REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1194/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja INDUX MEDIA d.o.o., Zagreb, Prokljanska 1, OIB: 40434173119, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Nikolić, odvjetnik iz Zagreba, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 2. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranju d.d., da isplati tužitelju INDUX MEDIA d.o.o., OIB: 40434173119, Zagreb, Prokljanska 1, iznos od 1.235,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.03.2024. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana. 2/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana''.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 3. lipnja 2024. navodi da je dana 03. ožujka 2024. u 17:40 sati oštećeno osobno vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi koja se dogodila na zagrebačkoj obilaznici, između čvora Lučko i čvora Buzin u smjeru istoka kojim je u tom trenutku upravljao oštećenik, a koju se dogodila na način da je vozilo marke VW Touareg (crne boje) reg. oznake [registarska oznaka] koje se nalazilo ispred s kolnika podiglo kamen koji se nalazio na kolniku te je isti doletio na vjetrobransko staklo vozila tužitelja, da je u predmetnoj prometnoj nezgodi nastala je imovinska šteta na vozilu tužitelja i to u vidu puknuća vjetrobranskog stakla, kao i da šteta osobnom vozilu tužitelja iznosi 1.235,28 eura. Tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom usmjerenim na naknadu cjelokupne pretrpljene štete, a koji je tuženik zaprimio dana 18. ožujka 2024. Tuženik je otklonio zahtjev kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ukazuje da je tužba tužitelja nepotpuna, ista je nejasna te iz predmetne tužbe nije jasno po kojoj pravnoj osnovi tužitelj potražuje naknadu štete upravo od tuženika, a slijedom čega se tužitelj nije u mogućnosti očitovati o svojoj pasivnoj legitimaciji, a onda ni odgovornosti. Tuženik ističe da isti nije dužan spekulirati po kojoj pravnoj osnovi tužitelj potražuje naknadu štete od istoga, već je tuženik dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, a što isti nije učinio niti u odštetnom zahtjevu upućenom tuženiku, niti sada u tužbi.

3. Podredno, opreza radi, premda tužitelj niti jednom rečenicom ne navodi po kojoj bi pravnoj osnovi tuženik bio obvezan tužitelju naknaditi naknadu štete, tuženik ističe da vozilo tužitelja na dan štetnog događaja nije bilo osigurano kod tuženika po polici kasko osiguranja, slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik nadalje osporava da bi do štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi, obzirom tužitelj uz tužbu nije dostavio Potvrdu nadležne policijske postaje MUP-a, priložio pisane iskaze niti predložio saslušanje svjedoka očevidaca štetnog događaja ili dostavio drugu relevantnu dokumentacija kojom bi dokazao da je do štetnog događaja došlo upravo dana 03. ožujka 2024. prilikom vožnje na zagrebačkoj obilaznici i to na način da se na istoj nalazio kamen koji je (nedovoljno određeno) vozilo ispred tužitelja odbacilo na njegovo vozilo. Tuženik ističe da se u konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti koji je sukladno odredbama čl. 467.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) u pravilu pisani postupak te u kojem je tužitelj dužan najkasnije u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze iznesene nakon toga (osim ako ih stranke bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu).

4. Tužitelj u podnesku od 10. listopada 2024. navodi kako tuženik paušalno osporava tužbu i tužbeni zahtjev na način da navodi da je tužba tužitelja nepotpuna, da je ista nejasna te da iz predmetne tužbe nije jasno po kojoj pravnoj osnovi tužitelj potražuje naknadu štete upravo od tuženika. Ističe da su Hrvatske autoceste u čijem je sastavu i predmetna dionica ceste (zagrebačka obilaznica) osiguranik tuženika – nesporno. Nadalje, u odnosu na prigovor po kojoj pravnoj osnovi, tužitelj potražuje naknadu štete upravo od tuženika, tužitelj ističe da propustom osiguranika tuženika, kolnik nije bio dovoljno očišćen od kamenčića te je uslijed tog propusta došlo do štete na automobilu tužitelja. Znači, krivnjom osiguranika tuženika nastala je šteta na automobilu tužitelja, te navodi kako je tužitelj je u historijatu tužbe, opisao dinamiku nastanka štetnog događaja iz kojeg je jasno razvidno što je uzrok nastanka štete na vozilu, a podredno tome razvidna je i osnova zahtjeva. Ističe također da je nejasan nejasan navod tuženika da vozilo tužitelja na dan štetnog događaja nije bilo osigurano kod tuženika po polici kasko osiguranja što je za ovaj postupak irelevantno jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na naknadu štete temeljem kasko police. Smatra da tuženik neistinito navodi da tužitelj nije predložio odgovarajuće dokaze na okolnost nastanka štetnog događaja, jer je tužitelj pod toč. I historijata tužbe, pod „dokaz“ predložio saslušanje svjedoka, neposrednih očevidaca predmetnog događaja. Tužitelj je također dostavio fotografije vozila koje je podiglo kamen s kolnika, pa slijedom navedenog, svi prigovori tuženika su paušalni i promašeni te usmjereni isključivo prema izbjegavanju odgovornosti za naknadu štete.

5. U podnesku od 17. listopada 2024. tuženik prvenstveno ukazuje da tužitelj tek u predmetnom podnesku navodi da bi do štetnog događaja došlo iz razloga jer kolnik predmetne dionice zagrebačke obilaznice nije bio dovoljno očišćen od kamenčića, pa da bi iz navedenog razloga (zbog postojanja propusta u održavanju kolnika) došlo do štete na automobilu tužitelja. Navedena činjenica predstavlja novu činjenicu koju je tužitelj bio dužan iznijeti već u tužbi a predmetni podnesak tužitelja od 10. listopada 2024. potpuno novu tužbu s drugom činjeničnom i pravnom osnovom. Naime, tuženik ističe da predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti u kojem je tužitelj sukladno čl. 461.a ZPP-a dužan već u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica. U konkretnom predmetu tužitelj je cjelokupni tužbeni zahtjev temeljio isključivo na činjenici da je vozilo marke VW Touareg, reg. oznake [registarska oznaka] koje se nalazilo ispred tužitelja podiglo kamen s kolnika koji je potom odletio na vjetrobransko staklo vozila tužitelja, a iz čega se (eventualno) moglo zaključiti o potencijalnoj odgovornosti tuženika kao osiguratelja vozila ispred (koje je podiglo kamen) ili osiguratelja tužitelja (pod uvjetom da je isti imao policu kasko osiguranja sklopljenu s tuženikom), nikako ne o odgovornosti tuženika kao osiguratelja Hrvatskih autocesta. Tužitelj u tužbi nije iznio činjenicu o neodržavanju kolnika od strane Hrvatskih autocesta d.o.o. niti je predložio izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja odlučne činjenice postojanja propusta u održavanju sporne dionice, odnosno o odgovornosti pravne osobe (Hrvatske autoceste d.o.o.), a niti je isto (premda je prekludiran u predlaganju dokaza) predložio u predmetnom podnesku. Tuženik ističe da „saslušanje svjedoka“, bez navođenja podataka o konkretnom svjedoku, ne predstavlja dokazni prijedlog.

6. Podredno, isključivo opreza radi, u odnosu na činjenicu iznijetu u podnesku od 10. listopada 2024. tuženik osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost svog osiguranika i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja osiguranika tuženika i prometne nesreće koja se dogodila dana 03. ožujka 2024. u 17:40 h, na zagrebačkoj obilaznici, naletom vozila reg. oznake [registarska oznaka] na kamenčić. Tuženik prvenstveno ističe kako tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da bi do štetnog događaja došlo na način, u vrijeme i na lokaciji kako to navodi tužitelj u tužbi. Naime do oštećenja vjetrobranskog stakla na vozilu tužitelja moglo je doći bilo kad i bilo gdje, stoga tuženik opreza radi (obzirom nisu dostavljeni dokazi da bi se štetni događaj dogodio upravo na autocesti), osporava pasivnu legitimaciju. Tuženik nadalje ističe kako iz činjeničnih navoda tužbe i dostavljene dokumentacije nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust osiguranika tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Činjenica da se kamenčić našao na kolniku ceste sama po sebi ne znači da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Navedeno posebice imajući u vidu da sam tužitelj u tužbi, kao i podnesku od 10. listopada 2024. ističe da je navedeni kamen na njegovo staklo doletio odbacivanjem od strane automobila ispred, dakle radnjom drugog sudionika prometa. Tuženik ističe kako je njegov osiguranik u cijelosti postupio sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14), Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 7/21). Navedenim zakonskim i podzakonskim aktima propisana je svaka radnja, mjera s rokom izvršenja, osobe nadležne za održavanje autoceste, način vođenja brige o nesmetanom i sigurnom odvijanju prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe, sve upravo iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Osiguranik tuženika objektivno nije u mogućnosti u svakom trenutku nadgledati svaki metar ceste, a niti je isti mogao predvidjeti da će kamenčić dospjeti na cestu čime nije niti mogao spriječiti nastanak štetnog događaja, a niti otkloniti njegove štetne posljedice. Ophodnja na autocesti obavlja se od 0:00 do 24:00 h na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 7/21) ophodnja se uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP>10.-000, a najmanje dva puta dnevno na ostalim autocestama. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja (TJO Lučko) proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo kakav rasuti materijal, kamenje ili kakvi drugi predmeti unutar ograđenog prostora autoceste. Zadnja ophodnja predmetnom dionicom, prije navodnog naleta tužitelja na kamenčić obavljena je u 17:00 sati, dakle svega 40 min prije naleta, što proizlazi iz Putnog radnog lista. Dojava o predmetima na cesti nije bilo te je iz Izjave osiguranika od dana 12. ožujka 2024. razvidno da nadležna TJO Lučko nema saznanja o navedenom štetnom događaju, niti da bi do istoga došlo navedenog dana na autocesti. Također se napominje, kako je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana. Zaštitna ograda je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu izdana uporabna dozvola.

7. Tuženik ističe kako je osiguranik tuženika poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke, dok je kamenčić na cestu mogao doletjeti pod utjecajem vjetra te na koji drugi način koji osiguranik tuženika nije mogao spriječiti. Slijedom navedenog, tužitelj ničim nije dokazao da bi osiguranik tuženika propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Nalet na kamenčić na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika koji se u danim okolnostima imajući u vidu sve mjere koje je tuženik poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ističe se, kako odgovornost tuženika za štetu nije objektivna već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Na strani štetnika vrijedi obveza naknade štete u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a samo pod pretpostavkom da bude dokazano i utvrđeno postojanje svih propisanih elemenata odštetne odgovornosti (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročno-posljedična veza), a teret dokazivanja činjenice štetne radnje tuženika je na tužitelju. Osiguranik tuženika (pa time ni tuženik) ne može odgovarati za štetu samim time što se na autocesti našao objekt koji je oštetio vozilo, već može odgovarati za propust u održavanju autoceste. Osiguranik tuženika nema objektivnu mogućnost u svakom trenutku nalaziti se na svakom dijelu autoceste pa da može odmah ukloniti svaki objekt koji se nađe na autocesti, već odgovara ako taj objekt nije uklonio s autoceste prije nastanka štetnog događaja zbog svog propusta u održavanju autoceste. Dokaz: - presuda VSRH poslovni broj: Rev x-1223/15 - presuda VSRH poslovni broj: Rev-850/2018 od 06. listopada 2021. - presuda VSRH poslovni broj: Rev-1350/2015 od 11. srpnja 2018.

8. Sud je tijekom postupka sud sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušan je zakonski zastupnik tužitelja FA, te su saslušani svjedoci AA, ŽA i VA, te je provedeno prometno tehničko vještačenja na okolnost nastanka i dinamike štetnog događaja i visine štete.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadom materijalne štete na automobilu u vlasništvu tužitelja od tuženika kao osiguravatelja Hrvatskih autocesta d.o.o. u iznosu od 1.235,28 EUR-a.

10. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika i uzročno posljedična veza između postupanja osiguranika tuženika i prometne nesreće koja se dogodila 3. ožujka 2024., te posljedično i visina štete.

11. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, a obzirom na navode tuženika iz podneska od 17. listopada 2024. nesporno je da je tuženik osiguravatelj Hrvatskih autocesta d.o.o., jer tuženik navodi da je njegov osiguranik (Hrvatske autoceste d.o.o.) postupao sukladno propisima i pravilima, pa je nejasno zašto osporava svoju pasivnu legitimaciju, stoga sud utvrđuje da je takav prigovor tuženika neosnovan.

12. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja FA proizlazi da je dana 3. ožujka 2024. godine on osobno upravljao osobnim automobilom INFINITY u vlasništvu njegovog trgovačkog društva. Bio je dan i dobra vidljivost, kretao se iz smjera Lučko prema Buzinu, iz smjera istoka, lijevom prometnom trakom kada se ispod kotača vozila VW Touareg podigao kamen, ne zna koje veličine, i razbio je vjetrobransko staklo automobila kojim je upravljao, da se vozio sam brzinom između 80 – 100 km/h. Vozač automobila ispod kojeg je doletio predmetni kamen nije ni primijetio nije ni mogao primijetiti što se dogodilo, a on je na prvom izlazu iz autoputa izašao prema Buzinu. Sutradan je u autoservisu dao popraviti vjetrobransko staklo. Koliko se sjeća račun je iznosio oko 1.400,00 EUR, a račun je platila njegova firma jer je automobil u vlasništvu firme, a automobil nije mogao voziti i da je promjena vjetrobranskog stakla bio nužna, da nije zvao policiju jer to nije imalo smisla, kao da pretpostavlja da je PDV po računu autoservisa odbijen.

13. Iz iskaza svjedoka AA proizlazi da je bio suvozač u automobilu [registarska oznaka] kojim je upravljao FA, da su se vozili od West gatea prema Buzinu lijevom prometnom trakom i u jedom trenutku ispod kotača automobila koji se kretao ispred njih, a radilo se o crnom terencu, doletio je kamen i udario u vjetrobransko staklo, točno ispred njega na desnoj strani, te je vjetrobransko staklo pri tome puklo.

14. Iz iskaza svjedoka ŽA , a nakon što mu je predočena dokumentacija, dnevnik rada, izvješće radnog zadatka i putni radni list na listu 38-40 spisa, te dokumentacija na listu 41-45 spisa, proizlazi da se dokumentacija na listu 41-45 spisa odnosi na smjenu prije preuzimanja njegove smjene, dok se dnevnik rada izvješće, radnog zadatka i putni radni list odnosi na njegovu smjenu. Iz iskaza nadalje proizlazi da prema internim pravilnicima Hrvatske autoceste dužnost je ophodara svakih 8 sati obići dionicu autoceste, a njegova dionica autoceste je Lučko-Ivanja Reka i tom prilikom utvrditi je li stanje na autocesti redovno ili se dešava nešto izvanredno. Napominje da u ophodnju izlaze i na dojave koje primaju preko centrale Hrvatskih autocesta i policije. Dakle, kako to proizlazi iz dnevnika rada i tog je dana vršio ophodnju autoceste i nije primijetio nikakve nezgode vezano za oštećenja na automobilu [registarska oznaka]. Također nije bilo nikakve dojave po kojoj je trebalo izaći, a vezano za štetni događaj koji se dogodio 03. ožujka 2024. u 17,40 sati kako to navodi tužitelj. Navodi kako se ne može sjetiti u ovom trenutku kad je išla ophodnja 03. ožujka 2024., no međutim sve je zapisano u putnom radnom listu, izvješću radnog zadatka i dnevniku rada. Preventivna ophodnja provodi se na način da on i vozač sjednu u kombi, uključe rotirku i brzinom od maksimalno 60-80 km/h prođu dionicu autoceste, da pri toj brzini ne bi mogli primijetiti svaki kamenčić koji bi se našao na voznoj traci autoceste, no međutim njihova je dužnost otkloniti sve predmete koji se slučajno u tom trenutku nađu na kolniku autoceste ili da su ispali iz nekog automobila, ako su u tom trenutku bili iza njega, da se voze uglavnom zaustavnim trakom osim u slučajevima kada to nije moguće onda po voznom traku, kao i da pri navedenoj brzini iz zaustavnog traka nije moguće primijetiti neki kamenčić u lijevom voznom traku. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da navedenog dana na tom dijelu autoceste nije bilo nikakvih radova čišćenja kolnika. Iz iskaza nadalje proizlazi da se na tom dijelu autoceste događaju nezgode, da kamenčić ili neka druga stvar koja se nalazi na kolniku autoceste pri vožnji ošteti automobil, no međutim u takvim slučajevima oštećena osoba se zaustavi nazove policiju ili 112 nakon čega oni izađu na teren, osiguramo mjesto i naprave zapisnik o štetnom događaju, koji događaj bude zabilježen u dokumentaciji. Obzirom da u ovom slučaju nije bilo nikakvog poziva, nije mi niti poznato da bi neki kamenčić oštetio automobil tužitelja.

15. Iz iskaza svjedoka VA proizlazi da je isti bio putnik u vozilu [registarska oznaka] kojim je upravljao FA. Navedenog dana kretali su se od pravca West Gatea prema Buzinu. Naime, prometna nezgoda dogodila se poslije podne, negdje između 17,00 i 18,00 h. Cesta je bila suha i uvjeti vožnje uobičajeni. Naprijed na mjestu suvozača je sjedio OA, a on je sjedio na zadnjem sjedalu desno. U nekom trenutku čuo je zvuk udarca u prednje staklo automobila i primijetio je da je prednje staklo (šajba) pukla na desnoj stran, da se radilo o dosta jakom udarcu, a ispred njih se prije tog udarca kretao automobil koji je imao dosta velike gume i specifičnu registarsku tablicu tako da je zapamtio da se radilo o jeepu (suvu). Pretpostavlja da se radilo o kamenu

– kamenčiću kojeg je zahvatila guma automobila koji se kretao ispred njih i kamenčić katapultirao na prednje staklo našeg automobila.

16. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da se može zaključiti odnosno da je da je vrlo lako moguće da je štetni događaj nastao na način kako su ga opisali svjedoci, odnosno takva vrsta oštećenja vozila nastaje upravo na navedeni način.

17. Tužitelj je nakon nastanka štetnog događaja vozilo dao popraviti na najjeftiniji mogući način odnosno na način da umjesto originalnog vjetrobranskog stakla stavi zamjensko koje je daleko jeftinije te vrlo vjerojatno daleko slabije kvalitete. Popravak odnosno zamjenu stakla je povjerio servisu koji je daleko jeftiniji od ovlaštenog servisa. Odnosno popravak je povjerio staklo servisu: Carglas PRO STAKLO SERVIS d.o.o., Oreškovičeva 21, Zagreb, koji mu je za navedeni popravak izdao račun broj 858-01-91 Navedeni račun je izuzetno korektan i daleko manji od računa koji bi bio da se vozilo popravljalo u ovlaštenom servisu. Popravak vozila prema računu iznosio je: 988,22 €, PDV 246,06 €, ukupno 1,235,28 €. Navedeni račun prihvaćam u cijelosti jer je izuzetno korektan odnosno daleko manji od računa koji bi bio u ovlaštenom servisu.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da mjesto štetnog događaja, kao i brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja u trenutku štetnog događaja, nije moguće utvrditi, jer se vozilo nije zaustavilo niti je pozvana policija niti je napravljen očevid.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je stručno i kvalitetno i u skladu sa pravilima struke i postavljenom zadatku.

20. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka AA i GA, može se sa sigurnošću zaključiti da je dana 03. ožujka 2024. na zagrebačkoj obilaznici između čvora Lučko i čvora Buzin oštećen automobil tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], kao i da je tom prilikom oštećeno vjetrobransko staklo tužitelja, kao posljedice udara kamenčića.

21. Međutim, temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Prema odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 ,108/17, 42/20, 85/22, 1144/22, 133/23 i 145/24 – dalje: ZSPC) pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

23. Odredbom čl. 26. Zakona o cestama (Narodne Novine broj: 84/11, 22/13, 148/13, 92/14,110/19,144/21, 114/22, 4/23, 133/23 i 156/23; dalje ZOC), propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja.

24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOC-a propisano je da Hrvatske autoceste d.o.o. održavaju autoceste.

25. Odgovornost osiguranika tuženika za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) su postojanje štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira.

26. Iz putnog radnog lista broj 750/2024 od 03. ožujka 2024. za vozilo reg. Oznake [registarska oznaka] utvrđeno je da je ophodarska služba Hrvatskih autocesta na dan štetnog događaja, tijekom smjene od 8,00 do 16,00 sati, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14). Iz ophodarskog dnevnika proizlazi da je tuženikov ophodar ŽA obavio ophodnju na dionici autoceste Lučko- Kosnica Ivanja Reka, Kosnica – Jankomir. Lučko, Lučko- Buzin- Ivanja Reka, Kosnica- Jankomir-Lučko, Buzin -Lučko, Lučko- Ivanja Reka-Kosnica, Buzin – Jankomir- Lučkom koja uključuje i mjesto štetnog događaja , te da tada na kolniku nije uočen bilo kakav predmet koji bi ugrožavao sigurnost prometa.

27. U ophodarskom dnevniku nisu navedeni nikakvi radovi koji bi ukazivali na to da bi na predmetnoj dionici postojali bilo kakvi radovi koji bi zahtijevali čišćenje pijeska na kolniku.

28. Dakle iz iskaza svjedoka ŽA, proizlazi da prilikom obilaska nije primijetio nikakve nezgode vezano za oštećenja na automobilu [registarska oznaka], da navedenog dana na tom dijelu autoceste nije bilo nikakvih radova čišćenja kolnika, da se na tom dijelu autoceste događaju nezgode, da kamenčić ili neka druga stvar koja se nalazi na kolniku autoceste pri vožnji ošteti automobil, no međutim u takvim slučajevima oštećena osoba se zaustavi nazove policiju ili 112, nakon čega oni izađu na teren, osiguramo mjesto i naprave zapisnik o štetnom događaju, koji događaj bude zabilježen u dokumentaciji. Obzirom da u ovom slučaju nije bilo nikakvog poziva, nije mi niti poznato da bi neki kamenčić oštetio automobil tužitelja.

29. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŽA jer je uvjerljiv i u skladu s ispravama i spisu, putnim radnim listovima, ophodarskim dnevnikom i dnevnikom rada.

30. Sukladno navedenom, sud je na temelju ophodarskog dnevnika, putnog radnog lista, dnevnika rada i iskaza svjedoka ŽA utvrdio da je osiguranik tuženika na dan štetnog događaja uredno vršio ophodnju predmetne dionice autoceste u skladu Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14), te tada prilikom ophodnje nije zamijećen bilo kakav kamenčić na kolniku kolniku, a niti he bilo dojava korisnika autoceste da se na njoj nalazi kamen bilo kakve veličine. Iz ovih dokaza proizlazi da je osiguranik tuženika uredno obavljao održavanje ceste pa ne postoji njegov propust u održavanju ceste, zbog čega ne postoji niti štetna radnja osiguranika tuženika niti krivnja za predmetu prometnu nesreću. Stoga, osiguranik tuženike nije odgovoran za štetu koja je nastala tužitelja prilikom naleta kamenčića na prednje vjetrobransko staklo.

31. Propust u održavanju autoceste ne proizlazi iz same činjenice da se kamenčić našao na autocesti, jer se osiguranik tuženika ne može u svakom trenutku biti na svakom dijelu autoceste i odmah uočiti kamen ili bilo koje druge predmete koji iz nepoznatih razloga dospiju na kolnik autoceste, pa da bi te predmete mogao isti tren čim su se našli na autocesti odmah i ukloniti. U konkretnom slučaju osiguranik tuženika prije prometne nesreće nije primio nikakvu dojavu korisnika autoceste da bi se na kolniku nalazio kamenčić ili bilo koji drugi strani predmet te je uredno prošao predmetnu dionicu autoceste prilikom ophodnje, kojom prilikom nije primijetio kamen na kolniku autoceste. Stoga, nije postojala objektivna mogućnost za uklanjanje predmetnog kamenčića sa kolnika autoceste prije nastanka prometne nesreće.

32. Člankom 1045. stavkom 1. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

33. Iako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se iz stanja spisa može zaključiti da je štetni događaj nastao na način kako to opisuje tužitelj, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je do štetnog događaja došlo štetnom radnjom osiguranika tuženika, stoga ne postoji niti uzročno posljedična veza između iste i štetnog događaja.

34. Zaključno, sud je utvrdio da ne postoji propust osiguranika tuženika u održavanju autoceste niti njegova krivnja i odgovornost za nastanka predmetne prometne nesreće, a posljedično tome ni obveza tuženika kao osiguravatelja za isplatom štete, stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude, stoga tužitelj nema pravo niti na naknadu parničnog troška.

35. Tužitelj je izgubio parnicu pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi parnične troškove tuženiku.

36. Tuženik je tijekom postupka zatražio parnični trošak s osnova sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a. Međutim sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća se po pravomoćnosti odluke u sporu i prema uspjehu u sporu, a obzirom da tuženiku nije nastao taj trošak, o istom sud nije ni odlučivao, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Sudac

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu

2) tuženiku