Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-26/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnica OPG GV, zastupana po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama Zagreb, vodnogospodarska ispostava za Mali sliv "Banovina", Obala Ruđera Boškovića 11, Sisak, OIB: 28921383001, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 12. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske Vode - pravna osoba za upravljanje vodama, OIB:28921383001, da tužiteljici GV, kao vlasnici OPG Božica Mihalić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 17.346,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 27. veljače 2024.g., kao dana procjene štete, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendar- skog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode - pravna osoba za upravljanje vodama OIB:28921383001 naknadi tužiteljici GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],kao vlasnici OPG Božica Mihalić naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.589,82 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refi- nanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica GV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ( dalje: tužiteljica) podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „ Banovina“, Obala Ruđera Boškovića, OIB 28921383001 ( dalje tuženik ) radi naknade štete. U tužbi tužiteljica navodi da je vlasnica OPG - a GV. Na katastarskim česticama - oranicama, upisanim u k. o. [katastarska općina] i to:

kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] - ARKOD ID 1309264

kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] - ARKOD ID 1309171

kčbr. [katastarska čestica] ,upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] - ARKOD ID 1308596

kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] - ARKOD ID 1307766

uzgaja silažni kukuruz, usjev soje, ozimu pšenicu i ječam. Kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu su njezina supruga tužiteljice ZV, koji je član OPG-a GV. Tužiteljica kao vlasnica usjeva trpi štetu na ratarskim usjevima spomenutih kultura od zasjenjivanja na poljoprivrednim kulturama raslinjem iz vodoprivrednih kanala kčbr. [katastarska čestica], kčbr [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], riječ je o južnim kanalima koji su zarasli višegodišnjom vegetacijom u kojoj preteže vrba i topola. Visoka stabla bacaju sjenu na poljoprivredne usjeve i uslijed toga dolazi do značajnog smanjenja prinosa. Pojas zasjenjivanja širine je od 8 metara do 35 metara, mjestimice i veći. Uz zasjenjivanje šteta nastaje i kao posljedica isušivanja i crpljenja hranjiva snažnom mrežom sustava korijena kanalskog raslinja. Nastala šteta obuhvaća vegetativna razdoblja za 2021., 2022., i 2023.,godinu. Tužiteljica već godinama vodi pravnu bitku i trpi kontinuiranu štetu na svojim usjevima iz godine u godinu. Ovo je već treći postupak za naknadu štete temeljem na istom činjeničnom i pravnom osnovu. Tužiteljica je primorana zbog velikih gubitaka u prinosu izgubljenu razliku potraživati ovom tužbom. Ističe se kako je tužiteljica prije započinjanja svih sudskih postupaka obratila tuženiku sa zahtjevom da ukloni raslinje ili očisti kanal, pa čak i da sama svojim sredstvima isti očisti kako ne bi trpila više štetu, međutim tuženik od dana podnošenje prve tužbe 22. kolovoza 2017.g., nije uklonio sporno raslinje zbog kojeg tuženica nastavila trpjeti nesnošljive gubitke u vidu odgovarajućeg prinosa zasijanih kultura. U spomenutim predmetima donesena je pravomoćna presuda posl. br. Pn-10/20 Općinskog suda u Sisku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti za naknadom štete, a zatim je i u postupku posl. br. Pn-47/2021 OS u Sisku prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice, a povodom žalbe tuženika spis se nalazi na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu. Kako je tužiteljica i dalje nastavila trpjeti štetu na svojim usjevima 2021., 2022.,2023. obratila se Ivanu Jukić dipl. inž. poljoprivrede koji je stalni sudski vještak poljoprivredne struke sa zadatkom da da svoj nalaz i mišljenje s procjenom pretrpljene štete kako bi se mogao pouzdano utvrditi opseg same štete. Sudski vještak utvrdio je svojim nalazom i mišljenjem 27. veljače 2024.g. g. kako je OPG GV na predmetnim nekretninama pretrpjela štetu na svojim usjevima zbog zasjenjivanja poljoprivrednih kultura u ukupnom iznosu od 17.346,00 €, šteta se odnosi na razdoblje 2021. - 2023.. Javno vodno dobro je javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi i u vlasništvu je Republike Hrvatske čl. 12. st. 8. Zakona o vodama/19. Nadalje, čl. 26. Zakona o vodama propisano je kako su vodne građevine za melioraciju javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su jedinica lokalne i regionalne samouprave, zatim čl. 27. st. 2. Zakona o vodama, građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu su jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave i njima upravljaju Hrvatske vode. Zakon o vodama u čl.30. st. 2. navodi kako gradnja i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu jedinica područne samouprave provodi prema Planu upravljanja vodama, koji sukladno čl. 44. st. 2. Zakona o vodama donose na godišnjoj razini Hrvatske vode. Slijedom svega navedenog, tužiteljica potražuje da joj tužena nadoknadi štetu u iznosu od 17.346,00 E sa pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 7. lipnja 2024. tuženik navodi da osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ne postoji uzročno posljedična veza između štetnika i štetne radnje, predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i tuženim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmete Pn-47/2021, Pn- 10/2020, pročitan je iskaz svjedoka ZV, saslušan je vještak Ivan Jukić, saslušana je tužiteljica kao stranka izvršen je uvid u priložene arkod preglede ( stranica 5-17).

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj ukupnosti sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Uvidom u priložene arkod preglednike utvrđeno je da je OPG GV, GV , [adresa] korisnica zemljišta kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]

- ARKOD ID 1309264, kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] - ARKOD ID 1309171, kčbr. [katastarska čestica] ,upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] - ARKOD ID 1308596, kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] - ARKOD ID 1307766.

6. Uvidom u predmete Pn-47/2021 i Pn-10/2020 utvrđeno je da je u odnosu na iste nekretnine, samo za ranija razdoblja po istome osnovu ovaj sud dosuđivao naknadu štete.

7. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi da je vlasnica OPG-a i na ovopredmetnim nekretninama ima usjeve silažnog kukuruza, soje, pšenice i ječma. Trpi štetu na svojim usjevima iz razloga što se uz te nekretnine protežu kanali koji se ne održavaju i u kojima rastu drveća vrbe i topole i ta visoka stabla bacaju sjenu na usjeve i uslijed toga dolazi do smanjenja prinosa. Tamo gdje su ta drva ostaje uvijek blato i kada prolaze traktorom, to se još dodatno uništi te na tom dijelu usjevi ostanu uvijek mali i neupotrebljivi. U tom području stalno blato, a u slučaju nevremena, na tlu budu i grane koji moraju sami čistiti sa svojih usjeva. Između kanala i tih nekretnina postoji pojas od nekih 7-8 metara, ali i on je zarastao i na njemu je drveće i živica.

Svake godine sade drugu kulturu.

8. Na ročištu od 18. veljače 2025. stranke su se usuglasile da se pročita dokaz ZV iz predmeta Pn-47/2021. Svjedok ZV je u svom iskazu naveo da je bračni drug tužiteljice, navodi da tužiteljica, svjedok i njihovo četvoro djece već duži niz godina žive od ratarstva. Stoga je upravo on kupio zemlju od Republike Hrvatske, a koju su i plaćali dugi niz godina zajedno s kamatama kako bi mogli uzgajati poljoprivredne proizvode. Nastavno je iskazao da obzirom na to je svjedok vlasnik zemlje, a između koje zemlje, odnosno dvije table se nalazi kanal u vlasništvu tuženika tj. Hrvatskih voda, a koji kanal se dugi niz godina ne održava, na zemljištu svjedoku i tužiteljici nastaje šteta. Naime, svjedok pojašnjava da na toj zemlji koju obrađuju, svjedok i tužiteljica te njihova djeca siju pšenicu, ječam, kukuruz, soju i to sve u okviru OPG-a, a nositelj kojeg OPG je, zadnjih 12 godina, upravo tužiteljica. Svjedok je nastavno iskazao da većinu poljoprivrednih proizvoda prodaju a samo jedan dio ostavljaju za stoku (stočnu hranu). Naime, svjedok pojašnjava da kada je kupovao zemlju u cilju obrađivanja iste i proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, da je kupovao visoko kvalitetnu zemlju a na kojoj je bila napravljena drenaža pa je sva voda putem te drenaže trebala kroz predmetne kanale se sliti u Lonju. No, nastavno je svjedok iskazao, da obzirom da predmetni kanali nisu održavani tako da u njima rastu stabla i živica do visine 20-25 m, nakon obilne kiše voda ne odlazi sa zemlje već se zadržava slijedom čega na tom djelu zemlje propadaju usjevi, primjerice ovih dana nakon obilnih kiša 12-17 hektara obrađene zemlje je pod vodom. Osim iznesenog, svjedok je iskazao da u tim kanalima, zbog raslinja, se zadržava divljač odnosno konkretno divlje svinje, do 50 jedinki te unatoč tome što lovačka društva vrše odstrjel isti problem nije riješen. Zbog takve situacije se upravo svjedok obraćao Hrvatskim vodama, konkretno gospođi G, u više navrata kroz više godina, no od strane tuženika mu je rečeno da ja kanale ne smije dirati a oni iste kanale nisu očistili. Iskazao je da nakon proteka dvije godine, kako se ništa nije desilo, svjedok je samoinicijativno krenuo u čišćenje tih kanala, no tada je došao djelatnik Hrvatskih voda te mu je rekao da se mora maknuti, jer da će protiv njega biti podnesena kaznena prijava. Iskazao je da takva situacija traje već unazad 10 godina. Nastavno je dodao da je 2021. u lipnju ili srpnju su na teren, odnosno na njegovu zemlju izašle sada punomoćnica tuženika i gospođa G te su mogle vidjeti točno o kakvoj šteti se radi. Naime, svjedok pojašnjava, da u to vrijeme je na toj zemlji bio posađen kukuruz na 34,9 hektara a koji kukuruz je bio narastao do visine 1-2 m, no u 30 m širine od kanala, u cijeloj dužini čestice, kukuruz je bio visine samo 30 cm, tako da u konačnici kada se brala silaža kombajni nisu imali što pobrati. Iskazao je da je takva situacija dugi niz godina, čak i prije nego što je sam svjedok osobno počeo obrađivati tu zemlju, a prije njega je tu zemlju obrađivao njegov otac. Dodaje da posljednjih godina, a obzirom na situaciju u svijetu a i na tržištu, cijene repromaterijala su porasle do 300% pa tako i cijene sjemena slijedom čega je svake godine šteta sve veća i veća. Svjedok je iskazao da je najduža tabla, koja se sastoji od više čestica uz kanal, dugačka 1250m, odnosno ukupno zemljište sa obje strane je u dužini od 10 km. Svjedok navodi, a nakon što su mu predočene fotografije sa str. 30- 32 spisa, da su to upravo fotografije spornih kanala i na kojim fotografijama se vidi o kakvom se raslinju radi i koje visine. Iskazao je da drenažne cijevi na zemlji svjedoka su uništene 100% zbog neodržavanja kanala, a iz razloga što su se kanali odronili te su vrbe popadale po cijevima a i korijenje drveća su oštetila drenažne cijevi zbog čega voda ne otječe već se zadržava na zemljištu svjedoka. Navodi da je zbog neodržavanja kanala umanjena i površina zemlje svjedoka koja se nalazi uz kanale. Nastavno navodi da zbog neodržavanja kanala i visokog raslinja tužiteljici i svjedoku nastaje šteta od otpalih grana sa raslinja koje se nalazi na kanalima a koje onda tužiteljica mora čistiti sa zemlje. Nastavno je iskazao da je 2018., 2019. i 2020. angažirao Ivana Jukića a kako bi procijenio štetu na predmetnom zemljištu te mu je ujedno i dao podatke o kulturama i količini zasijanih kultura odnosno dao mu je pin i lozinku da uđe u sustav arkoda, a Ivan Jukić je radi utvrđenja štete dolazio svake godine u više navrata na zemlju svjedoka te je dolazio i više puta dnevno, a kako bi utvrdio kolika je sjena od visokih stabala na kanalima i kuda ta sjena pada. Navodi da je Ivan Jukić izvršio obračun štete i pokazao svjedoku taj obračun. Iskazao je da dobiva poljoprivredne poticaje, a koje ostvaruje po površini zemljišta odnosno po hektru koji obrađuje. Dodaje da je tu također zakinut zbog spornih kanala jer je dobio poticaje za manju površinu. Iskazao je da drenažne cijevi su postavljene po zemlji svjedoka i sprovedene su do kanala, no završetci tih drenažnih cijevi sada više nisu u funkciji, a zbog raslinja u kanalima i neodržavanja.

9. Na ročištu od 4. studenog 2025. tuženici po punomoćniku su se usuglasili da se ne provodi novo vještačenje već da se sasluša Ivan Jukić koji je izvansudski radio nalaz i mišljenje vještaka, te da se visina i uzročno posljedična veza utvrđuje temeljem iskaza navedenog vještaka. Radi neposrednosti dokaza sud je proveo dokaz neposrednim saslušanjem vještaka. Vještak u svom usmenom nalazu i mišljenju navodi da da je poljoprivredni vještak te ga je odvjetnik ovdje tužitelja naručio da utvrdim uzročno-posljedičnu vezu, odnosno da li je šteta na usjevima nastala uslijed zasjenjivanja drveća koje je uz odvodni kanal, te je utvrdio da na tom mjestu gdje je to drveće, tužitelju ne rastu kulture, odnosno znatno manje rastu i da ju puno manje prinose. U naravi, tužitelj je tamo zasijavao pšenicu, soju i silažni kukuruz, a to je utvrdio uvidom u ARKOD preglednik. Utvrdio je da je površina na kojoj je uslijed zasjenjivanja nastao manji prinos. Uz navedene čestice, nalazi se višegodišnji drvenastom vegetacijom zarasli kanal u kojem preteže vrba i topola i ona baca sjenu na te usjeve. Pojas zasjenjivanja je širine od 10-35 metara i u konačnici je u obračunu uzeo prosječnu širinu zasjenjivanja od 14 metara i temeljem toga je utvrdio nastalu štetu na svakoj pojedinoj čestici i kulturi. Tako sam utvrdio da je tužiteljici uslijed neodržavanja drveća i kanal od strane tuženika, nastala šteta kroz utuženo razdoblje od 2021. do 2023. u ukupnom iznosu od 17.346,00 € s PDV-om.

10. U smislu čl. 24. st. 1. Zakon o vodama (Narodne novine broj: 66/19, 84/21, 47/2023 dalje ZV, a koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju na potraživanje tužiteljice za 2021-2023. godinu) vodne građevine su građevine ili skupovi građevina zajedno s pripadajućim uređajima i opremom, koji čine tehničku odnosno tehnološku cjelinu, a služe za uređenje vodotoka i drugih površinskih voda, za zaštitu od štetnog djelovanja voda, za zahvaćanje voda radi njihova namjenskog korištenja i za zaštitu voda od onečišćenja.

11.U smislu čl. 25. st. 1. ZV vodne građevine, s obzirom na njihovu namjenu, jesu:

1. regulacijske i zaštitne vodne građevine – nasipi, obaloutvrde, umjetna korita vodotoka, odteretni kanali, lateralni kanali, odvodni tuneli, brane s akumulacijama, ustave, retencije i druge pripadajuće im građevine, crpne stanice za obranu od poplava, vodne stepenice, slapišta, građevine za zaštitu od erozija i bujica i druge građevine pripadajuće ovim građevinama

2. komunalne vodne građevine:

2.1. građevine za javnu vodoopskrbu – akumulacije, vodozahvati (zdenci, kaptaže i druge zahvatne građevine na vodnim tijelima), uređaji za kondicioniranje vode,

vodospreme, crpne stanice, glavni dovodni cjevovodi i vodoopskrbna mreža cjevovoda i 2.2. građevine za javnu odvodnju – kanali za prikupljanje i odvodnju komunalnih otpadnih voda, kolektori, crpne stanice, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, građevine i oprema za gospodarenje otpadnim muljem nastalim u postupku pročišćavanja otpadnih voda, lagune, ispusti u prijamnik i druge građevine pripadajuće ovim građevinama, uključujući sekundarnu mrežu kanala

3. vodne građevine za melioracije:

3.1. građevine za melioracijsku odvodnju su građevine iz stavka 2. ovoga članka 3.2. građevine za navodnjavanje – akumulacijske i druge zahvatne građevine, razvodna mreža i druge građevine pripadajuće ovim građevinama i

3.3. mješovite melioracijske građevine su građevine iz podtočaka 3.1. i 3.2. ove točke

4. vodne građevine za proizvodnju električne energije – brane, akumulacije, retencije, strojarnica, vodna komora, crpne stanice, dovodni i odvodni kanali, dovodni i odvodni tuneli i druge građevine, uređaji i oprema pripadajući ovim građevinama i 5. građevine za unutarnju plovidbu – objekti sigurnosti plovidbe na unutarnjim vodama i lučke građevine, sukladno posebnim propisima o plovidbi i lukama unutarnjih voda. St. 2. istog čl. propisano je da građevine za melioracijsku odvodnju su kanali s pripadajućim crpnim stanicama, drenažama, betonskim propustima, čepovima, sifonima, stepenicama, brzotocima, oblagama za zaštitu od erozija, ustavama i drugim pripadajućim građevinama, uređajima i opremom i dijele se na:

1. građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju:

1.1. melioracijske građevine I. reda – glavni odvodni kanali za prihvat svih voda iz melioracijskog sustava ili dijela tog sustava, a koji se dovode putem detaljne kanalske mreže i odvode u prirodni ili umjetni prijamnik i

1.2. melioracijske građevine II. reda – glavni odvodni kanali za prihvat svih voda iz melioracijskog sustava ili dijela tog sustava, a koji se dovode putem detaljne melioracijske mreže i odvode melioracijske građevine I. reda

2. građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju:

2.1. melioracijske građevine III. reda – sabirni te parcelni kanali za prikupljanje voda s poljoprivrednih zemljišta i njihovo odvođenje u građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju (melioracijske građevine II. reda) i

2.2. melioracijske građevine IV. reda – parcelni ili detaljni kanali za neposredno prikupljanje voda s poljoprivrednih zemljišta odnosno drugih čestica i njihovo odvođenje u melioracijske građevine III. reda.

St. 3. istog čl. propisano je da vodne građevine iz ovoga članka od interesa su za Republiku Hrvatsku te st. 4. da je građenje i održavanje vodnih građevina iz ovoga članka u interesu je Republike Hrvatske.

12. Među strankama nije sporno da su predmetni kanali, a u smislu čl. 25. ZV (a i ZV/18) građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju i to građevine III. i IV. reda, kako to u konačnici i potvrđuje sam tuženik u predmetu Pn-47/2021.

13. U smislu čl. 26. st. 1. ZV regulacijske i zaštitne vodne građevine i građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu su Republike Hrvatske, a st. 2. vodne građevine za melioracije, osim građevina iz stavka 1. ovoga članka, javna su dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su jedinica područne (regionalne) samouprave (pa tako i čl. 23. st. 2. ZV/18).

14. Dakle, predmetne građevine su dobra u javnoj uporabi a u vlasništvu su jedinica područne samouprave.

15. U smislu čl. 27. st. 1. ZV regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu Republike Hrvatske upravljaju Hrvatske vode, a u smislu st. 2. građevinama za detaljnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave (a što su i u konkretnom slučaju sporni kanali) upravljaju Hrvatske vode. Dakle, spornim kanalima upravlja u pravo tuženik, a isti su javna dobra čije održavanje je od interesa za RH (kako je to propisano čl. 25. st. 3. ZV).

16. U smislu čl. 27. st. 7. ZV pod upravljanjem u smislu ovoga članka smatraju se poslovi investitora gradnje vodnih građevina, njihovo održavanje, čuvanje i korištenje za namjene kojima vodne građevine služe.

17. Dakle, iz citiranih propisa upravo je bila odgovornost tuženika održavati sporne kanale a kako bi isti bili podobni za korištenje i uopće namjenu kojoj trebaju služiti.

18. U smislu čl. 30. st. 2. ZV gradnja i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave provodi se prema Planu upravljanja vodama. Sam financijski okvir održavanja građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju (odnosno propust utvrđivanja istog) ne oslobađa ovdje tuženika njegove osnovne obveze u svezi tih građevina (održavanje) 19. Nadalje, iako je u smislu čl. 48. -41. Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine broj: 153/09, 90/11, 56/13, 154/14 , 119/15, 120/16, 127/17, 66/19, 36/24 dalje: Zakon o financiranju) svrha plaćanja naknade za melioracijsku odvodnju, zatim obveznik plaćanja, kao i način utvrđivanja visine obveze i tijelo koje vršio obračun i naplatu i vodi očevidnik takvih obveza, činjenica eventualnog propusta prikupljanja takvih naknada u konkretnom slučaju, nikako ne može značiti i odstupanje od osnovne obveze održavanja dobra od interesa za RH a koja je jedna od osnovnih obveza tuženika. Naime, u čl. 44. st. 1. Zakona o financiranju propisano je da se prihodi od takvih naknada koriste za održavanje melioracijskih građevina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, no st. 4. istog čl. isto tako je propisano da jedinica područne (regionalne) samouprave takva sredstva ulaže posredstvom upravo tuženika a o čemu su isti dužni sklopiti ugovor. Dakle, zakonska obveza sklapanja ugovora (dvostranoobveznog) odnosno propust sklapanja takvog ugovora) nikako ne može osloboditi tuženika njegove obveze održavanja građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju, već suprotno tome upravo i na takvom propustu (propust sklapanja takvog ugovor, osim propusta održavanja tih građevina) leži ovdje odgovornost tuženika za predmetu štetu. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da je upravo tuženik odgovoran za održavanje spornih kanala, a koja obveza tuženika je zakonska, te se tuženik iste ne može osloboditi radi propusta treće osobe (propust osiguranja financijskih sredstava, a čiji postupak prikupljanja, naplate i evidencije je propisan samim Zakonom o financiranju).

20. U smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

21. Člankom 1049. ZOO je određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. U konkretnom slučaju odgovornost tuženika leži u propustu održavanja spornih kanala (suprotno tuženik nije dokazao) kao i poduzimanju zakonom propisanih radnji upravo u svrhu održavanja istih (sklapanje ugovora u smislu čl. 44. st. 4. Zakona o financiranju).

22. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

23.. Radi utvrđenja načina nastanka štete kao i njezina obima, osim saslušanja tužiteljice kao stranke i svjedoka sud je proveo i vještačenje po vještaku poljoprivredne struke Ivanu Jukić te je temeljem nalaza i mišljenja vještaka ( iznesenog usmeno) ovaj sud utvrdio da je predmet vještačenja je bio utvrditi štetu na usjevima (poljoprivrednim kulurama) tužiteljice nastalu uslijed zasjenjivanja iz susjednih kanala. Radilo se o nekretninama koje obrađuje tužiteljice, a koje su se nalazile između Palanjka i Mahova uz glavnu cestu, odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24. Osnovom iskaza svjedoka, tužiteljice ali i nalaza i mišljenja vještaka, utvrđena razlika na prinosima zasjenjenog i nezasjenjenog dijela usjeva, dakle, upravo zbog propusta održavanja odvodnih kanala koje je bio dužan održavati upravo tuženik, u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO takvo smanjenje prihoda smatra se upravo krivnjom tuženika a obzirom da sam tuženik nije dokazao da bi uzrok smanjenja prinosa usjeva bilo u nekom drugom uzroku (odgovornosti treće osobe).

25. Stoga ovaj sud ističe da je upravo i na tuženiku da takvu štetu, a koja je uzrokovana njegovim propustom zakonske obveze (održavanja melioracijskih odvodnih kanala) i popravi na način da plati naknadu za izgubljenu dobit a koju je tužiteljica prema nalazu vještaka imala u ukupnom iznosu od 17.346,00 €.

26. Na taj iznos tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata tekuća od 27. veljače 2024. odnosno kada je tužiteljica saznala ne samo za štetnika već i visinu štete (trenutka procjene štete od dana poljoprivrednog vještaka) i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a a obzirom da je tužiteljica uspjela svojim zahtjevom.

28. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 625,00 €, (Tbr 7/1, 42 i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015,126/22 dalje OT), trošak pristupa na ročište od 18. veljače 2025., 4. studeni 2025., 12. veljače 2026, svako 625,00 € (Tbr 9/1, 42 i 50 OT), trošak pristupa na objavu 125,00 € (Tbr 9/3,42 i 50 OT) , sudska pristojba na tužbu 439,82 € i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 525,00 €, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, sveukupno 3.589,82 €.

29. Na taj trošak postupka tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od donošenja presude do isplate, kao dana od kada je tuženik saznao za obvezu i njezinu visinu, a temeljem čl. 29. stavak 2. ZOO i članka 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12).

30. Temeljem svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Sisak, 26. ožujka 2026.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku iz Siska

2. Tuženiku