vodne usluge u svih 6 zasebnih jedinica koristiti preko jednog vodomjera. Zbog navedenog, tuženikova-protutužiteljeva odjava nije osnovana. Pri tom još valja istaknuti da demontiranje vodomjera nije isto što i odjava vodovodnog priključka. Vodomjer je samo dio vodovodnog priključka, a što proizlazi iz članka 17. stavak 1. Pravilnika od 26. siječnja 2004.

37. Slijedom navedenog, okolnost da je u odnosu na predmetni stan uklonjen vodomjer (uređaj za mjerenje potrošnje) sama po sebi ne upućuje na zaključak da je u odnosu na isti stan odjavljen cijeli vodovodni priključak, imajući u vidu da vodomjer predstavlja samo jedan od sastavnih elemenata vodovodnog priključka u smislu članka 17. stavka 1. Pravilnika od 26. siječnja 2004.

38. Iz navedenih razloga, s obzirom da je utvrđeno kako tuženik-protutužitelj nije sukladno članku 219. stavak 1. ZPP, dokazao da je na valjani način izvršio odjavu vodovodnog priključka za predmetni apartman, to proizlazi kako je za isti stan dužan podmiriti naknadu za vodne usluge.

39. Pritom valja napomenuti kako se sukladno članku 6. stavak 1. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ("Narodne novine" broj: 112/10; dalje: Uredba), najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio sukladno članku 6. stavak 2. Uredbe, služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i odnose se na troškove očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće.

40. Iz navedenoga proizlazi kako se sredstvima fiksnog dijela naknade ne pokrivaju samo troškovi povezani s postojanjem vodomjera, već i ostali troškovi povezani s postojanjem posebnog vodovodnog priključka (primjerice, troškovi tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće). Slijedom navedenoga, tuženik-protutužitelj je takvu naknadu dužan podmiriti neovisno o činjenici da je vodomjer za predmetni prostor uklonjen prije izdavanja spornih računa.

41. Visina potraživanja po osnovi fiksne naknade za vodne usluge u mjesečnim iznosima od po 7,20 EUR (54,24 kune) obračunata je sukladno člancima 3. stavak 1. Odluke o cijeni vodnih usluga ("Službeni list Primorsko- goranske županije" broj: 48/11, 36/14, 23/15 i 3/17- dalje: Odluka) i članka 10. Odluke.

42. Sud je odbio dokazni prijedlog za očevidom na licu mjesta , budući da činjenica demontaže vodomjera nije ocijenjena pravno relevantnom. Iz istog razloga je odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka ČO i tuženika-protutužitelja. Navedene dokaze, ovaj sud nije izvodio sukladno članku 220. ZPP. Naime, s obzirom da je sve bitne okolnosti bilo moguće utvrditi na temelju isprava priloženih spisu, ocijenjeno je kako izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo ekonomično niti doprinijelo pravilnom i potpunom utvrđenju činjeničnog stanja u ovom predmetu.

43. Nisu osnovani navodi tuženika-protutužitelja u kojima iznosi da je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da tužitelj-protutuženik nije aktivno legitimiran u svoje ime i za svoj račun naplaćivati tražbine s naslova naknade vodoopskrbnih usluga, kao i da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Križevcima, poslovnog broja Povrv-991/13-9 od 3. prosinca 2014. utvrđeno da dopis tuženika od 30. kolovoza 2010. ima pravni učinak raskida ugovora i pravnog odnosa isporučitelja i korisnika u pogledu spornog priključka jer navedeno ne proizlazi iz sadržaja ovog spisa. Naime, pregledom spisu priloženih sudskih odluka donesenih u drugim postupcima koji su se vodili između stranaka utvrđeno je kako iste odluke u svojim izrekama ne sadrže takvo utvrđenje. Pritom valja napomenuti kako pravomoćnost obuhvaća samo odluku o tužbenom zahtjevu sadržanu u izreci presude, dok razlozi kojima se takva odluka opravdava i koji su sadržani u obrazloženju sudske odluke ne postaju pravomoćni u smislu članka 333. ZPP.

44. U odnosu na zahtjev za isplatom naknade za komunalnu uslugu gospodarenja komunalnim otpadom isto je regulirano člankom 28. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13 i 73/17 – dalje ZOGO), koji propisuje da je, jedinica lokalne samouprave dužna na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada i druge mjere. Prema članku 30. ZOGO javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada te se smatra uslugom od općeg interesa, a pruža ju davatelj javne usluge. Korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema članku 30. st. 6. ZOGO korisnik usluge je dužan koristiti javne usluge na način sukladan Zakonu i propisima donesenim na temelju Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju Zakona, problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

45. Visina naknade određuje se Odlukom o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Prema članku 33. ZOGO davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, sukladno odredbama ZOGO, uredbe iz članka 29. stavak 10. ZOGO i odluke iz članka 30. stavak 7. ZOGO, odnosno dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju. Prema članku 33. stavak 5. ZOGO davatelj usluge, sukladno odredbama toga članka, uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada.

46. U smislu članka 185. stavak 3. ZOGO cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11 i 144/12) u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće, u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz članka 33. stavka 5. ovoga Zakona. Budući potrebna uredba iz članka 29. stavak 10. ZOGO i odluka iz članka 30. stavak 7. ZOGO nisu donesene, očito nije donesen niti cjenik iz članka 33. st. 5. ZOGO, pa je i dalje na snazi cjenik prema ranijem pravnom uređenju, prije stupanja ZOGO, dakle, prema člancima 3. stavak 1. točka 5. i stavak 5. i 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, dalje: ZKG) za koje su odgovorne jedinice lokalne samouprave, a obavljaju ih trgovačka društva koje iste jedinice osnivaju. Prema članku 20. stavak 2. ZKG-a visinu cijene, način obračuna i plaćanja određuje isporučitelj usluge.

47. U odnosu na predmetne račune koji se odnose na naknadu za komunalne usluge gospodarenja otpadom, primjenjuju se odredbe Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga sa izmjenom (Službene novine PGŽ br. 40/11 i 26/12) kojom je za mjesto [adresa] u članku 10. određena cijena od 0,04 EUR (0,294 kune/l) ukupnog pripadajućeg volumena u kućanstvu, a prema članku 8. se obračun vrši prema ukupnom pripadajućem volumenu posude u litrama i jediničnoj cijeni te se na navedeno obračunava PDV. Slijedom navedenoga, tužitelj-protutuženik osnovano tereti tuženika-protutužitelja na plaćanje troškova odvoza komunalnog otpada pri čemu je tuženik-protutužitelj u razdoblju zaključno do donošenja Cjenika Ponikve eko otok Krk d.o.o. od 1. travnja 2018. u obvezi platiti odvoz otpada prema volumenu posude izraženu u litrama.

48. Ocijenjen je neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika- protutužitelja, uzimajući u obzir da je najstariji račun dospio 30. prosinca 2014. te stoga do podnošenja prijedloga za ovrhu od 30. prosinca 2015. nije protekao zastarni rok od jedne godine propisan člankom 232. stavak 1. ZOO.

49. U konkretnom slučaju temeljem isprava koje je tužitelj-protutuženik dostavio utvrđeno je postojanje i visina njegove tražbine. Slijedom navedenoga, na temelju članka 451. stavak 3. ZPP platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo je održati na snazi za iznos od 136,92 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO, a primjena kamatnih stopa određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

50. U točki II. izreke presude ovaj sud ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, poslovnog broja Ovrv-5736/2015 od 30. prosinca 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju, isplatiti tužitelju-protutuženiku nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 15,24 EUR i predvidive troškove postupka u iznosu od 6,64 EUR, zajedno sa pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenoga, u smislu odredbe članka 451. stavak 3. ZPP, sukladno kojoj će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, odlučeno je kao u točki II. izreke.

51. Tuženik-protutužitelj je u podnesku od 2. ožujka 2017. podnio protutužbu u bitnome predlažući da sud utvrdi da ne postoji pravni odnos između stranaka u pogledu vodomjera broj [broj vodomjera] te da ne postoji pravo tužitelja-protutuženika zahtijevati od tuženika-protutužitelja isplatu fiksne naknade za vodoopskrbu u odnosu na navedeni vodomjer. Sud je o navedenom pitanju odlučio kao o prethodnom pitanju sukladno članku 12. stavak 1. ZPP-a prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika. Slijedom navedenoga, obzirom je utvrđeno da postoji pravni odnos između stranaka utemeljen na obveznim uslugama vodoopskrbe i odvodnje u odnosu na nekretninu tuženika-protutužitelja na adresi objekta [adresa] te posljedično ovlaštenje tužitelja-protutuženika na naplatu naknade po toj osnovi, a kako je prethodno u obrazloženju presude navedeno, valjalo je odbiti protutužbu od 2. ožujka 2017. te odlučiti kao u točki III. izreke presude.

52. Odluka o trošku postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. stavak 1. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje Tarifa) sukladno vrijednosti predmeta tužbenog zahtjeva od 136,92 EUR te iznosa od 6.630,00 EUR, koji iznos treba uzeti kao relevantan u pogledu protutužbe od 2. ožujka 2017. u smislu članka 40. stavak 5. ZPP- a, obzirom tuženik-protutužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u pogledu protutužbenog zahtjeva. Napominje se da je tužitelj-protutuženik uspio u cijelosti kako u pogledu tužbenog zahtjeva tako i u pogledu protutužbenog zahtjeva.

53. Tužitelju-protutuženiku su dosuđeni troškovi koji se odnose na: javnobilježničku nagradu u iznosu od 10,62 EUR (80,00 kuna) sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/2011, 112/2012, 114/2012; dalje Pravilnik).

54. Nadalje, tužitelju-protutuženiku su priznati sljedeći troškovi: iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 14. studenoga 2016. u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 6. prosinca 2016. u smislu Tbr. 9. točka 1. Ta rife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 9. ožujka 2017. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav odgovora na protutužbu u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 10. travnja 2018. u smislu Tbr. 9. točka 5. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 16. svibnja 2018. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife, iznos od 250,00 EUR za sastav žalbe od 14. lipnja 2018. u smislu Tbr. 10. točka 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 28. siječnja 2022. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 8. srpnja 2025. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife, slijedom navedenoga ukupno priznati troškovi tužitelja-protutuženika iznose: 1.400,00 EUR na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife, valjao pridodati iznos od 350,00 EUR na ime poreza na dodatnu vrijednost. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužitelja-protutuženika iznose: 1.760,62 EUR na koji je iznos dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP. te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

55. Sud tužitelju-protutuženiku nije priznao iznos od 4,62 EUR (34,80 kune) na ime poštarine, budući tužitelj-protutuženik nije dokazao da su ti troškovi nastali. Također, sud tužitelju-protutuženiku nije priznao iznos od 6,64 EUR na ime predvidivih troškova, obzirom tužitelj-protutuženik nije dokazao da su navedeni troškovi nastali.

56. Također, sud tužitelju-protutuženiku nije priznao iznos od 12,50 EUR za sastav požurnice u smislu Tbr. 8. točka 4. Tarife, iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice u smislu Tbr. 8. točka 4. Tarife, iznos od 250,00 EUR za sastav podneska od 26. travnja 2018. u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife, iznos od 250,00 EUR za sastav podneska od 8. rujna 2020. u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife, iznos od 250,00 EUR za sastav podneska od 28. travnja 2025. u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife, budući navedeni podnesci prema ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za vođenje postupka. Slijedom navedenoga, sud tužitelju-protutuženiku po navedenoj osnovi nije priznao troškove ukupnog iznosa od 812,50 EUR na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife, valjalo pridodati i PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 203,12 EUR.

57. Nadalje, sud tužitelju-protutuženiku nije priznao sljedeće troškove: iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 9. ožujka 2017. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife , iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 16. svibnja 2018. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife, iznos od 62,50 EUR za sastav žalbe od 14. lipnja 2018. u smislu Tbr. 10. točka 1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za pristup na ročište od 28. siječnja 2022. u smislu Tbr. 9. točka 1. Tarife, uz PDV po stopi od 25%, koji iznosi 53,12 EUR, a koje je troškove tužitelj-protutuženik tražio isključivo po osnovi tužbe uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 138,86 EUR. Sud utvrđuje da su troškovi zastupanja na navedenim ročištima tužitelju-protutuženiku već priznati u cijelosti i to za radnje poduzete kako u povodu tužbe, tako i protutužbe. Naime, na navedenim ročištima raspravljalo se istodobno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, slijedom čega nije dokazano da su nastali posebni troškovi isključivo po osnovi tužbe. Također, tužitelju -protutuženiku pripada pravo na naknadu jedinstvenog troška za sastav žalbe od 14. lipnja 2018., koji je tužitelju-protutuženiku već priznat u iznosu od 250,00 EUR. Naime, žalbom je tužitelj-protutuženik pobijao presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Povrv-1050/2016 od 4. lipnja 2018., kojom je bilo odlučeno i o tužbenom i protutužbenom zahtjevom u cijelosti. Obzirom je u konkretnom slučaju podnesena jedna žalba protiv jedne odluke, kojom su obuhvaćeni i tužbeni i protutužbeni zahtjev, nema osnove za priznavanje dodatnih troškova pored već priznatih po toj osnovi.

58. U odnosu na ročište od 10. travnja 2018., valja reći da je isto odgođeno prije početka raspravljanja stoga tužitelju-protuženiku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Obzirom bi tužitelju-protutuženiku uzimajući ukupnu vrijednost predmeta spora od 6.766,92 EUR, za pristup na navedeno ročište u smislu Tbr. 7. toč. 1. Tarife imao pripasti iznos od 200,00 EUR, 25% od navedenog iznosa je upravo iznos od 50,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, odnosno iznos od 12,50 EUR koji su priznati tužitelju-protutuženiku. Slijedom navedenoga, dodatni iznos od 200,00 EUR uz PDV po stopi od 25% iznosa od 50,00 EUR koji tužitelj-protutuženik potražuje za pristup na navedeno ročište sud ocjenjuje kao neosnovan. Također, sud tužitelju-protutuženiku nije priznao trošak za pristup na ročište od 8. svibnja 2025. ukupnog iznosa od 250,00 EUR uz PDV od 62,50 EUR, budući je tužitelj-protutuženik predložio da se navedeno ročište odgodi radi preciziranja tužbenog zahtjeva, što je učinio podneskom od 16. svibnja 2025. Obzirom je tužbeni zahtjev preciziran gotovo dvije i pol godine nakon što je kao službena valuta u Republiku Hrvatsku uveden EUR te je usklađivanje tužbenog zahtjeva sa službenom valutom u Republici Hrvatskoj obveza tužitelja-protutuženika, to sud istome nije priznao trošak 200,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, iznosa od 50,00 EUR za sastav navedenog podneska. Također, sud nije priznao tužitelju- protutuženiku trošak na ime sudske pristojbe prema odluci suda, obzirom je takav zahtjev neodređen u smislu članka 2. stavak 1. ZPP.

59. Slijedom navedenoga, sud tužitelju-protutuženiku nije priznao troškove ukupnog iznosa od 2.105,00 EUR uz zakonske zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke.

60. Budući tuženik-protutužitelj nije uspio u parnici valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno članku 154. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

61. Valja reći da je EUR kao službena valuta uveden u Republiku Hrvatsku 1. siječnja 2023., što znači da je od tog dana do 8. svibnja 2025., kada je održano ročište za glavnu raspravu na kojem je tuženik-protutužitelj zatražio trošak pristupa na ročište po načelu krivnje prošlo gotovo dvije i pol godine. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj- protutuženik imao dovoljno vremena uskladiti tužbeni zahtjev sa važećom valutom u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenoga, opravdan je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška pristupa na ročište od 8. svibnja 2025., jer je tužitelj -protutuženik svojim nepostupanjem, odnosno neusklađivanjem tužbenog zahtjeva sa važećom valutom u Republici Hrvatskoj, sam doveo do toga da se ročište moralo odgoditi i to na njegovu zamolbu te je stoga odlučeno kao pod točkom VII. izreke.

62. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP ).

DNA:

- tužitelju-protutuženiku po punomoćniku

- tuženiku-protutužitelju po punomoćniku

- spis