REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-295/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DINGFENG d.o.o., Rijeka, Verdieva 19A, OIB: 51693755886, kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, radi zabrane i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika uz punomoćnika te objavljene 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku DINGFENG d.o.o., Rijeka, Verdieva 19A, OIB: 51693755886, da u svom ugostiteljskom objektu sushi restoranu „TAIYO“, Zagreb, Selska cesta 161, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz odredbe čl. 233. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženiku DINGFENG d.o.o., Rijeka, Verdieva 19A, OIB: 51693755886, da tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, isplati iznos od 846,65 EUR zajedno sa zateznom kamatom, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče:

- na iznos od 44,49 EUR od dana 1. siječnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. veljače 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. ožujka 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. travnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. svibnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. lipnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. srpnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. kolovoza 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. rujna 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. listopada 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. studenog 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. prosinca 2024. pa do naplate,

- na iznos od 48,75 EUR od dana 1. siječnja 2025. pa do naplate,

- na iznos od 54,29 EUR od dana 1. veljače 2025. pa do naplate,

- na iznos od 54,29 EUR od dana 1. ožujka 2025. pa do naplate,

- na iznos od 54,29 EUR od dana 1. travnja 2025. pa do naplate,

- na iznos od 54,29 EUR od dana 1. svibnja 2025. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 997,23 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 26. ožujka 2026. pa do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. svibnja 2025. podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika navodeći da je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21.; dalje: ZAPSP), kao udruga autora ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP, za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, kao i za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF za iskorištavanje fonograma i odgovarajućih izmjena i dopuna citiranih Pravilnika. Nadalje je naveo je da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Tako da je tuženik u svom ugostiteljskom objektu sushi restoranu „TAIYO“, Zagreb, Selska cesta 161, iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem. Kod utvrđivanja iznosa dužne naknade koju je tuženik u obvezi platiti, navodi da se primjenjuje Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela ("Narodne novine" broj: 80/92. i 1/97.), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača ("Narodne novine" broj: 1/97.), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma ("Narodne novine" broj: 116/00.) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/07.) U odnosu na sushi restoran „TAIYO“ Zagreb, Selska cesta 161, tužitelj navodi da su kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem nabrojanih Pravilnika uzeto da se radi o restoranu, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, Grad Zagreb - kategorija A.

1.2. Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, tužitelj navodi da je istom poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, kao i da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem. U dopisu da je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Ni nakon slanja dopisa upozorenja, tužitelj ističe da tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.

1.3. Tuženik da je po navedenim osnovama dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. prosinca 2023. do 30. travnja 2025. za sushi restoran „TAIYO“, Zagreb, Selska cesta 161 i to za prosinac 2023. iznos od 44,49 EUR, a od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. svaki mjesec iznos od 48,75 EUR, a od 1. siječnja 2025. svaki mjesec iznos od 54,29 EUR. Slijedom iznijetog, navodi da ukupno dugovanje tuženika za navedeni lokal iznosi 846,65 EUR.

1.4. Činjenicu da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj navodi da je istu utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa da je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao 27. prosinca 2023. i 7. siječnja 2025. Za razdoblje kroz koje je vršio kontrole javne izvedbe, tužitelj navodi da tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, a koje odobrenje je potrebno sukladno odredbi čl. 233. ZAPSP-a. Također, ističe kako su zapisnici o kontroli uredno sačinjeni od ovlaštenih zastupnika tužitelja, slijedom čega predlaže njihovo eventualno saslušanje u dokazne svrhe.

1.5. Obzirom da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je ista koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženiku zabrani svaka daljnja povreda prava za ubuduće jer ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz odredbe čl. 233. ZAPSP, kao i da se istom naloži isplata iznosa od 846,65 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo da čini spornim da bi tužitelj bio ovlašten naplatiti bilo koje potraživanje u ime i za račun kineskih autora. Tuženik je nadalje naveo da u svom lokalu ne reproducira glazbu koja spada pod kolektivnu zaštitu ZAMP-a već isključivo glazbu autora iz Narodne Republike Kine. Slijedom iznijetog, navodi da tužitelj nije ovlašten naplaćivati naknadu za kineske autore, odnosno da kineski autori nisu zaštićeni u sklopu ugovora koje HDS ima sklopljene sa inozemnim tijelima koje se bave zaštitom autorskog prava.

2.1. Tuženik je nadalje naveo da bi tužitelj trebao dokazati da ima sklopljen međunarodni ugovor kojim ga se ovlašćuje naplaćivati naknadu u korist kineskih autora, kao i da valja imati na umu da je NR Kina potpisnica Univerzalne konvencije o autorskom pravu te da je prihvatila samo akt iz 1952., ali ne i revidirani akt iz Pariza iz 1971. U vezi sa predmetnim postupkom tuženik ukazuje da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo prekršajni postupak pred nadležnim sudom u Zagrebu koji postupak da se vodi pod posl. br. Pp-5149/2024. Navedeno da je bitno jer je ovdje predloženi svjedok KZ dao svoj iskaz te iskazao da je navedena glazba reproducirana na kineskom jeziku. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev te tužitelja obveže da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U podnesku od 7. srpnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu te je naveo da su isti neosnovani. Prvenstveno je naveo da tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, kao i da postoji obveza sklapanja ugovora s tužiteljem u pogledu reguliranja prava na priopćavanje javnosti autorskih djela, a što da tuženik nesporno nije učinio. Pozivajući se na odredbu čl. 7. st. 2. i čl. 244. st. 6. ZAPSP-a, tužitelj je potom naveo da se presumira da tužitelj ima punomoć za zastupanje nositelja prava koji su državljani ili imaju sjedište u [adresa], a koja je članica Svjetske trgovinske organizacije i kao takva je dužna provoditi Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva pa da tako postoji zakonska presumpcija da je tužitelj zaključio ugovor sa specijaliziranom udrugom iz NR Kine te je ovlašten tražiti isplatu naknade za izvođenje tradicionalne kineske glazbe i priopćavanje javnosti muzičkih djela kineskih autora i nositelja srodnih prava (tako i Trgovački sud u Zagrebu, posl. br. P-1079/2020 i Visoki trgovački sud RH, posl.br. Pž-3342/2021).

4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku zabrani da u svom ugostiteljskom objektu sushi restoranu „TAIYO“, Zagreb, Selska cesta 161, priopćava javnosti predmet zaštite tužitelja, kao i zahtjev za plaćanje naknade za javno korištenje autorskih glazbenih djela bez odobrenja tužitelja u iznosu od 846,65 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 1. svibnja 2025.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao udruga autora ovlašten davati odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela te da su korisnici dužni tužitelju platiti naknadu za korištenje i priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograma.

7. Međutim, sporna je osnovanost osnove, odnosno aktivna legitimacija tužitelja, budući da tuženik tvrdi da je u svom ugostiteljskom objektu „TAIYO“, Zagreb, isključivo reproducirao glazbu kineskih autora.

8. Tužitelj je uz tužbu priložio obračun naknade za javno korištenje glazbe, ispis evidencijske kartice za razdoblje od 1. prosinca 2023. do 30. travnja 2025., odnosno izdanih obračuna, ispis izdanih upozorenja, zapisnike o kontroli te rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

9. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te je zamolbenim putem proveo dokaz saslušanjem svjedoka KZ i HZ te je proveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika DZ.

10. Uvidom u dostavljene zapisnike o kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela (stranica 14 spisa), sud je utvrdio da je u trenutku kontrole evidentirano korištenje glazbe (zapisnik br. 1013128 i 1024716). Predmetni zapisnici sastavljeni su u utuženom razdoblju 27. prosinca 2023. i 7. siječnja 2025., slijedom čega je utvrđen kontinuitet javnog korištenja utuženih predmeta zaštite, budući da iz zapisnika proizlazi da se u trenutku kontrole čula glazba u ugostiteljskom objektu tuženika. Pritom je sud ocijenio vjerodostojnim sadržaj naznačenih zapisnika o kontroli budući da je ocijenio uvjerljivim, životnim i istinitim navode saslušanih kontrolora koji su sastavili predmetne zapisnike, a koji su zamolbenim putem bili saslušani u svojstvu svjedoka.

11. U vezi navedenog se ističe da je na ročištu o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu od 23. prosinca 2025., (stranica 161 i 162 spisa), KZ u svom iskazu naveo da mu je poznat predmet spora te da se je prvi puta zatekao u svojstvu kontrolora 27. prosinca 2023. oko 15,00 sati u objektu u kojem posluje tuženik. Prisutnim djelatnicama da se predstavio i predočio svoju službenu iskaznicu, međutim isti je iskazao da djelatnice nisu govorile hrvatski, a da im je pokušao objasniti razlog svog dolaska pa da je komunikaciju nastavio na engleskom jeziku. Tijekom nadzora da se sa uređaja sa zvučnicima čula američka zabavna glazba, time da je izvođača i djelo naveo u svom zapisniku, kao i još neke generalne informacije vezane uz sam objekt. Istaknuo je da djelatnice nisu htjele potpisati zapisnik iz kojeg razloga da im je izvornik zapisnika predao s uputom da ga daju odgovornoj osobi. Na poseban upit suda, svjedok je iskazao da glazba koja se puštala u predmetnom objektu je bila na engleskom jeziku i to izvođačica LZ K, odnosno pjesma Baby Boo. Također, svjedok HZ je u svom iskazu naveo da mu je poznat predmet spora te da je 7. siječnja 2025. oko 15:20 sati obavio kontrolu u predmetnom objektu. Nakon što se predstavio, iskazuje da je djelatnica nazvala vlasnika objekta kojem je objasnio razlog dolaska, kao i da za puštanje glazbe mora imati odobrenje tužitelja. Prilikom kontrole je iskazao da je u objektu svirala strana zabavna glazba, konkretno da je bila riječ o skladbi KZE, pjesma She Is All I Wanna Be. Djelatnica da nije htjela potpisati zapisnik, slijedom čega da joj je ostavio izvornik da ga preda odgovornim osobama, dok je kopije predao tužitelju.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka KZ i HZ kao vjerodostojan dokaz izvršene kontrole te činjenice korištenja autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma u objektu tuženika, budući su isti iznijeli uvjerljive detalje (konkretno koja se glazba puštala u trenutku kontrole) povezanih s izvršenom kontrolom korištenja autorskih glazbenih djela te budući su isti uvjerljivi i u suglasnosti s priloženim ispravama.

13. Iskaz zastupnika po zakonu tuženika DZ (stranica 165 spisa) u kojem je iskazao da se u objektu u Zagrebu isključivo pušta samo kineska glazba, sud nije cijenio kao relevantan i vjerodostojan, budući je isti u suprotnosti s ostalim dokazima provedenim u predmetnom postupku.

14. U odnosu na sadržajno istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, sud isti utvrđuje neosnovanim. Uvidom u priložene zapisnike o obavljenim kontrolama, kao i iskaza saslušanih kontrolora, sud je utvrdio da se u ugostiteljskom objektu „TAIYO“, Zagreb, puštala strana zabavna glazba. Stoga, tvrdnju zastupnika po zakonu tuženika da se reproducirala isključivo glazba kineskih autora, sud je ocijenio kao nevjerodostojnu, posebno jer isti nije bio prisutan u predmetnom ugostiteljskom objektu prilikom izvršenih kontrola.

15. Međutim, sve i kada bi se uzelo da se u predmetnom ugostiteljskom objektu puštala glazba kineskih autora, navedeno ne bi bilo od utjecaja na drugačiju odluku.

16. Odredbom čl. 224. st. 5. ZAPSP-a propisano je da za organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava iz stavka 5. ovoga članka predmnijeva se da ima punomoć za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja prava za koje je ovlaštena, za sve domaće i strane nositelje takvih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njegova prava.

17. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 2. ZAPSP-a propisano je da su jednako kao osobe iz stavka 1. ovoga članka, zaštićene fizičke i pravne osobe koje su državljani trećih država ili u trećim državama imaju svoje sjedište (u daljnjem tekstu: stranci), u okviru obveza što ih je Republika Hrvatska prihvatila na temelju međunarodnih ugovora ili na temelju stvarne uzajamnosti. Dok se ne dokaže suprotno, smatra se da stvarna uzajamnost postoji.

18. Stoga, tvrdnja tuženika da je u svom ugostiteljskom objektu isključivo reproducirao djela kineskih autora, nije dovoljna, obzirom da isti nije dokazao koja su to konkretno djela reproducirana pa da ista ne bi pripadala repertoaru tužitelja, kao što nije dokazao da tužitelj nema sklopljene ugovore o uzajamnom zastupanju s odgovarajućim organizacijama. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, teret dokazivanja da korištena djela ne pripadaju repertoaru organizacije za kolektivno ostvarenje prava je na korisniku glazbe, a ne na organizaciji za kolektivno ostvarenje prava. Slijedom navedenog, sud je utvrdio neosnovanim istaknuti prigovor da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe.

19. U konačnici, valja istaći da navod tuženika da je NR Kina potpisnica Univerzalne konvencije o autorskom pravu iz 1952., ali ne i revidiranog akta iz Pariza iz 1971. je irelevantan za aktivnu legitimaciju tužitelja, kao i za obvezu tuženika jer tužitelj ostvaruje prava stranih autora neovisno o statusu države autora u revidiranim međunarodnim aktima.

20. Za postojanje obveze plaćanja naknade, nije odlučno jesu li korištena djela domaćih ili stranih autora jer organizacija za kolektivno ostvarivanje prava zastupa autore temeljem međunarodnih ugovora i ugovora o reciprocitetu, pri čemu se pretpostavlja da ista zastupa cjelokupni repertoar domaćih i stranih autora, dok je na tuženiku teret dokazivanja da korištena djela ne pripadaju tom repertoaru.

21. Utužena naknada temelji se na odredbi čl. 281. ZAPSP-a kojom je propisano da ukoliko se neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrjeđuje pravo nositelja prava, nositelj prava odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje tih prava može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom. Nadalje, prema odredbi čl. 281. st. 2 ZAPSP-a propisano je da se smatra da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani.

22. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik svojim ponašanjem povrijedio autorska prava, prava umjetnika izvođača te prava proizvođača fonograma, pa kako niti naknadno nije dokazao da je svoje ponašanje uskladio s postojećim obvezama traženja odobrenja za korištenje određene vrste predmeta zaštite, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za određivanje zabrane sukladno odredbi čl. 279. ZAPSP- a te je odlučio kao u toč. I. izreke presude.

23. Visina obračunate naknade u postupku je ocijenjena utemeljenom primjenom važećih Pravilnika, sve u smislu odredbe čl. 235. st. 2. i čl. 309. ZAPSP-a. Pritom je utvrđeno da je utužena naknada pravilno obračunata za utuženo razdoblje naznačeno u tužbi. Obračunata naknada za korištenje autorskih glazbenih djela te je uzeto da se radi o restoranu, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, grad Zagreb-kategorija A. Primijenjen je tarifni broj 4.1. i 4.2 a) i b) Pravilnika o autorskoj naknadi, Tbr. 1.1. i 1.2 a) i b) Pravilnika o izvođačkoj naknadi te Tbr. 1.1. i 1.2 a) i b) Pravilnika o fonogramskoj naknadi.

24. Stoga je visina tužbenog zahtjeva u postupku ocijenjena osnovanom, budući da se radi o visini naknade propisanoj važećim podzakonskim aktima. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja sve na temelju odredbe čl. 281. ZAPSP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

25. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i na presudu u iznosu 39,82 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa), a koji se odnosi na trošak za sastav tužbe od 7. srpnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 15. studenog 2024. u iznosu od 150,00 EUR, (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 31. listopada 2025., 23. prosinca 2025. i 4. veljače 2026., svaki u iznosu od 150,00 00 EUR, odnosno ukupno 750,00 EUR, ( Tbr. 9. toč. 1.) te trošak PDV-a u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 46.), odnosno sveukupno iznosi 997,23 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč.II. izreke presude.

Rijeka, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.