REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5336/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja EA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici iz Zagreba, protiv I-tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, i II-tuženika AA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ive Soldo, odvjetnice, i Snježane Bajan, zamjenice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, te u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2797/2007 od 12. studenoga 2007. na 1/4 dijela zk. č. br. 2693, obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište, površine 143 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (suvlasnički dio: 5), te se određuje brisanje založnog prava upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-72853/07 radi osiguranja novčane tražbine na temelju navedenog rješenja o osiguranju, na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da proglasi nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2797/2007 od 12. studenoga 2007. na daljnjih 1/4 dijela zk. č. br. 2693, obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište, površine 143 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (suvlasnički dio: 6), te da se odredi brisanje založnog prava upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-72853/07 radi osiguranja novčane tražbine na temelju navedenog rješenja o osiguranju na tom suvlasničkom dijelu navedene nekretnine.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. prosinca 2020. ovome sudu podnio tužbu protiv I-tuženice Republike Hrvatske u kojoj navodi da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/07 od 13.

. / .

listopada 2020. upućen da u roku od 15 dana od primitka rješenja pokrene parnicu radi proglašenja da nije dopušteno osiguranje određeno rješenjem o osiguranju poslovni broj Ovr-2797/07 od 12. studenoga 2007. upisano pod poslovnim brojem Z- 72853/07 na 1/2 dijela zk. č. br. 2693, obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište, površine 143 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj nadalje navodi da su on i UA suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine zk. č. br. 2693, obiteljska stambena zgrada u [adresa], i dvorište sveukupne površine 143 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Još navodi da su navedenu nekretninu stekli na temelju Ugovora o kupoprodaji od 10. studenoga 2006. od prodavatelja AA i LA, koji su im prodali svaki svojih 1/2 dijela predmetne nekretnine, te su im dozvolili uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini bez daljnjih dozvola i odobrenja. Nadalje ističe da je kao korisnik kredita sklopio s Međimurskom bankom d.d. Ugovor o dugoročnom deviznom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 59- 001-00277-0 od 21. studenoga 2006. i to u iznosu od 165.500,00 CHF, koji kredit je iskorišten namjenski za kupnju predmetne nekretnine, te je 19. listopada 2016. kao korisnik kredita d.d. sklopio s Privrednom bankom Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9016865520 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu, a kojim Dodatkom Ugovora je izvršena konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je na temelju toga ugovora o kreditu na predmetnoj nekretnini 28. studenoga 2006. u zemljišnoj knjizi upisana hipoteka pod poslovnim brojem Z- 77046/06, a također je i na temelju Dodatka upisana hipoteka pod poslovnim brojem Z-43034/07 pod prvenstvenim redom hipoteke upisane pod poslovnim brojem Z- 77046/06. Nadalje navodi da je 19. studenoga 2007. pod poslovnim brojem Z- 72853/07 na suvlasničkim dijelovima tada upisanog suvlasnika AA uknjiženo založno pravo i zabilježba ovršivosti na temelju rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-2797/07 od 12. studenoga 2007. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 734.118,03 kn sa zateznim kamatama od 5. rujna 2007. do isplate, za korist I-tuženice. Navodi da postupak zasnivanja založnog prava u korist I-tuženice na predmetnoj nekretnini nije bio dopušten s obzirom na to da je tužitelj predmetnu nekretninu s UA stekao još 2006. godine kada je u zemljišnoj knjizi i upisano založno pravo (hipoteka) pod poslovnim brojem Z-77046/06, pa je I-tuženica mogla i morala znati da je predmetna nekretnina izvanknjižno vlasništvo treće osobe odnosno tužitelja, a ne AA. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se proglasi nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/07 od 12. studenoga 2007. na 1/2 dijela predmetne nekretnine, te da se odredi brisanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine na temelju toga rješenja o osiguranju, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tužitelj je podneskom od 23. siječnja 2025. ispravio odnosno dopunio tužbu na način da je njome obuhvatio i II-tuženika AA. Ovdje valja reći da se u konkretnom slučaju radi o ispravku odnosno dopuni tužbe u smislu čl. 109. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer I-tuženica Republika Hrvatska kao predlagatelj osiguranja i II-tuženik AA kao protivnik osiguranja imaju položaj nužnih suparničara u parnici koja se vodi povodom tužbe treće osobe radi proglašenja nedopuštenom ovrhe rješenjem o osiguranju. Stoga se nužni suparničar takvom proširenju tužbe ne može protiviti s obzirom na to da se svi tuženici u

. / .

procesnom smislu smatraju jednom parničnom strankom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 4045/2019-22 od 19. 10. 2022.).

3. U odgovoru na tužbu I-tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao činjenično i pravno neosnovanom. Navodi da je upis prava vlasništva u zemljišne knjige na tužitelja izvršen nakon upisa založnog prava u korist I-tuženice, a što znači da je predmetna nekretnina u trenutku upisa založnog prava bila upisana kao vlasništvo poreznog dužnika AA i da je tužitelj u trenutku upisa svog vlasništva u zemljišne knjige stekao u vlasništvo nekretninu opterećenu založnim pravom tužitelja. Ugovor o kupoprodaji na koji se poziva tužitelj sklopljen je 10. studenog 2006., a isti je Poreznoj upravi dostavljen tek 23. rujna 2008. Nadalje navodi da je za predmetni ugovor I-tuženica saznala nakon što je upisano prisilno založno pravo i nakon što je rješenje o osiguranju postalo pravomoćno. Još navodi da je tek upisom vlasništva u zemljišnu knjigu tužitelj postao vlasnik predmetne nekretnine, a ne sklapanjem ugovora o kupoprodaji. Ističe da je tužitelj svojim prigovorom treće osobe zakasnio, tj. njegov prigovor je nepravovremen s obzirom na to da je isti podnesen nakon što je postupak osiguranja pravomoćno okončan. Stoga I-tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

4. U odgovoru na tužbu II-tuženik navodi da je suglasan s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti. Još navodi da je tužitelj uistinu s UA od II- tuženika i LA kupio kuću na adresi [adresa] i to putem kredita koji je zabilježen kao hipoteka u zemljišnim knjigama za navedenu nekretninu.

5. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u rješenje ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/07-24 od 13. listopada 2020. (str. 5-7 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. studenoga 2006. ovjerenog istoga dana kod javnog bilježnika (str. 8-10 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (str. 11-17, 24 i 25 spisa), presliku Ugovora o dugoročnom deviznom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 59-001-00277-0 od 21. studenoga 2006. potvrđen kod javnog bilježnika 28. studenoga 2026. (str. 18-23 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9016865520 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od 19. listopada 2016. potvrđen kod javnog bilježnika 15. studenoga 2016. (str. 26-40 spisa), ispis poruke poslane putem elektroničke pošte od 15. prosinca 2016. (str. 41 spisa), rješenje o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/2007-2 od 12. studenoga 2007. (str. 47 i 48 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, od 2. studenoga 2023. (str. 86 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, uvid u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/2007, uvid u presliku spisa ovoga suda poslovni broj Z-72853/2007, te saslušanje tužitelja kao stranke. Ovdje valja reći da sud nije izvodio daljnje dokaze jer je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o meritumu spora, a osim toga, tužitelj i I-tuženica su na zadnjem ročištu i nakon upozorenja na dužnost iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja dokaza u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, suglasno izričito izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustali od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza, dok II-tuženik nije niti imao dokaznih prijedloga. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

. / .

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim osiguranja određenog u predmetu ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/2007 na 1/2 dijela nekretnine pobliže opisane u izreci ove presude. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je on vlasnik nekretnine na kojoj je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist I-tuženice Republike Hrvatske.

7. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/2007 utvrđeno je da je u tom predmetu predlagatelj osiguranja Republika Hrvatska - Ministarstvo financija (ovdje I- tuženica) 31. listopada 2007. podnijela prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protiv protivnika osiguranja AA (ovdje II- tuženika), radi osiguranja novčane tražbine utvrđene rješenjem Ministarstva financija

- Porezne uprave od 22. kolovoza 2007. u iznosu od 734.118,03 kn s pripadajućim zakonskim kamatama. Također je utvrđeno da je povodom toga prijedloga doneseno rješenje o osiguranju poslovni broj Ovr-2797/2007-2 od 12. studenoga 2007. i to uknjižbom založnog prava u korist ovdje I-tuženika Republike Hrvatske na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje II-tuženika AA, i to na njegovom suvlasničkom dijelu (1/2 dijela) predmetne nekretnine. Konačno, utvrđeno je da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/07-24 od 13. listopada 2020., koje je tužitelj zaprimio 15. listopada 2020., ovdje tužitelj EA upućen kao treća osoba pokrenuti u roku od 15 dana parnicu radi proglašenja osiguranja određenog rješenjem o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/2007-2 od 12. studenoga 2007. nedopuštenim.

8. Uvidom u presliku spisa ovoga suda poslovni broj Z-72853/2007 utvrđeno je da je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Z-72853/07 od 14. veljače 2008. kojim je na nekretnini II-tuženika AA koja se sastoji od 1/2 dijela predmetne nekretnine, na temelju rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-2797/2007 od 12. studenoga 2007., uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 734.118,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. rujna 2007. do isplate, za korist I-tuženice Republike Hrvatske, te je zabilježena ovršivost tražbine. Također je utvrđeno da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 1. ožujka 2014.

9. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. studenoga 2006. ovjerenog istoga dana kod javnog bilježnika, sklopljenog između II-tuženika AA i LA kao prodavatelja s jedne strane, te tužitelja EA i UA kao kupaca s druge strane, utvrđeno je da tim Ugovorom tužitelj i UA kupuju od II-tuženika i LA predmetnu nekretninu i to svaki 1/2 dijela nekretnine, za cijenu od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Također je utvrđeno da su ugovorne strane ugovorile da će iznos kupoprodajne cijene isplatiti putem kredita Međimurske banke d.d. najkasnije do 22. studenoga 2006. na način da će istu u ime i za račun kupaca Međimurska banka isplatiti na račun partije kredita kod te banke koji je zasnovan Ugovorom o dugoročnom kreditu od 16. srpnja 1992. između Međimurske banke d.d. i II-tuženika, te će se na taj način zatvoriti dugovanje II-tuženika po tom kreditu. Još je ugovoreno da će kupac stupiti u posjed predmetne nekretnine u trenutku isplate cjelokupne kupoprodajne cijene. Konačno, utvrđeno je da je navedeni Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 10. studenoga 2006. pod brojem ovjere OV-26393/06.

. / .

10. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, od 2. studenoga 2023. (str. 86 spisa) proizlazi da je navedeni Ugovor o kupoprodaji nekretnine dostavljen Poreznoj upravi 23. kolovoza 2008.

11. Uvidom u Ugovor o dugoročnom deviznom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 59-001-00277-0 od 21. studenoga 2006. utvrđeno je da je isti sklopljen između Međimurske banke d.d. i tužitelja kao korisnika kredita, te LA i II-tuženika AA kao založnih dužnika i UA kao sudužnika, na iznos od 165.500,00 CHF. Također je ugovoreno da će korisnik kredita odobreni kredit namjenski koristiti za kupnju kuće sukladno Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 10. studenoga 2006., a na način da će se sredstvima toga kredita zatvoriti dugovanja prodavatelja, ovdje I-tuženika po kreditu broj 5-02-00032- 7 u Međimurskoj banci. Još je ugovoreno da će se radi osiguranja navedene tražbine uknjižiti založno pravo u korist banke na predmetnoj nekretnini u vlasništvu II- tuženika i LA i to svakog u 1/2 dijela.

12. Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9016865520 sa sporazumom o osnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od 19. listopada 2016. utvrđeno je da je tim ugovorom gore navedeni Ugovor o dugoročnom deviznom stambenom kreditu konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (str. 13-17 spisa) utvrđeno je da su u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje (31. listopada 2007.) kao i u trenutku donošenja predmetnog rješenja o osiguranju (12. studenoga 2007.) kao suvlasnici predmetne nekretnine bili upisani II-tuženik AA i LA, svaki u 1/2 dijela. Također je utvrđeno da je u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje, kao i u trenutku donošenja predmetnog rješenja o osiguranju, na predmetnoj nekretnini bilo uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od 103.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama, naknadama i ostalim troškovima, na temelju Ugovora o dugoročnom deviznom stambenom kreditu za korist Međimurske banke d.d. (isto je uknjiženo 28. studenoga 2006.). Nadalje je utvrđeno da je na 1/2 dijela nekretnine, koji je bio u suvlasništvu II-tuženika, 19. studenoga 2007. uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 734.118,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama za korist I-tuženice Republike Hrvatske, a na temelju rješenja o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-2797/2007-2 od 12. studenoga 2007. Konačno, utvrđeno je da je tužitelj 26. kolovoza 2014. upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u ukupno 1/2 dijela i to na temelju Ugovora o kupoprodaji od 10. studenoga 2006., s time da je utvrđeno da je tužitelj 1/4 dijela te nekretnine stekao od II-tuženika (suvlasnički dio: 5), a 1/4 dijela stekao je od LA (suvlasnički dio: 3), dok je na temelju istog Ugovora o kupoprodaji UA stekao preostalih 1/4 dijela od II-tuženika (suvlasnički dio: 6) i preostalih 1/4 dijela od LA (suvlasnički dio: 4). Da je tužitelj od II-tuženika stekao samo 1/4 dijela predmetne nekretnine (suvlasnički dio: 5) dok je preostalih 1/4 dijela (suvlasnički dio: 3) stekao od LA, jasno je vidljivo i iz izvatka iz zemljišne knjige. Pritom valja reći da je iz izvatka iz zemljišne knjige jasno vidljivo i da je predmetno založno pravo za korist I- tuženice upisano na suvlasničkim dijelovima 5 i 6, koji ukupno čine 1/2 dijela predmetne nekretnine.

. / .

14. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi da je njegov otac dignuo kredit koji u jednom trenutku više nije mogao vraćati, te mu je 2006. sjela ovrha na predmetnu kuću. Tada su se tužitelj i njegov brat UA dogovorili da će kupiti tu kuću od oca i to svaki po jedan od ukupno dva stana u toj kući. Stoga je tužitelj 2006. dignuo kredit na iznos od 105.000,00 EUR koji je tada bio u CHF radi kupnje predmetne kuće te su zatvorili kredit oca, odnosno dugovanje po kreditu koje je on imao, te je hipoteka na kući prebačena na njega i brata. Ne zna zašto iste godine nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. Još navodi da je odvjetnik banke to rješavao, te je mislio da je sve riješeno. Kredit je dignuo u Čakovečkoj banci koja je sada Privredna banka Zagreb. U vrijeme predmetne kupoprodaje nije imao saznanja za porezni dug oca, te ističe da ne bi ni išao u predmetnu kupoprodaju da je znao da postoji takav dug. Otac mu ništa nije govorio o svojem dugovanju te su i za dug po kreditu saznali tek kada je stigla ovrha, a i za porezni dug je saznao tek naknadno. Tužitelj nadalje navodi da je platio porez za kupnju predmetne nekretnine i to 2007. ili 2008. godine. U tom trenutku još nije bio upisan kao vlasnik nekretnine. Još navodi da mu je Porezna uprava poslala opomenu da mora platiti porez na predmetnu kupoprodaju.

15. Sud je prihvatio kao vjerodostojnu svu dokumentaciju u koju je izvršio uvid, jer ista ničim nije dovedena u pitanje. Sud je također prihvatio iskaz tužitelja kao životan i logičan, te sukladan ostalim izvedenim dokazima, osim u dijelu u kojem je tužitelj naveo da je dignuo kredit kod Čakovečke banke, jer iz Ugovora o dugoročnom deviznom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj 59- 001-00277-0 od 21. studenoga 2006. proizlazi da je dignuo kredit kod Međimurske banke.

16. Prije svega, u odnosu na navode I-tuženice da je tužitelj zakasnio sa svojim prigovorom treće osobe u postupku osiguranja, valja reći da takvi navodi nisu od značaja pored činjenice da je rješenje od 13. listopada 2020. kojim je tužitelj kao treća osoba upućen pokrenuti ovu parnicu postalo pravomoćno, te je tužitelj pravovremeno u roku od 15 dana od zaprimanja toga rješenja podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

17. Nadalje, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kupio ukupno 1/2 dijela predmetne nekretnine od II-tuženika i LA, na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. studenoga 2006., ovjerenog kod javnog bilježnika istoga dana, i to od svakoga po 1/4 dijela, što je jasno vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige. Također je utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini 28. studenoga 2006. uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od 103.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na temelju Ugovora o dugoročnom deviznom stambenom kreditu za korist Međimurske banke d.d., koji je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s bankom radi kupnje kuće sukladno navedenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina. Nadalje je utvrđeno da je ovdje I-tuženica Republika Hrvatska i to Ministarstvo financija - Porezna uprava 31. listopada 2007. podnijela prijedlog za osiguranje protiv ovdje II-tuženika kao protivnika osiguranja na temelju ovršnog rješenja Republike Hrvatske, i to Ministarstva financija - Porezne uprave, od 22.kolovoza 2007. kojim je ovdje II-tuženiku AA kao poreznom dužniku naloženo u roku od 8 dana platiti porezni dug u iznosu od 734.118,03 kn s pripadajućim zateznim kamatamam, te je 12. studenoga 2007. doneseno rješenje o osiguranju poslovni broj Ovr-2797/2007-2 uknjižbom založnog prava u korist ovdje I- tuženice Republike Hrvatske na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje II-tuženika

. / .

AA, i to na njegovom suvlasničkom dijelu (1/2 dijela) predmetne nekretnine. Konačno, utvrđeno je da je navedeno založno pravo 19. studenoga 2007. uknjiženo na 1/2 dijela nekretnine, koji je bio u suvlasništvu II-tuženika, za korist I-tuženice, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 734.118,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

18. Dakle, iz gore izvedenih dokaza utvrđeno je da je u trenutku kad je ovdje I- tuženica Republika Hrvatska podnijela prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na 1/2 dijela predmetne nekretnine protiv ovdje II-tuženika AA (**.**.2007.), te u trenutku kad je založno pravo radi osiguranja novčane tražbine I-tuženika uknjiženo u zemljišnim knjigama (19. studenoga 2007.) na 1/2 dijela od tih 1/2 dijela nekretnine (što odgovara 1/4 dijela predmetne nekretnine) postojalo pravo ovdje tužitelja EA kao treće osobe, koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05 i 121/05 - dalje: OZ). Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj u tom trenutku bio predmnijevani vlasnik ukupno 1/2 dijela predmetne nekretnine, u smislu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006 i 141/2006), i to je bio predmnijevani vlasnik 1/4 dijela nekretnine na kojem je kao vlasnik bio upisan II-tuženik, te 1/4 dijela nekretnine na kojem je kao vlasnica bila upisana LA. Također proizlazi da je prilikom podnošenja gore navedenog prijedloga za osiguranje od 31. listopada 2007. na temelju kojeg je doneseno rješenje o osiguranju uknjižbom založnog prava na 1/2 dijela nekretnine u korist I-tuženice, I-tuženica imala dovoljno razloga posumnjati da je II-tuženik tada već bio prodao svoj suvlasnički dio nekretnine tužitelju i UA. Ovo stoga što je u tom trenutku u zemljišnim knjigama već bilo uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini za korist Međimurske banke radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od 103.500,00 EUR, na temelju Ugovora o dugoročnom deviznom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 22. studenoga 2006., te je I-tuženica mogla uvidom u navedeni ugovor (koji je mogla zatražiti iz zbirke isprava) utvrditi da je navedeni ugovor sklopio tužitelj kao korisnik kredita upravo u svrhu kupnje kuće sukladno predmetnom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 10. studenoga 2006.

19. Slijedom navedenog, po stajalištu ovoga suda, I-tuženica prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje novčane tražbine nije postupila u dobroj vjeri i to bez obzira na činjenicu što je II-tuženik u tom trenutku bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Naime, odredbom čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04) određeno je da je stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, što ovdje nije bio slučaj.

20. Slijedom svega navedenoga, te kako pravo koje sprječava ovrhu u smislu čl. 55. st. 1. OZ-a može imati ne samo treća osoba koja je stvarni vlasnik nekretnine na kojoj se provodi ovrha (a koja je vlasništvo stekla prije zabilježbe ovrhe), nego i treća osoba koja ima status predmnijevanog vlasnika, i to onda kada je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno kada je zloupotrijebio svoje pravo, sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske

. / .

od 22. 2. 2018., valjalo je proglasiti nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2797/07 od 12. studenoga 2007. na 1/4 dijela predmetne nekretnine, te na tom dijelu odrediti brisanje založnog prava. Stoga je odlučeno kao t. I. izreke ove presude.

21. Međutim, sud je odbio kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se proglasi nedopuštenim osiguranje određeno istim rješenjem o osiguranju na daljnjih 1/4 dijela predmetne nekretnine, te da se i na tom dijelu briše založno pravo. Ovo stoga što je na temelju izvedenih dokaza i to prvenstveno iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. studenoga 2006. i izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno da je tužitelj kupio 1/4 dijela predmetne nekretnine od II-tuženika, te 1/4 dijela predmetne nekretnine od LA, pa je, dakle, tužitelj, bio predmnijevani vlasnik samo 1/4 dijela predmetne nekretnine na kojem je bio upisan II-tuženik kao vlasnik i na kojem je uknjiženo založno pravo u korist I-tuženice, dok je na preostalih 1/4 dijela te nekretnine predmnijevani vlasnik bio njegov brat UA, koji je također kupio 1/4 dijela nekretnine od II-tuženika, te 1/4 dijela nekretnine od LA. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Naime, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove s obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u jednakim dijelovima.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

. / .

DNA:

pun. tužitelja

I-tuženici putem OGDO u Zagrebu

II-tuženiku

. / .