REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-155/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Dobrašin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIA DENTAL GROUP d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 3, OIB: 02544041952, kojeg zastupa punomoćnik Marko Karlo Bohaček, odvjetnik u odvjetničkom društvu Dvojković Bohaček u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Ive Eškinje, odvjetnika, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku ADRIA DENTAL GROUP d.o.o., Ulica Josipa Marohnića 3, Zagreb (Grad Zagreb), OIB 02544041952, da u roku od 15 (petnaest) dana plati tužitelju JP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]: ∙ iznos od 697,50 eura na ime neisplaćene bruto plaće, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje teku kako slijedi:

− na iznos od 232,50 eura od 16. studenog 2023. godine do isplate;

− na iznos od 232,50 eura od 16. prosinca 2023. godine do isplate;

− na iznos od 232,50 eura od 16. siječnja 2024. godine do isplate.

∙ iznos od 500,00 eura neto na ime božićnice, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), koje teku od 16. prosinca 2023. godine do isplate.

∙ iznos od 95,56 eura neto na ime naknade troškova prijevoza, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), a koje teku kako slijedi:

− na iznos od 47,78 eura od 6. prosinca 2023. godine do isplate;

− na iznos od 47,78 eura od 6. siječnja 2024. godine do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku ADRIA DENTAL GROUP d.o.o., Ulica Josipa Marohnića 3, Zagreb (Grad Zagreb), OIB 02544041952, da u roku od 15 (petnaest) dana plati tužitelju JP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), a koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 984,37 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktora Marketinga i korporativnih komunikacija počevši od 1. travnja 2023., a temeljem Ugovora o radu sklopljenog 30. ožujka 2023. Dana 6. listopada 2023. tužitelj je sa tuženikom sklopio Sporazum o prestanku Ugovora o radu (u nastavku: Sporazum) te su istim ugovorili da će tužiteljev radni odnos kod tuženika prestati dana 31. prosinca 2023., a da će do navedenog datuma trajati otkazni rok tijekom kojeg će tužitelj iskoristiti neiskorištene dane godišnjeg odmora. Čl. 6. Sporazuma ugovoreno je da tužitelj tijekom otkaznog roka odnosno do prestanka radnog odnosa ostvaruje pravo na redovnu plaću, kao i da mu „uz redovnu plaću…pripadaju i neoporeziva davanja prema odluci Uprave, sukladno pravima ostalih zaposlenika.“. Navedenom odredbom je vrlo jasno i posve izričito ugovoreno kako tužitelj pravo na plaću i druge primitke iz radnog odnosa ostvaruje potpuno neovisno o otkaznom roku te na isti način kao i drugi radnici tuženika. Međutim, suprotno preuzetim obvezama, tuženik nije tužitelju u cijelosti isplatio bruto plaću kao i druge primitke iz radnog odnosa koji se navode niže. Sukladno odluci tuženika iz rujna 2023. godine o povećanju osnovne bruto plaće svim radnicima tuženika, tužitelj je ostvario pravo na povećanu osnovnu plaću s povećanjem od 5% pri čemu se povećanje primjenjuje od isteka razdoblja tužiteljevog probnog rada odnosno od 1. listopada 2023. pa do dana prestanka radnog odnosa, a što uključuje plaće za mjesece listopad, studeni i prosinac 2023. godine. Kako je bruto plaća tužitelja iznosila 4.650,00 eura mjesečno, povećanje od 5% iznosi 232,50 eura bruto mjesečno, slijedom čega tužitelj na ime neisplaćene plaće potražuje ukupan iznos od 697,50 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća plaće za pojedini mjesec pa do isplate. Tijekom otkaznog roka tuženik je svim radnicima isplatio božićnicu u neoporezivom iznosu, dok je isto propustio isplatiti tužitelju, slijedom čega tužitelj na ime neisplaćene božićnice potražuje iznos od 663,62 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate. Temeljem Ugovora o radu i odluke tuženika, tužitelj je kao i svi drugi radnici tuženika tijekom radnog odnosa ostvarivao pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom u neoporezivom iznosu od 47,78 eura mjesečno. Međutim, tuženik je tužitelju obustavio isplatu navedene naknade za razdoblje otkaznog roka, konkretno, za mjesece studeni i prosinac 2023., iako je navedenu naknadu nastavio isplaćivati drugim radnicima, slijedom čega tužitelj na ime neisplaćene naknade troškova prijevoza potražuje iznos od 95,56 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća naknade za pojedini mjesec pa do isplate. Tužitelj se u više navrata obraćao tuženiku sa zahtjevom za plaćanjem dugovanih iznosa, kako putem tuženikovog punomoćnika tako i izravno tuženiku, no, iako tuženik uopće ne spori osnovu i visinu potraživanja tužitelja, ipak do dana podnošenja ove tužbe nije tužitelju izvršio plaćanje utuženih iznosa.

1.1. Podneskom od 5. listopada 2025. tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, usklađenim sa nalazom i mišljenjem vještaka, potražuje iznose navedene u izreci presude, sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a posebice da se tuženik obvezao tužitelju isplatiti povećanu plaću, božićnicu i naknadu troškova prijevoza kako to navodi tužitelj. Tuženik nema pravo na isplatu povećane plaće, božićnice, naknade troškova prijevoza. Iz Evidencija o radu koje vodi tuženik tužitelj je iskoristio godišnji odmor u cijelosti za vrijeme otkaznog roka i to 16. listopada 2023. te da je tužitelj od 6. listopada 2023. do 15. listopada 2023. te od 17. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. bio oslobođen obveze rada. Osnovna plaća, prema navodima tužitelja, ugovorena je u bruto iznosu 4.650,00 eura mjesečno, dok su dodaci na plaću, regresi, božićnice i ostalo, uređeni Pravilnikom o radu tuženika od siječnja 2023. U članku 47. stavku 6. Pravilnika o radu određeno je da se bonusi i dodaci na plaću reguliraju posebnom odlukom poslodavca (ovdje tuženika), a u članku 52. stavku. 3. navedeno je kako iznose i rokove svake od prigodnih nagrada određuje poslodavac (ovdje tuženik). Tužitelj je od 1. listopada do 6. listopada primao osnovnu plaću, te je za vrijeme otkaznog roka primao naknadu u visini osnovne plaće. Suprotno navodima u tužbi, tužitelj nema pravo na povećanje plaće iz više razloga: za period od 1. listopada do 31. prosinca 2023. – dogovor između tužitelja i tuženika. Tužitelj i tuženik su se sporazumjeli kako neće doći do povećanja plaće i kako se povećanje neće primjenjivati na naknadu plaće te je isto potvrđeno kako s članovima uprave tuženika tako i s drugim radnicima tuženika koji su ovlašteni zastupati Društvo. Za vrijeme otkaznog roka tužitelj je imao pravo na naknadu plaće čija se visina određuje prema pravilima ZR-a i to čl. 95. stavku 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; „ZR“). Budući da je tužitelj za vrijeme trajanja otkaznog roka koristio godišnji odmor i bio oslobođen obveze rada, isti ima pravo na naknadu plaće (a ne na plaću kao da je u to vrijeme radio). Radi izbjegavanja svake dvojbe, novim izmjenama ZR-a iz 2023. definitivno je određeno da se božićnica i naknada za prijevoz ne uračunavaju u plaću sukladno članku 90.a. Dakle, naknada troškova prijevoza se smatra naknadom troškova, a božićnica se smatra nagradom. Shodno tome, naknada troškova prijevoza i božićnica ne predstavljaju naknadu za rad (kako je to određeno člankom 81. ZR-a) te ne ulazi u iznos prosječne plaće prema člancima 81. i 95. ZR-a. Stoga, osnovna plaća tužitelja, a koja je bitna za određenje prosječne plaće odnosno naknade plaće, je kroz čitavi radni odnos tužitelja bila ista te je iznosila 4.650,00 eura bruto. Dakle, naknada plaće za svaki mjesec tijekom otkaznog roka također je iznosila 4.650,00 eura bruto budući da je to prosječna plaća ostvarena u prethodna tri mjeseca. Predmetni iznos je tužitelj primao za vrijeme otkaznog roka te to uopće nije bilo sporno tijekom primanja naknade plaće. Naime, plaća (iznos koji je tuženik dobivao do 6. listopada 2023.) ostala je nepromijenjena: za razdoblje od 1. travnja do 1. listopada 2023. – jer je tuženik bio na probnom radu i od 1. listopada do 6. listopada 2023. – jer povećanje plaće putem jednostrane obavijesti tuženika nije materijalno pravo tužitelja ali je radi izbjegavanja svake dvojbe isto i dogovoreno s tužiteljem. Svakako, povećanje plaće putem jednostrane odluke tuženika nije materijalno pravo tužitelja. Tuženik je putem e-maila poslao obavijest zaposlenicima o povećanju plaća, a Obavijest tuženika da povećava osnovnu plaću ne predstavlja materijalno pravo tužitelja, već je samo dobra volja tuženika te je njegova diskrecijska ovlast da isto i ne napravi, budući da isto povećanje nije određeno Ugovorom, Pravilnikom o radu, ZR-om ili nekim drugim propisom, a niti se u ovoj konkretnoj situaciji primjenjuje kolektivni ugovor. Ističe da je sasvim neživotno odrediti povećanje plaće radniku s kojim je nakon probnog rada sklopljen Sporazum kojim prestaje njegov radni odnos kod tuženika i koji je na otkaznom roku do kraja 2023. godine. Tužitelj nema pravo niti na isplatu božićnice. Naime, za razliku od isplate plaće, ZR ne propisuje isplatu božićnice kao obvezu poslodavca. Božićnica nije određena ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom te ne predstavlja obvezu poslodavca, već ovisi samo o njegovoj diskreciji. Tuženik nije donio posebnu odluku kojom regulira isplatu božićnice ovdje tužitelju. Štoviše, tužitelj je u čl. 6. Sporazuma izričito potvrdio da nema nikakvih potraživanja prema tuženiku, osim na naknadu plaće zaključno s 31. prosincem 2023., iz čega jasno proizlazi da tužitelj nema nikakvih potraživanja s osnove bilo kakvih eventualnih prigodnih nagrada (božićnica) ili naknada troškova (npr. prijevoza). Tužitelj nema pravo ni na isplatu naknade za prijevoz. Tužitelju kao radniku koji je za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada naknada za prijevoz ne pripada jer tužitelju, po logici stvari, troškovi prijevoza za dolazak na posao nisu niti nastali. Tuženik također ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja nepravilno određen u pogledu kamata: ako je dospijeće plaće određeno 15- og u mjesecu, kamate mogu počet teći tek od 16-og u mjesecu; Božićnica – nejasno kako je tužitelj odredio da božićnica dospijeva 15. prosinca kada ne postoji uporište niti u jednom dokumentu. Naknada za troškove prijevoza – ako se isplaćuje u isto vrijeme kao i plaća – kamate tek mogu početi teći od 16-og u mjesecu. Iz svega je vidljivo da je tuženik isplatio tužitelju sva materijalna prava koja mu pripadaju. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovane i naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi sve troškove ovog postupka i to zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedene troškove.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20. ožujka 2023. (str. 6-9 spisa), Sporazum o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023. (str. 10-11 spisa), Obavijest tuženika zaposlenicima o povećanju plaće (str. 12 spisa), obračunske isprave tužitelja (str. 13-17 spisa), evidencije o radnom vremenu zaposlenika tuženika (str. 32-59 i 72-86 spisa), Pravilnik o radu tuženika od siječnja 2023. (str. 96-129 spisa), saslušani su svjedoci GP (str. 162-163 spisa), CP (str. 164 spisa), ĆP (str. 164-165 spisa) te tužitelja (str. 165-166 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 179-180 spisa), proveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (str. 193-194 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa razlike povećane osnovne plaće od 5%, isplata božićnice, te naknada troškova prijevoza.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 20. ožujka 2023. sklopili Ugovor o radu prema kojem se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta direktora marketinga i korporativnih komunikacija, da je ugovoren probni rok od 6 mjeseci, kao i da su 6. listopada 2023. tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o prestanku Ugovora o radu te istim dogovorili da će tužiteljev radni odnos kod tuženika prestati 31. prosinca 2023., a da će do navedenog datuma trajati otkazni rok tijekom kojeg će tužitelj iskoristiti preostale dane razmjernog dijela godišnjeg odmora za 2023. godinu.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na razliku povećane plaće od 5% od isteka razdoblja tužiteljevog probnog rada odnosno od 1. listopada 2023. do dana prestanka radnog odnosa 31. prosinca 2023., božićnicu i troškove prijevoza za mjesece studeni prosinac 2023., a imajući u vidu Sporazum o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023. godine.

8. Čl. 8. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 -dalje: ZR) propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

9. Čl. 203. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 –dalje: ZOO) propisano je da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, dok je čl. 206. ZOO-a propisano da opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.

10. Iz Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023. proizlazi da je čl. 2. ugovoreno da su radnik i poslodavac sporazumni da Ugovor o radu od 20. ožujka 2023. i radni odnos radnika kod poslodavca, sukladno zahtjevu radnika, prestane po isteku otkaznog roka, a koji po sporazumu obiju strana istječe 31. prosinca 2023. Nadalje, čl. 3. predmetnog Sporazuma, između ostalog, navedeno je da potpisom ovog Sporazuma poslodavac i radnik potvrđuju da će radnik najkasnije do 6. listopada 2023. razdužiti sve predmete koji pripadaju poslodavcu, a radniku su bili stavljeni na raspolaganje tijekom trajanja ugovora o radu i radnog odnosa kod poslodavca. Čl. 6. predmetnog Sporazuma ugovoreno je da potpisom ovog Sporazuma radnik izjavljuje da nema nikakvih potraživanja prema poslodavcu, izuzev obveze isplate plaće zaključno sa 31. prosinac 2023. Uz redovnu plaću raniku pripadaju i neoporeziva davanja prema odluci uprave, sukladno pravima ostalih zaposlenika. Navedeni Sporazum potpisan je od strane ŽP, predsjednika uprave te tužitelja.

11. Iz Obavijesti tuženika o povećanju plaće proizlazi da se ista odnosi na generalno povećanje plaća, zbog inflacije, radi poboljšanja uvjeta zaposlenika zbog povećanih troškova života. Iz predmetne Obavijesti proizlazi da će se osnovna bruto I plaća zaposlenika povećati za 5%, da se povećanje odnosi na sve zaposlenike zaposlene najkasnije 31. kolovoza 2023., a da su izuzetak zaposlenici koji su trenutno na probnom roku i da će oni povećanje primiti nakon zadovoljenja probnog roka. Također je navedeno da će radnice koje su trenutno na porodiljnom ili na rodiljnom dopustu dobiti povećanje po povratku na posao. Predmetna obavijest potpisana je po GP, predsjedniku uprave.

12. Iz iskaza svjedoka GP proizlazi, a vezano za povećanje plaće od 5%, da je odluka donesena u odnosu na sve zaposlenike koji u navedenom trenutku nisu bili na probnom roku. Tužitelj je u navedenim trenucima bio na probnom roku te smatra da se navedeno povećanje nije odnosilo na tužitelja. Nije postojao nikakav dogovor vezano za povećanje plaće između njega odnosno Uprave i tužitelja. Ističe da je Sporazum o prestanku ugovora potpisan sa tužiteljem nakon isteka probnog roka iako je prije tog isteka vođen razgovor sa tužiteljem, a vezano za nezadovoljstvo uprave sa profesionalnim angažmanom tužitelja. Kada se svjedoku čita članak. 6. Sporazuma o prestanku ugovora, a vezano za volju stranaka, svjedok navodi da je na njegovo inzistiranje dodan dio koji se odnosi na neoporeziva davanja, odnosno pojašnjava da se taj dio odnosi na božićnicu i prigodne nagrade koje smatra diskrecionim pravom poslodavca. Pojašnjava da je u navedenom trenutku imao određenih saznanja o mogućnosti pokretanja drugog spora te je htio da navedeno diskrecionom pravo izričito uđe u Sporazum kako bi se naglasilo pravo uprave da o tim pravima odlučuje. U odnosu na troškove prijevoza ističe da je tužitelj imao osigurano parkirno mjesto te da nije imao obvezu dolaska na posao. U odnosu na visinu božićnice ističe da je ista ovisila o odluci uprave, a s obzirom na poslovne rezultate kompanije. Navodi da nisu svi zaposleni dobili božićnicu te ona nije bila u istom iznosu. Postojala su određena pravila unutar same uprave, nepisana, na temelju kojih je uprava ocjenom svih bitnih čimbenika odlučivala o visini božićnice. U odnosu na troškove prijevoza navodim da su svi djelatnici koji nemaju službeni auto, dobivali isti iznos troškova prijevoza, a oni koji su imali službeni auto dobivali bi naknadu troškova prijevoza otprilike mjesečne tramvajske karte, minimalno oko 60,00 eura. Ističe da oko troškova prijevoza zbilja nije siguran. Na pitanje pun. tužitelja, a s obzirom na obavijest poslodavca o povećanju plaće, zašto tužitelju nakon isteka probnog roka nije isplaćeno povećanje svjedok navodi da je to već odgovorio. Na pitanje pun. tužitelja da li je bilo još djelatnika koji su bili u datom trenutku na probnom roku, svjedok navodi da vjerojatno jesu, ali da ima velik broj zaposlenih pa ne zna sigurno. Na pitanje pun. tužitelja da li se odluka uprave o isplati božićnice donosila za sve zaposlenike svjedok navodi da je to već odgovorio. Ističe da je već naveo da je božićnica dar koji odnosi o odluci uprave u odnosu na svakog pojedinog zaposlenika. Na pitanje pun. tužitelja da li je drugim direktorima isplaćena božićnica svjedok navodi da je božićnica isplaćena, ali konkretno tužitelju nije isplaćena jer je smatrao da s obzirom na rezultate i neka druga saznanja o suspektnim radnjama da tužitelj navedenu božićnicu ne zaslužuje. Iznos božićnice koji je isplaćen drugim direktorima bio je negdje oko 500,00 eura neto, s tim da ne zna kojeg točno datuma je božićnica isplaćena. Na pitanje pun. tuženika vezano za okolnosti prestanka radnog odnosa svjedok navodi da nisu bili zadovoljni sa profesionalnim radom tužitelja te su o istom razgovarali sa njih, a onda su na molbu samog tužitelja produžili određeni period, neka još 3-4 tjedna radni odnos kako bi vidjeli da li postoji neka mogućnost nastavka istog. Kako nisu i dalje bili zadovoljni sve je riješeno kako je riješeno s tim da smatra da su kao uprava odnosno poslodavci bili korektni i fer prema kolegi, ovdje tužitelju. Na pitanje pun. tuženika svjedok navodi da tužitelj nije imao prava na službeno vozilo. Pravo na cjelodnevno korištenje vozila imala je samo uprava.

13. Iz iskaza svjedokinje ČP proizlazi da je direktorica ljudskih potencijala kod tuženika. Vezano za povećanje plaće od 5 % navodi da je odluka donesena zbog inflacije te da se odnosila na sve zaposlene odnosno one koji su u radnom odnosu, ali ne i one koji su u probnom roku. Prema stajalištu uprave zaposlenici koji su zadovoljili na probnom roku imaju pravo na božićnicu, ali ne i oni koji nisu zadovoljili, to se odnosilo u konkretnom slučaju i na tužitelja. S obzirom da je s tužiteljem potpisan Sporazum o prestanku radnog odnosa smatrali su da nije zadovoljio te da mu stoga ne pripada povišica. Vezano za iznos božićnice ističe da je uprava sastavila prijedlog djelatnika koji bi trebali dobiti božićnicu, a onda je to išlo na odobrenje nadzornom odboru. Samu odluku donosio je direktor, g. GP obzirom se božićnica smatra prigodnom nagradom koja ovisi o poslovnim rezultatima društva. Vezano za sam iznos navodi da su drugi djelatnici u sličnoj usporedivoj poziciji kao što je to tužitelj na mjestu direktora dobivali 500,00 eura božićnice. Vezano za troškove prijevoza ističe da se djelatnicima isplaćivao zagrebački iznos troškova prijevoza od 47,78 eura, a vezano na pravo na isplatu iste troškovi bi dobivali djelatnici koji su barem nekoliko dana u mjesecu radili, dok oni koji su oslobođeni rada troškove prijevoza nisu dobivali. Za navedene troškove prijevoza postoji odluka uprave o tome što je rekla. Na pitanje pun. tuženika svjedokinja navodi da je na otkaznom roku do 31. ožujka 2025. i za vrijeme dok je oslobođena radne obveze te ne radi ne prima putne troškove niti očekuje da joj isplate.

14. Iz iskaza svjedokinje ĆP proizlazi da je kod tuženika zaposlena na poziciji direktor pravnih poslova i poslovne usklađenosti. Vezano za povišenje plaće od 5% navodi da je mail išao svim zaposlenicima, a u navedenoj obavijesti bili su određeni uvjeti pod kojima zaposlenik ima pravo na povišenje plaće. Ne sjeća se točno, ali misli da se radilo o tome da je koji djelatnik bio na probnom roku i ovisno o dužini radnog odnosa. U odnosu na samog tužitelja sjeća se da je bio razgovor u upravi, a vezano za isplatu povišene plaće kada je iskomunicirano da je tužitelj na isteku probnog roka i da po stajalištu uprave nije zadovoljio. Razgovarali su o mogućim opcijama, konkretno o prekidu radnog odnosa. U odnosu na tužitelja konkretno poznato joj je da je obavljen razgovor oko odlaska, razgovor su obavili predsjednik uprave GP i ČP, direktorica ljudskih resursa, i to negdje sredinom rujna dok je tužitelj još bio u probnom roku. Čula je da je tužitelj zamolio da ostane još neko vrijeme odnosno zamolio je još jednu šansu, ali je ipak nakon nekog kraćeg razdoblja sve završilo i potpisan je sporazum. U odnosu na čl. 6. Sporazuma o prestanku radnog odnosa, a nakon što joj je sud pročitao navedeni članak navodi da se sjeća da je nešto pripremala, ali da se ne sjeća drugog dijela članka 6. koji se odnosi na neoporeziva davanja. Navodi da je moguće da je kolegica ČP nešto intervenirala, ne zna koja je intencija bila prilikom dodavanja rečenice vezano za neoporeziva davanja. Vezano za iznos božićnice ističe da joj nije poznato da kod tuženika postoji radnik koji je bio prije, a i naknadno u istoj poziciji kao tužitelj, u smislu radnog mjesta s tim da kod tuženika postoji drugi direktori. Ističe da se ne može očitovati o visini božićnice jer ista ovisi o odluci uprave i nije svake godine ista. Odluku donosi predsjednik uprave na temelju određenih kriterija, uspješnosti poslovanja društva. Navodi da se radi o prigodnoj nagradi te da se gleda i doprinos zaposlenika poslovanju tvrtke. Vezano za troškove prijevoza poznato joj je da ti troškovi i eventualno troškovi prehrane nisu uključeni u pravilnik. Naime, radi se o odluci uprave s tim da je nepisano pravilo da djelatnici koji nisu na poslu zbog bolovanja, godišnjih odmora, koji ne dolaze na posao nemaju pravo na isplatu troškova prijevoza jer im isti nisu niti nastali. Navodi da, koliko joj je poznato, a kako su joj kolegice rekle, radnici ne bi imali pravo na troškove prijevoza zbog poreznih propisa, u kontekstu priče da bi isplata istog bila u suprotnosti s poreznim propisima. U odnosu na djelatnike koji su dolazili na posao isti su imali pravo na troškove prijevoza u visini javnog prijevoza ZET-a i to se odnosilo, a vezano za visinu troškova prijevoza, na sve djelatnike u Zagrebu.

15. Iz iskaza tužitelja, a vezano za povećanje 5%, proizlazi da je mail dobio u Inbox. U odnosu na okolnosti radnog odnosa kod tuženika kao i prestanka istog navodi da je razgovor vođen sa g. GP i ČP, a vezano za produžetak probnog roka i nastavak radnog odnosa. Pojašnjava da je sam ugovor o prestanku radnog odnosa potpisan 6.10., ali da je tjedan dana prije vođen razgovor između njega, predsjednika uprave GP i ČP. Povod navedenom razgovoru, između ostalog, bilo je mišljenje predsjednika uprave da bi se trebao fokusirati na jedan drugi određeni dio poslova, a kao zaključak je donesena odluka da idu dalje u poslovnom odnosu. Međutim, nakon tih par dana ponovno se sastao sa g. GP i ČP gdje mu je rečeno da bi ipak raskinuli radni odnos, ali kako je predsjednik uprave rekao, da žele da sve bude čisto i pravno i ljudski. Rekli su mu da ne dolazi na posao za to vrijeme, ali da će imati sva prava kao i svi ostali zaposleni do 31.12. te godine. Vezano za isplatu prijevoza i božićnice poznato mu je, a obzirom je sudjelovao u razgovorima sa potencijalnim novim zaposlenicima, da im se nudila opcija božićnice. Vezano za vlastitu isplatu odnosno iznos božićnice nema saznanja.

16. Iz čl. 48. st. 1. Pravilnika o radu Adria Dental Group od siječnja 2023. proizlazi da je kretanje osnovne plaće zaposlenika vezano uz kvalitetu i rezultate rada zaposlenika, iskazani stupanj potrebnih stručnih i radnih kompetencija, iskazanu samostalnost i odgovornost u radu, te potvrđenu sposobnost preuzimanja i izvršavanja složenijih poslova radnog mjesta, a prema kriterijima i poslovnim potrebama poslodavca. Stavkom 4. istog članka, propisano je i da se kretanje plaća, odnosno promjena radnog mjesta temelji na osnovu ocjene radnog učinka, te se u tom slučaju mora temeljiti na vremenskom kontinuitetu iznad prosječne ili ispod prosječne ocjene radnog učinka.

17. Prema čl. 52. st. 1. Pravilnika o radu Adria Dental Group, sukladno posebnoj odluci poslodavca, poslodavac može jednom godišnje zaposlenicima isplatiti regres, božićnicu i dar u naravi u visini najviše neoporezivog iznosa prema Pravilniku o porezu na dohodak. Prema st. 3. istog članka, iznos i rokove svake od navedenih prigodnih nagrada utvrđuje poslodavac, vodeći računa o prigodnom karakteru isplata.

18. Cijeneći sve navedeno sud je utvrdio da Sporazum o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023., potpisan po strankama, predstavlja sporazum između stranaka, kojim se utvrđuje prestanak radnog odnosa te istim tužitelj potvrđuje da nema nikakvih potraživanja prema poslodavcu, izuzev isplate plaće do prestanka radnog odnosa 31. prosinca 2023. Sud je utvrdio i da su stranke ugovorile da prema odluci Uprave, a što u potpunosti predstavlja diskrecijsko pravo poslodavca, tužitelj može dobiti i određenja davanja koja imaju drugi zaposlenici. Navedeno proizlazi ne samo iz smislenog tumačenja predmetnog Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023., već, a imajući na umu nesporne relevantne činjenice, isto proizlazi iz volje stranaka prilikom potpisivanja navedenog Sporazuma, što je sud utvrdio iz saslušanja tužitelja, zz tuženika i svjedoka. Naime, iz iskaza GP, ČP i ĆP, koje iskaze je sud prihvatio kao istinite obzirom su međusobno suglasni, dani uvjerljivo, životno i logično, kao što su u skladu i sa dokumentacijom koja prileži spisu, a osobito Pravilnikom o radu Adria Dental Groupe, sud je utvrdio da tuženik kao poslodavac za vrijeme trajanja probnog roka nije bio zadovoljan sa obavljanjem poslova tužitelja radi čega je ocijenio da nije zadovoljio na probnom radu. Iz navedenih iskaza sud je utvrdio i da je na molbu tužitelja, a kako to proizlazi i čl. 2. Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023., dogovoreno da radni odnos formalno prestane 31. prosinca 2023. s time da od dana potpisivanja navedenog Sporazuma tužitelj faktički nije obavljao poslove svog radnog mjesta jer je koristio preostali godišnji odmor. Iz iskaza zz tuženika i svjedoka te Obavijesti tuženika o povećanju plaće sud je utvrdio da su pravo na isplatu povećane plaće od 5% imali zaposlenici koji nisu bili na probnom roku, odnosno oni radnici koji su svojim radom pridonijeli rezultatima rada tuženika, te oni koji nastavljaju rad kod tuženika. Navedeno je u skladu i sa Pravilnikom o radu tuženika koji, kao jedan od kriterija za kretanje plaća, propisuje doprinos radnika društvu kroz kontinuirani rad. Iskaz tužitelja sud u ovom dijelu nije posebno cijenio obzirom o navedenom, osim što je naveo da je dobio mail o povećanju plaće od 5%, tužitelj nije iskazivao. Pri tome se ističe i kako iz svih provedenih dokaza proizlazi da je predmetni mail upućen svim radnicima. Međutim, u odnosu na isplatu božićnice valja reći da je iskaz tužitelja ocijenjen nevjerodostojnim obzirom je kontradiktoran i životno neuvjerljiv, a pri tome imajući na umu dio iskaza tužitelja koji o pravu na isplatu prijevoza i božićnice djelatnicima tuženika ima saznanja, dok saznanja o vlastitom pravu na isplatu božićnice nema. Navedeno sud smatra nelogičnim i nevjerodostojnim obzirom da se i prema Pravilniku o radu tuženika te uobičajenom načinu poslovanja tuženika, a kako to proizlazi i iz iskaza zz tuženika te saslušanih svjedoka, božićnica smatra prigodnom nagradom koja ovisi o poslovnim rezultatima društva i koja u cijelosti predstavlja diskrecijsku ocjenu poslodavca i to kako glede prava na isplatu tako i glede visine. U odnosu na troškove prijevoza, valja istaknuti da, a što među strankama nije sporno, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio, a kako naknada za troškove prijevoza predstavlja primanje koje je isključivo vezano za obavljanje posla, sud je utvrdio da tužitelju kao niti bilo kojem drugom radniku u sličnoj situaciji to primanje ne bi pripadalo kako za vrijeme odsutnosti s rada uz naknadu plaće tako niti za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

19. S obzirom na sve navedeno odnosno da je tijekom postupka utvrđeno da pravo na povećanje plaće od 5 % ne bi imao bilo koji radnik koji nije zadovoljio na probnom roku, da isplata božićnice kao i njena visina bilo kojem radniku u cijelosti ovisi o odluci Uprave te da naknada troškova prijevoza kod tuženika kao poslodavaca ovisi da li je određeni radnik zaista imao te troškove, sud je utvrdio da je prava volja stranka i to tužitelja i tuženika prilikom potpisivanja Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023. ta da tužitelj, osim isplate ugovorene plaće, nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tuženiku kao poslodavcu, dakle niti potraživanja razlike povećane plaće od 5 % niti božićnice niti troškova prijevoza, a da mogućnost isplate tih ili nekih drugih davanja u cijelosti ovisi o odluci poslodavca. Stoga je sud utvrdio da su obveze tuženika prema tužitelju nakon isplate ugovorenih plaća prestale.

20. Pri tome se ističe i da Sporazum o prestanku Ugovora o radu od 6. listopada 2023. ima značenje nagodbe, ugovora, budući su istim određena uzajamna prava i obveze, te za isti ugovor stoga vrijede opće odredbe o dvostranim ugovorima, a isto tako i pobojnim ugovorima (čl. 330. - 335. ZOO-a).

21. Čl. 330. ZOO-a propisano je da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje stranaka, te kad je to zakonom ili posebnim propisom određeno, dok prema čl. 331. ZOO-a ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti poništenje ugovora.

22. U konkretnom slučaju Sporazumom stranaka o prestanku radnog odnosa točno je određeno da potpisom istog tužitelj prema tuženiku nema drugih potraživanja osim isplate plaća. Obzirom je navedeni Sporazum tužitelj potpisao time je izričito izjavio kako nema nikakvih drugih potraživanja prema tuženiku te navedeni Sporazum proizvodi pravni učinak.

23. Tužitelj tijekom postupka nije tvrdio kako nije bio upoznat sa sadržajem navedenog Sporazuma dakle znao je za sadržaj Sporazuma koji potpisuje te isti nije potpisao ni pod kakvom prisilom. U tom trenutku tužitelj je bio i morao biti svjestan da ako postoji kakvo drugo potraživanje prema poslodavcu navedeni Sporazum nije morao potpisati kao i da je bilo kakve nejasnoće trebao razjasniti u trenutku potpisivanja navedenog Sporazuma. Radi se postupanju s pažnjom koja se u prometu zahtjeva od svake prosječne osobe.

24. Na okolnost visine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju od 14. srpnja 2025. naveo da je u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, kao i u skladu s dokumentacijom u koju je vještak obavio uvid, vještak je mišljenja da naknada troškova prijevoza tužitelja iznosi neto 47,78 eura mjesečno, da tužitelju nisu obračunane niti isplaćene neto naknade prijevoza za studeni 2023. i prosinac 2023., u ukupnom iznosu od 95,56 eura, odnosno: 47,78 eura za studeni 2023., s dospijećem 5. prosinca 2023. te 47,78 eura za prosinac 2023., s dospijećem 5. siječnja 2024. kao i da je radnicima tuženika za 2023. isplaćena božićnica u iznosu od 500,00 eura neto.

24.1. Pri tome valja istaknuti da, s obzirom da je potraživanje tužitelja ocjenjeno neosnovanim, nije bilo potrebe posebno cijeniti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 14. srpnja 2025. , međutim, s obzirom da je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev temeljem navedenog nalaza i mišljenja, isti je u matematičkom smislu valjalo prihvatiti i ocijeniti logičnim, obrazloženim i sačinjenim sukladno pravilima struke, pri čemu je za potrebno i navesti da je vještak svojim dopunskim očitovanjem u potpunosti otklonio prigovore tuženika.

25. Imajući u vidu sve navedeno valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, a na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu Tbr. 7/1 – 75 bodova, trošak pristupa na ročištu 12. travnja 2024. po Tbr. 9/5 – 18,75 bodova, trošak zastupanja na ročištu 10. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 - 75 bodova, trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. po Tbr. 8/1– 75 bodova, trošak zastupanja na ročištu 18. veljače 2025. po Tbr 9/1 – 75 bodova, trošak zastupanja na ročištu 26. veljače 2026. Tbr 9/1 – 75 bodova, odnosno ukupno 393,75 bodova, a što uz vrijednost boda iznosi 787,50 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 984,37 EUR.

27. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 7. listopada 2025., na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a, obzirom je ocijenjen nepotrebnim jer samo ponavlja navode iznesene u ranijem tijeku postupka. Također, tuženiku ne pripada trošak sudskih pristojbi jer je tužitelj temeljem članka 11. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18), oslobođen od plaćanja istih.

28. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku