Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1198/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010454312/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23.01.2006. godine između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 24.01.2006. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 151/2006, u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- čl. 8. st. 2 Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010454312/2006. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23.01.2006. godine između tužitelja i prednika tuženika potvrđenog dana 24.01.2006. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU - 151/2006, u dijelu odredbe koji glasi: u dijelu odredbe koja glasi:

“U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema tarifi banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.106,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 26. ožujka 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 23. siječnja 2006. godine s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010454312/2006, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 33.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 6. ugovorena je i naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu od 1,50 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita, dok je člankom 8. stavak 2. predmetnog ugovora, ugovorena naknada za prijevremeno zatvaranje kredita. Tužiteljica drži da su predmetne naknade ništetne jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti predmetne naknade, osim toga, sporne naknade su neodređene i neodredive, te se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer su naknade kao takve proizvoljno nametnute tužiteljici ponudom ugovora, te ona na njih nije mogla utjecati niti pregovarati o istima, a osim toga osporavane naknade ne odgovaraju nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik pa su iste na strani tužiteljice izazvale samo dodatne nepotrebne troškove. Tužiteljica predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu prouzročenog joj parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da su visine naknada a koje se odnose na odobrenje kredita i prijevremeno zatvaranje kredita bile propisane ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 23. siječnja 2006. godine sklopile ugovor o kreditu broj 5140030242-60010454312/2006, te da je tužiteljica po sklopljenom ugovoru dana 27. siječnja 2006. godine platila tuženiku na ime naknade za obradu kredita iznos od 312,65 eura, dok je dana 14. lipnja 2017. tužiteljica platila tuženiku na ime naknade za prijevremeno zatvaranje kredita iznos od 71,79 eura.

6. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

7. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

9. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

11. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika 2006. godine realizirala kredit za adaptaciju stana, da taj stan nije iznajmljivala na tržištu već ga je koristila za osobne potrebe, da u vrijeme realizacije kredita u svome vlasništvu nije imala niti obrt, niti OPG niti trgovačko društvo, da s tuženikom nije bilo pregovora glede ugovornih odredbi već je pred tužiteljicu stavljen gotovi ugovor o kreditu na potpis, da joj je tuženik rekao kako je najbolja opcija uzeti baš kredit u valuti CHF, da je ugovor o kreditu pročitala međutim isti joj baš nije jasan jer se u tu terminologiju ne razumije a tuženik tužiteljici nije objasnio što je to ulazna i izlazna naknada.

13. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornim odredbama iz čl. 6. i članka 8. točka 2. Ugovora o kreditu broj 5140030242- 60010454312/2006, sklopljenog dana 23. siječnja 2006. godine, te su navedene odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika a tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja na njihov sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Naknade koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nisu bile određene te su po navedenim ugovornim odredbama tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, kao i o visini naknade za prijevremeno zatvaranje kredita pa su iste nepoštene jer se o istima nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa su kao takve ništetne u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

14. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav dopisa tuženiku od 10. lipnja 2024. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podneska od 28. listopada 2025. 50,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanje na ročištima od 13. siječnja 2026. i 11. ožujka 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT -a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu 53,09 eura daje konačni iznos troška od 1.106,18 eura.

Osijek, 26. ožujka 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika