Posl. br. P-207/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ rođ. ZŠ iz [adresa], ul. 48 br. 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Baničeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene SŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Aldo Mirošević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević sa uredom u Veloj Luci, radi predaje u posjed nekretnina i pokretnina - novca, u ponovljenom postupku nakon glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026., u prisustvu zamjenika punomoćnika tužiteljice, tužene i njenog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tužena je dužna tužiteljici predati u posjed istočni dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici očevida izrađenoj do strane "Geotag" d.o.o. iz Zaboka, od 27. svibnja 2021. godine, Ovlaštenog inženjera geodezije ĐŠ, koji je sastavni dio ove presude, definiranog poligonom kojeg zatvaraju duljine između toč. A, F, E, G, H, I, J, K, L, M, N i A, površine 273 m2, koji predstavlja makadamsko parkiralište, pomoćnu zgradu i voćnjak, dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici očevida definiranog poligonom kojeg zatvaraju duljine između toč. A, B, C, D, E, F i A, površine 163 m2, na kojem je izgrađen sjeverni dio stambene zgrade – kuće, razvedenog tlocrtnog oblika tlocrtne površine 139 m2, koja se sastoji od prizemlja, kata i krova i to: istočnu polovicu ove stojne kuće koju čini istočna polovica konobe u prizemlju, manji wc, stepenice koje vode na kat zgrade, kuhinju s kominom u prizemlju sa cisternom za vodu, betonske stepenice koje vode na kat iznad kuhinje i neuređeni prostor na katu iznad kuhinje, istočna polovica kata zgrade iznad konobe koju čini wc, manji hodnik i dvije spavaće sobe, istočnu polovicu dvorišta, sa ulazom od javnog puta sa sjeverne strane, kao i južni dio stambene zgrade - kuće koji čini dio opisane kuhinje s kominom u prizemlju i neuređeni prostor na katu iznad kuhinje, u tlocrtnoj površini od 9 m2, izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a sve ovo u roku do 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. U preostalom dijelu, u odnosu na zapadni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u odnosu na preostali dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te u odnos na nekretnine označene kao zemljište u predjelu Lokvice, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te zemljište u predjelu Plitvine, označeno kao kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi odvojena zemljišta, od kojih se jedno nalazi na krajnjem istočnom dijelu, koje predstavlja jednu ogradicu sa dva stabla masline, koja je jasno omeđena kamenim suhozidom sa svoje sjeverne, istočne i južne strane, dok sa zapadne strane graniči makadamskim putem, kao i zemljište zapadno od ovog puta pa prema moru na nižem terenu koje predstavlja ogradicu sa starim rogačem i jednom maslinom, koje je sa svoje zapadne, sjeverne i južne strane omeđena kamenim suhozidom, te zemljište prema moru, do kozje staze koja je položena u smjeru sjever – jug, koja dijeli morsku obalu od zemljišta, do makadamskog puta s kojim se pristupa na zemljište koje predstavlja prve dvije ograde gledajući od mora pa prema vrhu brda, pri čemu prva ograda u naravi predstavlja zemljište s makijom, jednim stablom bora i dvije sadnice masline, a druga ogradica zemljište s 3 smokve i jednom sadnicom masline, sve na krajnjem sjeverozapadnom dijelu ove čestice, tužbeni zahtjev se odbija.
III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"2. Tužena SŠK iz [adresa], ul. 30 br. 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je isplatiti tužiteljici SŠ rođ. ZŠ iz [adresa], ul. 48 br. 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 26.500,00 € u kunskoj protuvrijednosti počev od podnošenja tužbe pa do isplate, te novčani iznos od 59.569,20 DEM u kunskoj protuvrijednosti počev od podnošenja tužbe pa do isplate, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem pologudištu za 8 % poena."
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi koja je pred ovim sudom zaprimljena 8. veljače 2017., tada pod posl. br. P-124/2017, navodi da su parnične stranke sestre, odnosno djeca njihovih pok. roditelja ZŠ '' S' pok. ZŠK i majke VŠ '' S' Z rođ. Đ. Tako je tužiteljica ugovorom o doživotnom uzdržavanju, koji je sklopljen između nje kao davateljice uzdržavanja i sada pok. majke parničnih stranaka kao primateljice uzdržavanja, 28. veljače 2005., a koji ugovor je ovjeren pred Javnim bilježnikom Markitom Vojvodić u Blatu 1. ožujka 2005. pod br. OU-14/2005, stekla u vlasništvo sve nekretnine koje su bile knjižno ili izvanknjižno vlasništvo njene majke, a među kojim nekretninama je i 1/2 dijela stojne kuće u [adresa], sagrađene u predjelu [adresa], i to njen istočni dio, a što se identificira kao kat. čest. [katastarska čestica] dijela kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sa ulazom od javnog puta sa sjeverne strane, sa svim pripadnostima u tom dijelu, kuhinjom, cisternom za vodu izgrađenom pozadi kuće ispod kuhinje u vrtu, odnosno sa pripadajućom okućnicom u dijelu koji je ranije pripadao u vlasništvo sada pok. majci stranaka, a koji dio je ona stekla temeljem usmene diobe koju su sačinili roditelji stranaka, uz napomenu da je otac stranaka ŠŠ svoj dio kuće u [adresa], odnosno njenu zapadnu polovicu, prepustio u vlasništvo tuženoj. Navedena okućnica uz dio kuće, prema navodima tužbe, identificira se kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Sve opisane nekretnine roditelji stranaka stekli su tijekom njihova braka kao bračnu stečevinu, pri čemu su ih kupili od trećih osoba, dok su za vrijeme trajanja braka izgradili predmetnu kuću i uredili okućnicu u današnjem obliku, da bi se potom međusobno usmeno podijelili, dok su u zemljišnim knjigama suda kao vlasnici ovih nekretnina još uvijek upisani njihovi pravni prednici. Osim navedenih nekretnina roditelji stranaka za vrijeme trajanja braka, a po kupoprodajom ugovoru od 19. studenog 1959., stekli u vlasništvo i zemljište u predjelu Lokvica označeno kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i 2/6 dijela zemljišta u predjelu Plitvine koje je označeno kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i stečeno po Kupoprodajnom ugovoru od 30. kolovoza 1969. Već spomenutim obiteljskim dogovorom majka stranaka je svoju polovinu svih opisanih nekretnina prepustila u vlasništvo tužiteljici, dok je otac stranaka svoju polovinu istih nekretnina prepustio u vlasništvo tuženoj. Bez obzira na navedeno tužena bez ikakvog pravnog osnova drži u posjedu čitavu kuću sa okućnicom u predjelu [adresa] u [adresa], pa tako i dio kuće i okućnice koji nesumnjivo pripada tužiteljici, a isto tako u svom posjedu drži i zemljišta u predjelu Lokvica i Plitvine, koje također odbija predati u posjed tužiteljici. Osim navedenog roditelji parničnih stranaka su za vrijeme trajanja svog braka stekli i novac, koji se kao ušteđevina nalazio položen na bankovnim računima, i to štednoj knjižici Privredne Banke Zagreb broj računa 71410-0-978-20-222-03359-8 u iznosu od 55,000.00 Eura, iznos po ugovoru o deviznom štednom ulogu broj računa 734054-020-222-03880-5 od 16. svibnja 2003. u iznosu od 8.000,00 €, te iznos položen kod OTP Banke d.d. od 119.138,41 DEM, koji su bili oročeni po ugovoru o oročenoj deviznoj štednji broj 330300670-8 od 13. kolovoza 1999., a koji novac je u cijelosti preuzela tužena te odbija isplatiti tužiteljici 1/2 dijela navedenih novčanih sredstava. Kako tužena bez ikakvog pravnog osnova drži u posjedu nekretnine koje pripadaju u vlasništvo i posjed tužiteljice te ih odbija predati u posjed tužiteljici, kao i 1/2 dijela novčanih sredstava, to tužiteljica ustaje predmetnom tužbom, pri čemu je konačno precizirala točku 1. svog tužbenog zahtjeva nakon održanog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, i to podneskom svog punomoćnika od 20. kolovoza 2023.
1.1. Tužena u svom odgovoru na tužbu dijelom osporava navode tužbe, te se ujedno protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ovo iz razloga što je u tužbi točno navedeno da su parnične stranke sestre, kao i djeca sada pok. VŠ i ZŠ, te da je točno kako je tužiteljica sa majkom 28. veljače 2005. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a za kojeg se navodi da po svom sadržaju predstavlja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Međutim, tužena je sa pok. ocem stranaka 11. studenog 2005. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a zatim dana 3. prosinca 2007. i dodatak ovog ugovora, a po kojem osnovu je nakon smrti oca postala isključiva vlasnica svih spornih nekretnina. Zbog toga je tuženica nakon smrti oca stranaka u spornu obiteljsku kuću uložila značajna financijska sredstva, odnosno istu je u cijelosti temeljito renovirala i rekonstruirala. S druge pak stranke, tužiteljica od veljače 2005. pa do 15. studenog 2012. nikome nije dala do znanja da po osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju polaže pravo na imovinu čiji bi vlasnik bila majka stranaka, niti je na bilo kakav način pokazala kako polaže bilo kakvih vlasničkih prava na nekretninama koje su predmetom tužbe. Osim toga, tužiteljica ni za vrijeme života zajedničkog oca u spornu kuću nikada nije dolazila, pri čemu se naglašava da radovi poduzeti na ovoj kući od strane tužene tužiteljici nisu mogli ostati nepoznati, budući su se isti odvijali stotinjak metara od njene obiteljske kuće. Nadalje, navodi se kako je zemljište na kojem je sagrađena sporna kuća zapravo posebna imovina oca parničnih stranaka stečena nasljeđivanjem i diobom sa članovima njegove obitelji, pri čemu tuženica ne zna kada je sporna kuća sagrađena, pa je stoga na tužiteljici dokazati da bi ista bila sagrađena za vrijeme trajanja braka roditelja parničnih stranaka. Isto tako osporava se da bi između roditelja parničnih stranaka bila sklopljena nekakva usmena dioba kojom bi roditelji stranaka međusobno podijelili predmetne nekretnine, a kako tužiteljica tvrdi da jest, onda je na njoj teret dokaza da bi ova dioba doista bila sklopljena. Što se tiče traženja tužiteljice da joj tužena preda 1/2 dijela novaca položenih na opisanim računima, navodi se kako je otac parničnih stranaka novac sa ovih računa podignuo prije svoje smrti, i to najkasnije početkom 2006., te da je potom ovim novcem raspolagao po vlastitom nahođenju, a iz kojih razloga je i ovaj tužbeni zahtjev neosnovan. Vezano za nekretnine označene kao Lokvica i Plitvine ističe se da su iste izrijekom bile predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tuženica sklopila sa ocem stranaka, dok iste nekretnine nisu spomenute u ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg je tužiteljica sklopila sa majkom parničnih stranaka, pa stoga nije jasno na koji način bi tužiteljica stekla ikakva prava na ovim nekretninama, odnosno od tužene tražila da joj i ove nekretnine preda u posjed. Obzirom na navedeno tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan u cijelosti, pa tužena predlaže da isti nakon provedenog postupka bude odbijen.
1.2. U nastavku postupka punomoćnik tužiteljice osporio je navode iz odgovora na tužbu ističući da je tužiteljica sa majkom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ukoliko tužena smatra da postoje nekakvi razlozi ništetnosti ovog ugovora, onda takve svoje tvrdnje mora dokazati u posebnom postupku. Vezano za građevinske radove na predmetnoj kući navodi da je točno kako je tužena nakon smrti oca stranaka izvela određene radove, međutim radi se o neznatnim građevinskim radovima koji su izvedeni na dijelu kuće koji je ranije pripadao ocu stranaka i kojeg je tužena dobila po ugovoru sklopljenim sa ocem. Međutim ovakvi radovi ne mogu utjecati na stjecanje prava vlasništva čitave kuće, pa tako ni na dijelu kuće i okućnice koji pripada tužiteljici. Sva imovina koju su parnične stranke dobile po navedenim ugovorima od svojih roditelja zapravo predstavlja njihovu bračnu stečevinu neovisno o knjižnom ili posjedovnom stanju. Zbog toga je tuženoj vrlo dobro poznato da su sve utužene nekretnine bračna stečevina njihovih roditelja, čiji je brak sklopljen 2. veljače 1941. a prestao smrću VŠ, pri čemu je sporna kuća u konačnosti dovršena 1995. Punomoćnik tužene nije se posebno očitovao na ove navode punomoćnika tužiteljice, već je tijekom postupka ustrajao u svim navodima i prigovorima iznesenim u odgovoru na tužbu.
2. Nakon provedenog dokaznog postupka, a u kojem je proveden dokaz pregledom svih isprava koje su priložene u spisu i to: Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 2005., koji je ovjeren pred Javnim bilježnikom 1. ožujka 2005., Kupoprodajne pogodbe od 7. kolovoza 1954., Priznanice od 25. kolovoza 1954., Kupoprodajnog ugovora od 7. travnja 1966., Priznanice od 7. travnja 1966., Nagodbe od 6. rujna 1953., Potvrde od 3. kolovoza 1954., Kupoprodajnog ugovora od 18. ožujka 1964., Kupoprodajnog ugovora od 21. studenog 1964., Priznanice od 21. studenog 1964., Kupoprodajnog ugovora od 19. studenog 1959., Kupoprodajnog ugovora od 30. kolovoza 1969., Uvjerenja od 24. rujna 1970. i 3. listopada 1969., Oporuke Kuzme Dragojevića od 11. svibnja 1998., Kartice klijenta PBZ d.d. od 5. rujna 2004., Ugovora o deviznom računu od 16. svibnja 2003., PL 2409, 1025, 3306 i 212, sve za k. o. [katastarska općina], izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine koje u naravi predstavljaju kuću i okućnicu u predjelu [adresa] u [adresa], izvoda iz katastarskog plana od 2. veljače 2017., Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005., koji je ovjeren pred Javnim bilježnikom pod brojem OU-97/2005, Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju od 3. prosinca 2007., ovjerenog pred Javnim bilježnikom 3. prosinca 2007., Ponude za izvođenje građevinskih radova na kući u [adresa] od 26. svibnja 2009., Izvatka iz matice vjenčanih za roditelje parničnih stranaka od 13. ožujka 2013., Diobene nagodbe od 13. travnja 1948., medicinske dokumentacije za ZŠ, dopisa Privredne Banke Zagreb d.d. od 26. rujna 2017., dopisa OTP Banke d.d. od 6. listopada 2017., pregledani su cjelokupni ostavinski spisi ovog suda iza smrti VŠ posl. br. O-233/05 i ZŠ posl. br. O-860/16, proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka, pri čemu je raspravnim rješenjem suda od 14. rujna 2023. odbijena provedba svih daljnjih predloženih dokaza, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)), sud je cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga je presudom od dana 26. listopada 2023. pod posl. br. P-124/2017 odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti te je ujedno tužiteljica obvezana da naknadi troškove parničnog postupka tuženoj u iznosu od 5.972,52 €, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.
2.1. Protiv presude ovog suda od 26. listopada 2023. pod posl. br. P-124/2017 pravodobnu žalbu izjavila je tužiteljica putem svog punomoćnika, pobijajući predmetnu presudu iz svih zakonom dopuštenih razloga, odnosno zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a iz kojeg razloga se predlaže da županijski sud usvoji predmetnu žalbu te da se presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati postavljeni tužbeni zahtjev. Odlučujući o predmetnoj žalbi Županijski sud u Splitu je dana 21. veljače 2024. pod posl. br. Gž-2885/2023 donio rješenje kojim je žalba prihvaćena kao osnovana, ukinuta je presuda ovog suda od 26. listopada 2023. pod posl. br. P- 124/2017 te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Splitu proizlazi da je ovakva odluka donesena budući je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka budući da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa samim time nisu ni bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude kojom će se ova presuda preinačiti sukladno prijedlogu punomoćnika tužiteljice. Osim toga da ni činjenično stanje nije bilo dovoljno dobro utvrđeno, pa je ovom sudu dana uputa da u ponovljenom postupku otkloni počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te da po potrebi dopuni činjenično stanje izvođenjem predloženih odgovarajućih dokaza.
3. U ponovljenom postupku, sada pod posl. br. P-207/2024, proveden je dokaz ponovnim pregledom isprava koje su priložene u spisu te je sud sukladno prijedlogu punomoćnika tužiteljice pokušao provesti dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka. Međutim u ponovljenom postupku ovaj dokaz zapravo nije proveden, a ovo iz razloga što tužiteljica dva puta nije pristupila na ročište određeno radi dodatnog saslušanja parničnih stranaka, pri čemu je svoj izostanak opravdala visokom životnoj dobi i zdravstvenim stanjem, o čemu je u spis priložila i liječničku potvrdu, dok se tužena odazvala pozivu ovog suda radi dodatnog saslušanja, međutim, na ročištu održanom 10. veljače 2026. izjavila je kako u cijelosti ustraje u svom iskazu danom na ročištu održanom 17. studenog 2020., a punomoćnici stranaka iako prisutni na ovom ročištu nisu imali prigovora na njen iskaz niti su za nju imali dodatnih pitanja. Provedbom navedenih dokaza te njihovom ponovnom ocjenom svakog pojedinačno kao i u njihovoj međusobnoj vezi, sve uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev dijelom osnovan a dijelom neosnovan.
4. Prije svega, u ovom postupku, među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i tužena sestre, odnosno djeca sada pok. ZŠ i VŠ rođ. Đ. Brak između ZŠ i VŠ sklopljen je 2. veljače 1941., kako to proizlazi iz Izvatka iz matice vjenčanih od 13. ožujka 2013., pri čemu je ovaj brak prestao smrću VŠ, koja je umrla **.**.2005. Iza smrti VŠ proveden je ostavinski postupak pred ovim sudom pod posl. br. O-93/12, pri čemu je provođenje ostavinskog postupka bilo povjereno povjereniku ovog suda Javnom bilježniku Markiti Vojvodić iz Blata pod posl. br. O-233/05. U ovom ostavinskom postupku dana 23. rujna 2013. doneseno je rješenje kojim je utvrđeno da se neće raspravljati ostavina iza smrti VŠ zbog nedostatka ostavinske imovine, a koje rješenje je postalo pravomoćno 19. veljače 2014. Otac parničnih stranaka ŠŠ umro je 14. veljače 2008., a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred ovim sudom pod posl. br. O-860/16. I ovaj ostavinski postupak bio je povjeren na rješavanje povjereniku ovog suda Markiti Vojvodić, Javnom bilježniku u Blatu, tada pod posl. br. O-145/08. U ovom ostavinskom postupku dana 16. listopada 2016. doneseno je rješenje o nasljeđivanju kojim su za njegove nasljednike, a temeljem pisane oporuke pred svjedocima, zakona i uslijed ustupa, proglašeni kćerka SŠ te unuci ĐŠK, RŠ i FŠ, svatko od njih za točno određenu imovinu ostavitelja, pri čemu je ovo rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 13. veljače 2017. U ovom postupku sudjelovala je i kći ostavitelja, sada tužena SŠK, a koja nije proglašena za njegovu nasljednicu budući je ista svojom nasljedničkom izjavom svoj nasljedni dio ustupila svojim nećacima, a unucima ostavitelja, ĐŠK, RŠ i FŠ, a koji su zapravo djeca od ranije preminulog sina ostavitelja ZŠK.
5. Predmet spora je vlasnički zahtjev tužiteljice za predaju u posjed nekretnina, koje su preciznije opisane u točki I. i II. izreke ove presude, kao i 1/2 dijela novca za kojeg tužiteljica tvrdi da se radi o bračnoj stečevini njene majke, pri čemu se tužiteljica poziva da je pravo vlasništva, odnosno posjeda nekretnina stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa majkom stranaka VŠ od 28. veljače 2005., a tužena osporava ovakve tvrdnje tvrdeći da se radi o njenoj imovini kada su u pitanju nekretnine, a koju je stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa ocem stranaka 11. studenog 2005., a sve uzimajući u obzir da se radi o imovini koja je bila njegovo isključivo vlasništvo. Vezano za novac, tužena ističe da se radilo o posebnoj imovini njihovog oca, pri čemu je otac stranaka sav opisani novac podigao sa banaka tijekom 2005., odnosno najkasnije početkom 2006., te ga potrošio po svom nahođenju za svog života.
5.1. Prema čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/0, 146/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) vlasništvo nad nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, dok je prema čl. 30. istog zakona pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Između ostalog, vlasnik ima pravo posjedovanja, upotrebe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Prema čl. 42. ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na posjed, odnosno suposjed nekretnine, dok prema čl. 161. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Kako bi vlasnik ostvario svoje pravo pred sudom da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. ZV-a). Također, tužitelj tijekom postupka stvar koju zahtjeva mora precizno označiti, odnosno opisati po njenim osobinama koje je razlikuju od drugih istovrsnih stvari, što je prema mišljenju ovog suda tužiteljica u tijeku postupka i napravila. Sva ova prava koja pripadaju vlasniku nekretnine pripadaju i predmnijevanom vlasniku nekretnine na način kako je to regulirano odredbom čl. 166. ZV-a, pa stoga ovaj sud nalazi da tužiteljica ima aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe, budući da je se temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 2005. može smatrati predmnijevanim vlasnikom nekretnina.
5.2. Pregledom zk izvadaka za nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako su kao vlasnici ovih nekretnina u zemljišnim knjigama suda upisane treće osobe, odnosno kao vlasnici ovih nekretnina nisu upisane ni parnične stranke, ni njihovi roditelji. Inače, predmetne nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću sa okućnicom u [adresa], u predjelu [adresa], a što je sve utvrđeno identifikacijom prilikom uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka koji je održan dana 14. svibnja 2021. Tako nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi čini stambenu zgradu na adresi [adresa], time što je predmetom postupka samo zapadni dio ove stambene zgrade, dakle dio kat. čest. [katastarska čestica] površine 163 m2, a obzirom da se radi o dvojnom objektu, pri čemu je među strankama nesporno da dio zgrade koji se nalazi jugoistočno od pravca koji je na skici mjernika vještaka definiran točkama B-D nije predmetom ovog postupka budući se radi o zgradi koja je u vlasništvu treće osobe. Sjeverozapadno od opisane zgrade na terenu je položena nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja makadamsko parkiralište, pomoćnu zgradu, voćnjak i betonsku stazu, površine 273 m2, dok se jugozapadno od ovih nekretnina nalazi nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time da je predmetom ove tužbe samo dio ove nekretnine u površini od 439 m2, a koja nekretnina u naravi čini dijelom voćnjak, a dijelom vrt na čijem je sjeveroistočnom dijelu sagrađen i dio predmetne kuće, sve kako je to prikazano na skici mjernika vještaka od 27. svibnja 2021., time da predmetne nekretnine na ovoj skici predstavlja geometrijski lik koji je na samoj skici označen točkama A, B, C, D, R, O, G, H, I, J, K, L, M, N i A. Isto tako, ovom prilikom utvrđeno je kako upravo tužena ove nekretnine drži u svom isključivom posjedu. Vezano za nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Lokvica) i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Plitvine) potrebno je reći kako tužiteljska strana tijekom postupka u spis nije priložila zk izvatke za navedene nekretnine, pri čemu je među strankama nesporno da se radi o nekretninama koje nisu upisane kao vlasništvo parničnih stranaka niti njihovih roditelja. S druge pak strane, a pregledom priloženih posjedovnih listova, utvrđeno je kako je dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u površini od 561 m2, upisan kao posjed oca parničnih stranaka za 1/2 dijela, dok je preostali dio ove nekretnine upisan kao posjed ŽŠ i UŠ na jednake dijelove, pri čemu je predmetni dio ove nekretnine upisan u PL 2409 za k. o. [katastarska općina]. Preostali dio ove iste nekretnine, u površini od 360 m2, upisan je u PL 1025 za k. o. [katastarska općina] i to kao isključivi posjed LŠ iz [adresa]. Nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] i dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 146 m2 upisan je u PL 212 za k. o. [katastarska općina] kao posjed oca parničnih stranaka ZŠ, pri čemu u spis nije priložen posjedovni list iz kojeg bi bilo moguće utvrditi čiji posjed predstavlja preostali dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovo se navodi iz razloga što se pravo vlasništva nekretnine stečeno temeljem valjanog pravnog posla, pa tako i ugovora o doživotnom uzdržavanju, stječe u trenutku provedbe ugovora u zemljišnim knjigama suda, a iz priloženih zk izvadaka jasno proizlazi da niti tužiteljica, niti tužena, svoje ugovore o doživotnom uzdržavanju nisu proveli u zemljišnim knjigama suda, a isto tako niti otac parničnih stranaka razne kupoprodajne ugovore koje je sklapao sa trećim osobama nije proveo u zemljišnim knjigama suda, kao ni diobene nagodbe koje je sklapao sa članovima svoje obitelji.
5.3. Pregledom spisa ostavinskog postupka koji je proveden iza smrti majke parničnih stranaka utvrđeno je kako je VŠ cijelom svojom imovinom, koja je precizno opisana u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 2005., raspolagala u korist svoje kćerke SŠ kao davateljice uzdržavanja, odnosno sada tužiteljice. Iako je ovaj ostavinski postupak započeo 2005., ovaj Ugovor o doživotnom uzdržavanju u ostavinski spis dostavljen je tek 13. studenog 2012., pri čemu u smrtovnici koja je sastavljena iza smrti VŠ nije navedeno da bi ostaviteljica svojom imovinom raspolagala ovakvim ugovorom. Ovo se ističe iz razloga što je podatke za sastav smrtovnice dala baš kći ostaviteljice SŠ, i to 2005., a koja je zasigurno u tom trenutku u svom posjedu imala navedeni ugovor koji je sklopila sa ostaviteljicom šest mjeseci prije njene smrti. Tijekom ovog ostavinskog postupka sada tužena prigovorila je da polovina stojne kuće u [adresa], sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] te pravo korištenja kuhinje i gustirne, ne ulazi u ostavinsku masu VŠ, a ovo iz razloga što se radi o nekretninama koje su u vlasništvu ZŠ, a koji je ove nekretnine ugovorom o doživotnom uzdržavanju (zapravo aneksom toga ugovora) ostavio njoj. Ujedno je u spis dostavila i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg je u svojstvu davateljice uzdržavanja sklopila sa ZŠ u svojstvu primatelja uzdržavanja, koji je u potpisu stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom 3. prosinca 2007., a iz kojeg proizlazi kako ŠŠ svoju stojnu kuću u [adresa] u cijelosti sagrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] zajedno sa namještajem u kući, malim vrtom iza kuće sa izrađenom kuhinjom i cisternom za vodu ostavlja sada tuženoj. Bez obzira na ovakav prigovor sada tužene ovaj ostavinski postupak završen je rješenjem od 23. rujna 2013. pod posl. br. O-93/12, kojim je utvrđeno da se iza smrti ostaviteljice neće provoditi ostavinski postupak zbog nedostatka ostavinske imovine. Ovo rješenje postalo je pravomoćno 19. veljače 2014., pri čemu ni tužiteljica ni tužena, prema vlastitom iskazu, nisu pokrenule bilo kakav parnični postupak radi utvrđenja da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 2005. nije istinit ili pravno valjan, radi utvrđenja da imovina navedena u ovom ugovoru spada u ostavinsku masu VŠ, ili radi utvrđenja da nekretnine kojima je VŠ raspolagala svojim ugovorom o doživotnom uzdržavanju zapravo ne predstavljaju njenu imovinu. Pregledom ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je VŠ njime raspolagala svojom imovinom u korist sada tužiteljice, a koja imovina se u naravi sastoji od 1/2 dijela stojne kuće u [adresa] sagrađene u [adresa] označeno kao u cijelosti kat. čest. [katastarska čestica] dijela kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Preostale nekretnine koje su predmetom ove tužbe izrijekom nisu spomenute u ovom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tužene prigovorio je da se zapravo radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, a koji prigovor je u cijelosti neosnovan, a ovo iz razloga što je u točki III. predmetnog ugovora jasno navedeno da će se upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, odnosno upis prava posjeda u katastarskim operatima, izvršiti poslije smrti primatelja uzdržavanja.
5.4. Pregledom spisa ostavinskog postupka provedenog iza smrti oca parničnih stranaka ZŠ utvrđeno je kako je isti umro **.**.2008. Otac parničnih stranaka je dijelom svoje imovine raspolagao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005., kojeg je kao primatelj uzdržavanja sklopio sa svojom kćerkom SŠK, odnosno sada tuženom, u svojstvu davateljice uzdržavanja. Osim navedenog, ovaj ostavitelj je dijelom svoje imovine raspolagao za života pisanom oporukom pred svjedocima od 14. studenog 2005., pa je tako ostavinska imovina iza njegove smrti temeljem ove oporuke, zakona i uslijed ustupa, i uručena njegovim nasljednicima rješenjem o nasljeđivanju od 10. listopada 2016. pod posl. br. O- 860/16, koje je postalo pravomoćno 13. veljače 2017. Pregledom ovog rješenja o nasljeđivanju utvrđeno je da nekretnine koje su predmetom ovog postupka nisu uvrštene u njegovu ostavinsku masu, a ovo iz razloga što je ostavitelj ovim nekretninama raspolagao još za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005. Ovdje je potrebno napomenuti kako je tužena očito raspolagala Aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sa svojim ocem sklopila 3. prosinca 2007. te ga je 10. prosinca 2012. i priložila u spis ostavinskog postupka provedenog iza smrti VŠ, međutim nije ga priložila u spis ostavinskog postupka provedenog iza smrti ZŠ, iako se ovaj Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju zapravo odnosi na ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je tužena sklopila sa svojim ocem 11. studenog 2005. Iako su i tužiteljica i tužena sudjelovale u ovom ostavinskom postupku kao kćerke ostavitelja, niti jedna od njih, prema vlastitom iskazu, nije pokrenula parnični postupak radi utvrđenja da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005. nije istinit ili pravno valjan, da bi nekretnine koje su navedene u ovom ugovoru spadale u njegovu ostavinsku masu ili radi utvrđenja da je ovaj ostavitelj zapravo Aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju raspolagao čitavom stojnom kućom koja se nalazi u [adresa] u predjelu zvanom [adresa]. Pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005. utvrđeno je kako je isti sklopljen između oca stranka ZŠ u svojstvu primatelja uzdržavanja i njegove kćerke, odnosno sada tužene u svojstvu davatelja uzdržavanja. Primatelj uzdržavanja je predmetnim ugovorom na ime doživotnog uzdržavanja, a u korist davateljice uzdržavanja, između ostalog, raspolagao i nekretninama koje su u samom ugovoru opisane kao 1/2 stojne kuće na [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to zapadni dio, cijeli vrt katastarske čestice [katastarska čestica], zemljište u Plitvine kupljene u Barčot Kate katastarske čestice [katastarska čestica] i zemljište u predjelu Lokvice katastarske oznake 7647 u cijelosti, dakle upravo nekretninama koje su predmetom ove tužbe. Iako je sadržaj ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju tijekom ostavinskog postupka postao poznat tužiteljici, a njegov Aneks joj je morao biti poznat budući je sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti majke stranaka, ista nije pokrenula nikakav postupak radi osporavanja ovog ugovora, niti je pokrenula bilo kakav postupak radi utvrđenja da ove nekretnine spadaju u ostavinsku masu ZŠ, a nije ni izjavila žalbu na rješenje o nasljeđivanju u kojem ove nekretnine nisu uvrštene u ostavinsku masu ZŠ i to upravo po ovom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Posebno se napominje kako je ovim ugovorom ŠŠ raspolagao zapadnom polovinom stojne kuće na [adresa] i njene okućnice, pri čemu se nesumnjivo radi o nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u korist tužene, te nekretninom označenom kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja dijelom voćnjak, a dijelom vrt lociran jugozapadno od predmetne kuće, pri čemu je na manjem sjeveroistočnom dijelu vrta sagrađen dio kuće u površini od 9 m2, a da tužiteljica predmetnom tužbom traži istočni dio predmetne kuće i okućnice, kako je to pokazala prilikom samog uviđaja na licu mjesta, i kako je to prikazano na skici očevida koju je izradio mjernik vještak Ivo Nazifovski iz tvrtke Geo Tag d.o.o. od 27. svibnja 2021., pri čemu je dio nekretnina za koje tužiteljica traži predaju u posjed na predmetnoj skici prikazao geometrijskim likom kojeg omeđuju točke A, B, C, D, R, P, O, G, H, I, J, K, L, M, N, A. Ovim likom obuhvaćen je i dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja većim dijelom voćnjak, a manjim dijelom vrt, pri čemu se radi se upravo o nekretnini koja je po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005. pripala isključivo
1 0
tuženoj, a koji ugovor do pravomoćnog završetka ostavinskog postupka iza smrti ZŠ tužiteljica nije osporavala. Isto tako potrebno je reći kako tužiteljica već u tužbi navodi da joj pripada istočni dio kuće i okućnice u [adresa], a kojeg je stekla po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 28. veljače 2005. sklopljenog sa majkom VŠ, a koji Ugovor o doživotnom uzdržavanju tužena nije osporila nakon donošenja rješenja kojim je utvrđeno da se iza smrti VŠ zbog nedostatka ostavinske imovine neće raspravljati ostavina, iako je imala priliku pokrenuti poseban parnični postupak kako je to i upućena rješenjem od 23. rujna 2013. posl. br. O-93/12, pa je stoga tužena neosnovano smatra da joj pripada u vlasništvo i posjed čitava kuća i okućnica u [adresa], te je odbija predati u posjed tužiteljici. Kada se usporedi sadržaj Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sa majkom parničnih stranaka sklopila sada tužiteljica sa Ugovorom o doživotnom uzdržavanju kojeg je sa ocem parničnih stranaka sklopila sada tužena, ovaj sud nalazi kako su supružnici ZŠ i VŠ za života doista postigli dogovor da istočni dio kuće zajedno sa istočnim dijelom okućnice, ali bez nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ima pripasti tužiteljici, a da zapadni dio iste ove kuće sa zapadnim dijelom okućnice i sa kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima pripasti u vlasništvo tuženoj. Sve ovo navodi se iz razloga što je čl. 232. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) propisano da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. S obzirom da je rješenje kojim je utvrđeno da se iza smrti VŠ zbog nedostatka ostavinske imovine neće provoditi ostavinski postupak postalo pravomoćno, da je rješenje o nasljeđivanju iza smrti ZŠ postalo pravomoćno, te s obzirom da su parnične stranke kao njihova djeca sudjelovala u oba ostavinska postupka te na takav način i upoznate sa sadržajem oba ugovora o doživotnom uzdržavanju te aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju između oca stranaka i sada tužene, a koje ugovore nisu osporile niti su pokrenule parnične postupke radi utvrđenja pravne nevaljanosti tih ugovora ili radi utvrđenja da neke od nekretnina iz tih ugovora spadaju u ostavinsku masu, to ovaj sud nalazi kako je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tužene traži da joj preda u posjed istočni dio kuće u [adresa] zajedno sa okućnicom koja je tužiteljici pripala po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenom sa majkom stranaka, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen, dok je u preostalom dijelu njen tužbeni zahtjev neosnovan pa je i odbijen, sve kako je i presuđeno u točkama I. i II. izreke ove presude.
5.5. Vezano za nekretnine koje su označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Lokvica) i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Plitvine) potrebno je reći kako iste nisu navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg je tužiteljica sklopila sa svojom majkom od 28. veljače 2005. kao predmet raspolaganja, već su ove nekretnine isključivo i u cijelosti kao predmet raspolaganja navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005., kojeg je tužena kao davateljica uzdržavanja sklopila sa ocem parničnih stranaka. I ovdje je potrebno reći da prema čl. 232. ZN-a pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. S obzirom da je rješenje o nasljeđivanju iza smrti oca parničnih stranaka ZŠ postalo pravomoćno, te s obzirom da je tužiteljica kao njegova kći sudjelovala u ovom ostavinskom postupku te bila upoznata sadržajem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je on sklopio sa tuženom 11. studenog 2005., a kojeg tijekom ostavinskog postupka nije osporavala, to tužiteljica sada ne može u ovoj parnici utemeljeno tražiti da se smatra predmnijevanom vlasnicom ovih nekretnina te od tužene tražiti njihovu predaju u isključivi posjed. Isto tako potrebno je reći da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala,
1 1
a nije ni predložila provođenje dokaza na okolnost da su roditelji stranaka tijekom života izvršili usmenu diobu ovih nekretnina na način kako se to navodi u tužbi, već naprotiv iz njena iskaza proizlazi kako takva dioba zapravo nije izvršena. Bez obzira što je irelevantno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a budući da su nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isključivo navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2005., u odnosu na ove nekretnine tužiteljica tijekom postupka nije uspjela dokazati, a niti je predložila provođenje kakvih dokaza na tu okolnost, da bi ove nekretnine bile u isključivom posjedu tužene te da tužena iste odbija predati u posjed tužiteljici. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi kako je u ovom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan, pa je i presuđeno kao u točki II. izreke ove presude.
5.6. Vezano za točku 2. tužbenog zahtjeva potrebno je reći kako je po zahtjevu tužitelja sud od Privredne Banke Zagreb d.d. i OTP Banke d.d. zatražio da se u spis dostavi podatak o tome da li je ŠŠ i dalje evidentiran kao klijent navedenih banaka, na kojim računima i u kojem iznosu, a u slučaju da su sredstva sa računa podignuta, da se sudu dostavi podatak tko je i kada podignuo novčana sredstva. Postupajući po ovakvom traženju suda Privredna Banka Zagreb je dopisom od 26. rujna 2017. izvijestila sud da je ŠŠ ranije bio klijent ove banke i vlasnik redovne štednje u valuti, međutim da su njegovi računi ugašeni, pri čemu ova banka nije u mogućnosti dostaviti podatke o tome kome su sredstva isplaćena, po čijem nalogu i kada, budući da banka na temelju Zakona o arhivskom gradivu i arhivima više nema potrebnu dokumentaciju koju je bila u obvezi čuvati 11 godina. Isto tako ova banka izvijestila je sud kako na dan dostave predmetnih podataka ŠŠ nije evidentiran kao vlasnik računa u navedenoj banci. Postupajući po traženju suda OTP Banka d.d. je u svom podnesku od 6. listopada 2017. navela kako je ŠŠ evidentiran kao klijent ove banke, sa stanjem na dan izvještaja na računu broj 3203807313 u iznosu od 64,25 € i 4,73 USD, dok drugih otvorenih računa u ovoj banci nema. Niti ova banka nije mogla izvijestiti sud o tome da li su sa računa ZŠ, kada i po čijem nalogu, podizana određena novčana sredstva položena u nekadašnjoj DEM valuti, a ovo iz razloga što niti ova banka zbog isteka roka više ne čuva potrebnu dokumentaciju. Iz navedenog slijedi kako tužiteljica tijekom postupka nije uspjela dokazati da bi baš tužena nakon smrti oca stranaka sa njegovog računa podigla iznos od 53.000,00 € iz kojeg razloga bi tuženoj trebala isplatiti iznos od 26.500,00 €, kao i iznos od 119.138,41 DEM, zbog čega bi tužiteljici trebala isplatit iznos od 59.569,20 DEM. Osim toga iz iskaza same tužiteljice proizlazi da su određena novčana sredstva za vrijeme života roditelja stranaka prebacivana sa računa oca stranaka na račun njihove majke, a potom sa računa majke na račun njihova oca, a koja je sredstva potom tužena iskoristila kao polog za dizanje novog kredita, da bi potom tužiteljica još za vrijeme života oca i majke, dakle prije 20. srpnja 2005., utvrdila kako novca više nema na računu, a zbog čega nije htjela tužiti oca, kako joj je to savjetovao odvjetnik. Dakle iz iskaza same tužiteljice proizlazi kao su novčana sredstva, bez obzira u kojoj valuti i u kojem iznosu, sa računa oca parničnih stranaka podignuta prije 2005. godine, a kako to uostalom u svom odgovoru na tužbu tvrdi tužena. Uostalom ukoliko tužiteljica smatra da bi ova novčana sredstva u jednoj polovini iznosa predstavljala bračnu stečevinu majke parničnih stranaka, onda je takav zahtjev trebala istaknuti tijekom ostavinskog postupka koji je proveden iza njene smrti, a što je propustila učiniti. Slijedom svega navedenog i točku 2. tužbenog zahtjeva valjalo je odbiti, pa je i presuđeno kao u točki III. izreke ove presude. Nadalje, a što se tiče novčanih iznosa koji su na ime ZŠ i dalje položeni na računu otvorenom kod OTP Banke u € i USD, broj računa 3203807313, potrebno je reći kako ovaj novac predstavlja njegovu naknadno pronađenu imovinu, a obzirom da isti
1 2
nije uvršten u njegovu ostavinsku masu rješenjem o nasljeđivanju donesenom iza njegove smrti od 10. listopada 2016. pod posl. br. O-860/16, niti je otac stranaka ovim novčanim sredstvima raspolagao za života Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 11. studenog 2005.
6. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi člana 154. stav 4. ZPP-a, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, slijedom čega je i odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove kako je to i navedeno u točki IV. izreke presude.
U Korčuli, 26. ožujka 2026.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
