Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
[adresa], ZV
Poslovni broj: Pr-21/2022-51
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužiteljice MV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz iz Zagreba, protiv tuženika Županijska bolnica Čakovec, iz Čakovca, I. G. Kovačića 1E, OIB: 83506206752, zastupana po odvjetnicima iz OD Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 11.veljače 2026 . u nazočnosti tužiteljice uz punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 26.ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e :
I.Nalaže se tuženiku, ŽUPANIJSKOJ BOLNICI ČAKOVEC (OIB:83506206752) iz Čakovca. I.G.Kovačića 1E da tužiteljici, MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 2.378,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
• 36,45 EUR od 15.12.2020.g. pa do isplate,
• 237,39 EUR od 15.01.2021.g. pa do isplate,
• 68,46 EUR od 15.02.2021.g. pa do isplate,
• 152,92 EUR od 15.03.2021.g. pa do isplate,
• 237,39 EUR od 15.04.2021.g. pa do isplate,
• 237,39 EUR od 15.05.2021.g. pa do isplate,
• 237,39 EUR od 15.06.2021.g. pa do isplate,
• 195,16 EUR od 15.09.2021.g. pa do isplate,
• 279,62 EUR od 15.10.2021.g. pa do isplate,
• 152,92 EUR od 15.11.2021.g. pa do isplate,
• 195,16 EUR od 15.12.2021.g. pa do isplate,
• 348,56 EUR od 15.01.2022.g. pa do isplate,
sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
II.Nalaže se tuženiku, ŽUPANIJSKOJ BOLNICI ČAKOVEC (OIB:83506206752) iz Čakovca. I.G.Kovačića 1E da tužiteljici, MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.006,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude. pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je zaposlenika kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine, specijalist otorinolaringologije, uži specijalist, audiologije, na Odjelu za ORL i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9.6.2020.godine. Tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a zaposlena je u ŽB Čakovec, Ulica I.G.Kovačića 1E. Udaljenost između mjesta prebivališta do mjesta rada tužiteljice iznosi 122 km u jednom smjeru dok cestarina u jednom smjeru iznosi 36,00 HRK. Slijedom navedenog tužiteljici bi na dolazak i odlazak s posla pripadala naknada za troškove prijevoza u iznosu od 316,00 HRK, dok tuženik istoj za odlazak i dolazak na posao mjesečno isplaćuje 2.348,00 HRK. Tužiteljica navodi da se prije pokretanja ovog postupka dana 16.8.2021. obratila tuženiku dopisom u kojem je tražila da joj dostavi Odluku o obračunu naknade troškova prijevoza odnosno pisano obrazloženje na koji način je poslodavac, ovdje tuženik došao do naknade prijevoza tužiteljici u iznosu od 2.348,00 kuna mjesečno, a tuženik je dopisom od 10.9.2021. naveo da tužiteljici isplaćuje trošak prijevoza u vidu mjesečne autobusne karte određeno prema cjeniku AK Varaždin, ne navodeći o kojoj se autobusnoj liniji radi. Tužiteljica tvrdi da između [adresa] i [adresa] ne postoji organizirani prijevoz niti autobusna linija koja bi omogućavala tužiteljici dolazak na posao i odlazak s posla u vremenu određenom u čl.66.točke 9. temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama – dalje TKU ( maksimalno 45 minuta čekanja). Tužiteljica se poziva na odredbu čl.8. Ugovora o radu, te na čl.66.točke 7, 8, 9, 12 i 14. TKU. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 25.634,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 15.12.2020. do 15.03.2023., time da u navedeni iznos obračunala i iznose koje joj tuženik plaća za mjesečnu naknadu troškova prijevoza.
2.Podneskom od 29.4.2024. tužiteljica je sredila tužbeni zahtjev tražeći da joj tuženik isplati iznos od 2.378,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 15.12.2020. do 15.1.2021. kao i da joj nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.
3.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako u pogledu osnovanosti tako i visine postavljenog tužbenog zahtjeva smatrajući da u predmetnom slučaju nije počinjenja povreda prava na isplatu putnih troškova tužiteljice. Navodi da je tužiteljici redovno i sukladno odredbama TKU za službenike i namještenike isplaćivana naknada za troškove prijevoza , a visina cijena autobusne karte određena je prema cjeniku AK Varaždin. Tvrdi da iz Zagreba postoji organizirani javni prijevoz u vidu autobusnih linija raznih prijevoznika do mjesta rada tužiteljice. Tužiteljica radi u nejednakom radnom vremenu koje obuhvaća pripravnosti i dežurstva, pa je radno vrijeme iste teško za procijeniti. Naknadu za troškove prijevoza prima za cijeli mjesec, time da ne radi svaki radni dan što je razvidno iz priloženog rasporeda radnih sati. Navodi da je pripravnost oblik rada koje podrazumijeva dolazak na posao na poziv poslodavca u roku od jednog sata, pa je upitno kako je tužiteljica iz Zagreba mogla prijeći udaljenost od 115 km u jednom smjeru do [adresa] za jedan sat, odnosno postavlja se pitanje pravog boravišta tužiteljice koje povlači za sobom i pravo na isplatu putnih troškova sukladno stvarnoj relaciji na kojoj putuje. Tuženik tvrdi da se troškovi cestarine ne nadoknađuju već se na nadoknađuju samo troškovi mostarine i tunelarine , te tužiteljica nema pravo na naknadu tih troškova pri čemu se poziva na čl.66.st.12. TKU.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o radu ( list 6 i 7 spisa), preslik udaljenosti od Zagreba do [adresa] uz navedenu kilometražu ( list 8 spisa), cjenik Hrvatskih auto cesta ( list 9-11 spisa), podnesak tužiteljice od 16.kolovoza 2021. ( list 12 spisa), odgovor tuženika od 10.9.2021. ( list 13 spisa), podnesak tužiteljice od 21.1.2022. ( list 14 i 15 spisa), odgovor na tužbu s evidencijom radnog vremena i isplatnim listama ( list 20-27 spisa), podnesak tužiteljice od 30.9.2022. uz ispis prolazaka od 29.12.2021. do 2.11.2020. ( list 34-54 spisa), podnesak tuženika od 20.listopada 2022. ( list 55-57 spisa), podnesak Autobusnog kolodvora Čakovec ( list 60-61 spisa), podnesak mr.sc. ZVR, dr.med. ( list 67 spisa), podnesak tuženika od 16.10.2023. uz podatke o terminima dolaska vlaka ( list 72-83 spisa), podnesak tužiteljice od 31.10.2023. ( list 84-85 spisa), podnesak tužitelja s evidencijom radnog vremena tužiteljice ( list 88-101 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i vrijednosne papire Mikac Matije ( list 107-111 spisa), podnesak tužiteljice od 29.4.2024. kojim sređuje tužbeni zahtjev ( list 118-119 spisa), podnesak Ministarstva zdravstva RH od 3.siječnja 2025. ( list 128 spisa), odgovor Povjerenstva za tumačenje temeljenog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama ( list 135-137 spisa), dostava podataka o kretanju vlaka HŽ PP ( list 147-151 spisa), podnesak tužiteljice od 16.travnja 2025. ( list 156 spisa), podnesak tuženika od 23.travnja 2025. ( list 159 spisa), dopis ZVR, dr.med. ( list 162-163 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka Mikac Matije ( list 171 spisa), iskaz svjedoka ŠV, iskaz svjedoka MVR, te je saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja. Sud nije izvršio saslušanje predložene svjedokinje ZVR, dr.med., s obzirom da je ista podnescima u dva navrata opravdala svoj nedolazak , a u istima navodi da nije upoznata sa nikakvim detaljima vezanim uz ovaj predmet, kao i da je tužiteljica u vezi predmeta više puta kontaktirala predsjednicu podružnice Hrvatskog liječničkog sindikata dr. UV, time da je tuženik odluku o saslušanju iste svjedokinje na kraju prepustio sudu, a sud smatra da iskaz navedene svjedokinje ,a s obzirom na navode iz dopisa koje je slala sudu ne bi bio od utjecaja na konkretan predmet.
5. Svjedok LV je izjavio da je on voditelj ORL odjela gdje je zaposlena tužiteljica. On za svaki mjesec posebno radi raspored jer mu svaki dan moraju biti pokrivene ambulante, sale i dijagnostika. Radno vrijeme na ORL odjelu sastoji se od tzv. normalnog radnog vremena, jutarnje smjene od 7,30 do 15,30 sati, dežurstva koja traju 24 sata, te pripravnosti. Pripravnost funkcionira na način da je liječnik dostupan na poziv i na poziv treba doći u bolnicu, ali ne mora biti prisutan na radnom mjestu za vrijeme cijele pripravnosti. Pripravnosti su vikendom, subotom, nedjeljom i praznikom. Nije se mogao iskazati koje dane je radila tužiteljica i kako, time da pripravnost traje od 7,30 sati do 7,30 sati, a ista je bila u pripravnosti dva do četiri puta u mjesecu. Na pripravnost se liječnik mora javiti u roku od sat vremena. Pripravnost se upisuje na način da dok liječnik dođe, a onaj tko ga je pozvao potpisuje obrazac koji mu daje liječnik, a liječnik po dolasku se prijavljuje i karticom po dolasku i odlasku. Evidencija radnog vremena vodi se putem kartica jer svaki liječnik dok dođe u bolnicu evidentira karticom da je došao, a daljnju evidenciju vodi knjigovodstvo bolnice. Plaća ovisi o broju određenih sati prema evidenciji.
6. Svjedok MVR je izjavila da joj je tužiteljica prijateljica još od studentskih dana. Ima saznanja da od kada je počela raditi u Županijskoj bolnici Čakovec da je na posao dolazila osobnim vozilom. Tužiteljica joj je kazala da ne može imati smještaj na odjelu u vrijeme pripravnosti, rentanje stana bilo bi preskupo, pa joj je ponudila smještaj s obzirom da ima veliku obiteljsku kuću na način da koristi jednu sobu i kupaonu. Nije se mogla iskazati koliko često je tužiteljica u vrijeme pripravnosti boravila u njihovoj kući, možda jednom do dva puta mjesečno. Nije svaki put vidjela tužiteljicu kada je dolazila k njoj na smještaj, već je znala vidjeti njen auto. Nema nikakvih saznanja o linijama javnog prijevoza i mogućnostima korištenja istih od strane tužiteljice. Tužiteljica je boravila kod nje nekih 6 do 8 mjeseci otprilike 2021.
7. Tužiteljica MV je izjavila da je u Županijskoj bolnici Čakovec počela raditi u 6 mjesecu 2020.godine između dva vala COVID-a. Ranije je radila u Općoj bolnici u Koprivnici gdje joj je omogućen najam stana u bolnici po puno povoljnijim uvjetima nego što bi se mogao iznajmiti stan u [adresa]. U [adresa] je radila na dežurstvu i na pripravnosti, obično vrijeme vikenda, jer nema obitelji, pa je uvijek bila na raspolaganju. Prvih šest mjeseci od kad je počela s radom u [adresa] imala je najam stana u [adresa], nakon čega više nije mogla zadržati isti, jer nije bila njihov djelatnik. Kako nije mogla prespavati na odjelu u [adresa], u vrijeme pripravnosti boravila je kod prijateljice nakon što više nije imala stan u najmu u [adresa], a radilo se o cca 6 mjeseci od 12 mjeseca 2020. ili 1.mjeseca 2021. Kod prijateljice je boravila samo za vrijeme pripravnosti jednom ili dva puta mjesečno. Uočila je u kolektivnom ugovoru odredbu da u troškovima prijevoza ukoliko se radi do 100 km odlučuje bolnica, a ukoliko se radi o većoj udaljenosti Ministarstvo zdravstva. Poslala je upit Ministarstvu zdravstva i dobila dopis da očekuju dopis od ŽB Čakovec. Nikad nije dobila odgovor na taj dopis, a u kolektivnom ugovoru navedeno je da Ministarstvo mora u roku od tri mjeseca tražiti dodatno pojašnjenje ako se ne slaže sa zahtjevom. Glede odlaska i dolaska na posao javnim prijevozom raspitala se o istom, te se vlak kretao iza četiri sata ujutro iz Zagreba , a stizao u [adresa] iza 10,00 sati, dok je u to vrijeme autobusna linija [adresa] dolazila iza 8,00 sati ujutro. Iz [adresa] se autobus kretao za Zagreb u 14,00 ili 14,30 sati, a nakon toga u 18,30 sati. Naknadu za putni trošak u visini organiziranog javnog prijevoza prima od kad je prijavila da živi u [adresa] od 12.mjeseca 2020. ili 1.mjeseca 2021., a radi se o naknadi od 350,00 eura mjesečno prema cijeni auto prijevoznika koji nudi mogućnost prijevoza iako takav prijevoz ne postoji. Od 12.mjeseca 2020. ili 1.mjeseca 2021. kontinuirano putuje osobnim vozilom na posao. Na upit zbog čega nije unajmila stan u [adresa] ili izvan [adresa] postavila je upit čija bi bila obveza snašanja tih troškova.
8. Nakon provedenog postupka utvrđeno je
-da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 9.6.2020.godine na neodređeno vrijeme,
-da tužiteljica ima prebivalište u [adresa],
-da je udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada 122 km u jednom smjeru,
-da cestarina u jednom smjeru iznosi 36,00 HRK,
-da tuženik mjesečno tužiteljici na ime troškova prijevoza isplaćuje 2.348,00 HRK , i to u vidu mjesečne karte, određeno prema cjeniku AK Varaždin,
-da tužiteljica ne potražuje putne troškove za dane kad je bila u pripravnosti,
-da je tužiteljica priložila ispis prolazaka auto cestom za razdoblje od 2.11.2020. do 29.12.2021.,
-da tuženik nije osporio da bi tužiteljica u termine obuhvaćene ispisom bila na radnom mjestu u [adresa],
-da iz nalaza vještaka proizlazi da u slučaju uključenja iznosa cestarine je tuženik na ime troškova prijevoza trebao tužiteljici isplatiti 17.923,00 HRK više nego što je isplatio, dok je u slučaju isključenja iznosa cestarina trebao isplatiti 6.403,00 HRK više nego što je isplatio,
-da je uvidom u dopis operatera Autobusnog kolodvora Čakovec razvidno da u utuženom razdoblju nije bilo ni jedne autobusne linije koja bi u [adresa] stizala iz
Zagreba prije 10,30 sati ujutro,
-da nakon završetka prve smjene u 15,30 sati prva slijedeća autobusna linija prema Zagrebu odlazi u 17,30 sati tijekom studenog 2020.godine odnosno 19,15 sati u svim kasnijim mjesecima,
-da iz dostavljenog voznog reda HŽ PP je razvidno da ni jedna željeznička putnička linija iz Zagreba u predmetnom razdoblju nije dolazila u [adresa] prije 7,59 sati,
-da je vlak iz [adresa] za Zagreb nakon 15,30 sati do kad je trajalo radno vrijeme tužiteljice kretao iz [adresa] u 15,57 sati, što je nedostatno vrijeme da se stigne od ŽB ČK do željezničkog kolodvora, a da je slijedeći vlak kretao u 16,42 sati.
-da iz tumačenja Povjerenstva za tumačenje TKU za zaposlenike u javnim službama, tumačenje broj 48/18 od 10.listopada 2018. proizlazi da će se naknada troškova prijevoza isplatiti u visini od 1,00 HRK po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza. Ako se troškovi mostarine i tunelarine ne mogu odvojiti od troškova cestarine zaposlenik pripada pravo naknade cjelokupnog jedinstvenog iznosa ( uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC) na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla.
9. Pravo na naknadu troškova prijevoza uređeno je čl.66. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (TKU). U točki 7. spomenutog čl.66. TKU stoji „Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.”
10. U točki 8. spomenutog čl.66. TKU stoji “Pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.”
11. U. točki 9. spomenutog čl.66. TKU stoji: “Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.”
12. U točki 12. spomenutog čl.66. TKU stoji:”Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje.”
13. U točki 14. spomenutog čl.66. TKU stoji: “Udaljenost se u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao, kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta.”
14. Slijedom navedenog sud je smatrao utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti, s obzirom da između njenog prebivališta do mjesta rada ne postoji organizirani javni prijevoz koji osigurava redovit dolazak na posao i povratak s posla sukladno odredbi čl. 66.točke 9. TKU, a slijedom čega je tuženik dužan tužiteljici isplatiti naknadu troškova prijevoza sukladno čl.66.st.12. TKU u visini od 1,00 HRK po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine uz predočenje ENC-a na ime zaposlenika, time da u navedene troškove prijevoza nisu uključeni dani kada je tužiteljica bila u pripravnosti, te je od iznosa koji je tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici oduzet iznos koji je tužiteljica primala mjesečno od strane tuženika u iznosu od 2.348,00 HRK mjesečno, dakle u vidu troška mjesečne autobusne karte, a čiju visinu je tuženik odredio prema cjeniku AK Varaždin.
15. Stoga je odlučeno kao u izreci.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/2023 ( dalje Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr.7/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura, za sastav podnesaka ( Tbr.8/1 Tarife) od 29.9.2022., 31.10.2023., 29.4.2023., 10.12.2025. i to za svaki podnesak u iznosu od 200,00 eura, te za trošak zastupanja na ročištima dana 31.8.2022., 14.9.2023., 6.3.2025., 7.8.2025., 11.2.2026. ( Tbr. 9/1 Tarife) , za svako ročište u iznosu od 200,00 eura , te trošak pristupa na ročište za objavu presude ( Tbr.9/3 Tarife) u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 2.100,00 eura. Tužiteljici je priznat i pripadajući iznos PDV-a od 525,00 eura, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 euro. Dakle, tuženik je dužan tužiteljici ukupno nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 3.006,81 eura.
Čakovec, 26.ožujka 2026.
S u t k i n j a:
Jasna Vehtersbah-Stojan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. tužiteljica po pun.
2. tuženik po pun.
