Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], ŠJ

Poslovni broj: P-428/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužiteljice FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić,odvjetnici iz Čakovca protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 10.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, dana 26.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu, broj: 340314 sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 5.12.2005., potvrđen ( solemniziran) kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G.Kovačića 6, dana 6.12.2005., pod brojem OU-1901/05- 1, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za protivnika osiguranja.

2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. „

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 5.12.2005. sklopila Ugovor o kreditu, broj: 340314 koji ugovor je unaprijed pripremio tuženik. Navodi da je notorna činjenica da je presuda Visokog trgovačkog suda RH odnosno Vrhovnog suda RH po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu osam banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba ( među kojima je i tuženik) kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke – tuženika kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne tako da u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa i u ovom postupku nije potrebno ponovno provoditi dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne jer je to pravno pitanje već pravomoćno riješeno. U pravomoćno okončanom kolektivnom sporu utvrđeno je da je tuženik nepošteni stjecatelj. Iz ovdje predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da sadrži nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, te sadrži nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF. Odredba u ugovoru o kreditu o kamati, kamatnoj stopi bitan je sastojak ugovora o kreditu ( cijena) bez koje ugovor ne može opstati. Odredba o valutnoj klauzuli CHF u predmetnom ugovoru bitan je sastojak ugovora o kreditu bez koje isti ne može opstati. Tužiteljica navodi da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe kako bi od tuženika mogla ostvarivati prava koja joj pripadaju po osnovi ništetnosti ugovora o kreditu. Navodi kada bi samo jedna od predmetnih odredbi ugovora o kreditu bila nepoštena i ništetna tada je predmetni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, što proizlazi iz propisa nacionalnog prava i prava EU. Tužiteljica se poziva na odredbu čl.269. i čl. 270.st.1. Zakona o obveznim odnosima, na odredbu čl.81.st.1. ZZP ( NN 96/03), na odluku VTS RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014. te slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je predmetni ugovor o kreditu ništetan, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

2. U odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Varaždinu zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu. Tuženik ističe prigovor zastare, navodi da se utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet, da sud treba ispitati i utvrditi da li tužitelj pripada kategoriji „prosječnog“ potrošača, tvrdi da ništavost spornih odredaba ne povlači za sobom ništavost cijelog ugovora, time da osporava osnovu tužbenog zahtjeva, dok ne osporava visinu istog.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u predmetni ugovor o kreditu i solemnizaciju istog ( list 4-9 spisa), odgovor na tužbu tuženika s prilozima ( list 26-35 spisa), podnesak tužiteljice ( list 40-42 spisa), te je saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja.

4. Rješenjem od 14.listopada 2025. , poslovni broj: P-109/2025-6 Općinski sud u Varaždinu preotvorio je glavnu raspravu, te se u točci II. rješenja oglasio mjesno nenadležnim , dok je točkom III. riješio da će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Čakovcu.

5. Tužiteljica je izjavila da joj je trebao osobni automobil, pa je trebala sredstva za kupnju istog. Adekvatno vozilo pronašla je u Auto kući Opel Knez u [adresa], te su joj tamo ponudili da u Volksbanci ( predniku tuženika), može sklopiti ugovor o kreditu upravo prema uvjetima kakav je ona ugovor kasnije sklopila. Informirala se i u drugim bankama o uvjetima kreditiranja, no ovaj joj se činio najpovoljniji i kad su joj u Volksbanci ponudili ugovor koji je bio unaprijed pripremljen ona ga je prihvatila. Prije potpisivanja ugovor je letimično pročitala, odnosno bile su joj bitne odredbe o visini kamate, roku otplate i iznosu koji ostvaruje, no nitko joj nije posebno skrenuo pozornost na bilo koju odredbu ugovora , a što bi ona očekivala da ju se upozori, jer je imala povjerenje u banku. Nisu joj objašnjavali odredbe na koji način se može mijenjati kamatna stopa ili kako promjena tečaja CHF može utjecati na njene obveze. U to vrijeme nije sasvim razumjela što znači valutna klauzula, to joj je bio prvi i jedini kredit koji je podigla u životu. Sredstva od kredita banka je direktno uplatila Auto kući Knez , te je ona kupila Opel Corsu koja joj je isključivo služila za osobne potrebe.

6. Odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je čl. 82. istog Zakona propisano koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

6.1. Prema tome, iz odredbi čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Nadalje, čl. 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno- pravnim odnosima.

7.1. Kraj činjenice da ZZP/03 nije propisao da se može tražiti ništetnost cijelog potrošačkog ugovora već samo ništetnost pojedinih ugovornih odredbi to u konkretnom slučaju ocjenu ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu valja razmatrati po odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. istog Zakona budući da je prijeporan Ugovor o kreditu zaključen nakon stupanja na snagu navedenog Zakona.

8. S obzirom na činjenične navode tužitelja prvenstveno valja navesti da su razlozi radi kojih tužitelj smatra da su u cijelosti ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

9. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tuženice mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

10. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

11. Pritom valja ukazati tužiteljici da u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te da se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinio i tužitelj, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

12. Stoga je neutemeljen navod tužiteljice kako je u kolektivnom sporu utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli ništetne, odnosno da bi bile ništetne u cijelosti jer to ne proizlazi iz navedenih pravomoćnih presuda već se tijekom kolektivnog spora ocjenjivalo da li su tužene banke, a među kojima je i tuženica u ovom konkretnom slučaju, postupale na način da su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koji su sadržavali ugovorne odredbe koje su zbog povrede kolektivnih prava potrošača u određenom dijelu ništetne.

13. Da je tome tako proizlazi iz zakonske definicije tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i s obzirom na sadržaj odredbe čl. 502.c istog Zakona, a iz koje slijedi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Odredbom čl.324.st.1. ZOO. propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema stajalištu VS RH izraženom u Odluci, Rev-1172/18 od 19.ožujka 2019. ništetnost dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj zaštitnoj valutnoj klauzuli ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora. Prema odredbi čl. 1065. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima bitni sastojci Ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja danog iznosa uz plaćanje ugovorenih kamata u vrijeme i na način kao što je to utvrđeno ugovorom. Eventualna ništetnost odredbi u dijelu ugovorene zaštitne klauzule i načina mijenjanja kamatne stope nisu bitni elementi ugovora, te ugovor može opstati bez njih. Odredbom čl. 87. i 102. ZZP. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništetnost samog ugovora ako isti može opstati bez te ništetne odredbe. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na glavni predmet, početno ugovorenu kamatnu stopu mogu opstati i bez zaštitne klauzule i bez načina određivanja kako se mijenja kamatna stopa. S obzirom na navedeno tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu nije osnovan.

15. Postupanje tuženice na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost cijelih ugovorni odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.

16. Ovo stoga što odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostrano odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Kako je u kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja. To nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.

17. Daljnje je prijeporno pitanje da li može Ugovor o kreditu u konkretnom slučaju opstati u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi, a stav je ovog suda da takav Ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ne predstavlja ni uvjet Ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen, a takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., koji prihvaća i ovaj sud, da u smislu odredbe čl. 324. ZOO ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

18. Dakle, po stavu ovog suda tužitelj neosnovano traži ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci Ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi radi čega su neutemeljeni navodi tužiteljice da su i ostale ugovorne odredbe o nadležnosti, izlaznoj naknadi, primjeni Općih uvjeta tuženice i dr. također ništetne.

19. Sve da su i eventualno sporedne ugovorne odredbe ništetne iste nemaju za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer nisu bitni sastojci tog pravnog posla , pa kako taj ugovor može opstati u smislu odredbe čl. 324. ZOO. i u slučaju djelomične ništetnosti bitnih sastojaka iz čl. 1021. istog zakona, to je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

20. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 26.ožujka 2026.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda nenadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik