Poslovni broj: P-4421/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Stipanki Mandac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Strukan, Delić, Mandac, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz [adresa], zastupana po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 7.957,61 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- na iznos od 39,74 € s kta od 13.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 120,59 € s kta od 13.1.2010. g. do isplate,

- na iznos od 136,89 € s kta od 13.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 136,89 € s kta od 13.3.2010. g. do isplate,

- na iznos od 175,26 € s kta od 8.4.2010. g. do isplate,

- na iznos od 206,56 € s kta od 14.5.2010. g. do isplate,

- na iznos od 252,83 € s kta od 5.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 247,98 € s kta od 7.8.2010. g. do isplate,

- na iznos od 352,98 € s kta od 23.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 352,98 € s kta od 23.9.2010. g. do isplate,

- na iznos od 406,77 € s kta od 7.4.2011. g. do isplate,

- na iznos od 464,86 € s kta od 7.5.2011. g. do isplate,

- na iznos od 585,31 € s kta od 8.6.2011. g. do isplate,

- na iznos od 574,63 € s kta od 7.7.2011. g. do isplate,

- na iznos od 898,70 € s kta od 10.8.2011. g. do isplate,

- na iznos od 643,49 € s kta od 21.9.2011. g. do isplate,

- na iznos od 581,45 € s kta od 15.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 575,44 € s kta od 16.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 585,42 € s kta od 16.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 618,84 € s kta od 21.12.2011. g. do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. iz [adresa], OIB: 92963223473 prema tužitelju JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova manje plaćenih iznosa temeljem promjene valutne klauzule u iznosu glavnicu od 1.184,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose:

- na iznos od 9,54 € s kta od 10.11.2006. do isplate,

- na iznos od 17,01 € s kta od 06.01.2006. do isplate,

- na iznos od 41,21 € s kta od 26.02.2007. do isplate,

- na iznos od 12,65 € s kta od 06.03.2007. do isplate,

- na iznos od 30,50 € s kta od 06.04.2007. do isplate,

- na iznos od 64,56 € s kta od 06.05.2007. do isplate,

- na iznos od 70,09 € s kta od 06.06.2007. do isplate,

- na iznos od 83,78 € s kta od 11.07.2007. do isplate,

- na iznos od 75,35 € s kta od 06.08.2007. do isplate,

- na iznos od 70,89 € s kta od 06.09.2007. do isplate,

- na iznos od 92,36 € s kta od 11.10.2007. do isplate,

- na iznos od 86,21 € s kta od 06.11.2007. do isplate,

- na iznos od 66,90 € s kta od 06.12.2007. do isplate,

- na iznos od 55,96 € s kta od 06.01.2008. do isplate,

- na iznos od 60,09 € s kta od 06.02.2008. do isplate,

- na iznos od 6,86 € s kta od 07.03.2008. do isplate,

- na iznos od 10,43 € s kta od 06.04.2008. do isplate,

- na iznos od 52,59 € s kta od 09.05.2008. do isplate,

- na iznos od 52,10 € s kta od 06.06.2008. do isplate,

- na iznos od 60,50 € s kta od 10.07.2008. do isplate,

- na iznos od 76,37 € s kta od 06.08.2008. do isplate,

- na iznos od 50,72 € s kta od 12.09.2008. do isplate,

- na iznos od 34,20 € s kta od 06.10.2008. do isplate,

- na iznos od 3,65 € s kta od 10.12.2008. do isplate,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, [adresa] naknaditi tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 1.825,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.03.2026.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 3207029082/06, kreditna partija: 7103220768 od 07.08.2006., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 158.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 4,50% godišnje.

2. U predmetnom Ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

3. Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4. Predmetni kredit tužitelj je otplatio, te svojim tužbenim zahtjevom, a nakon provedenog vještačenja tužitelj traži preplatu iznosa temeljem valute koje je učinio tijekom otplate kredita.

5. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom koji je uređen podneskom od 29.04.2025.g. potražuje razliku temeljem preplate anuiteta zbog tečajnih razlika u iznosu glavnice od 7.957,61 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana plaćanja uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

6. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od CHF 158.000,00 u iznosu kunske protuvrijednosti obračunato prema tečaju HNB-a na dan isplate kredita u tečaj s rokom otplate od 5 godina u 60 anuiteta.

7. Nije sporno niti da je Ugovorom o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,50% i da je ista promjenjiva. Nije sporno ni da su odredbama Ugovora o kreditu glavnica kao i kamate vezane za valutnu klauzulu, odnosno da se tečaj izračunava prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita.

8. Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

9. U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

10. Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

11. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine navodeći da su zastarjeli svi iznosi koji su dospjeli prije 29.05.2018. Osporava tijek zateznih kamata, te navodi da je tužitelj tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i uspjeha iste pred VTS RH istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih ugovornih odredaba, pa slijedom toga kamate ne mogu početi teći prije nego što je podnesena tužba u ovom predmetu. Osporava tužitelju svojstvo potrošača navodeći da je teret dokaza na tužitelju da je predmetni kredit potrošački kredit, a iz razloga što je tužitelj direktor društva T i A d.o.o., dakle poduzetnik koji je zasigurno upoznat s pojmom valutna klauzula.

12. Također ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

13. Nadalje, tuženik u podnesku od 18.09.2024.g. (list 173-177), te potom u podnesku od 23.09.2025. (list 221-223) ističe prigovor radi prebijanja i to u iznosu od 1.184,61 € s osnova manje plaćenog od strane tužitelja zbog tečajnih razlika, a sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

14. Predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prebijanje tuženikove tražbine s tražbinom tužitelja.

15. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja po tuženiku tužitelj ističe prigovor zastare prijebojnog zahtjeva tuženika spram tužitelja, te navodi da tužitelj nije dužan tuženiku platiti iznose koje je manje platio s osnova nižeg tečaja i manje kamate, jer tužitelj niti je nepošteni stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižem tečaju od početnog, čime nema temelja za umanjivanje njegove tražbine.

16. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 07.08.2006.g. (list 42-52 spisa), zk. izvadak (list 47-48), izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list 49-50), potvrda (solemnizacija) (list 52), pročitan je otplatni plan kredita (list 53-55), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 56), prijepis uplata (list 57-62), pročitan je nalaz i mišljenje financijskog vještaka sačinjen za potrebe predmeta P-5765/19 (list 74-96), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku CENTRU ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. (list 190-196), na primjedbe tužitelja pisano su se očitovale vještakinje (list 205 spisa), te saslušan je tužitelj kao stranka (list 242-243 spisa).

17. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

18. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu dana 07.08.2006.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 158.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a kamatna stopa je ugovorena od 4,50 %, a te kamate su uključene u anuitete.

20. Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

21. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

22. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je, je li tužitelj potrošač i prijeporno je jesu li sve uplate učinjene po tužitelju.

23. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

24. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014.g.

25. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

26. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

27. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

28. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

29. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

30. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

31. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

32. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

33. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

34. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

35. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

36. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

37. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

38. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

39. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

40. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

41. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 8. Ugovora o kreditu.

42. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

43. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

44. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

45. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

46. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

47. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 L i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

48. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

49. Kako je pravomoćna presuda VTS-a Pž-6632/17 donesena 14.06.2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena dana 01.06.2023., to nije nastupila zastara tražbine jer je zastara za traženje preplate temeljem valutne klauzule nastupila 14.06.2023.

50. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja od 18.09.2024.g. i 23.09.2025. kojim tuženik traži da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja i to s osnova preplate temeljem valutne klauzule u iznosu glavnice od 1.184,62 €, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate valja istaći da se radi o neosnovanom prigovoru radi prebijanja.

51. Za isticanje procesnog prigovora radi prebijanja potrebno je da se radi o istovrsnim, dospjelim i uzajamnim tražbinama koje ne smiju biti zastarjele.

52. Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu stipulirana u korist banaka, već samo u korist potrošača, pa kako je tražbina tuženika u cijelosti zastarjela 2013.g., to se ne može staviti u prijeboj zastarjela tražbina obzirom da tužitelj ističe prigovor zastare.

53. Tuženik prema tužitelju nema tražbinu koja bi bila istovrsna, dospjela i uzajamna jer tužitelj niti je nepošten stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižoj kamatnoj stopi da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina, pa je istaknuti prigovor radi prebijanja neosnovan, a tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji radi čega je sud odlučio kao u toč. II. izreke presude.

54. U odnosu na istaknuti prigovor po tuženiku nedostatka aktivne legitimacije, jer da sve uplate po kreditu nisu izvršene po tužitelju, pregledom uplata po predmetnom kreditu sud nije našao niti jednu jedinu uplatu koja bi ukazivala da anuiteti nisu plaćeni po tužitelju.

55. Također ovaj sud navodi da u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije da je isti u potpunosti neosnovan. Pri tome se ovaj sud poziva na odluke Ustavnog suda RH broj U-III-5101/21 i čitav niz drugih odluka koje su donesene dana 07.06.2023. gdje je Ustavni sud odbacio ustavne tužbe između ostaloga i Zagrebačke banke d.d., te je u tim svojim ustavnim odlukama naveo:

"Nadalje, u nekim predmetima u kojima su doista postojali dokazi da su treće osobe, različite od korisnika kredita, otplaćivale neke anuitete (kao što su članovi obitelji, bračni drugovi, sudužnici i dr.), sudovi su odgovorili da time korisnici kredita nisu izgubili aktivnu legitimaciju u smislu članka 1111. ZOO-a zahtijevati povrat stečenog bez osnove jer su te treće osobe, u skladu s člankom 161. ZOO-a platile dug u ime i za račun korisnika kredita, što je podnositeljica prihvatila kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita. Objasnili su da time nije došlo do ugovorne ili zakonske subrogacije uplatitelja u položaj korisnika kredita, te da interni odnos između korisnika kredita i uplatitelja (u smislu eventualnih regresa) podnositeljicu ne oslobađa od (ne umanjuje njezinu obvezu) utvrđenu presudama u kolektivnom sporu, odnosno ovdje osporenim presudama."

56. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača valja navesti da taj prigovor nije osnovan, a iz razloga što je iz Ugovora o kreditu u čl. 6. jasno razvidno da je namjena kredita kupnja stana te je time tužitelj dokazao svoj status potrošača jer kupnja stana nije poslovanje, niti poduzetništvo.

57. Suprotno tvrdnjama tuženika da je teret dokaza na tužitelju da dokaže da je potrošač valja navesti da je teret dokaza upravo na tuženiku dokazati da tužitelj nije bio u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu potrošač već da je bio trgovac. O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.g. u kojoj je navedeno:

"Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."

58. U odnosu na negativne razlike valja navesti da je neosnovan je istaknuti prigovor tuženika da se od tražbine tužitelja trebaju oduzeti iznosi koje je tužitelja manje platio zato što je tečaj CHF-a odnosno kamata bila niža jer tužitelj nije ništa stekao plaćajući manje iznose anuiteta zbog nižeg tečaja jer nije tužitelj bio taj koji je formirao ugovorne odredbe i način otplate kredita.

59. O ovome je zauzeo stav VSRH u presudi broj Rev-254/24 od 23.04.2024. kojom VSRH i dalje ostaje kod svojih stavova da sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli ne trebaju tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita.

"U odnosu na drugo pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 1800/23 od 16. svibnja 2023. dopušteno, u ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužiteljica uplatila manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

60. Dajući odgovor na to drugo postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prošireno vijeće u sastavu od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske u činjenično pravnoj situaciji podudarnom su ovopredmetnom, izrazio pravno shvaćanje:

„Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niže od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenog, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi nišetetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK- CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita“.

61. Ovaj sud je s obzirom na pitanje glede negativnih razlika obrazložio iste iako to pitanje u konkretnom slučaju nije relevantno iz razloga što je tužitelj sam svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom svoju tražbinu koja nesporno iznosi 9.142,21 € prema nalazu i mišljenju vještaka (list 205) umanjio za iznos negativnih razlika u svoti od 1.184,61 €, radi čega je sud odlučivao o tako postavljenom sniženom tužbenom zahtjevu tužitelja, a slijedom toga kako je tužitelj sam umanjio svoj tužbeni zahtjev, valjalo je utvrditi neosnovanim istaknuti prigovor radi prebijanja tražbine po tuženiku.

62. Radi ostvarivanja načela jednakosti u oružju sud je saslušao tužitelja kao stranku.

63. Tužitelj JL iskazao je da je dignuo stambeni kredit kod Zagrebačke banke d.d. radi rješavanja vlastitog stambenog pitanja. Od prvog dana od kada ima račun, ima taj račun u Zagrebačkoj banci d.d. i on je klijent Zagrebačke banke koja je njegova poslovna banka. Prilikom kupnje stana otišao je u Zagrebačku banku d.d. i rekao je da mu je potreban iznos od 100.000,00 €, naravno u protuvrijednosti u kunama, jer su u to vrijeme svi krediti bili vezani za valutu euro ili neku drugu valutu, a isplaćivali su se i otplaćivali u kunama. U banci mu je rečeno da mu je puno povoljnije dignuti kredit vezano za valutu CHF jer je tečaj CHF-a niži, a misli da je i kamatna stopa u to vrijeme bila niža s time da mu je objašnjeno da je dobiti kredit vezan za valutu CHF brži i da će biti brže obrađen. S obzirom da mu je kredit baš sugeriran u njegovoj poslovnoj banci i da je banka rekla da će to za njega biti bolje i povoljnije, on je takav kredit dignuo, znači 100.000,00 € odnosno 158.000,00 CHF-a. Predmetni kredit je otplatio. Predmetni kredit je koristio isključivo za osobne potrebe za rješavanje stambenog pitanja. U tom stanu i danas stanuje njegova supruga, njihovo troje djece i on. O uvjetima kredita se nije raspitivao u drugim bankama jer je Zagrebačka banka d.d. bila njegova poslovna banka i tamo je išao rješavati kredit. Pročitao je Ugovor o kreditu prije potpisivanja, vjeruje banci i takav Ugovor je potpisao. U odnosu na razumijevanje valutne klauzule navodi da je znao da ide dignuti kredit u protuvrijednosti od 100.000,00 € odnosno 158.000,00 CHF-a, da će dobiti kredit u kunama, da će ga isplaćivati u kunama i da mu je obveza vezana za valutnu klauzulu.

64. U odnosu na to je li znao kakva je valuta CHF, odgovara da je znao da je to državna valuta države Švicarske, a nije provjeravao tečaj CHF-a.

65. Na pitanje tuženika je li tražio pojašnjenje odredbe čl. 23.p Ugovora o kreditu o rizicima i učincima povrata kredita vezanog uz valutnu klauzulu, odgovara da je potpisao Ugovor kakav mu je predložen, a banci je vjerovao. Tada mu je i bilo rečeno da su to tipski Ugovori i da je to to.

66. Ujedno dodaje da je direktor trgovačkog društva T i A d.o.o., ali u tom stanu kojega je kupio predmetnim Ugovorom o kreditu, nikada nije bila registrirana nikakva poslovna djelatnost, niti je taj stan služio kao poslovni prostor.

67. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao stranke jer je dan logično i uvjerljivo.

68. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

69. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

70. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

71. Radi utvrđivanja visine tražbine sud je izveo dokaz financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

72. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je između stranaka dana 07.08.2006. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu s rokom otplate od 5 godina. Iznos kredita je bio 158.000,00 CHF-a, kredit je otplaćen zadnjom uplatom anuiteta, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa.

73. Provedenim izračunima vještakinja je utvrdila da ukupni iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja za otplatu iznosi 9.069,34 €. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na niži tečaj za vrijeme otplate kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.218,81 €. Slijedom navedenog ukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 7.850,53 €.

74. Nakon nalaza i mišljenja vještaka punomoćnica tužitelja je tražila da vještakinje još jednom matematički provjere svoj izračun, a što je učinjeno dopunskim nalazom i mišljenjem, te su vještakinje u dopuni svog nalaza i mišljenja dale posve točan izračun koliko je tužitelj preplatio tijekom otplate kredita, a koliko iznose negativne razlike po tom kreditu.

75. Kako nakon dopunskog nalaza i mišljenja vještaka više nije bilo primjedaba slijedom toga sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, temeljem provedenih izračuna i odgovarajućih tablica.

76. Stoga je sud tužitelju dosudio zatraženi iznos glavnice od 7.957,61 €, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u toč. I. izreke s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

77. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

78. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

79. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je od datuma plaćanja svakog konkretnog iznosa kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka.

80. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

81. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

82. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška zastupanja na 2 ročišta (03.10.2024. i 10.03.2026.), svako po 100 bodova i troška sastava 3 podneska (30.12.2024., 29.04.2025. i 25.09.2025.), svako po 100 bodova, troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1, Tbr 9/3 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

83. Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 650 bodova / 1.300,00 €.

84. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 325,00 € i troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.825,00 €.

85. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

86. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. do I. do III. izreke presude.

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2026. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika