REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4604/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćniku Stanislavu Ostojiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu protiv prvotuženika Lovačko društvo "SRNJAK" Bilje, OIB 02452345954, Bilje, Lovački dom Bilje, zastupan po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku u Osijeku i drugotuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 02452345954, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 9. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika 1. i 2. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku Lovačkom društvu "SRNJAK" Bilje, OIB 02452345954, Bilje, Lovački dom Bilje i drugotuženiku Croatia osiguranju d.d., OIB: 02452345954, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 solidarno isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJU d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 iznos od 2.759,76 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. studenoga 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku Lovačkom društvu "SRNJAK" Bilje, OIB 02452345954, Bilje, Lovački dom Bilje i drugotuženiku Croatia osiguranju d.d., OIB: 02452345954, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 solidarno naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJU d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 trošak ovog postupka u iznosu od 1.455,15 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor prvotuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tužitelj ADRIATIC OSIGURANJE d.d. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je po polici kasko osiguranja broj K06830038784 isplatio svom osiguraniku 2. studenoga 2018. naknadu štete u iznosu od 80.724,93 kn na vozilu koja mu je nastala u štetnom događaju koji se dogodio 31. svibnja 2018. oko 00,05 na nerazvrstanoj cesti Osijek-Bilje kada je na kolnik istrčao jelen (divljač) u kojeg je udario automobilom osiguranik tužitelja. Predmetni štetni događaj dogodio se na području kojim gospodari Lovačko društvo ''Srnjak'' iz Bilja, sada prvotuženik čiji je osiguratelj CROATIA osiguranje d.d., sada drugotuženik, kojima se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio s regresnim zahtjevom. Drugotuženik je na ime predmetne štete isplatio tužitelju 6. lipnja 2019. iznos od 59.931,51 kn pa tužitelj potražuje tužbom razliku u iznosu od 20.793,42 kn uvećanu za troškove pribave fotodokumentacije od MUP-a vezane za predmetni štetni događaj u iznosu od 120,00 kn odnosno ukupno iznos od 20.913,42 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. studenoga 2018. do isplate, a na iznos od 120,00 kn od 10. svibnja 2019. do isplate. Traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Na ročištu održanom 9. veljače 2026. tužitelj je uskladio zahtjev s obzirom na promjenu valute te je potraživao iznos od 2.775,69 eura i to sa zateznom kamatom na iznos od 2.759,76 eura od 3. studenoga 2018. do isplate te na iznos od 15,93 eura od 10. svibnja 2019. do isplate.

2. Prvotuženik Lovačko društvo "SRNJAK" Bilje (dalje u tekstu: prvotuženik) u odgovoru na tužbu prigovora mjesnoj nadležnosti ovoga suda smatrajući da je nadležan Općinski sud u Osijeku. Osporava da bi mu se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora prije pokretanja ovog postupka te predlaže odbaciti tužbu. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije smatrajući da je tužitelj bez postojanja svoje, bilo ugovorne bilo zakonske, obveze prema trećoj osobi naknadio toj trećoj osobi štetu proizašlu iz štetnog događaja pa stoga tužitelj nema verzijski zahtjev u odnosu na tuženika. Čini nespornim da je vlasnik oštećenog vozila bio osiguran policom ''potpunog kasko osiguranja'' kod čega su rizici pokriveni ''potpunog kasko osiguranja'' decidirano određeni u čl. 17. tužiteljevih Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila. Unatoč tome što je konkretno osiguranje i prema polici i prema priloženim Uvjetima naslovljeno kao ''potpuno kasko osiguranje'' tom i takvom policom osiguranja pokriveni su samo oni rizici koji su obuhvaćeni naznačenom odredbom čl. 17. Uvjeta. Stoga smatra da rizik štete od naleta na divljač nije bio obuhvaćen konkretnom policom kasko osiguranja koji rizik je time pokriven samo ako je posebno ugovoren, a u konkretnom slučaju nije bio ugovoren. Opreza radi, osporava visinu štete nastale na predmetnom vozilu. Ne spori pasivnu legitimaciju prvotuženika, no spori objektivnu odgovornost istog, smatrajući da je ista pretpostavljena. Unatoč tome što jedinke divljači jesu (nesporno) opasne stvari i unatoč tome što lovna djelatnost (nesporno) jest opasna djelatnost, navodi da je do štetnog događaja došlo pri brzini vozila prilagođenoj noćnim uvjetima dionicom ceste za koju je prometnim znakom dano upozorenje vozačima na opasnost od divljači na cesti. Smatra da do prometne nesreće uopće ne bi došlo da se vozilo kretalo brzinom prilagođenom takvim uvjetima i osobinama ceste te smanjene vidljivosti prema konkretnom dometu svjetala jer pri brzini primjerenoj danim uvjetima divljač umakne ispred vozila prije nego što bi vozilo dospjelo do mjesta kontakta. Protivi se tužbi u cijelosti i predlaže je odbiti te traži naknadu troška.

3. Drugotuženik Croatia osiguranje d.d. (dalje u tekstu: drugotuženik) u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja te činjenicu da je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja imao sa tuženikom sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti. Ističe prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20 %. Naime, osiguranik tužitelja je upravljao brzinom znatno većom od ograničenja te je na taj način doprinio nastanku štetnog događaja i visini štete. Smatra da je na vozilu nastala šteta u visini 74.914,39 kn te je tužitelju 6. lipnja 2019. isplatio iznos od 59.931,51 kn. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao: potvrdu Postaje prometne policije Osijek od 19. lipnja 2018. i ispis o prometnoj nezgodi (list 5-7 spisa), zapisnik o očevidu (list 9-13 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 23 spisa), policu broj K0683003874 (list 24 spisa) s pripadajućim Uvjetima za kasko osiguranje motornih vozila (list 27-41 spisa), nalog od 2. studenoga 2018. (list 42 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 43-44-46 spisa), izvid i dopunski izvid štete (list 47-55 spisa), obračun totalne štete i djelomične štete (list 56-58 spisa), prometnu dozvolu (list 61-62 spisa), račun (list 63-67 spisa), nalog (list 68 spisa), dopis Postaje prometne policije Osijek od 30. travnja 2019. (list 70 spisa), podatke o lovištu (list 71-72 spisa), regresni zahtjev prvotuženiku (list 73 spisa), regresni zahtjev drugotuženiku (list 75 spisa), obavijest o likvidaciji odštete (list 85 spisa), razgledane su fotografije (list 15-22 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću (list 143-150 spisa) te je isti usmeno saslušan (list 201-202 spisa). Odbijen je prijedlog prvotuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a. Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka AA, GA i VA jer je tužitelj od provođenja ovih dokaza odustao na ročištu 9. veljače 2026.

5. Prigovor mjesne nadležnosti ovoga suda prvotuženika nije osnovan zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja. Naime, nadležnost ovog suda postoji temeljem odredbe čl. 52. st. 1. u vezi s odredbom čl. 52. st. 3. ZPP-a. Naime, ovdje se radi o zahtjevu za naknadu štete protiv regresnih dužnika, pa je prema odredbi članka 52. stavka 3. ZPP za suđenje pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud gdje je nastupila štetna posljedica. Tužitelj je isplatio štetu trećim osobama (oštećeniku), a njegovo sjedište je u Zagrebu, pa se u regresnom sporu smatra da je tamo nastupila štetna posljedica i tužitelj ima mogućnost izbora mjesno nadležnog suda sukladno odredbi članka 52. ZPP.

6. Sud je odbio zahtjev prvotuženika za izuzećem vještaka Pere Todorovića u ovom predmetu rješenjem od 9. veljače 2026. (list 201 spisa) jer nije utvrđen nijedan razlog koji bi doveo u pitanje nepristranost postupanja vještaka pa je odlučeno na temelju odredbe čl. 74. st. 1. ZPP-a u vezi s čl.254. st. 1. ZPP-a i čl. 254. st. 5. ZPP-a.

6.1. Naime, vještak Pero Todorović u očitovanju na navode prvotuženika na njegovo izuzeće navodi da nije u poslovnom odnosu s tužiteljem, da uz tužbu priloženi nepotpisani ''izračun brzine vozile'' nije njegovo djelo te da ne postoje razlozi za njegovo izuzeće.

6.2. Tužitelj se protivio zahtjevu za izuzeće prometnog vještaka jer ne postoje ikakvi razlozi za to pri čemu je punomoćnik tužitelja AAR naveo da je punomoćnik tužitelja više od 25 godina i da vještak Todorović nikada nije bio u bilo kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem.

6.3. Zahtjev prvotuženika za izuzećem vještaka nije osnovan.

6.4. Postojanje nepristranosti utvrđuje se primjenom subjektivnog testa, pri čemu se mora uzeti u obzir osobno uvjerenje i ponašanje konkretnog vještaka, to jest, je li vještak imao neke osobne predrasude ili pristranosti u tom predmetu, a isto tako i primjenom objektivnog testa, na način da se utvrdi je li sam vještak pružio dovoljno jamstava da bi se isključila svaka opravdana sumnja glede njegove nepristranosti.

6.5. Glede subjektivnog testa, osobna nepristranost vještaka mora se pretpostaviti dok se ne dokaže suprotno. Glede objektivnog testa, potrebno je utvrditi postoje li dokazive činjenice koje mogu pobuditi sumnju u nepristranost vještaka koji je određen u predmetu. To podrazumijeva da, kad se odlučuje o tome postoji li u određenom predmetu opravdan razlog za bojazan da vještak nije nepristran, stav dotične osobe jest važan, ali nije odlučan. Odlučno je može li se ta bojazan smatrati objektivno opravdanom.

6.6. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te njegovo pisano očitovanje i izjavu vještaka nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi dovodile u sumnju nepristranost vještaka. Naime, primjenjujući subjektivni test, nije utvrđeno da bi vještak imao neke osobne predrasude ili pristranost u predmetu, a isto tako, primjenjujući objektivni test, utvrđeno je da je vještak pružio dovoljno jamstava da bi se isključila svaka opravdana sumnja glede njegove nepristranosti. Posebno se napominje da prvotuženik ničim nije učinio niti vjerojatnim postojanje poslovnog odnosa vještaka s tužiteljem, a vještak i tužitelj navedeno su izričito osporili. Slijedom navedeno, odbijen je zahtjev za izuzeće.

7. Prijedlog prvotuženika za odbacivanjem tužbe također nije osnovan. Naime, tužitelj je uz tužbu priložio dopis od 1. listopada 2018. (list 73 spisa) iz kojeg je vidljivo da se obratio prvotuženiku sa zahtjevom za isplatu. Osim toga, čak i da nije, odredbe na koje se prvotuženik poziva u odgovoru na tužbu (čl. 78. točka 1. i 2. Zakona o lovstvu) nisu primjenjive u konkretnom slučaju jer je ovdje riječ o regresnom zahtjevu za isplaćenu naknadu štete nastale naletom vozila na divljač (čl. 78. točka 6. Zakona o lovstvu, ''Narodne novine'', broj 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24).

8. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.759,76 eura sa zateznom kamatom koju je isti prethodno isplatio svom osiguraniku Mercedes-Benz Leasing Hrvatska d.o.o. po osnovi police kasko osiguranja broj K06830038784 na ime naknade štete, uslijed naleta na jelena na nerazvrstanoj cesti Osijek-Bilje, a kojom prilikom je došlo do oštećenja vozila tužiteljevog osiguranika.

10. Među strankama nije sporno da je vlasnik vozila bio osiguran policom kasko osiguranja, nije sporna pasivna legitimacija tuženika (odnosno da je prvotuženik lovoovlaštenik na području na kojem se dogodio štetni događaj, a da je drugotuženik njegov osiguratelj) te nije sporno da je došlo do naleta vozila osiguranika tužitelja na jelena (divljač).

11. Nije sporno da je drugotuženik 6. lipnja 2019. isplatio tužitelju iznos od 59.931,51 kn. Naime, drugotuženik smatra da postoji suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 20% te da visina štete na vozilu iznosi 74.914,39 kn, a ne kako je to obračunao i isplatio tužitelj.

12. Sporno je je li policom kasko osiguranja pokriven rizik štere izravno prouzročene od divljači, sporna je odgovornost prvotuženika odnosno odnosno postoji li suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, osnov i visina štete.

13. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je pročitao policu kasko osiguranja s pripadajućim Uvjetima, zapisnik o očevidu sa fotoelaboratom, procjenu štete i nalog za isplatu te je proveo prometno vještačenje.

14. Iz police osiguranja broj K06830038784 vidljivo je da je opseg osigurateljnog pokrića potpuni kasko bez franšize uz uključen rizik krađe u razdoblju od .

15. Iz čl. 17. st. 2. točka 19. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (dalje u tekstu: Uvjeti) proizlazi da si osnovni osigurani rizici potpunog kasko osiguranja štete uzrokovane na dijelovima vozila od strane životinja, a u čl. 24. st. 1. točka 1. Uvjeta propisano je da se osiguratelj obvezuje naknaditi i troškove vuče ili prijevoza oštećenog vozila do najbliže radionice radi privremenog ili konačnog popravka. Iz toga razloga, prigovor prvotuženika da je tužitelj isplatio štetu koja nije bila osigurana temeljem police kasko osiguranja svom osiguraniku nije prihvaćen.

16. Iz zapisnika o očevidu utvrđeno je da se prometna nesreća dogodila na nerazvrstanoj cesti Osijek-Bilje, izvan naselja, na ravnom dijelu gdje je ograničenje brzine na 90 km/h prometnim pravilom. Također, 80 metara jugozapadno od mjesta događaja sa dopunskom pločom ''4000'' metara postavljen je prometni znak A44 (divljač na cesti). Također, utvrđeno je da se prometna nesreća dogodila noću, na području koje je neosvijetljeno. Vozačica automobila osiguranog kod tužitelja alkotestirana je te je utvrđeno da nije bila pod utjecajem alkohola.

17. Iz fotoelaborata razvidna su oštećenja na vozilu, izgled mjesta događaja, postavljeni prometni znak ''divljač na cesti'' te divljač na koju je naletjela vozačica.

18. Iz procjena štete (izvida i dopunskih izvida) razvidna su oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja, dijelovi za zamjenu i popravak, broj potrebnih sati za popravak i zamjenu s detaljno fotografskim prikazom. Iz obračuna djelomične štete vidljiv je izračun visine štete po Audatex sustavu u visini 87.796,63 kn sa PDV-om odnosno 11.891,56 eura.

19. Iz računa ovlaštenog servisa Škojo d.o.o. razvidno je da je ukupni iznos popravka iznosio 100.906,15 kn (sa PDV-om) odnosno bez PDV-a 80.724,93 kn koji iznos je tužitelj i podmirio 2. studenoga 2018., kako to proizlazi iz naloga za plaćanje (list 42 spisa).

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorovića, stalnog sudskog vještaka, proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja prednjim više lijevim dijelom prednje strane naletjelo na divljač (jelena). Mjesto nalaza se nalazilo na desnoj prometnoj traci kojom se kretalo vozilo. U trenutku naleta vozilo se kretalo po sebi pripadajućoj desnoj prometnoj traci brzinom od 71 km/h. Divljač je kolnik prelazila od lijevog prema desnom rubu, što znači da se vozilu približavala s lijeve strane. U trenutku naleta je prednjoj strani vozila bila izložena desnom stranom tijela. Ovisno o tome koja svjetla su bila uključena na vozilu, vozačica bi štetni događaj izbjegla pri brzini od naviše 36 km/h za kratka svjetla, 42 km/h za duga svjetla. Neovisno koja svjetla su bila uključena na vozilu, vozačica nije imala tehničku mogućnost, nalet izbjeći pri brzini kojom se vozilo kretalo (71 km/h). Na vozilu osiguranika tužitelja nastala je šteta u iznosu od 10.867,73 eura bez PDV-a odnosno 13.580,91 eura s PDV-om u vrijeme nastanka štete, a u vrijeme vještačenja 12.017,42 eura bez PDV-a odnosno 15.021,78 eura s PDV-om.

21. Nalazu i mišljenju prigovarao je prvotuženik koristeći se nalazom vještaka Jeđuda kojeg je privatno angažirao pa je vještak Todorović pozvan pisano se očitovati. U očitovanju vještak se očitovao na prigovore prvotuženika te je naveo da tuženik potpuno neargumentirano osporava EES veličinu u formuli za izračun naletne brzine vozila. Osporava da bi bio u poslovnom odnosu s tužiteljem kao i da bi on izradio nepotpisani ''izračun brzine vozila'' priložen uz tužbu pri čemu ističe da ako su formule u tom izračunu i njegovom nalazu po strukturi identične, one su utemeljene na elementarnim fizikalnim zakonima u kojima jedino mogu biti različiti promjenjivi faktori. Priložio je fotografije vozila sa sličnim oštećenjima, pojasnio je na što se odnosi EES veličina i što je naletna brzina vozila. Naveo je da nije poznato na kojemu je mjestu osiguranica tužitelja reagirala kočenjem niti je poznato kojim intenzitetom je eventualno kočila jer nema tragova koji bi na to ukazivali. I jedno i drugo spada u zonu pretpostavki koje onda nude beskončano mnogo rješenja u pogledu naletne brzine vozila na divljač. Nije korstio podatke o položaju tragova na kolniku jer ih nema. Put divljači do mjesta naleta ne ovisi o tome jesu li na vozilu uključena kratka ili duga svjetla, međutim, mogućnost uočavanja divljači, a s tim u vezi i mogućnost reakcije na nju itekako ovisi o tome jesu li na vozilu uključena kratka ili duga svjetla. U odnosu na mogućnost uočavanja zapreke pri uključenim kratkim svjetlima na vozilu, vještak u očitovanju pojašnjava na koji način moraju biti podešena kratka svjetla i koja je granica osvijetljenosti te mogućnost vozačevog identificiranja zapreke koja mu dolazi s lijeve strane pa navodi da je u suprotnosti s rezultatima istraživanja mogućnost uočavanja zapreke pri uključenim kratkim svjetlima na vozilu na 18,3 m ispred vozila kako je to konstatirano u vještačenju koje je priložio prvotuženik. Nadalje, navodi da u svom nalazu i mišljenju nije govorio o tehnički primjernoj brzini kretanja vozila osiguranice tužitelja. U tehničkom smislu, primjerana brzina bila bi ona kod koje bi vozač upiso vozilo zaustaviti ispred zapreke koju može predvidjeti i očekivati. Kao kriterij za tehnički primjerenu brzinu za ovu vrstu prometnice uzima se pješak koji je u odnosu na ostale kategorije (motorna vozila, biciklisti…) uočljiv s najmanje udaljenosti. Kako se vozilo osiguranice tužitelja neposredno ranije i u trenutku naleta na divljač kretalo brzinom od 71 km/h, očito je da se u kritično vrijeme kretalo brzinom koja je bila tehnički primjerena noćnim uvjetima vožnje, kratkim svjetlima i suhom asfaltu. U odnosu navode vještaka Jeđuda kojeg je angažirao prvotuženik navodi da je čista pretpostavka da je osiguranica tužitelja prije naleta počela reagirati kočenjem 0,20 sekundi, kao i da je vozilo bilo usporavano s prosječnim usporenjem od 5,5 ms[-2] . Naveo je da tehnički nije prihvatljiva vrijednost EES vozila osiguranice tužitelja prema navodima Jeđuda te da su oštećenja na vozilu osiguranice znatno manja od oštećenja na usporednim vozilima koja je prikazo u dopuni, a koja imaju EES od 42 km/h i 45 km/h. Navodi da s obzirom na pretpostavke na kojima je vještak Jeđud kojeg je prvotuženik angažirao, da su iste rezultirale pogrešnim rezultatima.

22. I pisanom očitovanju vještaka Todorovića prigovarao je prvotuženik pa je vještak pozvan usmeno obrazložiti nalaz i mišljenje.

23. Prilikom usmenog očitovanja vještak Todorović je naveo da je u očitovanju predočio oštećenja slična onima na vozilu osiguranice tužitelja pri čemu je energija deformiranja bila ekvivalentna brzini od oko 25 km/h. Intenzitet oštećenja ne ovisi o zapreci na koju je vozilo naletjelo. S tim u vezi predočene fotografije usporednih vozila iz EES kataloga upravo odgovaraju energiji deformiranja koju je konstatirao u nalazu i mišljenju. Navodi da prvotuženik postavlja nerealno pitanje bi li praktički istom metodologijom rješavao i kada bi se radilo o naletu vozila na pješaka. Radi se o dva posve drugačija oblika naleta pri čemu nije moguće primjenjivati metodologiju iz jednog s metodologijom iz drugog oblika naleta. Navodi da prvotuženik osporava istraživanja na temelju kojih je iznio konstataciju da osiguranica tužitelja nije imala mogućnost da s kratkim svjetlima uoči divljač na lijevom rubu kolnika. Napominje da ako su na vozilu tužiteljice bila uključena kratka svjetla, radilo se o asimetrično položenim svjetlima na vozilu. Osim toga, vozač može uočiti zapreku ispred vozila ako je ona dovoljno osvijetljena farovima vozila. Kod uključenih kratkih svjetala, vozač zapreku može uočiti kada je jačina osvijetljenosti na podlozi 10 lx, a to znači da je u odnosu na lijevi bok vozila moguće uočiti zapreku koja vozilu dolazi s lijeve strane kada se vozilo približi na oko 2 metra. Nadalje navodi da prvotuženik navodi da se pri brzini od 86 km/h, koja se u nalazu konstatira kao primjerena brzina, ne odnosi na 18,3 m ispred vozila kada je osiguranica tužitelja mogla uočiti i početi reagirati na divljač. Analizirati udaljenost od 18,3 m ispred vozila tretira se kao mogućnost izbjegavanja. Primjerena brzina odnosi se na brzinu pri kojoj vozač može zaustaviti vozilo ispred zapreke koja mu se nalazi na putu kretanja. Cesta gdje je došlo do štetnog događaja predviđena je za dvosmjerni promet i mješovita vozila- motorna vozila, bicikli, traktori i na kraju pješaci. Sve ove kategorije prema zakonu moraju biti svjetlosno označene pa je kao najkritičniji slučaj razmatrao udaljenost na kojoj vozač može uočiti svjetlosno označenog pješaka. Prometni znak ''divljač na cesti'' ne definira brzinu kretanja vozila, već samo govori da je unutar zone ovog prometnog znaka potreban veći oprez pri kretnju vozila. U varijanti da su na vozilu bila uključena duga svjetla, osiguranica tužitelja je mogla uočiti divljač na lijevom rubu kolnika kada je od iste bila vozilom udaljena 12,9 metra te bi imala mogućnost izbjeći nalet pri brzini do 42 km/h.

24. Nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića kao i njegovo pisano očitovanje u cijelosti su prihvaćeni jer je jasan, logičan, sačinjen prema pravilima struke na temelju dostupne dokumentacije, cijeneći pritom da tužitelj i drugotuženik nisu imali primjedbi, dok je usmenim očitovanjem vještak dodatno pojasnio nalaz i pisano očitovanje te argumentirano otklonio sve prigovore prvotuženika.

25. U konkretnom slučaju radi se o šteti nastaloj naletom na divljač izvan lova pa se u odnosu na odštetnu odgovornost za štetu primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) i to odredbe čl. 1063. do 1067. ZOO o objektivnoj odgovornosti od opasne stvari, a vezano za čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/2018., 32/2019., 32/2020. i 127/2024.; - dalje u tekstu: ZL). Divljač, koja se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, opasna je stvar pa je na tuženicima bio teret dokaza okolnosti koje ekskulpiraju njihovu odgovornost, temeljem odredbe čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a, a što isti tijekom postupka nisu dokazali.

26. Suprotno tvrdnji prvotuženika sud ne nalazi postojanje odgovornosti odnosno suodgovornosti za nastanak štetnog događaja u ponašanju vozača vozila osiguranika tužitelja.

27. Naime, vozač se kretao brzinom od 71 km/h na prometnici na kojoj je prometnim pravilom brzina ograničena na 90 km/h. Izbjeći je štetni događaj mogao pri upaljenim kratkim svjetlima d se kretao brzinom od 36 km/h, a pri dugim brzinom od 42 km/h.

28. Stoga je, po ocjeni ovoga suda brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja i kraj postojanja prometnog znaka A 44 bila sukladna odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023. i 145/2024, dalje u tekstu: ZOSPC) te se razumno ne očekuje od vozača da se po takvoj prometnici kreće brzinom manjom od 36 km/h kako bi, kao u konkretnoj situaciji, izbjegao opasnu stvar- divljač koja bi mu se mogla naći na putu.

29. Iz tog razloga utvrđeno je da ne postoje okolnosti iz čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO temeljem kojih bi se tuženici mogli djelomično ili potpuno osloboditi odgovornosti, već je prvotuženik odgovoran za nastalu štetu temeljem čl. 76. st. 2. ZL u vezi s čl. 1063. ZOO.

30. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

31. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je na vozilu osiguranika tužitelja u vrijeme nastanka štete šteta iznosila bez PDV-a 10.867,73 eura, dok je tužitelj na ime štete isplatio 10.714,04 eura (preračunati iznos od 80.724,93 kn prema fiksnom tečaju konverzije 1 €=7,53450 kn). Također, nije sporno da je drugotuženik prije podnošenja ove tužbe isplatio tužitelju nesporni iznos od 7.954,28 eura (preračunati iznos od 59.931,51 kn prema fiksnom tečaju konverzije 1 €=7,53450 kn). Stoga su tuženici dužni isplatiti tužitelju preostali iznos od 2.759,76 eura, sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO u vezi s čl. 43. ZOO.

31.1. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO te ista teče od dana nakon što je tužitelj isplatio štetu odnosno od 3. studenoga 2018. do isplate.

32. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a i čl. 161. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.775,69 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

33. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 08.02.2023. i 09.02.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), zastupanje na ročištu 08.02.2023. (Tbr. 9. toč. 5. OT- 25 bodova sukladno traženju tužitelja) sastav podneska od 07.10.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 212,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu svako u iznosu od 37,11 eura sukladno traženju tužitelja, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 240,00 eura te iznos od 15,93 eura na ime plaćenog troška izdavanja fotografija događaja (čl. 151. st. 1. trošak učinjen u povodu postupka) ukupno 1.392,65 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

34. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu 10.05.2022. jer je to ročište bilo održano radi odlučivanja o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje pa za taj trošak tužitelj nema pravo na naknadu sukladno čl. 122.a ZPP u vezi s čl. 156. st. 1. ZPP-a. Iz istih razloga nije priznat niti trošak plaćene pristojbe na prijedlog za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 18,55 eura.

35. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 26. ožujka 2026. do isplate zbog čega je isti odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 15,93 eura od 10. svibnja 2019. do 25. ožujka 2026.

36. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- I. tuženiku po pun.

- II. tuženiku