REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-465/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LUJE d.d., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, radi zabrane i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te zastupnika po zakonu tuženika uz punomoćnika i objavljene 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku LUJE d.d., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, da u svojim ugostiteljskim objektima caffe baru „KAMP“, Kostrena, Paveki 1, prenoćištu „BAKARAC“, Bakarac, Bakarac 84 i restoranu „SNACK KLENOVICA“, Klenovica, Zidinice 1, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz odredbe čl. 233. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženiku LUJE d.d., Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, isplatiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, iznos od 3.107,97 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče:

- na iznos od 149,39 EUR od dana 1. veljače 2023. pa do naplate,

- na iznos od 33,52 EUR od dana 1. ožujka 2023. pa do naplate,

- na iznos od 33,52 EUR od dana 1. travnja 2023. pa do naplate,

- na iznos od 381,13 EUR od dana 1. svibnja 2023. pa do naplate,

- na iznos od 149,39 EUR od dana 1. lipnja 2023. pa do naplate,

- na iznos od 153,10 EUR od dana 1. srpnja 2023. pa do naplate,

- na iznos od 48,34 EUR od dana 1. kolovoza 2023. pa do naplate,

- na iznos od 111,85 EUR od dana 1. rujna 2023. pa do naplate,

- na iznos od 433,66 EUR od dana 1. listopada 2023. pa do naplate,

- na iznos od 149,39 EUR od dana 1. studenog 2023. pa do naplate,

- na iznos od 149,39 EUR od dana 1. prosinca 2023. pa do naplate,

- na iznos od 149,39 EUR od dana 1. siječnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. veljače 2024. pa do naplate,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. ožujka 2024. pa do naplate,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. travnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. svibnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 163,66 EUR od dana 1. lipnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 167,71 EUR od dana 1. srpnja 2024. pa do naplate,

- na iznos od 179,89 EUR od dana 1. kolovoza 2024. pa do naplate,

kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.616,31 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. kolovoza 2024. podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika navodeći da je u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21.; dalje: ZAPSP), kao udruga autora, ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP, za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, kao i za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF za iskorištavanje fonograma i odgovarajućih izmjena i dopuna citiranih Pravilnika. Ujedno je naveo da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Istaknuo je da je tuženik u svojim ugostiteljskim objektima caffe baru „KAMP“, Kostrena, Paveki 1, , prenoćištu „BAKARAC“, Bakarac, Bakarac 84 i restoranu „SNACK KLENOVICA“, Klenovica, Zidinice 1, iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum sa tužiteljem.

1.1. U odnosu na caffe baru „KAMP“, Kostrena, Paveki 1, kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela ("Narodne novine" broj: 80/92. i 1/97.), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača ("Narodne novine" broj: 1/97.), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma ("Narodne novine" broj: 116/00.) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/07.), tužitelj navodi da je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od mjeseca listopada do svibnja gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika – kategorija C, razdoblje od mjeseca srpnja do kolovoza turistička područja u sezoni turizma – kategorija A, a mjesec lipanj kao i rujan turistička područja u predsezoni postsezoni turizma – kategorija B.

1.2. Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, tužitelj navodi da je istom poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, kao i da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem. U dopisu je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Ni nakon slanja dopisa upozorenja, tužitelj ističe da tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.

1.3. Tuženik da je po navedenim osnovama dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. srpnja 2024. Za caffe bar „KAMP“, Kostrena, Paveki 1, tuženik da je do 31. prosinca 2023. za razdoblje od listopada do svibnja bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 33,52 EUR (29,66 + PDV 13% 3,86), za lipanj kao i za rujan svaki mjesec iznos od 37,23 EUR (32,95 + PDV 13% 4,28), a za razdoblje od srpnja do kolovoza svaki mjesec iznos od 48,34 EUR (42,78 + PDV 13% 5,56), a od 1. siječnja 2024. za razdoblje od listopada do svibnja svaki mjesec iznos od 36,74 EUR (32,51 + PDV 13% 4,23), za lipanj iznos od 40,79 EUR (36,10 + PDV 13% 4,69), a za srpanj iznos od 52,97 EUR (46,88 + PDV 13% 6,09). Slijedom iznijetog, navodi da ukupno dugovanje tuženika za navedeni lokal iznosi 716,76 EUR.

1.4. Činjenicu da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj navodi da je istu utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa da je tako u ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao 13. siječnja 2022., 28. rujna 2023., 19. prosinca 2023. i 12. ožujka 2024. Za razdoblje kroz koje je vršio kontrole javne izvedbe, tužitelj navodi da tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, a koje odobrenje je potrebno sukladno odredbi čl. 233. ZAPSP-a. Također, ističe kako su zapisnici o kontroli uredno sačinjeni od ovlaštenog zastupnika tužitelja, slijedom čega predlaže njegovo eventualno saslušanje u dokazne svrhe.

1.5. U odnosu na prenoćište „BAKARAC“, Bakarac, Bakarac 84, kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem navedenih Pravilnika, tužitelj je naveo da je uzeto da se radi o sobama hotela kapaciteta od 10 do 30 gostiju.

1.6. Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, tužitelj navodi da je istom poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, kao i da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem. U dopisu je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela. Ni nakon slanja dopisa upozorenja ističe da tuženik nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite.

1.7. Tuženik da je po navedenim osnovama dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. srpnja 2024. Za prenoćište „BAKARAC“, Bakarac 84, Bakarac, tuženik da je do 31. prosinca 2023. za razdoblje od mjeseca listopada do svibnja bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 115,87 EUR (102,54 + PDV 13% 13,33), a od 1. siječnja 2024. svaki mjesec iznos od 126,92 EUR (112,32 + PDV 13% 14,60). Slijedom iznijetog, navodi da ukupno dugovanje tuženika za navedeni lokal iznosi 2.278,88 EUR.

1.8. Činjenicu da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj navodi da je istu utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa da je tako u predmetnom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao 25. svibnja 2022., 21. ožujka 2023. i 12. ožujka 2024. Za razdoblje kroz koje je vršio kontrole javne izvedbe, tužitelj navodi da tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, a koje odobrenje je potrebno sukladno odredbi čl. 233. ZAPSP-a. Također, ističe kako su zapisnici o kontroli uredno sačinjeni od ovlaštenog zastupnika tužitelja, slijedom čega predlaže njegovo eventualno saslušanje u dokazne svrhe.

1.9. U odnosu na restoran „SNACK KLENOVICA“, Klenovica, Zidinice 1, sukladno navedenim Pravilnicima, tužitelj navodi da je uzeto da se radi o restoranu, kapaciteta od 31 do 100 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od mjeseca listopada do svibnja gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika – kategorija C, razdoblje od mjeseca srpnja do kolovoza turistička područja u sezoni turizma – kategorija A, a mjesec lipanj kao i rujan turistička područja u predsezoni postsezoni turizma – kategorija B.

1.10. Tuženik da je po navedenim osnovama dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. kolovoza 2023. do 30. rujna 2023 za restoran SNACK KLENOVICA“, Klenovica, Zidinice 1, za mjesec kolovoz iznos od 63,51 EUR (56,20 + PDV 13% 7,31), a za mjesec rujan iznos od 48,82 EUR (43,20 + PDV 13% 5,62). Slijedom iznijetog, navodi da ukupno dugovanje tuženika za navedeni lokal iznosi 112,33 EUR.

1.11. Činjenicu da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj navodi da je istu utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu pa da je tako u predmetnom ugostiteljskom objektu tuženika priopćavanje javnosti glazbenih djela evidentirao 23. kolovoza 2023. Za razdoblje kroz koje je vršio kontrolu javne izvedbe, tužitelj navodi da tuženik nije imao odobrenje za priopćavanje javnosti glazbenih djela, a koje odobrenje je potrebno sukladno odredbi čl. 233. ZAPSP-a. Također, ističe kako su zapisnici o kontroli uredno sačinjeni od ovlaštenog zastupnika tužitelja, slijedom čega predlaže njegovo eventualno saslušanje u dokazne svrhe.

1.12. Obzirom da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je ista koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženiku zabrani svaka daljnja povreda prava za ubuduće jer ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz odredbe čl. 233. ZAPSP, kao i da se istom naloži isplata iznosa od 1.812,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor nedostatka aktivne te promašene pasivne legitimacije. Glede zapisnike o kontroli, tuženik je naveo da se radi o privatnoj ispravi u kojoj tuženik uopće nije učestvovao, a kontrolori koji su popunjavali zapisnike da nikada nisu za utuženo razdoblje bili prisutni u navedenim objektima. Također, tuženik je naveo da osporava legitimitet kontrolora NL i LL obzirom na mjesto njihove zaposlenosti. Navodi da kontrolori koji su popunjavali zapisnike o kontroli u prenoćištu Bakarac da su iste popunjavali iz svojih uredskih prostorija, a da nikada nisu bili na mjestu događaja, kao i da isti bez ikakvih dokaza pišu koje su pjesme bile izvođene na određenim radio postajama. Iz većine zapisnika da je vidljivo da uopće u objektima nema nikoga pa da zapisnik ostavi na pultu ili ponekad zateknu djelatnika bez imena i prezimena. Slijedom iznijetog, tuženik navodi da nije obvezan platiti naknadu za fonograme, obzirom da nije utvrđeno da je sa CD-a, DVD-a, LP-a ili u obliku digitalne datoteke reproducirao glazbu, odnosno da je proizvođač istih koji su u obvezi plaćati naknadu. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U podnesku od 21. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu te je naveo da su isti neosnovani, navodeći da tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz odobrenja izdanih od strane Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, kao i iz Ugovora o poslovnoj suradnji zaključenog između tužitelja i udruga HUZIP i ZAPRAF, a koji dokumenti su dostavljeni uz tužbu. Glede istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, tužitelj se poziva na odredbu čl. 154. st. 1. toč. m) ZAPDSP-a te na odredbu čl. 160. st. 1. i čl. 165.a istog, kao i na odluke VTS-a posl.br. Pž-2264/08 i Pž-4194/2022. Također, tužitelj je naveo da su kontrolori zaposlenici treće osobe i to društva EMPORIUM d.o.o. koje ima upisanu djelatnost vršenja kontrole javnog korištenja glazbenih djela te da je uobičajeno da tužiteljeva poslovnica šalje uputu navedenom društvu radi vršenja kontrole, slijedom čega da je riječ o angažiranju vanjskih suradnika.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za iskorištavanje autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma u ugostiteljskim objektima caffe baru „KAMP“, Kostrena, Paveki 1, prenoćištu „BAKARAC“, Bakarac, Bakarac 84 i restoranu „SNACK KLENOVICA“, Klenovica, Zidinice 1, koje koristi tuženik, obzirom isti nije za predmetne objekte ishodovao odobrenje niti s tužiteljem zaključio ugovor i to za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. srpnja 2024., kao i zahtjev za zabranom daljnjeg priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela hrvatskih i stranih autora, snimki izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramu za koja ne posjeduje odobrenje udruge nositelja autorskog prava ili organizacije.

6. Tužitelj je uz tužbu priložio obračun naknade za javno korištenje glazbe, ispis evidencijske kartice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. srpnja 2024., odnosno izdanih obračuna, ispis izdanih upozorenja, zapisnike o kontroli te rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

7. Među parničnim strankama je sporna osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva, obzirom na istaknuti prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tuženika.

8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka TL i LL (kontrolora), svjedokinje JL i EL (djelatnice tuženika) te zastupnika po zakonu tuženika VL.

9. Uvidom u dostavljene zapisnike o kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela predmetnih ugostiteljskih objekata (stranica 21-22 i 44 spisa), sud je utvrdio da je u trenutku kontrole evidentirano korištenje glazbe (zapisnik br. 990014, 1011292, 1012829, 1012799, 981935, 994843, 1012797, 1011181), odnosno da objekt posjeduje TV uređaje (list 29-30 spisa). Predmetni zapisnici sastavljeni su u utuženom razdoblju, slijedom čega je utvrđen kontinuitet javnog korištenja utuženih predmeta zaštite budući da iz zapisnika proizlazi da se u trenutku kontrole čula glazba u ugostiteljskom objektu tuženika, kao i da isti posjeduje TV uređaje. Pritom je sud ocijenio vjerodostojnim sadržaj naznačenih zapisnika o kontroli budući da je ocijenio uvjerljivim, životnim i istinitim navode saslušanih kontrolora koji su sastavili predmetne zapisnike, a koji su u ovom postupku bili saslušani u svojstvu svjedoka.

10. U vezi navedenog ističe se da su na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. lipnja 2025. svjedok TL i svjedok LL (stranica 236-237 spisa) u svom iskazu naveli da su u nekoliko navrata vršili kontrolu u predmetnim ugostiteljskim objektima tuženika te da su u zapisnik unijeli pjesmu koja se trenutno puštala. LL je naveo i da je bilo situacija kada se u prenoćištu Bakarac nije čula glazba te da u tom slučaju u zapisniku ista nije konstatirana, ali da je uvidom u web stranicu predmetnog objekta utvrdio da navedena lokacija ima na raspolaganju šest soba sa TV uređajima. Da je tome tako, potvrdio je u svom iskazu i zastupnik po zakonu tuženika VL koji je naveo da jedna do dvije sobe imaju TV prijamnik.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka TL i LL kao vjerodostojan dokaz izvršene kontrole te činjenice korištenja autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma u objektima tuženika, kao i posjed TV prijamnika, budući su isti iznijeli uvjerljive detalje povezanih s izvršenom kontrolom korištenja autorskih glazbenih djela te budući su isti uvjerljivi i u suglasnosti s priloženim ispravama.

12. Iz iskaza djelatnice JL danog na ročištu za glavnu raspravu održanog 21. listopada 2025. (stranica 242 spisa), proizlazi da bi djelatnici tuženika u kuhinji puštali glazbu sa svojih uređaja te da im je generalno zabranjeno da u objektima poslodavca puštaju glazbu. O navedenoj zabrani je suglasno iskazala i djelatnica tuženika EL na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. veljače 2026. (stranica 250 spisa), kao i zastupnik po zakonu tuženika DL (stranica 249 spisa).

13. Ujedno, sud je iskaz zastupnika po zakonu VL u dijelu u kojem je isti iskazao da se u niti jednom njegovom objektu ne sluša glazba, ocijenio kao nevjerodostojan, obzirom na djelatnost tuženika te obzirom na činjenicu da je isti ujedno iskazao da su objekti kamp „PAVEKI“ i restoran „KLENOVICA“ dani u najam hrvatskom i talijanskom društvu. Slijedom iznijetog, zastupnik po zakonu tuženika ne može imati točna saznanja o ne/puštanju glazbe u objektima kamp „PAVEKI“ i restoranu „KLENOVICA“. Ujedno, valja istaći da tuženik i unatoč zakonskoj obvezi nije dostavio dokaz da bi o toj činjenici obavijestio tužitelja kao udrugu za kolektivno ostvarivanje prava, a koja veza prijave promijenjenih okolnosti korištenja proizlazi iz odredbe čl. 233. st. 4 ZAPSP-a.

14. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud utvrđuje isti neosnovanim. Uvidom u izdana odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (stranica 45-50, 86-115 spisa) utvrđeno je da u utuženom razdoblju tužitelju kao organizaciji na temelju odredbe čl. 157. i čl. 169. st. 1 ZAPSP-a odobreno obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja autorskih prava, da je Hrvatskoj udruzi za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) odobreno kolektivno ostvarivanje prava umjetnika izvođača i da je Udruzi za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF) odobreno obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja proizvođača fonograma.

15. Uvidom u dostavljeni Ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 6. prosinca 2016. (stranica 116-123 spisa) u postupku je utvrđeno da je tužitelj i u ime HUZIP i ZAPRAF ovlašten pokretati postupke pred sudskim tijelima u svrhu naplate naknade za korištenje autorskih, izvođačkih te prava proizvođača fonograma sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 1. i 11. dostavljenog Ugovora. Navedeno je u skladu s odredbom čl. 174., a u vezi odredbe čl. 157. st. 1. te čl. 158. st. 2. ZAPSP-a.

16. Također, tuženik nije dokazao osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i zastupnika po zakonu tuženika je utvrđeno da se radi o objektima kojima upravlja tuženika.

17. Ujedno, valja istaći da činjenica da kontrolori nisu djelatnici tužitelja je irelevantna, budući da je u konkretnom slučaju riječ o angažiranju vanjskih suradnika od društva koje ima registriranu djelatnost vršenja kontrole javnog korištenja glazbenih djela te pri čemu kontrolori imaju službene iskaznice. Stoga, tuženikovo osporavanje ovlaštenja kontrolorima LL i ĐL, sud je ocijenio neutemeljenim iz razloga što isti navedene kontrole obavljaju po nalogu tužitelja te obzirom da su isti imali svojstvo kontrolora ZAMP-a, odnosno da su kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela vršili po nalogu udruge za kolektivno ostvarenje prava.

18. Pri tom, nije od utjecaja niti činjenica da zapisnike nisu potpisali djelatnici tuženika jer izostanak potpisa djelatnika ili vlasnika/korisnika ne dovodi u pitanje pravilnost zapisnika. Tuženikova obveza nastaje po samom zakonu u trenutku korištenja glazbe, a tuženikov propust je u tome što nije u skladu s propisima, regulirao svoju obvezu (tako i VTS u svojoj odluci posl.br. Pž-1624/2020 od 15. travnja 2021.). Dodatno, u vezi s prigovorom tuženika ističe se stajalište Visokog trgovačkog suda RH iz odluke broj Pž-5411/03 od 24. svibnja 2005. prema kojoj "izostanak tuženikovog potpisa ili potpisa njegovog radnika na tužiteljevim zapisnicima nije od značenja, jer bi suprotno shvaćanje onemogućilo tužitelja u zaštiti autorskih prava i prava umjetnika izvođača", kao i na odluku Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-2264/08 od 9. srpnja 2008. u kojoj se navodi da „zapisnici o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela predstavljaju objektivne pokazatelje stanja u određenom objektu u trenutku kontrole i bez potpisa vlasnika“.

19. U konačnici, tvrdnju tuženika da nije odgovoran za javno priopćavanje glazbe iz razloga što je svojim djelatnicima zabranio reproduciranje glazbe u svojim ugostiteljskim objektima nije od utjecaja na njegovu obvezu ishođenja odobrenja i plaćanja naknade tužitelju, budući da je za postojanje obveze plaćanja naknade odlučno da li se u objektima tuženika javno priopćavala glazba, a koja odlučna činjenica je utvrđena u predmetnom postupku. Rizik organizacije poslovanja i postupanja zaposlenika snosi poslodavac pa eventualna interna zabrana reproduciranje glazbe ne isključuje odgovornost tuženika kao korisnika autorskih djela. Osim toga, sama tvrdnja tuženika o postojanju takve zabrane ne predstavlja dokaz da do javnog priopćavanja nije došlo, osobito kada iz provedenih dokaza i materijalne dokumentacije proizlazi upravo suprotno.

20. Utužena naknada temelji se na odredbi čl. 179. st. 1. ZAPSP-a u vezi s odredbom čl. 162. st. 2. ZAPSP-a koja propisuje da ukoliko se neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrjeđuje pravo nositelja prava, nositelj prava odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje tih prava može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom. Nadalje, prema odredbi čl. 179. st. 2 ZAPSP-a propisano je da se smatra da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani. Nesporno je među parničnim strankama da za objekte naznačene u tužbi tuženik nema odobrenje za korištenje.

21. Nema dokaza da bi tuženik ishodio odobrenje udruge za kolektivno ostvarivanje prava za korištenje utuženih predmeta zaštite za utuženo razdoblje. Stoga se ima smatrati da su utužena prava, za koja je utvrđeno da se kolektivno ostvaruju, povrijeđena.

22. Uvidom u dostavljene zapisnike o kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela (str. spisa 21-22 i 44 spisa) utvrđeno je da iz zapisnika o izvršenim kontrolama javnog korištenja autorskih glazbenih djela evidentirano korištenje glazbe u caffe baru "Kamp", Kostrena, Paveki 1, dana 13. siječnja 2022., 18. ožujka 2023., 19. prosinca 2023. i 12. ožujka 2024., dok je za restoran „Snack Klenovica“, Klenovica, evidentirano korištenje glazbe dana 23. kolovoza 2023., kao i korištenje glazbe putem TV prijamnika u Prenoćištu "Bakarac", Bakarac dana 25. svibnja 2022., 11. ožujka 2023. i 12. ožujka 2024. (stranica 29-30 spisa).

23. Kako je tužitelj kao udruga aktivno legitimiran za ostvarivanje utuženih prava, u smislu odredbe čl. 158. ZAPSP-a, a tuženik nije ishodio odobrenje za njihovo korištenje, u postupku je utvrđeno da je za korištenje dužan plaćati naknadu prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava sve u smislu odredbe čl. 162. st. 2 ZAPSP-a.

24. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim na temelju odredbe čl. 179. stavak 1 ZAPSP-a. Dodatno prema odredbi čl. 179. st. 2 ZAPSP-a propisano je da se smatra da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno na način opisan u st. 1 istog članka kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje prava ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani.

25. Utužena naknada temelji se na odredbi čl. 281. ZAPSP-a kojom je propisano da ukoliko se neovlaštenim korištenjem autorskog djela ili predmeta srodnog prava povrjeđuje pravo nositelja prava, nositelj prava odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje tih prava može zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom. Nadalje, prema odredbi čl. 281. st. 2 ZAPSP-a propisano je da se smatra da je pravo koje se ostvaruje kolektivno povrijeđeno kada su autorsko djelo ili predmet srodnog prava korišteni bez ugovora ili bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje ili kada ugovor ili odobrenje nisu valjani.

26. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženik svojim ponašanjem povrijedio autorska prava, prava umjetnika izvođača te prava proizvođača fonograma, pa kako niti naknadno nije dokazao da je svoje ponašanje uskladio s postojećim obvezama traženja odobrenja za korištenje određene vrste predmeta zaštite, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za određivanje zabrane sukladno odredbi čl. 279. ZAPSP- a i odlučio kao u toč. I. izreke presude.

27. Visina obračunate naknade u postupku je ocijenjena utemeljenom primjenom važećih Pravilnika, sve u smislu odredbe čl. 235. st. 2. i čl. 309. ZAPSP-a. Pritom je utvrđeno da je utužena naknada pravilno obračunata za utuženo razdoblje naznačeno u tužbi. Za obračunata naknada za korištenje autorskih glazbenih djela primijenjen je tarifni broj 4.1. i 4.2 a) i b) Pravilnika o autorskoj naknadi, Tbr. 1.1. i 1.2 a) i b) Pravilnika o izvođačkoj naknadi te Tbr. 1.1. i 1.2 a) i b) Pravilnika o fonogramskoj naknadi.

28. Stoga je visina tužbenog zahtjeva u postupku ocijenjena osnovanom, budući da se radi o visini naknade propisanoj važećim podzakonskim aktima. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja sve na temelju odredbe čl. 281. ZAPSP-a, zbog čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

29. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,77 EUR i na presudu u iznosu 77,54 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa), a koji se odnosi na trošak za sastav tužbe od 26. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 EUR, za sastav obrazloženog podneska od 21. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 8. toč. 1.), te trošak zastupanja na ročištu 10. ožujka 2025., 11. lipnja 2025., 21. listopada 2025. i 4. veljače 2026., svaki u iznosu od 200,00 00 EUR, odnosno ukupno 1.200,00 EUR, ( Tbr. 9. toč. 1.) te trošak PDV-a (Tbr. 46.), odnosno sveukupno iznosi 1.616,31 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.