Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2719/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Andreje Fortunić, u upravnom sporu tužitelja TVR, državljanin Republike Turske, trenutno smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb , Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/36347, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 11. srpnja 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milan Banić, pružatelju pravne pomoći, sveukupno iznos od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/36347, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 11. srpnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke) te mu je naloženo da u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja napusti EPG odnosno u protivnom će biti udaljen.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da je državljanin Republike Turske, nema drugih državljanstva i po nacionalnoj pripadnosti je TV te traži međunarodnu zaštitu zbog diskriminacije koju sustavno trpi zbog pripadnosti kurdskoj manjini. Diskriminiran je u rodnom mjestu Elbistan i fizički napadnut radi čega se odselio u Izmir, ali ni to nije pomoglo. Neposredni događaj koji ga je nagnao na odlazak su problemi koje je imao zbog sudjelovanja na izborima u svibnju 2023. i doživio je prijetnju po odlasku s birališta od strane dvojice muškaraca, nakon čega je uslijedilo praćenje, policija je i pretresla stan. Smatra da tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, nije cijenio dokaze i nije dostatno obrazložio razlog odbijanja zahtjeve tužitelja. Tuženik ne vodi računa o načelu iz čl. 6 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)“ obzirom da bi tužitelj vraćanjem bio izložen mogućnosti proganjanja, mučenja, zatvaranja zbog nacionalne pripadnosti te bi tužitelj trpio ozbiljnu nepravdu zbog povratka u Tursku.

Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu ostao kod svog iskaza danog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite od 15. travnja 2025. te je izjavio da nema saznanja da bi se vodio protiv njega kazneni postupak u Turskoj.

7. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Uvidom u osporavano rješenje od 11. srpnja 2025. sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da se pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđuje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, nacionalne, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je strah od proganjanja osnovan, obzirom da tužitelj nije dokazao svoje navode o proganjanju. Tužitelj je pripadnik kurdskog naroda u Turskoj te je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom kao razlog naveo probleme koje je njegova obitelj imala zbog kurdskog identiteta i religijske pripadnosti ali je svoj iskaz temeljio na događajima u 2023. nakon potresa u Elbistanu i nakon njegovog političkog angažmana u predizbornim aktivnostima stranke HDP, dakle ne na razlozima na kojima je temeljio svoj zahtjev, radi čega je tuženik procijenio da tužitelj nije dosljedan i uvjerljiv u navođenju razloga napuštanja zemlje podrijetla , dok o događaju fizičkog napada 2018. nije dostavio nikakve dokaze, nije ga prijavio policiji i nije ga samoinicijativno iskazivao već je iskazivao o diskriminaciji u kontekstu neadekvatnog zaposlenja. Također tuženik je vezano uz položaj TV u [adresa] i stranku HDP, uvidom u stranicu https://www.justice.gov i Priručnik UNHCR i uvidom u izvješća na koja se pozvao u osporavanom rješenju, utvrdio da nema prepreke za T pristupu obrazovanju ili zaposlenju, K se nalaze na istaknutim položajima u Turskoj i ukinuta je zabrana kurdskog jezika, dok simpatizerstvo političkoj stranci (tužitelj nije član) nije niti vjerojatno da će se suočiti sa bilo kakvom sankcijom te zaključuje da tužitelj nije bio izložen diskriminaciji koja bi dovela do proganjanja. Tužitelj nije ničime dokazao da su njegov život i sloboda ugroženi ili mogli biti ugroženi u budućnosti, niti da će biti izložen mučenju nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Tuženik je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je proganjan zbog kurdske narodnosti.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23 i 40/25) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočit i sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka

20. i 21. ovoga Zakona.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

13. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

14. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta. Tužitelj je u ovom upravnom sporu, u svom iskazu na ročištu ponovio navode koje je već iznio te sud prihvaća ocjenu tuženika kako tužitelj nije dokazao razloge radi kojih traži međunarodnu zaštitu, kako je to detaljno i tuženik obrazložio u osporavanom rješenju.

15. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio traž itelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.

16. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

19. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife odnosno priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja putem e-komunikacije

2. tuženiku

3. U spis