Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9056/2021-54

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Mučnjak, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tužene IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužene AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužene FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV-tužene ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve tuženice zastupane po punomoćniku EG, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 09. veljače 2026., održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Tomislava Mučnjak, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika I-IV tužene ŽG, odvjetnika iz [adresa], dana

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljica LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju od 16.10.2020., broj OV-4168/2020 sklopljen između I tužene IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužene AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužene FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljica i IV tužene ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice.

II Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 59, garaža i dvorište, površine 298 m2, izvršena i provedena pod brojem Z-8197/2020, temeljem Ugovora o darovanju od 16.10.2020., broj OV- 4168/2020 sklopljenog između I tužene IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužene AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužene FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljica i IV tužene ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice pravno nevaljana, te se u zemljišnim knjigama nalaže provedba stanja kakvo je bilo prije upisa broj Z-8197/2020. III Utvrđuje se da ½ nekretnine upisane u zemljišne knjige u Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 59, garaža i dvorište, površine 298 m2, a upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čini ostavinsku masu iza pok. LGE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te se utvrđuje da je nekretnina upisana u zemljišne knjige u Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 59, garaža i dvorište, površine 298 m2, a upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina u jednakim dijelovima između LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i njezinog pok. supruga L

LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se IV-tuženici ĐG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] izdati tabularnu ispravu pogodnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela u roku 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

V. Tuženice su dužne tužiteljici solidarno naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do dana plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženicama i to: I-tuženoj IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženoj AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženoj FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV-tuženoj ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 36.519,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate, a koja kamata je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 11.11.2021. godine podnijela ovom sudu tužbu protiv I-IV. tuženica radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju, u kojoj tužbi navodi da je ona dana 19.11.2016. zaključila brak s pok. LGE koji je brak prestao smrću supruga tužiteljice dana 14.09.2018. U braku je rođeno dijete mldb. GG. Nadalje, u tužbi navodi da su I-III tuženice su upisane kao suvlasnice nekretnine, svaka u 1/3 dijela, označene kao zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 59, garaža i dvorište, površine 298 m2, upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu su stekle Ugovorom o darovanju od 16.10.2020. sklopljenog sa IV-tuženom, a da je IV-tužena kao vlasnica nekretnine bila upisana temeljem rješenja o nasljeđivanju Naslovnog suda od 06. travnja 2018. poslovni broj O-8213/17, donesenog u ostavinskom postupku iza pok. ZG, svekra tužiteljice, odnosno oca I-III tužene i supruga IV-tužene.

2. Gore opisana nekretnina u naravi je stambena zgrada u kojoj se nalazi i ugostiteljski poslovni prostor koji se sastoji od: terase lokala natkrivene pomičnim krovom, natkrivene terase površine 19,56 m2, caffe-bara površine 37,37 m2, predprostora / spremišta površine 7,74 m2, lokala površine 14,85 m2, dijela lokala površine 5,51 m2, kuhinje površine 4,30 m2, garderobe površine 1,59 m2, spreme površine 7,74 m2, hodnika površine 1,68 m2, muškog WC-a površine 3,89 m2 i ženskog WC-a površine 2,20 m2.

3. Tužiteljica podnosi ovu tužbu obzirom je ista vlasnica gore opisane nekretnine u ½ dijela, a u ½ dijela gore opisana nekretnina pripada u ostavinsku masu iza pok. LGE, sve iz razloga kako slijedi, te da je gore opisana nekretnina samo formalno bila upisana na IV-tuženu ĐG, majku pok supruga tužiteljice, a pok. LGE zajedno sa tužiteljicom, svojom suprugom s kojom je u izvanbračnoj zajednici od 2015. godine, isplatio je svoje sestre, I-III tužene, kao i svoju majku, IV tuženu, te da je jedini razlog navedene podjele bila je nesporna činjenica da je pok. LGE izbjegavao svoje obveze vezane uz uzdržavanje svoje djece, tada mldb. PG i mldb CG.

4. Upravo kako bi izbjegao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja, a nakon smrti oca, u dogovoru sa tuženicama, dakle sa svim članovima obitelji, sva imovina iza pok. oca prenijeta je na njegovu majku, ovdje IV tuženu, a pok. LGE je sa IV tuženom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi se nakon njezine smrti i formalno izvršio prijenos prava vlasništva nad gore opisanom nekretninom. Tužiteljica navodi da su predmetnu nekretninu tužiteljica i pok. LGE zajednički renovirali, opremali, uređivali i dograđivali, a navedeno je nakon tragične smrti pok. LGE nastavila činiti sama tužiteljica, kao i da su tužiteljica i pok. LGE proveli cijeli proces legalizacije gore opisane nekretnine, pribavili potrebne elaborate te podmirili sve naknade vezane uz legalizaciju.

5. Poslovni prostor u gore opisanoj nekretnini bio je korišten za poslovanje [obrt], obrta za ugostiteljstvo i usluge otvorenog 1993. godine u vlasništvu sada pokojnog LGE, a koji je tužiteljica nakon smrti pokojnog kao supruga naslijedila i nastavila koristiti u pravcu redovnog poslovanja.

6. Ostavinska rasprava iza pok. LGE do danas nije završena, te je pok. LGE zajedno sa tužiteljicom, zajedničkim sredstvima tužiteljice i pok L za svojeg života svoju majku ĐG i svoje sestre isplatio u odnosu na predmetnu nekretninu te ista predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. IGE i to na način da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela. O navedenom je sklopljen i Sporazum, iz kojeg je razvidno da su upravo pok LGE i tužiteljica isplatili I-tuženu IG.

7. Tužiteljica tvrdi da sada pok. LGE nije želio upisati svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige radi izbjegavanja potraživanja svojih vjerovnika, radi čega je kao vlasnica samo formalno bila upisana njegova majka IV-tuženica, a koja je zajedno sa I-III tuženicama, iako znajući da nekretnina nije njezino vlasništvo, nesavjesno i suprotno načelu postupanja u dobroj vjeri te iz nemoralnih pobuda istu prenijela na I-III tuženice.

8. Kao naknadu za gore opisano, na IV-tuženu ĐG pok. LGE prenio je vlasništvo 2 stana i garaže u Zagrebu, i to nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 17. Suvlasnički dio: 3,27/100 etažno vlasništvo (E-17), nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk odjel Zagreb, knjiga PU: GRAD ZAGREB, broj poduloška: 261, zk. ul. [broj ZK uloška], stan broj 111 u I (prvom) katu, koji se sastoji od jedne sobe i sporednih prostorija u površini od 39,16 čm, te nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. Suvlasnički dio: 1/1000 etažno vlasništvo (E-210), garaž smještena u podrumu zgrade (etaža-2) u ulici IV Maksimirsko naselje br. 25,27,29,31 nacrtne oznake G06-2 P, površine 14 m2.

9. Tužiteljica u tužbi navodi da su se I-III tuženice nezakonito upisale u zemljišne knjige kao vlasnice, znajući da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i pok. LGE u kojoj su isti živjeli dugi niz godina, zajedno sa svojom kćerkom GG, te znajući da ostavinski postupak iza pok L BG nije završen. Ukazuje sudu da vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog postupka do smrti pok. LGE nitko nikada nije osporavano, a upravo kako bi pok. LGE mogao raspolagati svojom imovinom, IV-tužena majka ĐG izdala mu je specijalnu punomoć od 21.06.2018. godine kako bi nesmetano kao vlasnik mogao raspolagati svojom imovinom.

10. Pok. LGE je sa majkom ĐG imao sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koje obveze su ispunjavali zajedno tužiteljica i njen pokojni suprug, te je indikativno da je IV tužena ĐG sa I-III tuženicama sklopila novi ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13.02.2020., ali da je neovisno o predmetnom ugovoru sklopljen Ugovor o darovanju između ĐG i tuženicima kojim su se iste nezakonito upisale kao vlasnice u zemljišne knjige.

11. O svemu navedenom saznanja, a posebno o načinu raspodjele imovine iza pok. ZG te o vlasništvu nad nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ima cijeli niz svjedoka, te tužiteljica predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka na okolnosti stjecanja prava vlasništva nekretnine od strane pok L OG i tužiteljice kao i izvršenih ulaganja u istu.

12. Tužiteljica se ovom tužbom prvenstveno utječe pod zaštitu suda radi zaštite svojih na zakonu stečenih prava i pravnih interesa obzirom na niz mainpulativnih i nezakonitih postupaka od strane tuženica te na mnogobrojne pokušaje istih da ospore prava tužiteljice. Odredbom čl. 322 ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva – ništetan, odredbom čl. 4 ZOO-a određeno je kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih obveza sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odredbom čl. 8 ZOO-a određeno je kako je svatko dužan uzdržavati od postupaka kojim se drugom može prouzročiti šteta. Tužiteljica navodi da je protivno načelu savjesnosti i poštenja, a time je isto protivno i moralu, kada jedan sudionik pravnog posla za sebe neosnovanu imovinsku korist, te da je nesporno da imovinski, odnosno ekonomski cilj i interes tuženih da raspolažu, odnosno da steknu nešto bez pravne osnove, protivan je moralu društva i dopuštenoj pravnoj osnovi.

13. Slijedom svega navedenog, tužiteljica podnosi ovu tužbu s prijedlogom da Naslovni sud po provedenom postupku donese sljedeću presudu:

14. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica ustraje kod svojih navoda iz tužbe kao i kod tužbenog zahtjeva, osporava osnovanost prigovora koje ističu tuženice, te predlaže usvajanje njezina tužbenog zahtjeva uz dosuđenje troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

15. Kroz tijek postupka, tužiteljica LG svojim podneskom od 21.08.2023. godine navodi da tužiteljica u cijelosti ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih tijekom postupka, te se očituje na podnesak tuženih od dana 16.02.2023. godine, i to da u odnosu na navode tuženih da Sporazum o podjeli ostavinske imovine ne dokazuje nikakvu isplatu tuženima, da je potrebno za napomenuti da je Sporazumom o podjeli ostavinske imovine od dana 02.03.2017. godine, a koji Sporazum je sklopljen između 1. -tužene IG, 4. -tužene ĆG o pok. I - OG, IG zaprimila iznos od 50.000,00 EUR na dan zaključenja Sporazuma, odnosno da je isplata preostalog iznosa od 50.000,00 EUR osigurana uknjižbom založnog prava na nekretnini pok. BG upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo (E-2), sve k. o. [katastarska općina], a što nesporno ukazuje na činjenicu dogovora oko isplate IG od strane OG i ovdje tužiteljice.

16. Pok. ZG preminuo je dana 20.06.2015. godine, a nakon čije smrti je suprug tužiteljice BG kao darovatelj s 4.-tužrnom ĐG kao obdarenicom zaključio Ugovor o darovanju nekretnina od dana 10.11.2016. godine, predmet kojeg Ugovora su bile nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo (E-17), sve k. o. [katastarska općina], te nekretnina upisana u KPU 261 k. o. [katastarska općina]. Upravo sukladno prethodnom Sporazumu, a iz razloga da se potom predmetne nekretnine prenesu u vlasništvo ovdje 1. -tužene IG, Darovnim ugovorom od dana 31.01.2017. godine zaključenim između 4. -tužene ĐG kao darovateljice i 1. -tužene IG kao obdarenice nekretnine su sukladno prethodnom Sporazumu prenesene u vlasništvo IG. Razlog zašto predmetne nekretnine nisu izravno prenesene sa pok. I – OG na 1.-tuženu IG leži u činjenici oslobođenja IG Mitak obveze plaćanja poreza na promet nekretnina kod stjecanja nekretnine bez naknade između potomaka i predaka koji čine uspravnu liniju.

17. Tužiteljica je bila u braku sa pok. OG od dana 19.11.2016. godine, dok je sa istim bila u izvanbračnoj zajednici od 2015. godine. Tužiteljica je od samog početka izvanbračne zajednice ravnopravno sudjelovala u dogovorima glede raspodjele imovine nasljednika nakon smrti pok. ZG, a isto tako je doprinosila izvanbračnoj zajednici i pribavi financijskih sredstava za isplate nasljednicama pok. ZG, ovdje tuženima.

18. Tužiteljica je bila zaposlena u obrtu za ugostiteljstvo i usluge ˝ [obrt] sa sjedištem u [adresa], a koji obrt je bio u vlasništvu pok. OG Tužiteljica je nakon smrti svoga supruga nastavila poslovanje navedenog obrta, a zajedničkim radom tijekom izvanbračne i bračne zajednice, tužiteljica i njezin pok suprug stekli su dovoljno materijalnih sredstava kojima su vršene isplate tuženima i kojima su izvršena znatna ulaganja u nekretninu koja je predmet ovog postupka.

19. U braku tužiteljice i L OG dana 06.01.2017. godine rođeno je njihovo zajedničko dijete GG, a o kojoj je tijekom bračne zajednice u prvim godinama života brinula upravo tužiteljica. Prilikom utvrđivanja doprinosa bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, sud je dužan voditi računa ne samo o osobnom dohotku (plaći) i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome u radu u domaćinstvu i obitelji, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

20. Spornim Ugovorom o darovanju nekretnina od dana 16. listopada 2020. godine, na kojem ugovoru je potpis 4. -tužene ĐG kao darovateljice ovjeren kod Javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar, dana 16. listopada 2020. godine, pod posl. brojem: OV-4168/2020, 4.-tužena je darovala 1.-tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj svoje cjelokupno pravo vlasništva pokretnina te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Člankom 4 spornog Ugovora utvrđeno je da u posjed nekretnina koje su darovane 1. -tuženoj, 2.- tuženoj i 3.-tuženoj iste stupaju odmah po ovjeri ugovora te da od tog dana snose isključivo vlastitim sredstvima sve poreze i druge obveze uz vlasništvo, posjed i korištenje tih nekretnina, a što je u cijelosti suprotno stvarnom stanju.

21. Tužiteljica napominje da upravo iz navedenoga jasno proizlazi da sporni Ugovor o darovanju od dana 16. listopada 2020. godine predstavlja konsenzualno darovanje, a što nesporno proizlazi iz činjenice da u naravi nekretnine nisu predane u neposredan (faktičan) posjed 1.-tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj, već se u konkretnom slučaju radi o fiktivnoj predaji, te da 1.-tužena, 2.-tužena i 3.-tužena nisu stekle faktičnu vlast na darovanim stvarima, odnosno nekretninama.

22. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], evidentno je da su u istima vidljive zabilježbe i to: Doživotno uzdržavanje, Ugovor o doživotnom uzdržavanju, OV-690/2020 13.02.2020, zaključen između ĐG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao primateljice uzdržavanja i AG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i FG [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kao davateljica uzdržavanja. Člankom 1 također spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13.02.2020. godine razvidno je da je u posljednjem stavku izričito utvrđeno:˝Predaja navedenih nekretnina u vlasništvo davateljica uzdržavanja može se izvršiti tek nakon smrti primateljice uzdržavanja˝ dok je člankom 2 spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju također utvrđeno: ˝U izvršenju svoje obveze iz članka 1 ovog Ugovora davateljice uzdržavanja obvezuju se osigurati primateljici uzdržavanja a) pravo doživotnog uživanja i nesmetanog korištenja svih nekretnina pobliže navedenih u članku 1 ovog Ugovora˝. Dakle, predmetne nekretnine nisu predane u posjed ovdje 1. -tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj kako spornim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, tako ni spornim Ugovorom o darovanju.

23. Tužiteljica navodi da Ugovor o darovanju bez prave predaje nekretnine u faktičan posjed obdarenicima predstavlja strogo formalan Ugovor obzirom da je propisano da isti mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene (solemnizirane) privatne isprave, te da je člankom 53 stavak 1 i stavak 2 Zakona o javnom bilježništvu propisano da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed obdarenika, a da u konkretnom slučaju navedene norme predstavljaju norme prisilne naravi, iz čega proizlazi da u slučaju nedostatka propisanog oblika Ugovor o darovanju bez prave predaje nekretnine u posjed predstavlja ništetan ugovor.

24. Opreza radi, a u svrhu pojašnjenja Sudu upitne moralnosti tuženih pri sklapanju pravnih poslova, nužno je za napomenuti slijedeće:

- 4.-tužena ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], je kao primateljica uzdržavanja dana 21.06.2018. godine zaključila sa pok. suprugom tužiteljice I

ĐG Ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- 4.-tužena je kao primateljica uzdržavanja dana 04.04.2019. godine, dakle nakon smrti sina pok. OG, zaključila još jedan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom kreći AG,

- 4.-tužena je kao primateljica uzdržavanja dana 13.04.2020. godine zaključila i treći Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa 1. -tuženom, 2.-tuženom i 3.-tuženom kao davateljicama uzdržavanja, a koji ugovor također nije raskinut,

- 4.-tužena je kao darovateljica dana 16. listopada 2020. godine zaključila sa 1.- tuženom, 2.-tuženom i 3.-tuženom kao obdarenicama sporni Ugovor o darovanju, a čije utvrđenje ništetnosti je predmet ovoga parničnog postupka.

25. Uvidom u sve pravne poslove između tuženih, razvidno je da su predmet tih pravnih poslova iste nekretnine i to one upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine u konačnici nisu nikada predane u posjed 1. -tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj. Činjenica da predmetne nekretnine posjeduje i tužiteljica dovoljno ukazuju na ništetnost pobijanog Darovnog ugovora od dana 16. listopada 2020. godine.

26. Uvidom u sve sporne Ugovore koje su međusobno zaključile ovdje tužene nesporno je da je pri sastavljanju istih Javni bilježnik morao ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje pravnog posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla te se uvjeriti o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Uzme li se u obzir činjenica da je ovdje 4.-tužena kao primateljica uzdržavanja dana 21.06.2018. godine zaključila sa pok. suprugom tužiteljice I – OG Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji Ugovor je jedini valjan i istinit pravni posao, a koji Ugovor je i dalje na snazi, to je razvidna činjenica da 4. -tužena nije bila ovlaštena za poduzimanje i sklapanje drugih pravnih poslova sa ovdje 1. -tuženom, 2.-tuženom i 3.-tuženom, odnosno da se radi o ništetnim pravnim poslovima obzirom da su tužene bile upoznate sa činjenicom postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 21.06.2018. godine.

27. Tužiteljica se poziva na primjenu načela savjesnosti i poštenja prema odredbi čl. 4. ZOO-a, te je razvidno da su navodi tuženih iz odgovora na tužbu i tijekom cijelog postupka u cijelosti neosnovani, a iz kojeg razloga tužiteljica predlaže da sud po provedenome postupku u cijelosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te da naloži tuženima naknaditi tužiteljici troškove prouzročene vođenjem predmetnog parničnog postupka.

28. U tijeku postupka, tužiteljica svojim podneskom od 11.06.2025. godine navodi da u cijelosti ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih tijekom postupka. Tužiteljica kao i ranije u tijeku postupka i sada navodi da je evidentno da je spornim Ugovorom o darovanju nekretnina od dana 16. listopada 2020. godine, na kojem ugovoru je potpis 4. -tužene ĐG kao darovateljice ovjeren kod Javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar, dana 16. listopada 2020. godine, pod posl. brojem: OV-4168/2020, 4.-tužena je darovala 1.-tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj svoje cjelokupno pravo vlasništva pokretnina te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], no da po sklapanju predmetnog Ugovora nekretnine nisu predane u posjed obdarenicama.

29. Tužiteljica opetovano ističe da člankom 4 spornog Ugovora je utvrđeno da u posjed nekretnina koje su darovane 1. -tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj iste stupaju odmah po ovjeri ugovora te da od tog dana snose isključivo vlastitim sredstvima sve poreze i druge obveze uz vlasništvo, posjed i korištenje tih nekretnina, a što je u cijelosti suprotno stvarnom stanju. Sporni Ugovor o darovanju od dana 16. listopada 2020. godine predstavlja konsenzualno darovanje, a što nesporno proizlazi iz činjenice da u naravi nekretnine nisu predane u neposredan (faktičan) posjed 1. - tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj, već se u konkretnom slučaju radi o fiktivnoj predaji. Tužiteljica opetovano tvrdi da 1.-tužena, 2.-tužena i 3.-tužena nisu stekle faktičnu vlast na darovanim stvarima, odnosno nekretninama.

30. Opreza radi tužiteljica napominje da je i sama tužiteljica u posjedu dijela nekretnine u [adresa], a iz čega je evidentno da nekretnine nisu predane u posjed obdarenicama.

31. U odnosu na postupak koji se vodi kod ovoga suda, posl. broj: P-6360/2018, u istome je ovdje tužiteljica podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, no isti nije od utjecaja za ovaj parnični postupak to iz razloga što na ništetnost Ugovora o darovanju sud pazi po službenoj dužnosti, a isti je nesporno ništetan iz razloga što nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta.

32. Slijedom navedenoga, razvidno je da su navodi tuženih iz odgovora na tužbu i tijekom cijelog postupka u cijelosti neosnovani, a iz kojeg razloga tužiteljica predlaže da Sud po provedenome postupku u cijelosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te da naloži tuženima naknaditi tužiteljici troškove prouzročene vođenjem predmetnog parničnog postupka.

33. Tužiteljica svojim podneskom od 09.02.2026. godine potvrđuje primitak podnesak tuženih od dana 06.02.2026. godine te se u odnosu na isti očituje na način da ističe da se neosnovano tužene pozivaju na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, posl. broj: P-1963/2022, obzirom da u predmetnom postupku se raspravni sud isključivo bazirao na posjedovanje nekretnine u k. o. [katastarska općina], te isti nije uzeo u obzir činjenicu da je Spornim Ugovorom o darovanju nekretnina od dana 16. listopada 2020. godine, na kojem ugovoru je potpis 4.-tužene ĐG kao darovateljice ovjeren kod Javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar, dana 16. listopada 2020. godine, pod posl. brojem: OV-4168/2020, 4.-tužena darovala 1.-tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj svoje cjelokupno pravo vlasništva pokretnina te nekretnina upisanih ne smao u k. o. [katastarska općina], već i nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica opetovano navodi da je člankom 4 spornog Ugovora utvrđeno da u posjed nekretnina koje su darovane 1. -tuženoj, 2.-tuženoj i 3.-tuženoj iste stupaju odmah po ovjeri ugovora te da od tog dana snose isključivo vlastitim sredstvima sve poreze i druge obveze uz vlasništvo, posjed i korištenje tih nekretnina, a što je u cijelosti suprotno stvarnom stanju. Člankom 10 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izričito je propisano da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari je njezin posjednik. 1. -3.-tužena u odnosu ni na jednu nekretninu nemaju faktičnu vlast glede stvari niti su njihov posjednik, a posjed stvari nisu stekle ni zaključenjem spornog Ugovora. Tužiteljica napominje da navodi 1.-3.- tuženih o navodnoj brizi za 4. -tuženu ne znače da bi time iste stupile u posjed predmetnih nekretnine. Obzirom da tužene nisu u posjedu predmetnih nekretnina, a sporni Ugovor o darovanju od dana 16. listopada 2020. godine nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno solemnizirane privatne isprave, to zasigurno dokazuje činjenicu ništetnosti spornog Ugovora o darovanju.

34. Tužiteljica smatra da se u citiranoj presudi nije uzeo u obzir njezin iskaz o vlasništvu i posjedu predmetnih nekretnina, kao i okolnosti da su I-III-tuženice bile upoznate s postojanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je IV. tuženica ima sklopljen sa sada pok. suprugom tužiteljice, a u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju između IV-tuženice kao darodavca i I-III. tuženica kao daroprimca.

35. Tužiteljica tvrdi da taj sud nije uzeo u obzir i adekvatno cijenio iskaz tužene IG, FG, i drugih osoba saslušanih u tom postupku.

36. Između parničnih stranaka je kod ovoga suda u tijeku parnični postupak radi iseljenja, posl. broj: Ps-31/2021, pokrenut od strane tuženih, a protiv tužiteljice, iz kojeg je evidentno da nekretnina upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nikada nije predana u posjed obdarenicama temeljem pobijanog Ugovora o darovanju nekretnina dana 16. listopada 2020. godine.

37. Slijedom navedenoga, evidentno je da sporni Ugovor o darovanju nekretnina od dana 16. listopada 2020. godine nije bio sklopljen u zakonom propisanom obliku te je isti ništetan.

38. Kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih svojih navoda tužiteljica ustraje do zaključenja glavne rasprave, predlaže da sud usvoji njezin tužbeni zahtjev i dosudi joj i parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

39. Tužene se u odgovoru na tužbu prvenstveno protive naznačenoj vrijednosti spora od 10.001,00 kunu, jer ista predstavlja vrijednost od barem 800.000,00 kuna te se predlaže da sud utvrdi vrijednost spora u navedenom iznosu.

40. Tužene priznaju da je tužiteljica zaključila brak s pok. AGE dana 19.11.2016. godine te da je taj brak prestao smrću njezinog supruga dana 14.09.2018. godine te da je u tom braku rođena mlt. GG, kao i da je točno da su I-III-će tuženice upisane kao suvlasnice u po 1/3 dijela u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su tu nekretninu stekle u vlasništvo temeljem ugovora o darovanju sklopljenim sa svojom majkom IV-to tuženicom kao darovateljicom, a koja je te nekretnine naslijedila od svog pok. supruga RG, ali samo u ½ dijela, jer je od ranije bila suvlasnica u preostalih ½ dijela.

41. Tuženice napominju da su ostali navodi iz tužbe su posve neistiniti, i neosnovani te isključivo usmjereni k odugovlačenju predmeta ovog suda br. Ps-31/2021, u kojem predmetu I-III. tuženice zahtijevaju iseljenje ovdje tužiteljice iz gore navedene nekretnine.

42. Nadalje, tuženice navoda da nije istina da bi tužiteljica bila na bilo koji način suvlasnica predmetne nekretnine u po ½ dijela, zajedno sa svojim sada pok. suprugom AGE, te da bi oni navodno, isplatili tuženice za vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Posve je nevjerojatan navod da iz tužbe : „Jedini razlog navedene podjele bila je nesporna činjenica da je pok. LGE izbjegavao obveze vezane uz uzdržavanje svoje djece, tada mldb. PG i mldb. NG.“, te da je nejasno na kakvu to navodnu „podjelu“ aludira tužiteljica, kad nikakve podjele nije bilo, a niti je bilo ikada ikakve isplate za predmetnu nekretninu tuženicama, niti su to one ikada imale namjeru to učiniti odnosno ustupati vlasništvo tužiteljici i njezinom sada pok. suprugu. Dokaz da pok. FGE nije imao sredstava za tu neku navodnu isplatu, jer i sam navod tužiteljice da je izbjegavao plaćanje dužnog uzdržavanja za svoju djecu, a što zasigurno ne bi činio da je imao toliko novčanih sredstava kako to navodi tužiteljica.

43. Tužiteljica i njezin sada pok. suprug FGE, nisu niti imali novčanih sredstava, a niti prihoda iz kojih bi uopće imali u i teoretsku mogućnost da bi isplatili tuženice, a indikativno je da o tome tužiteljica u tužbu ne dostavlja baš niti jedan materijalni dokaz u vidu ugovora, potvrde o isplati, iznosa, datuma ili slično.

44. Točno je da je sada pok. FGE, sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženom ĐG, ali da tužiteljica prešućuje činjenicu da je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu pod br. P-6360/2018, u tijeku parnični postupak u kojem IV-to tužiteljica zahtijeva raskid tog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što je tužiteljici poznato, jer je ona u tom predmetu tužena, zajedno sa svojom kćeri mlt. GG.

45. Tuženice smatraju da neosnovanost tužbenog zahtijeva ilustrira činjenica da je tužbu u gore navedenom predmetu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužena DG podnijela kao tužiteljica još dana 27.12.2018. godine te da je u tom predmetu tužiteljica kao tužena i z.z. svoje mlt. kćeri, dostavila odgovor na tužbu dana 02.05.2019. godine – dakle prije više od dvije i pol godine, a u kojem odgovoru na tužbu uopće nije isticala da bi navodno postojala neka navodna isplata tuženicima za predmetnu nekretninu, već je samo nastojala održati taj ugovor o doživotnom uzdržavanju na snazi, neistinito navodeći da je ona nakon smrti svog supruga, nastavila pružati uzdržavanje ĐG.

46. Tuženice navode da je potpuno nevjerojatno, neživotno i nelogično da tužiteljica ne bi već u u tom predmetu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, istakla činjenicu o navodnoj isplati tužene ĐG, a nije jasno niti na koji način i iz kojeg razloga je vršena navodna isplata za predmetnu nekretninu sestrama pok. L HG, kada I-III. tuženice, niti nisu bile upisane kao z.k. vlasnice predmetne nekretnine za života pok. supruga tužiteljice.

47. Tuženice naglašavaju da je došlo i do daljnjeg narušavanja već i ranije teških i poremećenih odnosa između tužene ĐG, s jedne strane i i tužiteljice LG, s druge strane i to na način da je LG tijekom noći s 21/22.04.2021. godine, na zidu unutar predmetne nekretnine-kuće, a u kojoj stanuju tužena ĐG na prvom katu, te tužiteljica LG na drugom katu kuće, svojom rukom flomasterom napisala slijedeći uvredljivi sadržaj: „volim te najviše. puši kurac i jebi si mater mene ne možeš. ovo je moja kuća ne znam što pokušavaš“, te je zbog navedenog tužena IG, zatražila intervenciju policije koja je utvrdila navedeno s time da je tužena LG neistinito negirala da bi ona to pisala. Kako trenutno u predmetnoj kući žive samo tužiteljica i tužena LG, očito je da je navedeni uvredljivi tekst ispisala upravo ona, a osim toga da se radi u njezinom rukopisu razvidno je prosječnoj osobi uspoređujući tekst ispisan na zidu s pismom LG od 21.10.2018. godine u pisanju svih slova, a osobito slova B, M, R i dr. Posebno se napominje da je ovakvo uvredljivo ponašanje tužiteljice LG prema majci njezinog pok. supruga ĐG, koja je osoba starije životne dobi i teško narušenog zdravlja, izazvalo kod iste tešku uznemirenost, osjećaj straha te ugrozilo njezino zdravstveno stanje, što zasigurno ne bi trebao nitko trpjeti,a pogotovo ne osoba te dobi koja to u najmanju ruku ne zaslužuje.

48. Nije točno niti da bi tužiteljica i njezin pok. suprug navodno zajednički renovirali, opremali, uređivali i pogotovo dograđivali predmetnu nekretninu, a pogotovo je neistina da bi to navodno nastavila činiti tužiteljica nakon smrti svog supruga, a proces legalizacije je u cijelosti financirala i platila svojim vlastitim sredstvima tužena ĐG, a ako i koji dokument u tom postupku i moguće glasi na ime pok. AGE, to je samo iz razloga što je ona bolesna i u poodmakloj životnoj dobi te bi je davala novac svom sada pok. sinu, da to obavi u njezino ima i s njezinim novcima za sve troškove koji su proizašli u tom postupku legalizacije.

49. Nadalje, posve je pravno irelevantno za ovaj postupak, tko je proveo postupak legalizacije, jer je isti mogao provesti po pozitivnim propisima bilo tko ali ta činjenica ne može utjecati na samu činjenicu vlasništva nekretnine za koju se obavlja postupak legalizacije.

50. Točno je da je tužiteljica nastavila u predmetnoj nekretnini posve nezakonito i bez ikakvog pravnog osnova, voditi ugostiteljski obrt [obrt] u predmetnoj nekretnini, iako se tome tuženice izričito protive, te tuženice navode da takovim vođenjem obrta tužiteljica LG i sam obrt [obrt] čini znatnu štetu I-III-će tuženicama kao vlasnicama predmetne nekretnine te su tako iste već samo za potrošnju električne energije u predmetnom lokalu dobile tužbu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-4320/2021, kojom HEP Elektra d.o.o. od istih kao vlasnica predmetne nekretnine, na ime duga potražuje iznos od 22.818,81 kunu, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, a u međuvremenu je taj dug, po saznanju tuženica i uvećan za više nego dvostruko od ovako utuženog iznosa jer im je tako rečeno u HEP Elektri d.o.o.

51. Po saznanju tuženica one navode da je vjerojatno da nije dovršen ostavinski postupak iza supruga tužene, ali je posebno indikativno da tužiteljica u tom postupku nije tvrdila da bi pok. FGE bio vlasnik predmetne nekretnine, a kada bi to bila istina, kako to u tužbi navodi tužiteljica, tada bi u najmanju ruku bilo životno i logično da to i navede kao ostavinsku imovinu iza svog supruga, a što ona nikada nije učinila tijekom trajanja ostavinskog postupka pa do dana podizanje ove tužbe.

52. Tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice sa sada pok. AGE, a koji brak je trajao manje od dvije godine, tužiteljica i njezin suprug nisu imali niti mogli steći sredstva kojima bi, kako to neosnovano tvrdi, mogli isplatiti tuženice za predmetnu nekretninu, jer osim već navedenog, pok. FGE je 2018. godine kupio stan u [adresa], koji je na njegovo ime kao z.k.vlasnika upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te stoga niti on, a niti tužiteljica pored kupnje tog stana nisu niti mogli imati sredstava kojima bi otkupili predmetnu nekretninu od tuženica, a koje ju, niti nikada nisu imale namjeru niti prodavati, a niti primati neku navodnu isplatu od tužiteljice i njezinog pok. supruga.

53. Tuženice naglašavaju da sporazum o podjeli ostavinske imovine, a na koji se poziva tužiteljica, ne dokazuje ali baš nikakvu navodnu isplatu tuženoj IG, a pogotovo ne isplatu tuženicama AG, FG i ĐG. Predmetni sporazum se odnosi na ostavinski postupak iza pok. supruga tužene ĐG i oca I-III-će tužene te je u tom sporazumu navedena samo obveza ĐG prema IG, a ne nikakva obveza ili isplata tužiteljice ili njezinog pok. supruga.

54. Prema svemu navedenom, tuženice ističu da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan pa tuženice predlažu da se radi ekonomičnosti postupka ovaj spis spoji na spis ovog suda br. Ps-31/2021 te da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu troška zastupanja tuženica.

55. U daljnjem tijeku postupka, tuženice predlažu pribavu podataka o stanjima računa i financija tužiteljice i sada njezina pok. supruga, te po pribavi tih podataka tuženice svojim podneskom od 21.12.2022. godine navode da po izvršenom uvidu u pribavljene podatke, tuženice ističu da temeljem navedenih računa, je razvidno da su u cijelosti istiniti navodi tuženica, da pok. LGE, a niti tužiteljica doista nisu imali niti približno dovoljno sredstava da bi uopće i mogli izvršiti tuženicama neku navodu isplatu za predmetnu nekretninu, a što je potpuna neistina, a da iz podataka banaka koji su dostavljeni u spis, razvidno je da je stanje na računima tužiteljice i pok. ĐGE, bilo doista minimalno kroz cijelo razdoblje od 2010. do 2018. godine te je očito da oni niti nisu imali sredstava kojima bi isplatili tužene.

56. Tuženice opetovano naglašavaju da tužiteljica ničim ne dokazuje da bi sada pok. LGE, a niti ona osobno, imali dovoljno sredstva kojima bi isplatili tuženice za predmetnu nekretninu te još k tome i za isplatu nekretnine na otoku Pagu, što tužiteljica tvrdi, te se o tome vodi predmet po tužbi tužiteljice pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Pagu u predmetu br. P-1963/2022. Tuženice navode da za tako nešto tužiteljica ne dostavlja niti jedan dokument ili pravno valjani dokaz koji bi eventualno mogao dokazati da su uopće ona i njen pok. suprug, imali dostatnih sredstava za isplatu tuženica, a što je i logično kada se ta isplata nikada niti nije desila, pa tuženice ostaju u cijelosti kod svih svojih navoda iz odgovora na tužbu te kod prijedloga da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška zastupanja tuženica.

57. Kroz daljnji tijek postupka tužene ostaju u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda te posebno napominju da Sporazum o podjeli ostavinske imovine, a na koji se poziva tužiteljica u tužbi, ne dokazuje nikakvu navodnu isplatu tuženoj IG, a pogotovo ne isplatu tuženicama AG, FG i ĐG. Predmetni sporazum se odnosi na ostavinski postupak iza pok. supruga tužene ĐG i oca I-III-će tužene sada pok. ZG te je u tom sporazumu navedena samo obveza na ime nužnog dijela IG prema ĐG kao univerzalnoj oporučnoj nasljednici, a ne nikakva obveza ili isplata tužiteljice ili njezinog pok. supruga ĐGE, a koji je samo tim sporazumom bio naznačen kao založni dužnik, ali nikako kao osoba koja je u obvezi isplatiti IG.

58. U predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6360/2018, koji se vodi po tužbi ĐG (ovdje tužene) protiv između ostalog i tužene LG (ovdje tužiteljice), na raspravi održanoj dana 16.02.2023. godine, tužiteljica LG je prilikom njezinog saslušanja kao stranke, decidirano (str.2 al. zadnja na str.) izjavila: „Ugovor o doživotnom je sklopljen budući su se moj pokojni suprug i njegove 3 sestre nakon smrti njegovog oca odrekle svog djela ostavine u korist majke, međutim 1 od sestra IG je zatražila nužni dio nakon oca, pa su se zajedničkim sporazumom dogovorile da ih moj pokojni suprug isplati umjesto suprugove majke ĐG. Drugi razlog je i taj što je jedino moj suprug od sve te djece živio sa majkom u istoj kući, te ulagao u kuću i brinuo se oko majke. Ja sam, također, isplatila IG njezin nužni dio. Osim IG ja nisam nikome ništa drugo isplatila, jer to nitko drugi nije ni tražio od mene.“

59. Dakle, temeljem navedenog očito je da sa strane tužiteljice, a niti njezinog sada pok. supruga ĐGE, nije postojala nikakva isplata tuženicima za predmetnu nekretninu, pa shodno svemu navedenom, tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti neosnovan te tuženice i nadalje predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu troška zastupanja tuženica.

60. Tuženice se i nadalje, kroz postupak protive navodima i tvrdnjama tužiteljice koje iznosi u tijeku postupka, pa tuženice isto čine i podneskom od 07.12.2023. godine i osporavaju tvrdnju tužiteljice da I-III. tuženice ne bi navodno bile u faktičnom posjedu darovanih im nekretnina, te ponavljaju svoju ranije iznesenu tvrdnju da I.-III. tužene oduvijek posjeduju ključ predmetne nekretnine te su istu koristile i držale u suposjedu sa svojim sada pok. ocem JG i sa svojom majkom IV tuženom te uz njihovu izričitu suglasnost, još od dana kada je sagrađena kuća u [adresa], kao i nekretninu na Pagu, te da će isto potvrditi i svjedoci predloženi tijekom postupka, pa da je tako potpuno pravno irelavantan navod tužiteljice o predaji posjeda iz predmetnih ugovora, kada je neprijeporna činjenica da se tužene oduvijek nalaze u suposjedu predmetne nekretnine. Shodno navedenom, tužene su u faktičnom posjedu predmetne nekretnine i to ne od sklapanja ugovora već oduvijek.

61. Tuženice navode da od smrti pok. ĐGE, jedna od njih stalno stanuje i prebiva kod majke i IV tužene u [adresa], te su oduvijek i bile u posjedu svih nekretnina koje su bile predmet ugovora o darovanju na način da su oduvijek raspolagale s ključevima predmetne nekretnine i istu koristile prema vlastitom nahođenju i potrebama uz suglasnost svojih roditelja, kao ranijih vlasnika i pravnih prednika I-III tužene, a naravno da su taj posjed nastavile činiti i nakon sklapanja ugovora o darovanju.

62. Činjenica da je tužiteljica trenutno u suposjedu nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali baš ničim ne dokazuje činjenicu da i same tužene ne bi bile u posjedu iste, a što je i samoj tužiteljici dobro poznato, jer ih stalno viđa pošto se svakodnevno brinu o svojoj majci ĐG, koja temeljem sporazuma sa svojim kćerima naravno i dalje stanuje u predmetnoj nekretnini, ali se I-vo do III-će tužena nalaze u posjedu te nekretnine, na način da je uvijek jedna od njih kroz 24 sata dnevno, uz majku i IV-to tuženu ĐG, jer joj je potrebna skrb 24 sata dnevno, zbog teškog zdravstvenog stanja i poodmakle životne dobi od preko 80 godina, a osim toga su u posjedu ključeva te na taj način i u (su)posjedu te nekretnine još iz perioda dok im je otac ZG bio živ. Osim toga, tužena IG je čak i prijavila svoje boravište kod MUP-a na adresi u [adresa] i prije nago što je sklopljen predmetni ugovor o darovanju.

63. Temeljem naprijed navedenog, u ovome konkretnom slušaju, za valjanost ugovora o darovanju, nije nužna solemnizacija, kako to neosnovano navodi tužiteljica, jer sve čak i da je ugovor sklopljen samo u usmenoj formi, a ne kao u konkretnom slučaju u pismenoj formi, temeljem odredbe članka 294. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), smatra se valjanim ako su ugovorne strane ispunile u cijelosti taj ugovor. Predmetni ugovor o darovanju u pisanom obliku, ugovorne strane su u cijelosti ispunile te su i ovjerile svoje potpise kod javnog bilježnika sukladno odredbi članka 482. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a posjed tuženica na predmetnim nekretninama je, a kako je to i naprijed navedeno, oduvijek i bio u njihovom (su)posjedu, što je normalno i životno u svakidašnjem odnosu roditelja s djecom, a u ovom slučaju i izuzetno dobrog i kvalitetnog obiteljskog odnosa I-III-će tuženice kao kćerki sa svojom majkom IV tuženom ĐG, a kao što je to bilo za njegova života i s pok. ocem JG.

64. Tuženice ističu da u slučaju da predmetni ugovor ne bi bio valjan, tada se isti niti ne bi s uspjehom proveo u zemljišnim knjigama, ali je predmetni ugovor neprijeporno i proveden u zemljišnim knjigama, sukladno odredbi članka 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama, i to s povjerenjem tuženica da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta, jer prilikom sklapanja predmetnog ugovora, u zemljišnim knjigama nije bio upisan, a niti je postojao bilo kakav teret.

65. Predmetni ugovori niti po čemu nisu u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima i moralom društva te nisu niti protivni načelu savjesnosti i poštenja. Navedeno naprosto iz razloga, što je IV-to tužena imala posve moralno i zakonito pravo da za života pravnim poslom – darovanjem, raspolaže svojom imovinom, koju je stekla dugogodišnjim mukotrpnim radom sa svojim pokojnim suprugom JG.

66. ĐG je isključivo zbog bolesti i poodmakle životne dobi, nakon sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojim kćerima I-III-će tuženoj, svojom slobodnom voljom, odlučila njima darovati predmetne nekretnine, jer se o tim nekretninama više nije osobno mogla brinuti, a tužiteljica ne samo da joj ničim nije željela pružiti pomoć, već ju je i ignorirala, omalovažavala te krajnje neprimjereno vrijeđala, između ostalog i ispisujući uvredljivi sadržaj na zidu dijela kuće u [adresa] i to upravo na dijelu zida kod zajedničkog stubišta na prvom katu koji IV tužena koristi.

67. Tuženice navode da je sporan suposjed tužiteljice na nekretnini u [adresa], pa su zato tužene i pokrenule tužbu radi iseljenja ovdje tužiteljice u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-31/2022, pa tuženice opravdano smatraju da je podizanje tužbe u ovome predmetu od strane tužiteljice, samo i isključivo usmjereno k nastojanju da se odugovlači s navedenim predmetom radi njezinog iseljenja jer je u tom predmetu i zahtijevala prekid postupka do okončanja ovog spora. Naime, ĐG je u svom iskazu decidirano iskazala: „nakon što je sin poginuo ja sa njegovom obitelji nisam u nikakvim odnosima“, „nakon smrti mog sina, LG se nije nastavila brinuti o meni“ te „ LG nije pokazala nikakvu volju da mene uzdržava“, pa je potpuno neistinit navod tužiteljice, u tom predmetu, da bi ĐG navodno odbila pomoć, brigu i uzdržavanje od strane tužiteljice.

68. Na raspravi održanoj dana 16. veljače 2023. godine, u navedenom predmetu z.z. IV-to tuženika (u tom predmetu) mlt. SG i njegova majka MG, decidirano je izjavila: „ LG se hvalila preda mnom i PG da je ona pisala prosti natpis na zidu ispred bakinog stana.“ te „Ja sam u razgovoru čula da se niti LG, niti PG ne žele brinuti oko bake.“

69. Sud doista nema razloga povjerovati u istinitost tih navoda, jer je MG i osobno zainteresirana za uspjeh svog sina mlt. SG kao zakonska zastupnica, u tome postupku radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, a nikako ne za uspjeh tužiteljice ĐG. Naime, njezin sin mlt. TG i sam je tuženik u tom postupku radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju te bi i on raskidom ugovora, kao jedan od nasljednika pok. ĐGE, koji je njegov otac, gubio imovinska prava na predmetnoj imovini.

70. Uostalom niti ugovorni davatelj uzdržavanja sada pok. FGE, suprug tužiteljice LG, koji je preminuo dana **.**.2018. godine, nije se brinuo o ĐG i pružao joj uzdržavanje te od dana njegove smrti pa sve do iza zaprimanja dopisa od 05.11.2018. i 27.11.2018. godine, s druge pak strane, tužiteljica LG, ne samo da nije pokazivala volju da pruža uzdržavanje tužiteljici, već ju je posve ignorirala, prijetila joj te se čak nije niti raspitivala o njezinom teškom zdravstvenom stanju, kao i pokazivala bilo kakav interes da li joj je nešto potrebno. Tek nakon tih dopisa pokušala joj je samo jedne zgode u studenom 2018. godine, odnosno dva mjeseca nakon smrti svog supruga ĐGE, kada su već svu brigu preuzele I-III tužena kao njezine kćeri, dostaviti obrok ali i tak obrok je bio neadekvatan, jer se radilo o tkz. fast foodu - brzoj hranu, koju tužena ĐG ne smije konzumirati, uslijed svog teškog zdravstvenog stanja, a s kojim je tužiteljica bila dobro upoznata, što proizlazi i iz dopisa ĐG od 27.11.2018. godine kojim je podnijela zahtjev za iseljenjem LG iz poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], u kojem je decidirano navela: „mene osobno nitko ništa ne pita, upravlja mojom imovinom protiv moje volje, oduzima moju osobnu i poslovnu poštu, sa mnom ne razgovara, tj. niti me ne pozdravlja, te ignorira i prijeti.“ Tim dopisom ponajbolje se ilustrira odnos VG prema KG, koji odnos je u najmanju ruku bio krajnje neprimjeren. Navedeno tužiteljica, čak praktično ne poriče, u tom predmetu radi raskida uzdržavanja, niti ŠG, kada samo navodi da se navodno ne sjeća da bi se hvalila MG da je ona napisala taj natpis na zidu, a bilo bi krajnje životno i logično da osoba koja nije pisala taj uvredljivi natpis tužiteljici, da to odlučno opovrgne i demantira, što ona nije uĉinila.

71. Tuženice, nadalje navode da je LG u svom iskazu izjavila da s ĐG, kao svojom svekrvom nije u nikakvim odnosima, a što sve potvrđuje navode u ovom podnesku, kao i tijekom dosadašnjeg postupka te je osim toga navela i da je stubište u kući zajedničko te da se stoga ona i tužiteljica međusobno viđaju, jer koriste to zajedničko stubište, pošto tužiteljica koristi prvi kat kuće, a LG i njena kćer mlt. GG, koriste drugi kat kuće u [adresa], ali samo dok se dakako ne okonča pokrenuti sudski postupak radi iseljenja.

72. Temeljem navedenog, očito je da između LG i ĐG postoji zajednica života, što potvrđuje i sudska praksa iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje : VSRH) broj Rev-1534/2016 od 19. prosinca 2014. godine: „Pravilno se u reviziji ukazuje da iako u samom ugovoru nije ugovorena zajednica života između ugovornih strana, da u naravi ta zajednica života postoji, budući da ugovorne strane žive u istoj kući, istina u odvojenim prostorima, ali na istom dvorištu. U takvoj činjeničnoj situaciji faktično zajednica života postoji, pa se i takav ugovor može raskinuti u smislu odredbe čl. 583. st. 2. ZOO, iako formalno u samom ugovoru nije navedeno da ugovorne strane žive zajedno.“

73. Tuženice navode da je očita osnovanost tužbenog zahtjeva radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je IV. tužena sklopila sa sada svojim pok. sinom ĐGE i temeljem odredbe članka 583. stavak 2. ZOO-a, jer između ĐG i LG, po njihovom vlastitim kazivanju, odnosi u najmanju ruku nisu nikakvi, a pogotovo kada se uzme u obzir da se tužiteljicu čak niti ne pozdravlja te ju ista besramno vrijeđa natpisom na zidu kuće u kojoj zajedno prebivaju, te da osnovanost tužbenog zahtjeva ĐG za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju, potvrđuje i brojna sudska praksa.

74. Nadalje, tuženice napominju da tužiteljica u tužbi tvrdi da je „pok. LGE zajedno sa tužiteljicom, svojom suprugom .... isplatio svoje sestre I-III tužene, kao i svoju majku, IV-tuženu“, a da je taj navod tužiteljice u tužbi posve neosnovan i neistinit, ponajbolje dokazuje činjenica da je sama tužiteljica, očitujući se na dopis tužene ĐG povodom zahtjeva za iseljenjem iz poslovnog prostora od 27.11.2018. godine, putem odvjetnice Martine Gajski dana 03.12.2018. godine, navela: „pa vas stoga poziva na dogovor oko suradnje u kojoj je naša stranka voljna razmotriti mogućnost plaćanja određene zakupnine za korištenje predmetnog poslovnog prostora.“, što nesporno potvrđuje da nije bilo ali baš nikakve navodne isplate za predmetne nekretnine tuženicama od strane tužiteljice i njezinog pok. supruga, jer da je bilo neke navodne isplate i da su oni stvarno vlasnici predmetnih nekretnina, onda zasigurno tužiteljica ne bi nudila plaćanje zakupnine za poslovni prostor koji je navodno u njezinom vlasništvu, a iz podataka o računima tužiteljice i njezina pok. supruga proizlazi da je netočna tvrdnja tužiteljice da bi ona sa svojim pok. suprugom ostvarivala neke navodne znatne prihode od obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa]. Životno i uobičajeno bi bilo da su za slučaj ostvarivanja nekih znatnih prihoda imali i na računima značajna sredstva, a što očito nije bio slučaj.

75. Tuženice napominju da tužiteljica i njezin pok suprug pok. LGE, nisu nikada plaćali najamninu za poslovni prostor u kojem je radio taj obrt, a nisu plaćali niti najamninu za stanovanje na adresi u [adresa].

76. Tužiteljica tvrdi da su znatne prihode ostvarivali tijekom adventa 2018. godine, te je u dokaz tih navoda priložila Pregled zaključaka blagajne, koji ne može nikako poslužiti kao dokaz o nekim navodnim prihodima, jer je iz istih razvidan samo eventualni promet, ali ne i dobit koja je ostvarena tim prometom obzirom da nisu uključeni troškovi kao što su najam ugostiteljske kućice – objekta brze prehrane, nabava pića i hrane, iznosi za plaće djelatnika koji su radili i dr. 77. U odnosu na navod o obrtu [obrt], iz po tužiteljici priloženog Izvatka iz obrtnog registra, razvidno je da je vlasnik istog bio UG, te ne postoji niti jedan podatak u tom izvatku, da bi navodno „ortak“ bio sada pok. LGE, već se samo navodi ime poslovođe ČG, pa stoga nije jasno na koji način tužiteljica dokazuje da su oni ostvarivali neke prihode iz obrta koji nije bio njihovo vlasništvo, a u kojem čak nisu bili niti određeni kao poslovođa obrta. Da su to doista i bili, onda bi to zasigurno bilo i registrirano u Izvatku iz obrtnog registra ili bi bar postojao neki ugovor o ortakluku, a čak i da je bio „ortak“ iz tog poslovanja se nisu mogli ostvariti prihodi u iznosima koji bi bili iole primjereni za neku navodnu isplatu.

78. Tužiteljica u svom podnesku neistinito navodi i da su ona i pok. LGE izdavali u vidu dnevnog najma nekretninu u k. o. [katastarska općina], ali ne dokazuju, koja bi to nekretnina za vrijeme iznajmljivanja, bila u njihovom vlasništvu na Pagu, da bi oni na temelju svog vlasništva te nekretnine od nje mogli i ostvarivati neku materijalnu korist.

79. Tuženice naglašavaju da su vlasnici predmetne nekretnine, a što je razvidno iz zemljišnih knjiga odnosno povijesnog z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bili najprije pok. ZG i tužena ĐG, koja je po smrti svog supruga LC pa sve do darovanja kćerima, ovdje I-III-će tuženoj, bila isključiva vlasnica predmetne nekretnine, pa tuženice osporavaju da bi od te nekretnine tužiteljica mogla ostvarivati neke prihode i to iznajmljivanjem nekretnine u tuđem vlasništvu.Točno je da je tužena ĐG dana 21.06.2018. godine, dala svom sada pok. sinu ĐGE Specijalnu punomoć, kojom ga je ovlastila da može s predmetnom nekretninom poduzeti sve radnje na koje je ona kao vlasnik ovlaštena, ali i to isključivo, a kako je to precizno i decidirano navedeno u punomoći samo – „u njezino ime i za njezin račun“. Sav prihod ostvaren od te nekretnine je mogao biti samo prihod IV-tuženice kao tadašnje vlasnice nekretnine na Pagu.

80. Tužene posebno napominju da je tužiteljica pokrenula postupak i radi utvrđenja ništetnosti istog predmetnog ugovora o darovanju i kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu pod brojem P-1963/2022, u kojem predmetu su praktično predloženi po strankama identično svjedoci kao i u ovome predmetu, a koji su saslušani zamolbenim putem u predmetima kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pom-136/2023 i Općinskog suda u Sesvetama br. Pom-82/2023, a u kojem su kao svjedoci, koji su iscrpno, nepristrano i uvjerljivo, između ostalog iskazali i na identičnu okolnost predmeta spora, pa i na neosnovane navode tužiteljice u tom predmetu, i to: IC, AC, FC bivši suprug tužene IG, MG kao bivša supruga pok. ĐGE, ĐC, EC kao Dražanov vjenčani kum, ŽC, GC, ZC vjenčani kum LG i pok. PC, CC, BC suprug tužene FG, OC, a koji osporavaju navode tužiteljice o navodnom građenju i nadogradnji nekretnine u Zagrebu, kao i nekretnine na Pagu, o financijskom pomaganju i brzi za IV tuženicu po sada pok. sinu kao i tužiteljici, a posebice nakon smrti sina IV. tuženice, te iskazuju suprotno navodima i tvrdnjama tužiteljice iznošenim u oba parnična postupka radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, a sve svjedoci koji su saslušani za potrebe parničnog postupka vezano uz nekretnine na Pagu, vođenog pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Pagu pod brojem P-1963/2022.

81. Tuženice posebno ističu da su svi saslušani svjedoci, pa čak i svjedoci predloženi po samoj tužiteljici (MG, ZC, ĆC, CC, GC i IC), u cijelosti potvrdili sve navode tuženica te je temeljem i tih dokaza (pored ostalih), neprijeporno utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

82. Tuženice naglašavaju da krajnje bezobzirno i uvredljivo ponašanje tužiteljice prema IV tuženoj, a i ne samo prema njoj, ukazuje da ne postoji neka, kako to ona navodi, navodna gramzljivost tuženica glede predmetne imovine. Sama činjenica da tužiteljica, bila u braku s pok. ĐGE u vremenskom periodu od 18.11.2016. do 14.09.2018. godine, dakle niti dvije godine ili preciznije kraće od 22 mjeseca, ukazuje tko je ovdje gramzljiv za imovinom koju su dugogodišnjim mukotrpnim radom i odricanjem stjecali tužena ĐG sa svojim sada pok. suprugom JG. Uz već navedeno, tuženice ističu da svjedoci: MG, UG, ŽC i OC, iskazivali su da je tužiteljica bila u jako lošim odnosima te pred razvodom braka sa svojim pok. suprugom ĐGE, pa je i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, očito da tužiteljica, koja je bila neposredno pred razvodom te iseljenjem iz kuće u [adresa] zbog razvoda, nije imala niti volje, a niti želje, da na bilo koji način nastoji pružati uzdržavanje IV tuženoj ĐG kao majci svog supruga s kojim je pred razvodom braka. To tim prije što i po vlastitom kazivanju s njom nije bila u nikakvim odnosima, a što potvrđuje i njezino kasnije krajnje bezobzirno ponašanje prema IV tuženoj, prema kojoj je, kao starijoj i bolesnoj trebala pokazivati u najmanju ruku pristojno ponašanje, što bi bilo za očekivati od svake iole moralne osobe.

83. Stoga ovim sudskim postupkom, tužiteljica, iznenadnu i tragičnu smrt svog supruga ĐGE, s kojim je ionako bila pred razvodom, a koja smrt je teško pogodila tužene kao njegove sestre i majku, samo nemoralno, sebično i bezobzirno, nastoji iskoristiti za neosnovanu vlastitu imovinsku korist.

84. U tijeku postupka, tuženice svojim podneskom od 07.03.2024. godine navode da tužiteljica uznemirava IV. tuženicu i puštanjem glasne glazbe, kao i da su u predmetu ovog suda br. Pom-1963/2022 saslušani i posljednji svjedoci predloženi po strankama u identičnom predmetu utvrđivanja ništetnosti ugovora, ali koji se odnosi na nekretninu na Pagu te stoga tužene ostaju u cijelosti kod svih ranijih navoda te s ovim putem očituje na iskaze svjedoka RC i NC koji su kumovi tužiteljice te su s istom po vlastitom kazivanju u dobrim odnosima te isključivo od koje crpe sva saznanja o predmetu spora, dok za I-III-će tuženicu čak ne znaju niti imena, a što ukazuje da su njihovi iskazi neuvjerljivi, neistiniti te čak kao supružnika kontradiktorni u mnogim dijelovima iskaza, a osobito u dijelu kada oni različito iskazuju tko je uopće bio vlasnik predmetnih nekretnina, ali da je čak i svjedok DC izjavio:

„Nakon Dražanove smrti tužiteljica i Dražanova majka su bile u nekom srednjem odnosu, odnosno malo su bile u dobrim odnosima, a malo u lošim. ja osobno nisam bio prisutan nikakvom njihovom međusobnom incidentu samo sam čuo da je iz nekog razloga dolazila i policija.“, dok je svjedok HC iskazao da se ne sjeća da bi Dražanovi roditelji pričali da bi bilo koji od njihove djece pomagao oko izgradnje kuće na Pagu, već da su pričali kako I nije bio za školu i nije htio učiti, a zatim nije htio raditi već je mijenjao aute, pa su ga roditelji pomagali, a onda su mu oni i otvorili kafić, te da je ovaj svjedok iskazao da bi on najčešće kod Dražanove majke, a nakon njegove smrti znao zateći njezinu kćer liječnicu.“ 85. Stoga se ističe i prigovor aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenjem ove tužbe, a podredno se napominje i da su svi zakonski nasljednici iza sada pok. ĐGE, sve i da imaju aktivnu legitimaciju za podnošenjem tužbe u ovome predmetu, morali biti sudionici postupka kao nužni suparničari, pa prema navedenom, tuženice ostaju u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda te predlažu da sud zakaže slijedeću raspravu u ovome predmetu te na istoj provede dokaz saslušanjem stranaka.

86. Svojim podneskom od 09.09.2024. godine tuženice dostavljaju su spis nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6360/2018 od 06. rujna 2024. godine, kojom je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju između ovdje IV-to tužene ĐG i tužiteljice, a koja presuda utvrđuje ne samo na izuzetno teške uvjete u kojima živi ĐG, već ukazuje i na nužnost što je moguće žurnijeg donošenja odluke u ovome predmetu, a da bi se I-III-će tuženicama i njihovoj majci ĐG, mogli osigurati mirni i nesmetani uvjeti za život i prebivanje u njihovoj nekretnini na adresi u [adresa]. Naime, u navedenoj presudi je utvrđeno da su odnosi između majke i IV tuženice ĐG te tužiteljice, teško i trajno narušeni te da tužiteljica uvredljivim natpisima unutar kuće teško vrijeđa tuženu ĐG, a time posredno i I-III-će tužene, što zajednički život unutar predmetne kuće naprosto čini neizdržljivim. Navedeno je i utvrđeno između ostalog i na stranici 6 citirane presude, kada je navedeno :

„25. Stoga kada se uzme u obzir cjelokupna obiteljska situacija između stranaka nesporno je da su odnosi između stranaka već dugo teško i trajno narušeni, a tako je bilo još i za života tužiteljičinog sina JC, i to posebno nepodnošljiv odnos između Dražanove supruge LG - snahe od tužiteljice – ovdje I-tužene i tužiteljice koje cijelo vrijeme i žive zajedno u istoj kući na adresi [adresa], iako u odvojenim stanovima, a u stanu sa I-tuženom LG živi i njezina mlt. kćerka GG - II-tužena, a one se sve susreću na zajedničkom stubištu kuće, što dakle znači da njihova faktična zajednica života postoji, te imajući u vidu i loš odnos između III-tužene PG - unuke i tužiteljice, sud smatra da su sukladno odredbi čl. 583. st. 2. i st. 3. ZOO-a ispunjeni uvjeti za raskid ugovora.“

87. Tuženice posebno ponovno napominju da neosnovanost tužbenog zahtjeva i više nego očito proizlazi iz brojnih saslušanih svjedoka (pa i svjedoka koje je predložila sama tužiteljica) u predmetu ovog suda br. Pom-1963/2022 i Općinskog suda u Sesvetama br. Pom-82/2023, koji su saslušani povodom zamolnice Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022, koji predmet se vodi po tužbi ovdje tužiteljice protiv tuženica, a radi utvrđenja ništetnosti ugovora, jer su svi svjedoci praktično potvrdili neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora. Tuženice naglašavaju da se predmet Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022 i predmet ovog suda br. P-9056/2021, vode za istu pravnu stvar odnosno utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, a razlika je samo u odnosu na mjesto darovanih nekretnina, odnosno gdje se one nalaze, pa se za nekretnine na otoku Pagu, predmet vodi kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022, dok se ovaj predmet vodi identično radi utvrđivanja ništenosti predmetnog ugovora, ali za nekretnine u Zagrebu.

88. Tuženice ponovno napominju da su sukladno nalogu predmet Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022, saslušani svi svjedoci predloženi po strankama, u identičnom predmetu utvrđivanja ništetnosti ugovora, ali koji se odnosi, iako na identičan pravni osnov i tužbeni zahtjev, ali za nekretninu na Pagu, dok se u ovome predmetu odnosi na nekretninu u Zagrebu te stoga tužene ostaju u cijelosti kod svih ranijih navoda.

89. Shodno navedenom, tuženice ostaju u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih prigovora i navoda, predlažu da se na slijedećem ročištu, radi ekonomičnosti postupka, pročitaju iskazi svih saslušanih svjedoka po zamolnicama Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022, kao i da se na toj raspravi provede i dokaz saslušanjem stranaka.

90. Podneskom tuženica od 28.02.2025.godine one navode da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-6360/2018 od 06. rujna 2024. godine, kojom je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju između ovdje IV-to tužene ĐG i tužiteljice, a koja presuda utvrđuje ne samo na izuzetno teške uvjete u kojima živi ĐG, već ukazuje i na nužnost što je moguće žurnijeg donošenja odluke u ovome predmetu, a da bi se I-III-će tuženicama i njihovoj majci ĐG, mogli osigurati mirni i nesmetani uvjeti za život i prebivanje u njihovoj nekretnini na adresi u [adresa], da je ista presuda u međuvremenu postala pravomoćna, obzirom da je potvrđena je presudom Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-745/2024-3 od 15.01.2025. godine, koju tuženice dostavljaju u spis. Tuženice navode da je neosnovana tvrdnja tužiteljice o navodno nemoralnom predmetnom ugovoru o darovanju, a što proizlazi i iz pozitivne sudske prakse iz odluke Vrhovnog suda RH (dalje : VSRH) br. Revt-2/2016-2 od 26.04.2017. godine.

91. Tuženice posebno ponovno napominju da neosnovanost tužbenog zahtjeva i više nego očito proizlazi iz brojnih saslušanih svjedoka (pa i svjedoka koje je predložila sama tužiteljica) u predmetu ovog suda br. Pom-1963/2022 i Općinskog suda u Sesvetama br. Pom-82/2023, koji su saslušani povodom zamolnice Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022, koji predmet se vodi po tužbi ovdje tužiteljice protiv tuženica, a radi utvrđenja ništetnosti ugovora. Tuženice navode da su svi svjedoci praktično potvrdili neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora. Napominjemo da se predmet Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022 i predmet ovog suda br. P-9056/2021, vode za istu pravnu stvar odnosno utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, a razlika je samo u odnosu na mjesto darovanih nekretnina odnosno gdje se one nalaze, pa se za nekretnine na otoku Pagu, predmet vodi kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022, dok se ovaj predmet vodi identično radi utvrđivanja ništetnosti predmetnog ugovora, ali za nekretnine u Zagrebu.

92. Tuženice ponovno navode da su sukladno nalogu predmet Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu br. P-1963/2022, saslušani svi svjedoci predloženi po strankama, u identičnom predmetu utvrđivanja ništetnosti ugovora ali koji se odnosi, iako na identičan pravni osnov i tužbeni zahtjev, ali za nekretninu na Pagu, dok se u ovome predmetu odnosi na nekretninu u Zagrebu te stoga tužene ostaju u cijelosti kod svih ranijih navoda.

93. U odnosu na prigovor tužiteljice vezan uz predaju u posjed darovanih nekretnina, tužene ostaju u cijelosti kod svih dosadašnjih navoda te napominju da je i taj prigovor tužene posve pravno neosnovan, a što potvrđuje i pozitivna sudska praksa u presudi VSRH broj Rev-x-107/2017-2 od 09.01.2019. godine, u kojoj je navedeno: „Naime, kod ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka koje žive u obiteljskoj zajednici i zajednički se koriste nekretninama koje su predmet darovanja uvjet prave predaje ispunjen je kada je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovanih nekretnina.

94. Shodno navedenom, tuženice ostaju u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih prigovora i navoda, predlažu odbiti tužiteljicu u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu tuženicama parničnih troškova zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

95. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u spis po strankama dostavljenu dokumentaciju, u dokumentaciju koju je sud na prijedlog stranaka pribavio službenim putem, proveo je dokazi saslušanjem tužiteljice LG osobno kao stranke, saslušanjem I-tuženice IG osobno kao stranke, saslušanjem III-tuženice FG osobno kao stranke, saslušanjem svjedokinje PG, svjedokinja IC, kao i svjedokinja ĐC, pa kako su stranke nakon ovako provedenog postupka izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

95. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti, a kao pod toč. I. izreke ove presude, a zahtjev tuženica za naknadu troškova osnovan kao pod toč. II. izreke ove presude.

96. Sud je iz iskaza tužiteljice LG utvrdio da je rođena 1993. i po zanimanju medicinska sestra, te da je šogorice I-III. tuženica i snahe IV. tužene, udovice brata I- III. tuženica i sina IV. tuženice, utvrdio da ona svojim iskazom potvrđuje i iznosi teze koje je iznijela kako u tužbi, tako i u tijeku ovog parničnog postupka, po kojima je ona zajedno sa sada pok. suprugom vršila renovacije stana u obiteljskoj kući u [adresa] u kojem je živjela sa sada pok. suprugom i njihovom zajedničkom kćeri, gdje živi i sada. Tužiteljica iznosi tezu da su ona i njezin suprug isplatili I-III tuženicu, a sve to umjesto IV-tuženice koja je isto bila dužna učiniti. I-III tuženice su tražile svoj nužni dio od svoje majke što je ovdje IV-tuženica nakon smrti oca I. –III- tuženice i supruga IV-tuženice, a pokojnik je bio i svekar tužiteljice i otac njezina supruga. Navodi da je majka njezinog pokojnog supruga i majka I. –III. tuženice trebala temeljem te isplate trebala postati vlasnica cijele kuće u [adresa] te je trebala majka tuženica sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa suprugom tužiteljice, kao sinom i to je učinjeno, jer je njezin suprug isplatio svoje sestre. Taj ugovor sklopljen između supruga tužiteljice kao davatelja doživotnog uzdržavanja i njegove majke IV-tuženice nije proveden u zemljišnim knjigama, pa je IV-tuženica nakon supruga tužiteljice sklopila niz drugih ugovora sa svojim kćerima kojima ima prenosi vlasništvo na kuću u [adresa], a između ostalog i ugovor o darovanju od 16.10.2020. čiju ništetnost tužiteljica traži da sud utvrdi u ovom postupku. IV-tuženica je predmetnim ugovorom o darovanju raspolagala cijelom kućom, a ugovor o doživotnom uzdržavanju sa suprugom tužiteljice, bio je također za cijelu kuću.

97. Tužiteljica ističe da su I.-III tuženice bile upoznate o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između IV-tuženice i supruga tužiteljice. Prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s mojim suprugom u kući koja je predmet istog ugovora što je [adresa] živio njezin suprug, njihova zajednička kćer i IV-tuženica, majka supruga tužiteljice, a nakon sklapanja istog ugovora živjeli su u kući isti ljudi. Nakon sklapanja ugovora o darovanju od 16.10.2020. doselila je u kuću Ksenija Božina III-tužena zajedno sa svojim suprugom SC te su se nastanili i žive od tamo u potkrovlju kuće. Sada u toj kući žive III-tuženica MC sa suprugom, kćer tužiteljice i podstanari. Tužiteljica opisuje kuću na način da u njoj postoje tri poslovna prostora, od kojih je jedan i cafe bar u posjedu kojeg je tužiteljica, ali koji ne radi jer su tuženice upisane kao vlasnice cijele kuće, pa i poslovnog prostora, a druga dva poslovna prostora iznajmljuju I-III tuženice zajedno.

98. IV- tuženica je do odlaska u dom, što je bilo lani, živjela u prvom katu. Sada na prvom katu žive podstanari, u jednom stambenom prostoru u potkrovlju također žive podstanari, a drugom III-tuženica i njezin suprug, te su I-III tuženice prenamijenile poslovni prostor u prizemlju i tamo stanuju također ljudi kojima je iznajmljeno, što su strani radnici. U jednom proslovnom prostoru su strani radnici, u jednom je cafe bar tužiteljice, kao ona to iskazuje, a u trećem se nalazi kladionica, kojim poslovnim prostorom upravljaju I.-III. tuženice.

99. Tužiteljica tvrdi da nakon sklapanja spornog ugovora o darovanju od 16.10.2020. nisu ušle I.-III. tuženice u posjed nekretnina darovan po IV.-tuženici, osim III- tuženice koja je uselila u jedan stan u potkrovlju zajedno s mužem, dok su I. -II- tuženica nisu doselile nikad, ali umjesto tužiteljice su počele iznajmljivati poslovne prostore u prizemlju koji nisu cafe bar i dolazile su u posjetu mami, odnosno IV- tuženici koja je živjela na prvom katu i dolazile su svakodnevno, a svakako često. 100. Tužiteljica iskazuje da prije sklapanja braka s pokojnim suprugom su on i tužiteljica bili godinu dana u izvanbračnoj zajednici i da su pred kraj njegova života, a tužiteljica nakon njegove smrti nastavili ulaganja u poslovni prostor cafe bara, i pojašnjava sudu da je to trajalo od početka njihova vanbračnog života, a da su ulagali smo i u stan na drugom katu u kojem su živjeli. Pojašnjava sudu da je zatrudnjela početkom njihove vanbračne zajednice, da je čuvala trudnoću zbog komplikacija, a da je bila desna ruka njezinom suprugu vezano uz rad kafića i apartmana na Pagu, te je vodila brigu o podstanarima. To je sve trajalo i za vrijeme dok je čuvala trudnoću i da je formalno bila zaposlena u njihovom kafiću. 101. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da su tuženice pokrenule postupak na iseljenje iz poslovnog prostora cafe bara protiv tužiteljice, a da se za stan više ne sjeća. Tužiteljica iskazuje da je otac njezina supruga umro 2015. godine, te su tužiteljica i njezin pokojni suprug započeli 2016. godine zajedno živjeti u prvom mjesecu 2016., a vjenčali su se krajem 2016. godine. Tužiteljica iskazuje da je njezin suprug izvršio isplatu I.-III. tuženica, odnosno sestara iza smrti pokojnog oca isplatom od jednom u iznosu od 50.000,00 EUR pred javnim bilježnikom na ruke IG, a daljnja isplata IG je bila 2016.godine od prodaje dva stana koji su bili u vlasništvu supruga tužiteljice, a koja je prije toga njezin suprug prenio na svoju majku, što je bila isplata od daljnjeg iznosa oko 50.000,00 IG, te se još naplatila nakon smrti supruga tužiteljice 2024. Ili 2023. od treće nekretnine što je bilo prizemlje dvorišne kuće na adresi [adresa] koja kuća je prodana na javnoj dražbi temeljem ovrhe koju je pokrenula IG, a tužiteljica ne pamti koji iznos je tada bio isplaćen IG. Pojašnjava sudu da je samo IG tražila nužni dio iza smrti svog oca, dok je tužiteljici njezin suprug rekao da su druge dvije sestre, odnosno II. i III- tuženice namirene vezano uz njihova ostavinska prava iza pokojnog oca.

102. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da je nasljednica iza pokojnog oca njezina supruga bila suprugova majka, ovdje IV-tuženica, a da tužiteljici nije poznato da bi njezin suprug zbog sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom vršio bilo kakve isplate svojim sestrama, ali da joj je poznato da su preostale dvije sestre osim IG namirene još za vrijeme života njihova oca darovanjima. 103. Tužiteljica je odgovorila na pitanje punomoćnika svih tuženica da ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između njezina supruga i njegove majke nije raskinut jer je upravo tužiteljica podnijela prijedlog za reviziju.

Na poseban upit pun. tuženika odgovara da nakon smrti mog supruga u kuću u [adresa] je doselila MC zajedno sa suprugom u jedan stan u potkrovlju kuće, ali se ne sjeća koliko je do tog useljenja prošlo nakon smrti mog supruga, te da tamo MC nije živjela s majkom tj. IV-tuženicom IG, ali potvrđuje da je dolazila u posjete majci kao i AG. Tužiteljica navodi da ona ne zna kako su ulazile u kuću ni da li su imale ključ, ali je bilo zvono njihove majke na portafonu. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da je postojao problem vezano uz plaćanje računa za električnu energiju za lokal u kojem se nalazi cafe bar, jer da tužiteljici nisu bili dostavljani računi, odnosno nestajala joj je pošta, zbog čega se vode sporovi.

104. Sud je iz iskaza IG, rođene 1964. po zanimanju knjigovođe, utvrdila da je ona u stan na prvom katu [adresa] gdje je živjela majka doselila dva dana nakon što je njezin brat poginuo, jer je mami bilo jako teško i trebala joj je 24 sata skrb, te je doselila njoj u stan koji je majka koristila. Iskazuje da nije udana, te da je doselila da pomognem mami. Ja sam kod mame imala prijavljeno boravište, a cijelo vrijeme ima prebivalište na [adresa] gdje i sada živi. S mamom je živjela godinu dana od bratove smrti pa nadalje.

105. Sestra MC, ovdje III-tuženica nakon bratove smrti je jako često dolazila mami, jer je tuženica IG radila, pa je netko trebao biti s mamom da ne bude sama i često je i prespavala u maminom stanu gdje je bila i TC, a isto je bilo i sa sestrom AG, ovdje II-tuženicom. Sestra MC doselila je u kuću u [adresa] možda mjesec dana nakon smrti njihova brata zajedno sa svojim suprugom u stan što je stan u potkrovlju kuće, gdje postoji još jedan stan u potkrovlju do ovoga, te od tada cijelo vrijeme živi u tome stanu. IG navodi da je njezin brat poginuo oko 2 godine prije ovdje spornog ugovora o darovanju. Ova tuženica navodi da su oduvijek imale ključeve od haustora, kao i ključeve od maminog stana na prvom katu, odnosno stana na prvom katu u kojem je njihova mama živjela.

106. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da su u maminom stanu bili brojni ključevi, što su bili rezervni ključevi od ostalih stanova i lokala u zgradi, a njima su ti isti ključevi bili dostupni i mogle su slobodno s njima raspolagati te su raspolagali kada je to bilo potrebno zbog nekih podstanara i slično.

107. U odnosu na lokal u kojem se nalazi cafe bar isti ne radi dvije godine i četiri mjeseca, jer su nastali brojni neplaćeni računi za struju, nisu plaćani doprinosi za radnike i slično, te da su protiv nje i njezina dvije sestre podnesena dvije tužbe zbog neplaćenih računa preko 13.000,00 EUR jedna tužba, a druga je na nekih 160,00 EUR. U posjedu tog lokala je bio njezin brat, a nakon njegove smrti tužiteljica, koja je i danas u posjedu tog lokala.

108. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da nije imala saznanja da je njezin brat sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s njihovom majkom, a za to je saznala negdje krajem 2021. i to kada je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari protiv njih. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da nije s majkom razgovarala o raspodjeli imovine i kuće u [adresa], te je samo provedena ostavina iza smrti njezina oca gdje su se njezine sestre i sada pokojni brat odrekli se nasljedstva u korist njihove mame, dok je tuženica IG dobila nužni dio. IG navodi da se ona s mamom dogovorila da će na ime nužnog dijela dobiti 100.000,00 EUR i u vlasništvo dva stana. IG navodi da je ona dobila od mame prvo 50.000,00 EUR, a nakon toga u daljnjem roku od dvije godine trebala je dobiti ostalu imovinu prema njihovom dogovoru, a kako se to nije desilo, podnijela je ovrhu na nekretninama koje su joj bile osiguranje te je tako namirena. Navodi da njezine ostale sestre nisu dobile nikakvu imovinu za tatina života, nego namirene tek kasnije te je svaka od njih dobila po kuću u [adresa].

109. Na posebno pitanje suca što je bila svrha ugovora o darovanju koji je predmet ovog spora odgovara da je bila da rasterete mamu i da se one bave tom imovinom. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je njezina mama dala novac njezinu bratu da joj preda, a to je bilo onih prvih 50.000,00 EUR, jer to njezina mama nije bila fizički u stanju sama, a da je i majka bila prisutna sklapanju sporazuma o podjeli ostavinske imovine kod javnog bilježnika u Ilici čije ime ne pamti, te da su bili prisutni svi nasljednici, kao i da je isplata bila kod javnog bilježnika, ali se više ne sjeća detalja. 110. Na poseban upit pun. tužitelja odgovaram da stanovi koje sam dobila od majke (dva stana) su bili dio tatine ostavinske imovine, a u trenutku kada mi ih je darovala majka glasili su na nju. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da misli da joj je poznato da je njezin brat bio vlasnik tih stanova i da ih je onda prenio na majku, a temeljem uvida u zemljišne knjige. Ti stanovi su prvo glasili na mamu, pa na njezina brata, pa opet na njezinu mamu i ona ih je prenijela na IG.

111. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da joj nije poznato i da ne zna ništa o tome da li je njezin brat iza njihovih roditelja i od njihovih roditelja dobio kakvu imovinu, te odgovara sucu da stan na drugom katu [adresa], kao dio kuće glasi na njih tri sestre, tj. tuženice ovdje I.-III.

112. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da ne zna da li je njezin brat taj stan preuređivao prema svojim potrebama, sjeća se da je nošen namještan po stubištu i to je sve što zna. On je živio u tom stanu na drugom katu od kad se oženio s prvom ženom MG negdje 2008. pa nadalje. Stan je bio uređen za život i namješten novim namještajem, a njezin brat je u istoj kući vodio lokal od 1993. godine koliko pamti, te mislim da tri godine prije smrti, za što odgovara na pitanje suca, njezin brat nije vršio nikakva preuređenja u tom lokalu, a koliko joj je poznato nikakve investicije u taj lokal nisu vršene ni nakon smrti njezina brata.

113. Sud je iz iskaza tuženice FG, rođene 1962. godine, po zanimanju liječnice, utvrdio da ona navodi da je pažljivo slušala iskaz njezine sestre IG, koja je na istom ročištu saslušana pred sudom te se u cijelosti pridružuje njezinim navodima, vezano uz sve izneseno pa tako i u odnosu na okolnost eventualnih ulaganja u stan na drugom katu i cafe bar, jer za to ne zna. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da je isti dan kada je brat poginuo došla kod mame u stan koja je živjela na prvom katu i ostala brinuti o njoj zajedno sa danas saslušanom sestrom, a doselili su se 15.3.2020. godine suprug FG i ona u potkrovlje u jedan od dva stana gdje žive i danas. U svom iskazu potvrđuje navode IG da su njih sve tri sestre imale oduvijek ključeve od haustora kuće u [adresa] i od maminog stana na prvom katu, a dostupni su im bili i svi drugi ključevi ostalih dijelova kuće koji su bili kod mame u stanu.

114. Obzirom da sam ona najstarija od sestara i po zanimanju liječnica bilo je logično da upravo ona bude s mamom, jer je to takav običaj i njezina odluka. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da ja nema spoznaju da bi njezin brat od njihovih roditelja za njihova života ili nakon smrti oca dobio kakvu imovinu, a da za života njezina oca, koliko joj je poznato nije bilo riječi o podjeli imovine u obitelji. Navodi da ona nije znala za ugovor o doživotnom uzdržavanu sklopljen između njezina brata i majke.

115. Sud je iz iskaza svjedokinje PG, rođene 1996. godine, po zanimanju stručnjaka za digitalni marketing, utvrdila da je ona nećakinja I-III-tuženice, unuka IV. tuženice i pokćerka tužiteljice, i navodi da sada njezin pokojni otac imao sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju s ĐG, njezinom bakom, sada IV- tuženicom, i nakon smrti njezina oca koji je bio sin IV-tuženice i suprug tužiteljice oni su htjeli nastaviti izvršavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Pojašnjava sudu da je ona osobno bila spremna preuzeti brigu o baki, ali je bila spriječena u tome. PG navodi da je u više navrata dolazila do kuće u kojoj je baka živjela i zvonila na portafon gdje joj se uvijek javljala žena koja joj je rekla da nema nikoga doma te da ova svjedokinja stvarno ne zna tko je to bio, jer kroz svoj život nije imala odnos s tetama, obzirom da je ona živjela sa svojom mamom, ali ne i s tatom.

116. Prvi kontakt s njezinim tetama, koje su ovdje tuženice, i to sa IG bio je nakon smrti oca svjedokinje, i onda ju je ova teta kontaktirala i pozvala kod njih u kuću, i tamo su tada od obitelji živjele samo baka, tj. IV-tuženica i LG, tj. tužiteljica. 117. Svjedokinja iskazuje da tek kada su krenule parnice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u kuću je doselila FG, III-tuženica sa suprugom i IG je dolazila, ali nije tamo živjela. Napominje da IG do tada nije dolazila u tu kuću, jer je bila u izuzetno lošim odnosima s tatom ove svjedokinje, te je čak njezin, sada bivši suprug podmetnuo njezinom tati bombu, što joj je ispričala sama IG, a to je pričao i cijeli kvart.

118. Tete ove svjedokinje su za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je njezin tata imao sklopljen sa svojom mamom tužile svjedokinju PG, tužiteljicu ovdje, i svjedokinjinu polusestru i svjedokinjinog polubrata.

119. Nakon smrti svjedokinjina oca njezine tete su s bakom IV-tuženicom sklopile novi ugovor o doživotnom uzdržavanju, te sklopljeni darovni ugovor između bake kao darovatelja i mojih tetki kao primatelja darovanja za predmetnu kuću u [adresa]. Nakon smrti djeda bila je ostavina na kojoj se njezina teta IG nije htjela odreći svog dijela nasljeđa u korist svoje majke kao što su učinile njezine ostale tete i moj tata, pa da je zbog toga bio sklopljen porodični dogovor po kojem je njezin tata preuzeo obvezu prema teti IG da ju isplati po ostavini iza njihovog zajedničkog oca po kojem osnovu je svjedokinjin tata teti IG kupio dva stana i to: jedan na Ravnicama, a drugi u Španskom, te joj je dao zabilježbu na poslovnom prostoru u Vardarskoj ulici, koji se nalazi odmah do kuće u [adresa] te je zabilježba bila na visinu od 50.000,00 EUR. Svjedokinjin je otac poginuo prije nego što je uspio njezinoj teti IG isplatiti ovih 50.000,00 EUR za koje je bila učinjena zabilježba te oni ostali bez te nekretnine, jer ih je teta IG zbog nje tužila, a nekretnina je nakon tatine smrti glasila na njegovu udovicu LG, njihovu zajedničku malodobnu kćer, moju polusestru, kao i mog polubrata te na svjedokinju. 120. Svjedokinja navodi da su nakon toga su sve tri sestre odlučile na sebe prepisati i ostalu imovinu, što su učinile darovnim ugovorima te je jedan od tih darovnih ugovora i ovaj koji je predmet spora. Postojala je i kuća na Pagu koja je bila bakina i dedina i to je bilo također raspoređeno darovnim ugovorom koji je sklopila baka sa svojim kćerima, svjedokinjinim tetkama, a kako bi se njih četvoro, koje je već ranije nabrojala maknula iz te imovine.

121. Svjedokinjin otac je jedini za svog života živio u kući sa bakom i brinuo o njoj, a prema mojoj spoznaji, a poznato joj je da su tada FG i AG živjele u [adresa] u dvojnom objektu koji su im poklonili baka i deda, odnosno njihovi roditelji, dok je IG sa svojim zadnjim suprugom živjela na Srebrnjaku.

122. Svjedokinja navodi da ona nije imala posebno topao odnos sa svojim ocem, ali je prvih 20 godina života živjela u istom kvartu u [adresa], te se u tom okruženju sve čulo i znalo, a njezina vjenčana kuma, koja je bila moja prijateljica je radila u baru u kojem je bila konobarica koji je bio naš bar otvoren u [adresa]. Svjedokinja izjavljuje da se ona s ocem nije posebno družila, već je on plaćao alimentaciju, a priče su se širile po kvartu. Svjedokinja navodi da je ona sada dobra s njezinim polubratom, te je dobra i sa polusestrom i pomajkom koja je majka samo njezine polusestre, dok je njezina polubrata rodila druga žena.

123. Svjedokinja izjavljuje da ona nikad nije vidjela ugovor o darovanju koji je predmet spora te za njega ne bi niti znali da ona jedan dan nije slučajno otišla vidjeti što piše u zemljišnim knjigama i tamo je vidjela da kuća u [adresa] više ne glasi na njezinu baku ĐG, već na njezine tri tete.

124. Odgovara na posebno pitanje suca da je njezina teta MC sa svojim mužem doselila u kuću u [adresa] neposredno nakon smrti svjedokinjina oca, te nije prošlo više od par mjeseci od smrti njezina oca i njezina doseljavanja baki, te je baka živjela na 1. katu, na 2. katu je živjela tužiteljica LG s malodobnom kćeri, a iznad njih na najgornjoj etaži je živjela svjedokinjina teta FG s mužem. Svjedokinja izjavljuje da ona dugo nije bila u toj kući i ne zna da li teta FG i njezin muž i dalje žive tamo. Sjeća se da je baka bila pokretna kada je doselila teta FG, što je bilo zadnjih godinu ili malo više. Njezin polubrat je telefonirao baki, ali mu ona nije znala reći u kojem je domu nego samo da je u domu. Baka sada ima 87 godina. 125. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da se u prizemlju kuće u [adresa] uz već spomenuti cafe bar nalaze još dva poslovna prostora u kojem se u jednom od njih nalaze strani radnici, a u drugom kladionica, a na polukatu se nalazi još jedan stan, te na prvom katu još jedan stan uz bakin, kao što se po još jedan stan nalazi na drugom, kao i na zadnjoj etaži, te su se ti svi stanovi iznajmljivali, ali ne zna da li se to čini i danas.

126. Svjedokinja na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je njezin otac uredio cafe bar i prostor do njega koji je bio jedan mali restoran te je cafe bar izrenovirao netom prije smrti, a mali restoran do njega par godina prije. Svjedokinja ne zna da li je renovacija vršena za vrijeme trajanja braka njezina oca i tužiteljice, iako je svjedokinjin otac konstantno ulagao u ta dva poslovna prostora u [adresa], a koliko pamti njezin otac je bio s tužiteljicom oko pola godine prije nego što su se vjenčali, a zna da je ulagao i u nekretninu na Pagu, jer je tamo godinama držao restoran, te je u dijelu tog prostora držao svoje radnike, a dio iznajmljivao turistima, te ne može točno reći koliko je dugo to trajalo i kada je to bilo.

127. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da joj je poznato da je tužiteljica nakon očeve smrti renovirala stan u kojem su živjeli i prije njegove smrti i to na način da je promijenila kuhinju, spavaću sobu te je napravila sobu djetetu, pojašnjava da je uredila sobu u dječju.

128. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je njezin otac posjedovao cafe bar i mali restoran do njega, a nakon njegove smrti obrt preuzela tužiteljica, tj. nastavila raditi s tim obrtom, te nakon tatine smrti nastavila živjeti u stanu na 2. katu u kojem je živjela i s njezinim ocem.

129. Na poseban upit pun. tužitelja odgovaram da prema njezinoj spoznaji tuženice tj. njezine tete i baka nisu nakon tatine smrti koristile stan na 2. katu, kao niti ova dva poslovna prostora u prizemlju, kao niti prije tatine smrti.

130. Na poseban upit pun. tuženika odgovaram da pretpostavljam da su moje tete iznajmile predmetne poslovne prostore u [adresa], obzirom da cijela kuća glasi na njih.

131. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da se ne sjeća da je vidjela rješenje o nasljeđivanju iza njezinog pokojnog dede, ali zna da je nasljednik bila njezina baka ĐG, te da ona ne misli da je njezin pokojni otac trebao isplatiti njezinu tetu IG nakon smrti svjedokinjina dede i oca njezina oca, ali znaa da je to njezin otac učinio kako bi on kasnije temeljem ugovora o doživotnom koji je sklopio s majkom ĐG osigurao si da stekne kuću u [adresa] u [adresa], kuću na Pagu i jedno zemljište na Murteru, te BMW kabriolet koji je glasio na njezinu baku, a koja nikad nije imala vozačku dozvolu, u cijelosti u vlasništvo. U samom ugovoru o doživotnom navedena obveza svjedokinjina oca za isplatom tete IG nije bila navedena, a sama svjedokinja navodi da ona nikada nije bila u kući na Pagu, ali zna gdje se nalazi. Iz [adresa] je odselila 2020. godine kada se udala, a što je bilo nakon smrti njezina oca.

132. Sud je dozvolio punomoćniku tuženika predočenje iskaza PG sa zamolbenog saslušanja kod Općinskog suda u Sesvetama od dana 20. rujna 2023. U predmetu Pom-82/2023-2 za Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, a koji u preslici prileži spisu na listu 373 i 374 vezano uz prvi odlomak zabilježen od iskaza PG, te čita početak iskaza PG gdje ona na navedenom zapisniku opisuje svoj odnos sa sada pokojnim ocem i ostalim strankama u postupku pa danas navodi da je to netočna interpretacija onog što je ona kod zamolbenog saslušanja izjavila sudu i da ne smatra potrebnim da objašnjava bilo kome kada je s ocem razmijenila koju poruku. Na izričito pitanje suda odgovaram da sud prilikom donošenja svoje odluke treba voditi računa o iskazu koji je ovaj dan iznijela i svaki put prije toga, osim na zapisniku koji je danas ponovno citiran.

Na poseban upit pun. tuženika odgovara da po njezinom saznanju spor za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju između njezina oca i bake još nije okončan, jer su podnijeli zahtjev za reviziju, a pravomoćnom odlukom je usvojen zahtjev za raskid ovog ugovora. Svjedokinja PG navodi kako ona smatra da je baka nezakonito sklopila ugovor o darovanju s njezinim tetama, jer je još uvijek postojao ugovor o doživotnom uzdržavanju koje je baka sklopila s tatom za iste nekretnine, a nakon toga i sa kćerima prije darovanja, a nakon toga i još i ugovor o darovanju, pa smatra da time ugovor o darovanju ne može biti pravno valjan, obzirom da je baka višestruko raspolagala istim nekretninama na različite načine.

133. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je njezin otac svoju imovinu pisao na svoju majku, kao npr. BMW kabriolet, pa motor prije toga i slično, jer je njezin otac imao puno žena, pa se bojao da će neka od njih pokazati interes za njegovu imovinu. 134. Sud je iz iskaza svjedokinje IC, koja je nesrodna sa svim strankama utvrdio da navodi da je ona 13 godina radila u kafiću u vlasništvu sada pokojnog VC i 4 godine kao zaposlenica u istom kafiću kod tužiteljice LG. Ona ne zna ništa o periodu kada je umro otac VC, jer tada nije radila za njega, jer je on tada otvorio jedan drugi kafić u koji je svjedokinja privremeno otišla raditi gdje je bila oko godinu dana, nakon čega se ponovno vratila raditi u [adresa]. Poznato joj je da je VC bio u dobrim odnosima sa svojom mamom, ali joj ništa nije poznato o tome da bi oni imali kakve dogovore vezano uz imovinu, na što odgovara na izričito pitanje raspravnog suca.

135. Poznato joj je da između tužiteljice i njezine svekrve nisu bili dobri odnosi od samog početka, a posebno nakon smrti VC, ali svjedokinja ne zna zašto. U kući su živjeli Draženova mama, VC u svom stanu što je bio kat iznad mame, te je živjela i tužiteljica suprugom VC u stanu u kojem je on prije živio sam. Nakon pogibije VC tužiteljica je nastavila živjeti u stanu u kojem je živjela s VC, zajedno s njihovom maloljetnom kćeri. U stanu u kojem je živjela i prije Draženove smrti nastavila je živjeti njegova mama, a ubrzo nakon njegove smrti doselila je i Draženova sestra FG, za njenog supruga ne zna, a nju sam viđala najviše, jer ĐG više nije mogla sama živjeti. Vezano uz doseljavanje FG svjedokinja navodi sudu da se radilo o mjesecima nakon Draženove smrti kada je ona doselila u [adresa] jer gospođa ĐG više stvarno nije mogla biti sama. Ne zna gdje je gospođa FG živjela u [adresa]. Nakon smrti sina, gospođi ĐG zdravlje se počelo pogoršavati pa se doselila FG, a sve su dolazile kod nje, jer je trebalo paziti kako baka uzima lijekove, kuhati joj i slično. 136. Svjedokinja IC izjavljuje da ona nije ulazila u kuću, ali da je vidjela kćeri ĐG kako dolaze u kuću i kako izvode svoju mamu u šetnju, pa je tada s njima razgovarala.

137. Nakon smrti KC njegova supruga LG je vodila kafić, a da je iz kafića otišla 14.09.2022. godine, i nakon toga ne zna što je bilo s kafićem. Navodi da je ona skoro više od pola života provela radeći u kafiću obitelji KC i živi u kvartu te je u dobrim odnosima sa svima njima. Na izričito pitanje raspravnog suca odgovara da ona nije vjenčana kuma svjedokinje (ŠC) koju je danas prije nje saslušao sud. Uz svjedokinju IC su u kafiću radili još neki ljudi koji su bili u prolazu, a ne stalno, a svjedokinja iskazuje da ne zna ništa o imovinskim odnosima LG. Na poseban upit raspravnog suca odgovara da sestre i mama pokojnog KC nisu dolazile u kafić u kojem je ova svjedokinja bila konobarica tolike godine niti za vrijeme njegova života niti nakon smrti, već su samo znale ponekad popiti kavu, ali ništa drugo.

138. Na poseban upit raspravnog suca odgovara da je VC za vrijeme života vodio predmetni kafić u [adresa], a nakon njegove smrti je vođenje kafića preuzela LG kao privremeni poslovođa kako je to svjedokinja shvatila. 139. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je VC imao dobar odnos sa svim svojim sestrama i normalno s njima pričao i lijepo o njima govorio, pa i o sestri IG za koju me pita punomoćnik, te joj pokojnik nije nikad spominjao nikakvu isplatu sestri IG. Svjedokinja odgovara da smatra da je VC dobro živio od kafića. Zna da VC nije ulagao za svog života niti u stan u kojem je živio niti u kafić na [adresa]. Poznato joj je da je samo bio uređivan wc u predmetnom kafiću, negdje oko početka korone, odnosno nešto prije toga, a to je bila neka kombinacija s A od kojih su kupovali kavu. U to vrijeme je privremeni poslovođa bila LG, a svjedokinji nije poznato tko je bio vlasnik tog prostora, a svjedokinja misli da je vlasnik tog kafića bio VC, iako je uređenje wc-a bilo nakon njegove smrti.

140. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da je ona sama vidjela iz frizerskog salona koji se nalazi preko puta kuće u [adresa], a gdje ide na friziranje 2-3 tjedno kako sestre VC same otključavaju kuću u [adresa], a to je bilo nakon smrti VC, a prije su Draženove sestre samo dolazile u posjetu baki jer je ona bila dobro i mogla se brinuti o sebi.

141. Sud je iz iskaza svjedokinje ĐC čiji je suprug brat IV-tužene, utvrdio da je ona rođena 1951. godine, nesrodna strankama, te da izjavljuje je ona izjavljuje da joj je predmet spora poznat zbog toga što se često posjećivala s ĐG i često su se družile. Napominje da se pred svjedokinjom nije nikada pričalo o svojim međusobnim imovinskim odnosima. Poznato je svjedokinji samo kakav je bio njihov odnos kada je LG kao snaha ušla u njihovu kuću. U početku su njihovi međusobni odnosi bili dobri, da bi se pogoršali kada se Miličin sin VC sada pokojni počeo svađati sa svojom ženom LG. Kada je VC poginuo njegova majka ĐG tražila je od LG snahe da se brine o njoj, što je LG odbila jer je rekla da je ona premlada da na sebe preuzme takvu obavezu na sebe. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da kuća na adresi [adresa] je obiteljska kuća, velika s više stanova koje je njezina šogorica ĐG iznajmljivala te je ona cijelo vrijeme živjela na prvom katu, a VC je sa ženom živio na etaži iznad, na drugom katu u jednom od stanova.

142. Na poseban upit raspravnog suca svjedokinja odgovara da u trenutku Draženove smrti i neposredno nakon toga u kući je živjela ĐG na prvom katu i Draženova udovica LG na drugom katu, dok su svi ostali stanovi bili iznajmljeni, a iznajmljivala ih je ĐG te je ona primala prihode od stanova te od poslovnih prostora u istoj zgradi.

143. Nakon Draženove smrti uselila se jedna Miličina kćer koja je liječnica kako bi pomagala mami, što je MC te se uselila u jedna ranije iznajmljeni stan u potkrovlju te je tamo živjela s mužem. Ne zna točno kada je uselila, ali misli jedno pola godine nakon Draženove smrti. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je u zgradi na ranije navedenoj adresi [adresa] postojala su dva poslovna prostora te je u jednom bila kladionica,a u drugom diskont pića. To je iznajmljivala ĐG. U sklopu zgrade je postojao i treći poslovni prostor u kojem je bio smješten kafić u kojem je radio VC u kojem je radio VC dok je bio živ, a nakon njegove smrti je neko vrijeme vodila taj kafić njegova udovica LG, a sada je zatvoren. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da sada u toj kući živi i dalje LG u stanu na drugom katu, dok je šogorica svjedokinje ĐG u domu, dok je njezin stan na prvom katu iznajmljen.

144. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da se ona često posjećivala s ĐG, dok je VC još bio živ, a još češće nakon njegove smrti, te da je posjećivala ĐG, a i ona je posjećivala svjedokinju javnim prijevozom ili je svjedokinjin sin znao otići po nju. Često je ĐG išla na groblje VC na grob, a zakopan je na groblju koje je blizu kuće svjedokinje.

145. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da joj je šogorica rekla da je LG po hodniku obiteljske kuće velikim slovima pisala prostote i tekst "To je moja kuća" i zna da je šogorica zvala policiju, a ostalo ne zna o odnosu između tužiteljice i tuženica. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da je svjedokinji rekla ĐG rekla da prima najamninu od stanova i poslovnih prostora, a kako i ja iznajmljujem prostore tako smo iznajmljivale iskustva. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da u kuću VC dok je bio živ nije ulagao ništa, a moguće da je kupio neki stolac ili drugi namještaj za kafić koji je iznajmljivao. On je imao svoje nekretnine koje su nasljednici podijelili nakon njegove smrti. Odgovara da joj nije poznato ništa o tome da bi između stranaka ovog spora i VC postojao međusobno kakav spor nakon smrti oca VC i prve tri tuženice.

146. Poznato su obiteljsku kuću u [adresa] gradili šogorica ĐG i sada njezin pokojni muž. Poznato je svjedokinji da su Miličine kćeri oduvijek imale ključeve te kuće, kao i kuće na Pagu te da su dolazile u te nekretnine i kada je ĐG bila tamo i kada nije bila tamo. Milicine kćeri imale ključeve od haustora i od maminog stana u [adresa], a čak i ja imam te ključeve.

147. Na poseban upit pun. tužitelja svjedokinja odgovara da zna da su u posjedu ključeva kćeri ĐG, jer su dolazile u kuću u [adresa] čistiti kada je i svjedokinja znala doći, a ĐG je bila na Pagu.

148. Sud je utvrdio da tužiteljica u svom iskazu ponavlja svoje navode iz same tužbe i tijeka postupka vezano uz navodna ulaganja tužiteljice i njezina pok. supruga i to u u stan u kojem živi tužiteljica i sada u [adresa], u Caffe bar na istoj adresi, kao i nekretnini na Pagu, te i da je neosnovana tužba za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio njezin suprug s IV. tuženicom, te ističe da je ništetan ugovor o darovanju vezano uz predmet spora između s jedne strane IV-tuženice kao darodavca i I-III. tuženice kao daroprimaca. Nadalje, sud je utvrdio da tužiteljica ustraje kod svoje tvrdnje da je njezin suprug isplatio svoju sestru IG, te da nekretnine koje su predmet ovog spora u ½ dijela čine bračnu stečevinu tužiteljice. 149. U većem dijelu je svjedokinja, PG u svom iskazu podržala iskaz tužiteljice, iako iz samog iskaza PG, kćerke sada pok. AGE, jasno i nedvosmisleno proizlazi da s istim nije imala bliži odnos, da je živjela s majkom, dok joj je otac, suprug tužiteljice, brat I-III. tuženice i sin IV. tuženice, plaćao alimentaciju. Iz takvog odnosa s ocem i nikakvog odnosa s bilo kojim drugim članom te obitelji, sama svjedokinja nije mogla imati neposrednih i preciznih spoznaja o odnosima između stranaka ovog postupka, ulaganjima tužiteljice i supruga, te načina podjele ostavinske mirovine iza njezina djeda, već samo iza oca. Ova svjedokinja nije bila u mogućnosti imati neposredne spoznaje o vlasničko-pravnim i imovinsko-pravnim odnosima između stranaka ovog spora, kao niti o događanjima prije smrti njezina oca, a supruga tužiteljice. Nadalje, sud je utvrdio da ova svjedokinja ima interes za uspjeh u parnici vezano uz raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a za koji je sud utvrdio da je u parnici vođenoj pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-6360/2018 presuđeno da se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. lipnja 2018. godine zaključen između ĐG kao primateljice uzdržavanja i pravnog prednika I-IV tuženika u toj pravnoj stvari, pa tako i tužiteljice i svjedokinje PG, iza pok. LGE kao davatelja uzdržavanja ovjerenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama pod br. 160 R2-739/2018. godine. Sud je utvrdio da je ova presuda poslovni broj P-6360/2018-59 od dana 06.09.2024. postala pravomoćna, jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku Gž.745/2024-3 od dana 15.01.2024., dok je prijedlog za dopuštenje revizije u toj pravnoj stvari odbačen odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-2460/2025-2.

150. Treba napomenuti da su saslušane tuženice sukladno iskazivale o tome da suprug tužiteljice, za svog života nije vršio ulaganja u predmetni prostor nekretnina u Zagrebu, obuhvaćenih ovom tužbom, kao i onih na Pagu, za koje je također vođen spor pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Pagu, gdje je sud odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju, te utvrđenjem da je uknjižba u zemljišnim knjigama tamo obuhvaćenih nekretnina na Pagu pravno nevaljane, kao i da je tužiteljica LG u ½ dijela na osnovi bračne stečevine suvlasnica na tamo obuhvaćenim nekretninama i dr. 151. Sud je temeljem stanja spisa, iskaza saslušanih tuženica kao i svjedoka u ovoj pojedinačnoj parnici utvrdio da tuženice i svjedoci potvrđuju stanje koje proizlazi iz dokumentacije, a koje ukazuje da niti tužiteljica niti njezin suprug nisu imali novčana sredstva kojima bi mogli vršiti bilo kakve novčane značajnije isplate, pa niti ulaganja, a sve kako to netočno i neosnovano tvrdi tužiteljica u ovoj pravnoj stvari. 152. Nadalje doći živjeti kod nekog, tko nije također gradio tu nekretninu (i u Zagrebu i na Pagu), već su istu izgradili roditelji pok. supruga tužiteljice, ne može biti osnov stjecanja suvlasništva temeljem bračne stečevine na istim nekretninama, biti u izvanbračnoj i bračnoj zajednici, ne znači steći stjecanje takvog suvlasništva, a kupnja novog namještaja ili sl. nisu također osnov za stjecanje suvlasništva temeljem bračne stečevine, već eventualno osnov za imovinsko pravni zahtjev, tj. potraživanje određene novčane isplate, ako je i to osnovano.

153. Tužiteljica nije dokazala da tuženice od I-III. nisu bile u posjedu predmetne nekretnine obuhvaćene ovom parnicom, već su tuženice dokazale da su bile u posjedu ključeva iste nekretnine i slobodno se u njoj kretale i vršile potrebne poslove i održavanja koja su bile potrebna za vrijeme života tamo oba roditelja, a nakon smrti oca, i za života majke, bila ona fizički prisutna ili ne.

154. Tužiteljica nije prema utvrđenju ovog suda temeljem cjelokupno provedenog postupka uspjela dokazati da predmetni ugovor o darovanju, obzirom na konkretnu situaciju ne bi ima zakonom propisanu formu, kao i da tuženice od I-III. ne bi faktički koristile i bile u posjedu predmetne nekretnine i prije samog sklapanja ugovora o darovanju.

155. To što su tužiteljica i njezin sada pok. suprug koristili ugostiteljski objekt na adresi [adresa], ne znači da su uređenjem WC-a stekli vlasništvo ili suvlasništvu na njemu, a evidentno je da tužiteljica nije uredno izvršavala svoje obveze spram podmirenja komunalnih usluga, zbog čega je nastao problem i teret za tuženice kao vlasnice. Točna je i tvrdnja tuženica da je valjanost ugovora o darovanju potvrđena njegovom provedbom u zemljišnim knjigama.

156. Sud je utvrdio da je nekretnine obuhvaćene ovom parnicom stekla IV-tuženica zajedno sa svojim sada pok. suprugom, te da iste nisu nikada bile niti vlasništvo pok. supruga tužiteljice (njihovog sina), niti tako bračna stečevina tužiteljice.

157. Iz utvrđenja da ne postoji niti jedan razlog propisan za ništetnost ugovora o darovanju, da bi isti bio nemoralan, nezakonit, sklopljen iz neprimjerenih nemoralnih pobuda i sl. te da tuženice ne bi bile u posjedu predmetnih nekretnina kada su sklapale ugovor o darovanju s njihovom majkom, ovdje IV. tuženicom, te kako je sud utvrdio da nekretnina iz toč. II. petita tužbenog zahtjeva nije bračna stečevina tužiteljice u bilo kojem omjeru, pa tako niti u ½ kako ona to tvrdi i traži da se presudi, to je sud utvrdio neosnovanim i ostale dijelove njezina tužbenog zahtjeva i petita tužbe.

158. Iskaz ovdje saslušanih tuženica međusobno podudaran je potvrđen spisu priležećoj dokumentaciji i iskazima saslušanih svjedokinja u ovoj parnici, osim pokćerke tužiteljice, koje potvrđuju način i vrijeme kada su se saslušane tuženice doselile k mami, te da su sve tri šogorice tužiteljce bile u posjedu predmetnih nekretnina oduvijek, još i za života i njihova oca, te je sud u smislu odredbe čl. 479 st. 1 i čl. 482 sve ZOO-a, sud je utvrdio da su ispunjeni svi uvjeti za valjanost spornog ugovora o darovanju iz toč. I. petita tužbenog zahtjeva, te da je posljedično tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti. O imovinsko pravnim odnosima stranaka, precizno ne zna niti jedna saslušanja svjedokinja, dok je pokćerka tužiteljice "slučajno" izvršila uvid u zemljišne knjige. Iskaz saslušanih tuženica te svjedokinja IC i ĐC sud prihvaća kao istinite jer su dani međusobno u bitno sukladno, potvrđuju posjed svih tuženica na predmetnoj nekretnini obuhvaćenoj ovom parnicom, izostanak ulaganja u nekretnine koje bi se imao smatrati načinom stjecanja bračne stečevine i vlasništva, a treba napomenuti da tuženice protiv ovdje tužiteljice vode spor radi predaje u posjed i povrata nekretnina koje tužiteljica koristi.

159. Treba napomenuti da prigovor nedostatka aktivne legtimacije tužiteljice nije osnovan, jer prema ZOO-u svaka zainteresirana osoba ima pravo istači ništetnost, a na ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti.

160. Potrebno je posebno naglasiti da ovdje za tužiteljicu sporni Ugovor o darovanju niti po jednom osnovu ne može se utvrditi ništetnim. Na osnovi spisu priležeće dokumentacije i personalnih dokaza provedenih u ovoj parnici neposredno dostatno je utvrđeno činjenično stanje za odluku suda kao u izreci ove presude, čak i bez iskaza koje su i drugi svjedoci dali u postupcima koji se vode i koji su se vodili između istih stranaka.

161. Odluka suda o stopi zatezne kamate donesena je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. II. izreke ove presude.

162. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja četiri tuženice po istom punomoćniku koji je odvjetnik, te troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, uz naznaku da je sud na prigovor tuženika odredio VPS od ranijih 800.000,00 kn što je sada 106.178,25 EUR.

161. Trošak je određen na slijedeći način: odgovor na tužbu, ročište 03.03.2022., podnesak 10.11.2022., podnesak 21.12.2022., podnesak 07.12.2023., podnesak 07.03.2024., podnesak 09.09.2024., podnesak 04.02.2025., podnesak 28.02.2025., podnesak 03.06.2025., ročište 01.10.2025., ročište 12.11.2025., podnesak 06.02.2026., ročište 09.02.2026. – što je ukupno 11200 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 22.400,00 EUR, što je valjalo uvećati za 30% zbog zastupanja ukupno četiri tuženice po istom odvjetniku punomoćniku što je iznos od 6.720,00 EUR, i čini zbir od 29.120,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 7.280,00 EUR, te čini zbir od 36.400,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 119,45 EUR, što čini ukupan trošak tuženika u ovoj parnici u iznosu od 36.519,45 EUR i dosuđen je tuženicima kao pod toč. II. izreke ove presude.

162. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 26. ožujka 2026. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

163. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26.ožujka 2026.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu od 663,61 EUR

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte