REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-991/2025-25

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja AA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mislava Jonjić, odvjetnica iz Imotskog, protiv tuženika: 1. HA ud. pok. EA rođ. A, 2. RA pok. AAU, 3. AAU, 4. PA pok. AAU, 5. LA pok. AAU, 6. ČA pok. AAU, 7. BA ž. PA, 8. PA, 9. MA, 10. LA. RA, 11. PA pok. RA, 12. KA ž. PA, 13. JA ž. AA, 14. BA ž. MA, 15. ŠA ž. H, 16. ĐA ž. LA, 17. UA pok. AA, 18. AA pok. AA, 19. E – ĆA pok. AA, 20. EA pok. AA, 21. IA pok. AA, 22. CA ž. NA, 23. HAU, 24. ŽA pok. H (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 25. VA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 26. ZA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 27. SA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 28. GA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], (oni ad/1 – ad/23 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Boris Ujević, odvjetnik iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 20. ožujka 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 26. ožujka 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj je vlasnik nekretnine koju je vještak geodetske struke Ante Kukavica, u skici od 25. veljače 2026.g., koja čini sastavni dio ove odluke, označio točkama A-B-C-D-A i identificirao kao dio č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 144, k. o. [katastarska općina], površine 1325 m, pa je slijedom toga ovlašten, temeljem ove presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtjeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na svoje ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava s imena tuženika kao i njihovih pravnih prednika, a posebno TA ud. H (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] H (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] i OA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku, u bitnome, naveo da su njegovi prednici, njegovi rođaci iz eredi DA, baš DA rođ. TA i njeni slijednici posjedovali uparničenu nekretninu kroz toliko dugo razdoblje da su još oni ostvarili osnovu vlasničkog stjecanja nekretnine na osnovi dosjedanja, a kako da su ti dosjedatelji baš njemu/tužitelju darovali tu nekretninu, on/tužitelj da je danas isključivi vlasnik tog posrednog predmeta spora ove parnice.

1.1. Na osnovi izloženog zahtijevao je da sud deklarira postojanje njegovog prava na predmetnoj nekretnini i ovlasti ga na upis tog prava u zemljišnoj knjizi.

2.Bez posebnog obrazloženja takvog raspolaganja, privremeni zastupnik tuženika ad 1 – ad 23, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, osporio je istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

3. Pak, istovjetno su tuženici ad 24 i ad 25, njihovim odgovorima na tužbu u kojima su i upotpunili činjenični supstrat ove parnice, raspolagali prema tužiteljevim navodima i postavljenom zahtjevu.

3.1. Naime, ti su tuženi razjasnili da je uparničenu nekretninu, zajedno sa dva druga dijela te nekretnine koja se na laze zajedno sa uparničenom nekretninom opasna kamenim suhozidovima, dio negdašnje nekretnine sada pok FA i da je taj dio u podjeli "dote" AK rođ. FA, sestre njegovog (i tužiteljevog) oca, a pak, kako da su njeni nasljednici tom nekretninom raspolagali baš u tužiteljevu korist, tužitelj da je, nezavisno od činjenice što su preostala dva dijela promatrane nekretnine "Landrin trn" pripala njihovom ocu (ocu svjedoka) i danas pripadaju njegovim nasljednicima, isključivi vlasnik tog posrednog predmeta spora u ovoj parnici.

4. Tuženik ad 27. HK je u vrijeme davanja odgovora na tužbu, baš u vrijeme u kojem nije bilo do kraja jasno koji dio nekretnine "Landrin trn" predstavlja posredni predmet spora ove parnice, implicite osporio istinitost tužiteljevih navoda i osnovanost postavljenog zahtjeva time što se pozvao na postojanje i njegovih prava na predmetnoj nekretnini stečenih na osnovi nasljeđivanja iza majke EK, dok je nakon toga, makar je svakiputno obavještavan o rezultatima poduzimanih parničnih radnji i makar mu je dostavljen vještakom uradak na kojem je jasno prikazana uparničena nekretnina, izostalo ma kakvo njegovo reagiranje u odnosu na fakat vođenja ove parnice.

5. Ostali tuženici, iako su uredno pozivani pristupati ročištima, ročištima nisu pristupali niti su izložili pisane odgovore na tužbu.

6. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvaci za uparničene kat. č. zem., pročitani su posjedovni listovi u koji su u katastru nekretnina upisane sagledavane kat. č. zem., pročitan je Ugovor o darovanju nekretnine – U Imotskom 31. ožujka 2025 god., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-609/11 od 04. siječnja 2023 god., pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-606/21 od 11. svibnja 2022 god., pročitana je Izjava – u Imotskom 26. srpnja 2025 god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica, foto snimci i orto foto snimak) vještaka Ante Kukavice od 25. veljače 2026 god. te su u statusima svjedoka saslušani RK pok. LA, PK "Banjić" pok Ante i LK pok RA.

7. Nakon analize i ocijene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku, zbog niže izloženih razloga, zauzeto je stajalište da zahtjev/i koji/e je tužitelj postavio u ovoj parnici ima/ju kvalitetu/e pravno osnovanog/ih zahtijevanja.

8. Nitko izuzev sada pok EAU rođ. LK, njenog supružnika, sada pok RAU i njihovih nasljednika te, naposljetku, samog tužitelja, nije vršio ma kakve akte vlasti na posrednom predmetu spora ove parnice kroz svo razdoblje u koje upiru njihova sjećanja.

8.1. Prethodno izloženo suglasno su iskazali baš svi svjedoci saslušani u ovoj parnici.

8.2. Svjedoci saslušani u ovoj parnici jesu osobe koje su rođene 1952 godine (RK), 1947 god. (PK "Banjić") i 1972. god. (ŽA) pa u toliko njihova posvjedočenja pokrivaju razdoblje posljednjih više od šezdeset godina.

8.3. Promatrani svjedoci jesu osobe koje, ne samo da su mještani naselja uz koje je položena uparničena nekretnina, nego su baš osobe koje i same imaju nekretnine položene uz predmetnu nekretninu.

8.4. Iskazivanja svih svjedoka, rekli smo: suglasna iskazivanja, potvrđena su rezultatima baš svih dokaza izvedenih u ovoj parnici, k tome su potvrđena i očitovanjima tuženika (izuzev iskazanom tuženika SA), kako izvan parnice ( u ispravi – Izjava od 26. 07. 2025.g.) tako i u samoj parnici (vidjeti izloženo pod 3. i 3.1. ovog obrazloženja), a sadržaj očitovanja tuženika SA i njegovog kasnije ispoljeni tacitni odnos prema parničnim rezultatima ne dovode u dvojbu istinitost promatranih iskaza svjedoka i ostale pribavljene rezultate dokazivanja važnih okolnosti ove parnice, pa na osnovi kazanog ovaj sud bez ma kakve dvojbe drži dokazanim činjenice esencijalne važnosti za presuđenje u ovoj parnici, činjenicu da posjed tužiteljevih prednika i njegov neposredni posjed na posrednom predmetu spora ove parnice, od nikoga ne ometani, kontinuirano postoje na toj nekretnini kroz, barem, prethodno šezdesetogodišnje razdoblje te – to posebice s obzirom na sadržaj ugovora o darovanju od 31. 03. 2025.god. – da su svi pravni učinci stečeni tim posjedovanjima naposljetku pripali baš ovopostupnom tužitelju.

9. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96 – 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

10. Prethodno smo izložili utvrđenje da su tužiteljevi prednici i on osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.

10.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju.

10.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojalo isključivo tužiteljevo vlasničko pravo, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo tužiteljevo (izvanknjižno stečeno) vlasničko pravo.

11.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

12. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV – a i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24)

– pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

12.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

12.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih zakonskih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

13. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

13.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 26. ožujka 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.