REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-2463/2023-27

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari prvotužiteljice EŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja HŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],6024 Hildisrieden, Švicarska, oboje zastupani po pun. Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika DŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6205 Eich, zastupane po pun. Petru Pivcu, odvjetniku u Splitu, radi ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 23. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. ožujka 2023., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„Utvrđuje se da je „Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju“, solemniziran kod javnog bilježnika Željane Biuk iz Trogira pod brojem OU-213/17-1 od dana 04.10.2017. godine, zaključen između tužene DŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja i TŽĆ, kao primatelja uzdržavanja, temeljem kojeg je u predmetu Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, Zemljišnoknjižni odjel Trogir pod brojem Z-4133/2018 izvršen upis prava vlasništva na nekretninama upisanima u ZU 2201 i ZU 1299, obje K. O. [katastarska općina], ništetan te da ne proizvodi nikakve pravne učinke te se nalaže nadležnoj službi zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, da po pravomoćnosti presude u zemljišnim knjigama za predmetne nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] izvrši upis brisanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama koje je tužena DŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem naprijed navedenog „Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju“ prenijela na svoje ime, uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na ovim nekretninama, upisom prava vlasništva na ime OŽĆ, sve naprijed navedeno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužiteljima pod 1) EŽ, [adresa], 6333 Hünenberg See, Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) UŽĆ iz [adresa],6024 Hildisrieden Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske sudske odluke do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljima da solidarno u roku od 15 dana naknade tuženici parnični trošak u iznosu od 10.524,24 EUR-a (slovima:deset tisuća petsto dvadeset četiri eura i dvadeset četiri centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (26. ožujka 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ) ta tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo trošak odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj su dana 14. srpnja 2023. godine podnijeli tužbu u kojoj navode da je tužena kao davateljica uzdržavanja, sa TŽĆ kao primateljem uzdržavanja, dana 04.10.2017. godine zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je u obliku javnobilježničkog akta sastavljen i solemniziran kod javnog bilježnika Željane Biuk iz Trogira pod poslovnim brojem OU-213/17-1, predmet kojeg Ugovora su nekretnine upisane u ZU 2201 i ZU 1299, obje K. O. [katastarska općina].

1.2.Temeljem navedenog Ugovora, Općinski sud u Splitu – Stalna služba u Trogiru da je dana 02.02.2018. godine, donio rješenje pod poslovnim brojem Z-4133/2018, kojim je dozvoljena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanima u ZU 2201 i ZU 1299, obje K. O. [katastarska općina], u korist tužene DŽĆ.

1.3. Nadalje, navodi se da tužena nije uzdržavala TŽĆ, a koji da je preminuo **.**.2020..

1.4. Tužitelji nadalje navode da radi naprijed navedenog, navedeni pravni posao da je ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Tužitelji smatraju da je svrha navedenog pravnog posla bila stjecanje imovine na strani tužene, a ne uzdržavanje pok. oca. Pravni posao da je obuhvaćen nemoralnom pobudom (lišenje ostalih zakonskih nasljednika imovine) i da ne može biti valjan pravni posao, da se radi o pravnom poslu iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ugovor koji da je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

1.5.Tužitelji smatraju da je sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen iz nedopuštene pobude. Prema čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Pravni posao kojim se jedna strana obvezuje drugu uzdržavati, a isti ne ispunjava na ugovoreni način, te ne pruža drugoj strani obećano ili ne pruža nikakvo uzdržavanje ili je ništetan ili nije ni nastao. Radi naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud provede postupak i donese pravičnu odluku zasnovanu na zakonu, Ustavu, a prije svega na moralu društva, iz koje da osnove sporni pravni posao predstavlja eklatantan primjer kršenja Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o nasljeđivanju, Ustava Republike Hrvatske i moralnih uzusa društva.

2. Tužena je dana 21. rujna 2023. godine podnijela pisani odgovor na tužbu u kojem je istaknula kako se u cijelosti protivi tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima, navodi tužitelja da su u potpunosti neistiniti i protivni stvarnim činjenicama, zbog čega da iste tuženica osporava u cijelosti.

2.1.Tužena ističe kako tužitelji u prilog svojim neistinitim tvrdnjama ne dostavljaju nikakve dokaze, bilo kakvu pisanu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da tuženica nije ispunjavala svoje ugovorne obveze ili, naprotiv, da su tužitelji uzdržavali i brinuli o svom pok. ocu. Dokazi da nisu niti mogli biti dostavljeni uz tužbu jer da isti jednostavno ne postoje. Tužitelji da su od saznanja za predmetni Ugovor uvelike zahladili odnose sa svojim pok. ocem, na način da u određenim radobljima kontakt uopće nije postojao (naročito s tužiteljem pod 2), a njihova jedina namjera i svrha kasnijih susreta s pok. ocem je bila uvjeriti ga da raskine predmetni Ugovor, radi čega da su čak pripremili i tekst Sporazuma o raskidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te ga donijeli svom pok. ocu na potpis. On da je isto odbio, što da je tužitelje dodatno razljutilo, a upravo zbog njegovog odbijanja potpisivanja, citirani Sporazum o raskidu nikada nije poslan tuženici, već je ista navedeno pronašla u stanu svog pok. oca u [adresa], Švicarska, tijekom veljače 2020. godine, kada je sređivala njegovu dokumentaciju i obavljala administrativne poslove nakon što je isti otišao u starački dom.

2.2.Nadalje navodi se da su pok. TŽĆ i tuženica predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopili 4. listopada 2017. godine isključivo na inicijativu pok. oca tuženice, i to pred javnom bilježnikom u obliku javnobilježničkog akta, što znači da je prethodno javna bilježnica ispitala jesu li obje stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje predmetnog posla, objasnila im smisao i posljedice posla te se uvjerila u njihovu pravu i ozbiljnu volju, koju su potvrdili svojim vlastoručnim potpisima u nazočnosti javne bilježnice.

2.3. Nadalje, navodi se da je (kao što da je i u ugovoru navodeno), da je tuženica i godinama prije sklapanja predmetnog Ugovora (od 2003. godine kada je umrla pok. majka parničnih stranaka) brinula i skrbila o svom pok. ocu na različite načine, pružala mu svu moguću pažnju i skrb te brinula o tome da mu ništa ne nedostaje. Tako da je, primjerice, tuženica svom pok. ocu godinama mjesečno slala iznos od 400,00 CHF (švicarskih franaka), što bi u protuvrijednosti danas iznosilo 417,50 EUR, sve kako bi isti imao dovoljno sredstava za svoje svakodnevne potrebe te zadržao financijsku stabilnost.

2.4.Upravo zbog tih razloga, pok. TŽĆ da je izrazio želju tuženici za sklapanjem predmetnog Ugovora, a posebno da mu je važna bila zaštita kuće u [adresa], koja da je, između ostalog, predmet Ugovora. Pokojni da je htio na što bolji način zaštititi predmetnu nekretninu i osigurati njezino buduće održavanje jer mu je ista bila subjektivno vrlo vrijedna i nezamjenjiva, a da je smatrao da tužitelji ne bi na pravi način brinuli o istoj, naročito tužitelj pod 2), čiji dugogodišnji način života da nikada nije podržavao.

2.5. Tuženica da je pristala na očev prijedlog za sklapanje predmetnog Ugovora, uz prethodnu obvezu pok. oca da o istom prijedlogu obavijesti tužitelje, njezinog brata i sestru. Nažalost, pok. otac stranaka to da nije učinio pravovremeno, nego tek u srpnju 2017. godine kada su tužiteljica pod 1) i tuženica zajedno ljetovale u [adresa]. Nakon što da je otac tužiteljici pod 1) obznanio svoju volju za sklapanje predmetnog Ugovora, ista da je reagirala vrlo burno, vrijeđajući ga te napadajući verbalno i fizički, nakon čega da je bijesno napustila Sevid. Poslije navedenog incidenta, kontakti tužitelja i njihovog pok. oca da su svedeni na minimum, a ti vrlo rijetki susreti da su bili usmjereni isključivo na pitanje raskida predmetnog Ugovora, čemu da se pok. otac stranaka odlučno protivio (a od sklapanja Ugovora do njegove smrti da su protekle gotovo tri godine).

2.6.Nadalje, jedan od razloga iznošenja cjelokupne kronologije događaja da je objašnjenje činjenice nepostojanja gotovo nikakvih kontakata tužitelja s njihovim pok. ocem nakon srpnja 2017. godine (a predmetni Ugovor je zaključen u listopadu 2017. godine) pa ne postoji način na koji bi isti uopće mogli imati saznanja je li tuženica ispunjavala svoje Ugovorne obveze, odnosno, na koji način da je uzdržavala svog pok. oca.

2.7. Nadalje, se navodi da je pok. TŽĆ u svakom trenutku mogao i bio slobodan raskinuti predmetni Ugovor, za slučaj da nije bio zadovoljan obimom ispunjenja obveza tuženice iz Ugovora ili iz bilo kojeg drugog razloga, ali isti da je svim strankama postupka u više navrata eksplicitno istaknuo kako nema takvu namjeru niti želju.

2.8.Što se tiče obveze tuženice da osigura svom pok. ocu smještaj u obiteljskoj kući u [adresa], ističe se da je tuženica kontinuirano održavala navedenu kuću na način da je ista bila apsolutno primjerena za dugotrajni boravak i život, a pok. TŽĆ da je imao mogućnost biti i obitavati u toj kući kada god je htio. Ipak, on da je, svojevoljno i iz osobnih razloga, tijekom godina nakon sklapanja predmetnog Ugovora (kao i ranije), većinu vremena bio u Švicarskoj, dokda je tijekom praznika dolazio u [adresa] gdje je provodio obiteljske godišnje odmore s tuženicom i njezinom obitelji.

2.9. Nastavno na prethodno, pok. TŽĆ da je, već nakon odlaska u mirovinu, sa svojom suprugom (majkom parničnih stranaka), preselio u [adresa], grad koji da se nalazi na samoj granici Švicarske s Italijom. Nakon što da mu je pok. supruga preminula 2003. godine, tuženica da je u brojnim posjetima i u puno navrata predlagala pok. ocu da se vrati u središnju Švicarsku, gdje bi bio puno bliže svojoj djeci i olakšao im pružanje potrebne njege i pomoći. Međutim, pok. otac parničnih stranaka da nije htio napustiti stan i svoju okolinu u [adresa], govoreći i da su vremenske prilike pogodnije u tom dijelu Švicarske te da ima kraći put do Hrvatske u slučaju odlaska.

2.10.Tuženica da je nakon sklapanja predmetnog Ugovora, s obzirom na nepostojanje volje njezinog pok. oca da se stalno preseli u [adresa], došla na ideju i predložila mu da dođe živjeti s njom, a da, za vrijeme dok je tuženica na poslu, o njemu profesionalno brine osoblje ekskluzivnog doma za starije osobe „Heimet“ koji se nalazio odmah pored stana tuženice. Tuženica da je, u tom smislu, obavila razgovore sa upraviteljicom staračkog doma, gđom. HŽ, te da je sve dogovorila i podnijela prijavu, ali njezin pok. otac da je i dalje bio ustrajan u svojoj želji za životom u [adresa].

2.11. Zbog svega navedenog, tuženici da je bilo vrlo komplicirano pa i nemoguće svakodnevno neposredno fizički brinuti o svom pok. ocu i svim njegovim potrebama, s obzirom na to da je tuženica tada živjela u gradu Ennetburgenu koji je od [adresa] udaljen gotovo 200 km, ali da je uvijek i na svaki potrebni i mogući način sudjelovala u životu pok. oca i bila spremna za svekoliku skrb i brigu o njemu, kontaktirajući s njim gotovo svakodnevno.

2.12.U međuvremenu da je otac uspostavio vrlo blizak odnos s gđom. DŽ, koju da je upoznao još 2008. godine, a koja da je živjela u [adresa] i bila jedan od vlasnika tvrtke koja da je održavala i vodila brigu o stambenoj zgradi u kojoj da je živio pok. TŽĆ, a on svake prigode kad bi išao u Hrvatsku na odmor, gđi. DŽ da bi ostavio ključ od stana za slučaj da je nešto potrebno učiniti dok njega nema. I gđa. DŽ da mu je u više navrata predlagala da, kad se više ne bude mogao samostalno brinuti o sebi, proda ili iznajmi stan u [adresa] te se preseli bliže svojoj djeci, što da je on također odbio.

2.13. Tuženica da je gđu. DŽ upoznala 2018. godine, nakon što da je pok. TŽĆ jedne prigode pozlilo pa da je policija pozvala gđu. DŽ radi otključavanja stana, a ista da se odmah tada ponudila tuženici pomoći u budućoj brizi oko njezinog oca, s obzirom na to da ga je iznimno cijenila i poštovala, a uvažavajući objektivne okolnosti koje da su sprječavale svakodnevni boravak tuženice s ocem u [adresa].

2.14.Tako je gđa. DŽ, u dogovoru i po uputama tuženice, počela svakodnevno brinuti i pomagati pok. TŽĆ, s obzirom na udaljenost i nemogućnost tuženice da svaki dan isto obavlja, a imajući u vidu vrlo čvrstu želju oca da nastavi živjeti u [adresa]. Nadalje, da su gđa. DŽ i tuženica svakodnevno komunicirale te da je isključivo tuženica donosila sve odluke u vezi njezinog oca i svih njegovih potreba.

2.15.Tuženica da je kod svog pok. oca u tom razdoblju dolazila nekoliko puta tjedno, kada god da je bila u mogućnosti, a svakodnevno da su imali kontakt putem telefona.

2.16.U međuvremenu da je pok. otac tuženice nekoliko puta završio u bolnici s različitim medicinskim tegobama, da bi u travnju 2019. godine bio poslan u kliniku za rehabilitaciju, gdje da nije bio voljan dugo ostati te da mu je bio potreban premještaj u starački dom. Tuženica da je telefonski razgovarala s ravnateljem doma za umirovljenike „Casa Leventinese“, koji da joj je naveo sve potrebne dokumente za ulazak u dom, koje da je tuženica pribavila, nakon čega da je pok. oca, 25. travnja 2019. godine, smjestila u dom i obavila sve potrebne popratne radnje. Nažalost, pok. TŽĆ da se nije sviđalo biti u domu te da je želio povratak u svoj stan u [adresa], što da mu je tuženica udovoljila i učinila 12. svibnja 2019. godine, a ubrzo zatim da je organizirala i svakodnevni dovoz hrane i obroka iz organizacije „Pro Senectute“. U kolovozu 2019. godine, terapeut da je rekao tuženici da njezinom ocu trebaju invalidska kolica, hodalica i bolnički krevet, što da je ista odmah nabavila, uz ostale potrebne stvari koje bi mu olakšale svakodnevni život. U siječnju 2020. godine, nakon razgovora i dogovora tuženice sa socijalnom službom, njezin pok. otac da je smješten u starački dom u [adresa], gdje da je tuženica odmah donijela i njegove osobne stvari iz stana kako bi se osjećao što ugodnije. Tuženica da je u staračkom domu, također, posjećivala oca na tjednoj bazi te da je bila u svakodnevnom kontaktu s osobljem doma. Nažalost, u tom periodu je proglašena i pandemija Covid-19 te da je nastupila zabrana posjeta, a nedugo nakon da je tuženica obaviještena da joj otac ima gripu te da se stanje pogoršava.

2.17. Nadalje, dana 02. srpnja 2020. godine tuženica da je kontaktirala tamošnje pogrebno poduzeće te dogovorila prijevoz u Split za slučaj očeve smrti, a 3. srpnja 2020. godine i pogrebno poduzeće Lovrinac tražeći potvrdu da njezin otac ima grobnicu na tom groblju, što da je i dobila.

2.18. Pok. TŽĆ da je preminuo **.**.2020., a tuženica da je organizirala cjelokupni prijevoz njegovog tijela od Švicarske do Splita, kao i sami sprovod s pogrebnim poduzećem Lovrinac, kupila nadgrobnu ploču, razgovarala sa svećenikom koji je održao misu, angažirala klapu i trubača te stavila osmrtnicu u mjesne novine, odnosno, obavila sve potrebno kako bi se sprovod obavio dostojanstveno i po mjesnim običajima, a sve troškove prijevoza i sprovoda da je snosila sama, o čemu da svjedoči, između ostalog, i račun Lovrinac d.o.o.-a od 7. srpnja 2020. godine, koji da glasi upravo na ime tuženice pa da je jasno da je ista od početka komunicirala s pogrebnim poduzećem, te dokumentacija o plaćenim troškovima pogrebnog prijevoza od Švicarske do Splita (5.360,00 CHF). Nakon sprovoda, tuženica da je obavijestila sve potrebne ustanove u Hrvatskoj i Švicarskoj o smrti njezinog oca.

2.19.Dodatno se napominje i da je 9. travnja 2019. godine Porezna uprava, Područni ured Split, donijela rješenje o ovrsi na ime pok. oca tuženice, radi plaćanja duga po osnovi poreza na kuće za odmor, što da se odnosi upravo na predmetnu kuću u [adresa], na adresi [adresa]. Iznos naveden 5 u citiranim ispravama (više od 10.000,00 HRK) da je platila, na ime svog pok. oca, upravo tuženica, i to gotovinom u prostorijama FINA-e, 22. srpnja 2019. godine. Navedenu uplatu da nije mogao izvršiti sam pok. TŽĆ, s obzirom na to da je isti u tom periodu kontinuirano bio u Švicarskoj s medicinskim tegobama koje su prethodno detaljno pojašnjene.

2.20. Nedvojbeno da je iz svega navedenog da je tuženica kontinuirano ispunjavala sve svoje obveze preuzete predmetnim Ugovorom te da je o svom pok. ocu brinula i uzdržavala ga na najbolji mogući način.

2.21.Međutim, ističe se i da neizvršavanje ugovornih obveza ni u kojem slučaju ne može biti razlog ništetnosti niti to da može biti osnova za zaključak da Ugovor ne proizvodi pravne učinke.

2.22.Navodi tužitelja o ništetnosti Ugovora da su u potpunosti paušalni i ničim dokazani te nemaju uporište u stvarnom činjeničnom stanju koje da je naprijed navedeno.

2.23. Nadalje, da je Ugovor sklopljen u potpunosti na inicijativu pok. oca tuženice koji da je slobodnom voljom odlučio Ugovor sklopiti upravo s tuženicom u koju da je imao povjerenja i koja da se brinula o njemu i o njegovoj imovini prije i poslije sklapanja predmetnog Ugovora. Stoga da ne može biti niti govora da bi predmetni Ugovor bio ništetan iz bilo koje zakonom propisane osnove, a već je obrazloženo i da je tuženica sve svoje obveze izvršavala uredno i pravovremeno.

2.24.Činjenični navodi tužbe da su konfuzni i protivni tužbenom zahtjevu, ali i predloženim dokazima pa da se ne može zaključiti koje okolnosti bi se utvrđivale kojim od dokaza koji se predlažu, pri čemu da se osobito ukazuje na predložena vještačenja. S tim u svezi, tuženica da podredno ističe kako tužitelji i ne mogu imati saznanja o stvarnim okolnostima života pok. oca stranaka posljednjih godina, s obzirom na nedostatak kontakta s istim.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze predložene do zaključenja prethodnog postupka i to: sporazumni raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju priložen na strani 17. i 18. spisa, informativna ponuda broj 11331689 strana 19 spisa, informativna ponuda broj 11331689 strana 20 spisa, pregled R1 računa broj 1788/002/2 izdana na račun tuženice ZŽĆ, Pod Lovrinac doo, strana 21. spisa, troškovi pogrebnog prijevoza priležeći na strani 23., 24., 25. i 26. spisa, prijava za smještaj u starački dom "Heimet", ugovor o njezi i liječenju u staračkom domu "Heimet", uz priležeće fotografije strana 27. do 37. spisa, bankovne potvrde o uplatama tužene počevši od siječnja 2009. do svibnja 2017. godine na strani od 38 do strane 139 spisa, potvrda od 09. listopada 2018. priležeća na strani 140. spisa, e-mail tuženice od 09. listopada 2020. na strani 141. spisa, porezno rješenje Porezne uprave od 13. lipnja 2019. godine strana 143 spisa, rješenje o ovrsi Porezne uprave Područni ured Split od 09. travnja 2019. godine strana 144. spisa, potvrde o uplatama od 22. srpnja 2019. godine strana 145., 146., 147., 148. i 149. spisa, ovjereni prijevod potvrde s njemačkog jezika od 24. ožujka 2024. sve priloženo na strani 152. do 156. spisa, preslik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju solemniziran kod JB pod brojem OU-213/17-1 od 04. listopada 2017. priložen na strani 173. do 176 .spisa, saslušanje svjedoka DŽ i TŽ, saslušanje parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju solemniziran kod javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira pod brojem OU-213/17-1, dana 4. listopada 2017.godine, zaključen između tužene DŽĆ, kao davateljice uzdržavanja i TŽĆ, kao primatelja udržavanja, a koji zahtjev se činjenično temelji na tome da tužena nije uzdržavala pok. TŽĆ, da svrha navedenog pravnog posla nije bilo uzdržavanje, već stjecanje imovine, odnosno da je ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude (lišenje ostalih zakonskih nasljednika imovine) u smislu odredbe čl. 273.st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021,114/2022,156/2022, 145/2023, 155/2024- dalje u tekstu: ZOO), pa da bi isti bio ništetan. Također se tužitelji pozivaju i na ništetnost temeljem čl. 322.st.1. ZOO-a, prema kojoj odredbi ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

6. Među strankama nije sporno sljedeće:

- da je dana 4.listopada 2017. godine, sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju solemniziran kod javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira pod brojem OU-213/17-1, zaključen između tužene DŽĆ (kći), kao davateljice uzdržavanja i TŽĆ (otac), kao primatelja udržavanja, po kojem se tužena obvezala uzdržavati oca do smrti, a za uzvrat otac istu ovlašćuje na uknjižbu prava vlasništva temeljem ugovora;

- da su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] (kuća i dvor), upisane u z. u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], kao i 1/38 dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina];

- da je pod brojem Z- 4133/2018, izvršena uknjižba prava vlasništva na označenim nekretninama u korist tužene;

- da je primatelj uzdržavanja umro dana **.**.2020..

7. Među strankama je sporno sljedeće:

- je li tužena izvršavala obveze iz predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju;

- radi li se o nedopuštenoj pobudi za zaključenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (lišenje ostalih zakonskih nasljednika imovine).

8. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora.

9. Temeljem odredbe čl. 586. ZOO-a, propisano je da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine (st.1). Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja (st. 2). U odredbi čl. 589 ZOO-a, propisano je da se na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

10. Što se tiče dakle pravnih obilježja ovog ugovora ona je dvostrano-obvezujući, jer njegovim sklapanjem nastaju obveze na jednoj i drugoj strani, radi se i o naplatnom (oneroznom) ugovoru, dakle u kojem se za činidbu dobiva protučinidba, kao i aleatornom ugovoru, kod kojeg u pravilu nema neizvjesnosti koliko će trajati davanje uzdržavanja. Što se tiče oblika ugovora o dosmrtnom uzdržavanju on mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena osoba je dužna ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.

11. Odredbom čl. 273. ZOO-a, propisano je sljedeće:

(1) Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.

(2) Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. (3) Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. (4) Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora.

12. Nadalje, iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da ugovor, koji je sklopljen iz nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor što je drugi ugovaratelj znao ili morao znati, nije ništetan već je bez učinka kao što je i propisano čl. 273. st. 2. ZOO-a.

13. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 273. st. 2. ZOO-a upravo je propisana druga pravna posljedica odnosno ta odredba propisuje upravo to da je ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude bez učinka.

14. U obveznom pravu kod ugovornih odnosa postoji opće načelo pacta sunt servanda (ugovori se trebaju poštovati), tako da stranke koje su sklopile određeni ugovor su i obvezne poštovati njegove odredbe i izvršavati preuzete ugovorne obveze, ali u obveznom pravu postoji izraženo subjektivno načelo, da se ugovor treba ne samo zaključiti već i izvršavati bona fide (ugovori se sklapaju i izvršavaju u dobroj vjeri, pošteno, iskreno ili dobronamjerno bez negativnih pobuda).

15. Tužitelji u činjeničnim navodima tužbe navode da tužena nije uzdržavala pok. oca, a i da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju obuhvaćen nemoralnom pobudom (lišenje ostalih zakonskih nasljednika). Iako tužitelji u tužbi ne navode kod koje ugovorne strane bi postojala nemoralna pobuda, može se zaključiti da isti upiru na pok. oca stranaka kao primatelja uzdržavanja obzirom da je prema iskazu tužene pok. otac je inicirao sklapanje navedenog ugovora, a i tužitelji su u svom iskazu naveli da ih je otac o tome obavijestio, a nakon saznanja na takvu činjenicu da su zahladili odnose sa ocem, čak štoviše nastojali su za vrijeme dok je bio živ na istoga utjecati da raskine navedeni ugovor, o čemu je takvo pismeno i priloženo u spis.

16. Stoga na navedene okolnosti (nedopuštenost pobude na strani oca kao primatelja uzdržavanja, uz znanje tužene kao davateljice uzdržavanja) sud je izvodio dokaze koje su stranke predložile u vidu saslušanja svjedoka i parničnih stranaka.

17. Kao su tužitelji ujedno istaknuli činjenicu da tužena nije ispunjavala svoje obveze iz predmetnog ugovora (iako tužitelji nisu postavili zahtjev za raskid ugovora zbog neispunjenja), sud je izvodio dokaze i na takve okolnosti obzirom da se tužitelji pozivaju i na činjenicu da bi takav ugovor bio protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva.

18. U svom iskazu svjedok TŽ navodi, da poznaje sve stranke ovog postupka, kao i pok. OŽ, da stalno živi u [adresa]. Pok. OŽ da je inače živio u [adresa], a povremeno da je dolazio u [adresa], inače da bi dolazio jednom, dvaput godišnje, a ljeti da bi uvijek dolazio,da mu je žena umrla, kada bi on bio u [adresa] on da bi dolazio kod njega ili obrnuto. Navodi da je vidio samo DŽĆ, njenog supruga i njenu djecu u [adresa], a ostalu njegovu djecu da je vidio u Splitu na pokopu. DŽĆ i njena obitelj da bi uglavnom došli ljeti, a oni da bi bili svi u istoj kući zajedno sa pok. OŽ, da zna da je živio u [adresa] u [adresa], da je bio dobrog zdravstvenog stanja, da je umro je u Švicarskoj. Inače, da se sa pok. OŽ i čuo telefonski više puta u vremenu pred njegovu smrt i DŽĆ (tužena) da bi ga spojila sa njim na telefon da razgovaraju, da su se u posljednjim razgovorima i pozdravili. Nadalje, da nema nikakvih saznanja je li primao kakvu financijsku pomoć, da mu pokojnik u tom smislu nije ništa spominjao. Nadalje, da je sprovod organizirala DŽĆ (tužena) i da je snosila sve troškove pri organizaciji istoga, a ostalu djecu pok. OŽ da je vidio tek na Lovrincu, da je tužitelj imao Peugeot karavana i da ga je vozio sve do zadnjeg dana, da je dolazio do dva puta godišnje, uglavnom ljeti i na jesen, da zna da je za branje maslina uvijek dolazio i on da mu je u tome pomagao, i da bi ostao 5-6, do 10 dana, u [adresa] da je sve sam kuhao i spremao, a kada bi došla DŽĆ, ona da bi kuhala za oca i djecu, da je bio u mirovini, da je njegova kuća 500 metara udaljena, da mu je supruga već ranije umrla, da nije imao nikakvih psihičkih tegoba, da je samo imao kal u nozi,da je govorio da će nekretninu u [adresa] ostaviti tuženoj DŽĆ, druga djeca da ne dolaze da imaju, i da će to prodati, da mu je tužena rekla kako je sve organizirala i sredila oko pogreba pok. oca.

19. U svom iskazu svjedokinja DŽ navodi da od 1.1.2008.g., vodi sa jednim kolegom agenciju za nekretnine, a od ovog datuma da vodi i zgradu u kojoj da je živio pok. TŽĆ. Ti poslovi da se sastoje od vođenja administracije zgrade, održavanja zgrade, popravci i slično tome. Inače da se radi o zgradi u [adresa]. Pok. UŽ da kada bi odlazio u Hrvatsku da bi ostavio ključ kod nje u slučaju da nešto zatreba, ona inače da njegovu djecu do nekog određenog vremena nije ni poznavala, a jedne prigode da je upoznala EŽ i njenog supruga koji da su došli i ona da je njima predala ključ od stana. Pok. TŽĆ da je bio jako dobro zdravstvenog stanja kada ga je upoznala, sve tamo do 8. mjeseca 2018.g. kada da se jedne prigode vratio iz Hrvatske, ali da je nakon 15 dana izgubio svijest i bio hospitaliziran. Inače, da je upravo tada i upoznala i tuženicu DŽĆ, kada je pok. TŽĆ završio u bolnici jer da ona nije znala njen broj, već da je kontaktirala policiju, koja da je kontaktirala mene i tada da su one i stupile u kontakt. HŽĆ, sina od TŽĆ da je upoznala tek kasnije, nekoliko mjeseci nakon što je završio u bolnici, negdje 2019.g., tada da ga je vidjela u bolnici i nikada više, ali da nisu o ničemu tada razgovarali. U razdoblju od 2008.g. pa do 2014. -2015.g., pok. TŽĆ da je kazao i govorio o tome da ima kuću u [adresa], da će je ostaviti DŽĆ i da je znala da on ima troje djece, jedne prigode da joj je objasnio svoje razloge da se DŽĆ od smrti supruge koja je bila 2005.g. brinula za oca, da mu je slala mjesečni iznos od 400 CHF, da je izvršila određene radove u [adresa], primjerice da je izgradila jedan zid za koji je izdvojila otprilike 10000 franaka, da je popravila motor od njegovog broda, a ujedno da joj je govorio o tome kako je DŽĆ završila gimnaziju, potom i dva fakulteta, da se trudila sama i jako, ostalo dvoje djece da su jedno vrijeme bili u Švicarskoj, pa da su se vratili u Hrvatsku, a nakon toga da su se opet vratili u Švicarsku. U tim njihovim razgovorima ona bi ona znala reći dobro „ako ćeš DŽĆ ostaviti kuću u [adresa], onda ovaj stan u [adresa] možeš ostaviti sinu HŽĆ i kćeri EŽ“, međutim on da je rekao da će to ostaviti kome on to bude želio. Isto tako da u ovim njihovim razgovorima da bi mu znala predložiti da se preseli negdje bliže svojoj djeci, da ovaj stan u [adresa] da može iznajmiti, da će ona to sve voditi, međutim on da je odbacio takvu mogućnost i rekao da on iz svoga stana neće nigdje ići. Nadalje, da bi u [adresa] uglavnom boravio ljeti ili kad bi bila berba maslina i na Uskrs, a sve ostalo da bi boravio u [adresa] u [adresa]. Nadalje, da UŽĆ i EŽ žive otprilike 150-200 km udaljenosti, a DŽĆ živi otprilike na istoj udaljenosti, negdje oko 160 km od ovog stana u [adresa], da je u stanu u [adresa], uglavnom viđala DŽĆ, a da bi se čule bi telefonski sigurno jednom dnevno i to u ovom razdoblju od 2018.g. pa sve do njegove smrti, 4.7.2020.g. . Nadalje, pok. TŽĆ da otišao u starački dom u 2. mjesecu 2020.g., to da je jedan dio [adresa] u blizini, starački dom koji da se zove Loreto. Na poseban upit suda tko da je smjestio pok. TŽĆ u starački dom i tko da je plaćao te troškove svjedokinja navodi da je to sve uradila DŽĆ, da bi pok. TŽĆ kada da je bio hospitaliziran, a jedno vrijeme da se sjeća da je bio i intubiran, da se morao prevesti u jedan rehabilitacijski centar, to da je bilo negdje iza Uskrsa 2019.g., a nakon toga da je otišao u jedan starački dom jedno mjesec dana, a nakon toga ga je DŽĆ vratila kući u jedan stan u [adresa]. EŽ da ga je dolazila posjećivati sa vremena na vrijeme, a UŽĆ da je koliko je njoj poznato došao samo jednom, i da se sjeća da joj je pok. TŽĆ tada rekao da su oni došli kako bi se opovrgnuo ovaj postojeći ugovor, međutim on da je rekao kako on to neće napraviti, rekao je da mogu imati ključe i koristiti taj stan, ali da taj ugovor on neće nikad opovrgnuti. Inače da nije bila prisutna u tim razgovorima među njima, ali to da je on rekao. Nadalje, da je bio dobrog zdravstvenog stanja sve do ovog intubiranja 2019.g., tako da je do tog razdoblja on išao sebi po namirnice, vozio auto, plaćao svoje račune i sl. Nakon intubiranja 2019.g., svjedokinja navodi da je povremeno boravio, a na daljnji upit tko bi mu pružao brigu i skrb, svjedokinja navodi kada tu ne bi bilo njegove djece, da bi dolazile patronažne službe, a nekada kada ne bi bilo nikoga onda bi ga i ona znala odvesti u doktora, zubara i sve što da bi bilo potrebno. Nadalje, da zna da je imao giht, kao i određene vrtoglavice zbog kojih da bi znao pasti u nesvijest, pa da se jedne prigode znao našaliti na svoj račun i rekao je da je kupio kacigu za glavu, da kada padne da se ne udari u glavu, ali nije joj poznato da bi bolovao od neke teže bolesti tipa rak i slično tome. Inače da negdje početkom 2019.g., je završio u komi i zna da joj je netko rekao da je imao napad epilepsije baš prije toga što je završio u komi. Nadalje, sva skrb od njene strane i briga, kao i sve odluke gdje će se on liječiti, tko će ga liječiti, je o tome vodila brigu DŽĆ (tužena), ona da je samo bila posrednik, izvršavala je sve ono što bi ona kazala da treba raditi. On da je bio inače jako tvrdoglav, teško da se moglo promijeniti njegovo mišljenje o bilo čemu. Ključ koji da je predala EŽ da je bilo u dogovoru sa TŽĆ, da je živio sam do dolaska u bolnicu 2018.godine, da nikad nije spominjao trajno preseljenje u Hrvatsku, da DŽĆ poznaje od 2018.g. i poznato joj je da živi u [adresa], a nije joj poznato da bi ista živjela u [adresa], jer koliko joj je poznato ima i posao, i djecu i familiju koja živi u [adresa], da joj je TŽĆ spominjao taj ugovor, da je to bilo negdje 2018.g., ali da takav ugovor ona nije nikada vidjela. Inače da se samo sjeća da kada su ona i DŽĆ prenosile Dinkove stvari iz stana u starački dom, da su naišle na jedan dokument, a koji da je ustvari bio napisan kao raskidanje ugovora, a DŽĆ kako slabije govori i piše hrvatski jezik da nije dobro ni razumjela, pa da je njoj dala da ga pročita, da je pok. govorio striktno da neće potpisati taj ugovor i da zna da on nije bio potpisan, da je ista u dobrim odnosima sa tuženom, da je on tu kuću dodijelio DŽĆ iz prije navedenih razloga, jer da ona vodi brigu o njemu i o toj kući, a da će nastaviti voditi brigu i kasnije i o kući i ocu, taj dokument koji je pronađenu u stanu u [adresa] da ga je pripremila EŽ sa odvjetnikom jer da je to tako pisalo na tom dokumentu, a to da joj je kazao i TŽĆ. DŽĆ da je predlagala pok. TŽĆ da se preseli kod nje, jer da je ona zapravo živjela odmah pored staračkog doma, tako da je njen prijedlog bio da preko dana bude u staračkom domu, a navečer da može biti kod nje u stanu, ali međutim on na to nije htio pristati, on jednostavno da nije htio otići iz [adresa]. Nadalje, da DŽĆ vremenski je trebalo do [adresa], ako ne bi bilo gužve negdje otprilike sat i pol vremena, njih da dijeli jedan veliki tunel, to da je zapravo najdulji tunel u Švicarskoj duljine 17 km, da su bile velike gužve na toj dionici, ovaj bi se tunel zbog plinova znao zatvoriti i da bi se stvarale velike kolone, a drugi put koji da je postojao preko brda u zimskom periodu od 10. do 5. mjeseca bi bio zatvoren zbog snijega, tako da na ovoj dionici da su bile velike kolone i satima bi se čekalo na prolaz. Nadalje, da cijelu ovu organizaciju i pripremu, kao i troškove pogreba da je snosila i organizirala DŽĆ, ona da joj je u tom jednom dijelu pomogla po pitanju pronalaska prijevoznika, pogrebne službe i dovoz do Hrvatske, jer da je u Splitu pokopan. Na upit pun. tužitelja je li istoj poznato da su se TŽĆ i DŽĆ dogovorili da brigu i skrb o TŽĆ vodi u Hrvatskoj ili Švicarskoj, navela je da on uopće iz Švicarske nije htio otići, pa čak ni kod DŽĆ u njen stan u [adresa], jer da on zapravo iz [adresa] nije htio ići nigdje, tako da je njoj poznato da su oni dogovorili da se briga i skrb vodi u Švicarskoj, a na daljnji upit pun. tužitelja je li istoj poznato da bi radili nekakav aneks ugovora u pogledu mjesta gdje bi se vodila briga i skrb, svjedokinja navodi da joj nije to ništa poznato.

20. Iz iskaza prvotužiteljice proizlazi da je saznala za postojanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 2018. godine, i to putem telefona, a da joj je za njega kazao otac. Isto tako da joj je rekao da nije sretan s tim ugovorom i da ona pokuša nešto da se on poništi i rekao je da mu je žao što je taj ugovor sklopljen, jer da je on volio svih njih troje djece na jednak način. Nakon toga da je zvala svog odvjetnika, jer da se htjela raspitati kako da se može pobiti takav ugovor, tako da se onda u dogovoru sa odvjetnikom napisao raskid ugovora i taj ugovor dala ocu u [adresa] u Švicarskoj. Na upit suda kakva je bila njegova reakcija, ista navodi da je bio sretan i zahvalio se što da je to napravila. Ona da je to njemu predala u [adresa] i da je nakon toga otišla u Luzern, da ne zna je li on to potpisao, ona da je to njemu ostavila na čitanje i otišla. U vezi odnosa sa pokojnim ocem, da su bili u jako dobrim odnosima, da se sjeća kada je 2010. godine imao moždani udar u Hrvatskoj, da ja sletjela iz Švicarske, došla mu, pripomogla, te ga odvela kod sebe u Luzern, općina Ebikon, odvela kod doktora i jedno vrijeme da je živio kod nje i da je bio jako sretan tu, ali kada da mu je bilo bolje, on da se želio vratiti u [adresa]. Inače da je on bio dobrog zdravlja, imao je giht, prije da je bio pušač, pa ponekad ne bi mogao iskašljati ono što ima u plućima, takav da je imao osjećaj, imao je tlak tako da je morao piti tablete za tlak, a ujedno kako je imao moždani da mu je ostao jedan tromb u nozi, a koji da je prema riječima liječnika putovao do glave, a zna da je pio tablete Markuman i Aspirin. Otac da je živio u [adresa] u Švicarskoj. Dolazio bi u Hrvatsku povremeno, da je imao ovdje masline, brao je masline, radio je ulje i zna da bi svakome od dao jedno 10-tak litara ulja. Inače u Hrvatsku da bi dolazio ljeti, i dolazio bi ono u 10. -11. mjesec kad bi bila berba maslina, zimi nije dolazio, baš rijetko kad bi dolazio zimi. Inače da bi on uvijek dolazio sam, ali ljeti da bi svi došli, ne svi odjednom, ali bi svi dolazili. Inače da njena sestra DŽĆ jedno godinama nije dolazila zato što pok. otac da nije volio njenog muža jer bi on znao nešto ružno pričati o njemu. Inače kada je saznala da je ovaj ugovor sklopljen, da je ona njemu u startu rekla da griješi i jedno određeno vrijeme da se nisu čuli, međutim da nakon toga su uspostavili komunikaciju, on da je nju nazvao i onda da je tada kazao da je bila u pravu i tada da je rekao da nešto napravi po tom pitanju. U pogledu odnosa sestre DŽĆ i pok. oca, navodi da su bili u dobrim odnosima, jedino da se nisu baš voljeli on i njezin muž, i zna da je sestra jedne prigode rekla ocu da se ona i suprug razvode, da su već bili kod advokata, a imaju 4-oro djece i da zna da je u tom nekom razdoblju, odnosno nakon ovoga došlo do potpisivanja ovog ugovora. Međutim nakon toga oni da se nisu razveli. Što se tiče imovine mog pok. oca osim nekretnine u [adresa], a radi se o kući, dvoru i garaži u [adresa], njen pok. otac od imovine da je imao stan u [adresa] u [adresa] i auto, u [adresa] jedan brod, a zna da ima još i nekretninu u Splitu na Kmanu, a to da se zapravo radi o ostavštini njegove obitelji, tu ima više nasljednika. Na upit suda gdje se vodi ostavinski postupak iza pok. TŽĆ i je li isti proveden navodi da su pokrenuli ostavinski postupak u Švicarskoj, međutim taj postupak nije okončan, da ona i brat ne raspolažu sa ključem stana u [adresa], već taj ključ da ima tužena DŽĆ,da su svo troje u obvezi plaćanja poreza za ovaj stan u [adresa] i svake godine da ona plaća taj porez za taj stan, za svog života da joj nije ništa darovao, da ih je sve isto volio, kada je pao u komu, da su se brat i ona usuglasili i željeli da on i dalje ostane priključen na te aparate, međutim tužena da je imala drugačije razmišljanje i ona da je razmišljala u pravcu da se on isključi sa aparata. Inače da su svi skupa tada vodili komunikaciju sa doktorima kako i što dalje, a poznato joj je da se on nakon toga povratio, otišao iz bolnice i vratio se u svoj stan u [adresa], oporavio se, vozio je auto, mogao je hodati, sjeća se da je bio jedno vrijeme nakon odlaska iz bolnice u Brisago tamo da je obavljao rehabilitaciju. Nakon što da se tada vratio iz bolnice i sa ove rehabilitacije, da mu nije bila potrebna pomoć, ali kasnije da mu je ta pomoć bila potrebna, a to da je bilo krajem 2019. godine, da je posjećivala oca u bolnici i u [adresa]. Kasnije da je ocu bila potrebna pomoć i njena sestra DŽĆ da je angažirala jednu ženu brazilku da preko dana brine i gleda na njenog oca, da mu kuha, ali ona da nije imala nekog posebnog medicinskog znanja i ona da je brinula o njemu, da je on, a prema riječima doktora već odavno trebao ići u starački dom, ali da tužena to nije dala. Nadalje, ona da bi ostala tako preko dana, a preko noći bi on ostao sam, i da je nakon toga otišao u starački dom u [adresa]. U ovom domu nije bio dugo prije nego što je umro, da je u to vrijeme bila korona i da zna da posjete nisu bile dozvoljene. Inače da je oca vidjela dva dana prije smrti, a da su znali da će umrijeti, bilo je to također vrijeme korone. Pogreb i troškove pogreba, da ništa o tome nije dobila. Nadalje, da je njen otac potpisao ovaj ugovor upravo radi situacije koju da je kazala kada je njena sestra rekla da se razvodi od svog supruga, odnosno da je muž ostavlja, a zna da je prethodno uvijek bila priča da će on to njima ostaviti na jednake dijelove. Na upit pun. tužitelja tko se od njih djece najviše brinuo o ocu ili je to bilo podjednako, navela je da ne zna, inače da je bila jako udaljena od oca, nekih 180 km, da je imala neke svoje operacije, ali ipak da je uspijevala doći, radila je s njim fizioterapije. Kuća od roditelja da je građena u braku od roditelja, a brak da je trajao od 1967., sve do majčine smrti 2003.g. Navodi da je u kuću u [adresa] dolazila svake godine do 2018.g. otprilike, da nije vidjela sestru (tuženu) da se brine o ocu u kući. Druga imovina u Švicarskoj koliko da zna da nije nikom ostavljena, jer da od porezne dobivaju ona i brat, a pretpostavlja i tužena. Navodi da ne može prostupiti kući u [adresa] niti stanu u [adresa]. Na upit zam. pun. tuženice vezano za troškove plaćanja ove rehabilitacije, hodalice, kolica, osoblja koje mu je asistiralo, tko je plaćao sve te troškove, tužiteljica je navela da je većinu toga on imao pokriveno preko osiguranja, jer u Švicarskoj da postoji jedna franšiza, on da je imao najmanju franšizu što znači da je mjesečno plaćao više i na taj način da je imao pokriveno zdravstveno osiguranje, a dijelom da je imao i socijalno zdravstveno stanje. Nakon sklapanja ovog ugovora da se nisu čuli nekih 6 mjeseci, a poslije toga da je on nju nazvao i rekao da mu je žao. Otac da je primao mirovinu i ona da je iznosila 1700,00 CHF. Na upit tuženice tko da je plaćao troškove za pogrebno poduzeće Lovrinac i tko da će ih ubuduće plaćati, navodi da njoj nitko nije predočio nikakav račun, ona da bi platila, ali da joj nitko nije predočio da plati. Nadalje, da je banka kontaktirala telefonom nju, kazala da bi trebalo pokriti trošak kredita jer da su već par puta poslali tuženoj i da ona nije izvršila plaćanja za taj kredit i da prijeti ovrha za tim stanom, i ona da ja odmah to plaćanje izvršila.

21. Iz iskaza drugotužitelja proizlazi da se u cijelosti slaže sa svim onim što iskazala njegova sestra (prvotužiteljica), inače da je njemu sestra EŽ javila da je ovaj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen, te da se njegov otac stidio njemu kazati da je ovaj ugovor sklopljen. Nadalje, na temu ovog ugovora da je razgovarao sa svojim ocem u staračkom domu i tada da su rješavali da se ovaj ugovor pobije. Inače otac da bi znao njih posjetiti u Hildisierden, a to da je negdje otprilike 2 sata udaljeno od [adresa], i u tim razgovorima da mu je znao reći da se ne slažem s ovim ugovorom koji je on potpisao sa sestrom (tuženom), ali da nije rekao koji su to razlozi sklapanja ugovora, njemu da je to bilo začuđujuće da je taj ugovor sklopljen, jer da je uvijek jasno govorio da ih sve voli na jednak način. Inače kao obitelj da se nisu nikad posebno sastajali da bi razgovarali o imovini i tko bi što dobio, ali da zna da je uvijek bilo priče da bi svi na jednak način trebali dobiti od imovine oca. Na poseban upit suda je li ikad bilo priče u obitelji da će se ova kuća u [adresa] prodati kako bi oni svi troje dobili, naveo je da ne zna, da nikada nije bila takva priča u obitelji, da je ocu bilo bitno da oni kao njegova djeca dobiju tu kuću. Što se tiče odnosa sa pok. ocem, njegov otac da je bio strog, ali taj odnos da je bio dobar, da su se viđali, posjećivali, da je on želio da otac redovito dolazi kod njih, jer da je kuća velika, da ima dosta mjesta, međutim on da je više volio ostati u [adresa], odnosno njegova želja da je bila da ostane u [adresa]. Što se tiče odnosa tužene i oca, on da je nekad bio dobar, nekad loš, nekad vrlo loš, a da je nije vidio osobno da se brine o ocu. Kada je završio u bolnici, kad mu se zdravstveno stanje pogoršalo, njegova sestra EŽ da je s njim najviše komunicirala, a on da je bio dugo u komi, potvrđuje navode svoje sestre o ženi koja se brinula o njemu, poslije da je otišao u starački dom, i on da ga je sa sestrom EŽ posjećivao u staračkom domu. Nadalje, što se tiče ovog pobijanja ugovora, on i sestra da su to zajedno radili, angažirali advokata i htjeli da se ugovor pobije. Nadalje, navodi da su on i sestra bili prisutni kada se pripremljeni raskid ugovora dao ocu na čitanje, na uvid. On to da nije ništa pred njima potpisivao, a kada ga sud pita kakva je bila njegova reakcija na to što su mu donijeli taj primjerak ugovora, on da se njima zahvalio na tome, ali kako da je on bio stalno umoran oni da ga nisu htjeli nešto posebno tlačiti za to potpisivanje, da su mu ostavili vrijeme da on to pročita, oni da su donijeli taj raskid što je on želio. Nakon toga oni na tu temu da više nisu razgovarali, a otac da je otišao u starački dom. Kada je boravio u domu u [adresa], da je bilo vrijeme korone, tako da su posjeti bili zabranjeni, a oni da su se čuli sa ocem preko Face Timea. Inače da je vidio svoju sestru DŽĆ da je dolazila u posjet ocu u u bolnici, ali da kasnije kada je završio u staračkom domu, da je nije viđao, ali i posjete da su bile zabranjene. U odnosu na troškove pogreba, donošenja tijela u Hrvatsku, da ne zna tko je snosio sve te troškove, on da nije, također da zna da je otac imao svoja vlastita sredstva kako na banci na računu, tako i gotovinu u stanu skriveno, ali da ne zna što je sa tim sredstvima sada jer da nema ključ, ni bilo kakav pristup nekretnini. Inače što se tiče stana u [adresa] svake godine dolazi porez, i da svake godine redovito plaća taj porez za stan, a čak i da plaća porez za kuću u [adresa], a da je morao ispuniti u Švicarskoj i za kuću u [adresa], odnosno da je morao sam je prijaviti, a o tome da je rekao i svojoj sestri EŽ. Također da ga banka zna kontaktirati za ovaj stan u [adresa] za plaćanje hipoteke uz navode da ne mogu dobiti tuženu, da je plaćao i po osnovi hipoteke. Što se tiče ove kuće u [adresa] da je ocu redovito davao novac u kešu kako bi mogao izvršiti određena plaćanja troškova za kuću u [adresa]. Inače da je svojim vlastitim radom pomagao, a živio je u Splitu, igrao je nogomet, pomagao je ocu i fizički pri izgradnji ove kuće u [adresa]. Inače da je i kasnije pomagao u raznim poslovima u kući, pituravanju škura, drvenarije i slično, nije neke posebne izdatke davao, osim što sam davao ocu novac kao što je već ranije kazao. Što se tiče troškova u vezi liječenja, navodi da je postojala jedna premija, koju da je on platio, odnosno država da je to plaćala i na taj način da je on imao sve pokrivene troškove što se tiče zdravstvenog stanja, i da zna kad je bio u bolnici da je doktor rekao da su troškovi bolničkog liječenja dosta veliki i da ga treba smjestiti u starački dom. Nadalje da starački dom puno više košta nego što je bila njegova mirovina, a ona da je iznosila oko 1700,00 CHF, a onda da ovaj ostatak je bio pokriven iz socijalnog fonda, jer da na taj način to funkcionira u Švicarskoj. Ne zna koliki su točno bili troškovi smještaja u starački doma, a da bi ovisilo o stupnju njegovog zdravstvenog stanja, da mu nije poznato da bi njegova sestra tužena plaćala troškove za starački dom. Što se tiče odnosa između pok. oca i DŽ, upraviteljice zgrade u kojoj da je živio, da ju je upoznao za vrijeme njegovog boravka u bolnici i zna da taj odnos među njima nije bio nešto dobar, da je otac kazao da mu ona želi uzeti stan, a drugog svjedoka TŽ da ne poznaje, njegova njegovateljica iz Južne Amerike, da je otac bio jako nezadovoljan sa njom. Što se tiče odnosa sa tuženom da su bili dobri odnosi kada se rodila kćer, jer da su za kumu kćerke odabrali EŽ, a ne tuženu i tu da se dogodio jedan odnos povrijeđenosti, od tog momenta taj odnos da se poremetio, a nakon sklapanje ugovora sa ocem da odnosi više nisu bili dobri, kuća u [adresa] da je nastala za vrijeme braka roditelja, da potvrđuje situaciju kada su on i sestra EŽ htjeli da se liječenje nastavi, a da to tužena nije htjela, da je otac poživio iza toga još dvije godine. Nadalje, da jedno pola godine nije s ocem komunicirao nakon što je ovaj ugovor sklopljen, a poslije da su se redovito čuli, da ne zna je li netko drugi dolazio u posjet ocu, da ne zna tko je pozvao policiju, vatrogasce i druge službe kad je otac pao u [adresa], da što se tiče obroka koje je prima, da postoji organizacija koja se zove Spitex, a koja se bavi organizacijom obroka osobama kojima je to potrebno i to da je također sve riješeno preko socijalnog osiguranja, država Švicarska po tom pitanju da super funkcionira.

22. Iz iskaza tužene proizlazi da je ugovor sklopljen na jesen 2017.g. i to da je bilo na inicijativu oca, a on da je već na proljeće te godine rekao da bi sklopio takav ugovor, a ona da mu je rekla da bi oni svi skupa trebali sjesti i porazgovarati o tome, zajedno sa tužiteljima, i on tada njima ništa nije rekao. Jedne prigode na ljeto 2017.godine prije sklapanja ovog ugovora, otac da je kazao da on to njima želi priopćiti i da je priopćio EŽ, koja da je burno reagirala, skupila je sina i otišla, UŽĆ da ovo ljeto nije bio u [adresa], nakon ovog događaja da se nije čuo sa njima. Nadalje, navodi da je sa ocem rješavala sve papire nakon smrti majke što da je bilo potrebno, inače da se njen otac požalio da nema dovoljno novaca za život, ona da mu je sve prebacila, da je napravila kao jedan kao trajni nalog da se sa njenog računa prebaci na njegov račun svaki mjesec 400,00 CHF-a, a da ne zna sad točno kad je to krenulo, ali da je sve papire predala sudu. Inače mirovina od oca da je bila oko 1200,00 CHF-a, jedan dio da mu je bila hrvatska mirovina, jer da je jedno vrijeme živio i radio u Hrvatskoj, a ostatak da je bila švicarska mirovina, da se ne može sad točno sjetiti koliki bi bio hrvatski dio, možda tek nekih 100 CHF-a. Inače da zna da je morala rješavati sve što je bilo potrebno jer da su njemu dvije mirovine bili uplaćene nakon što da je umro pa da je morala rješavati svu papirologiju kako bi se taj novac vratio. Na poseban upit suda s obzirom da iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stoji da je ugovoreno pružanje brige i skrbi u kući u [adresa], gdje se i na koji način pružala ova skrb i briga, tužena je navela da njezin otac nije želio živjeti u [adresa], već da je on želio živjeti u svom stanu u [adresa]. Inače on da bi otprilike 3 tjedna boravio u kući u [adresa] preko ljeta i da bi došao na jesen brati masline, ali to da ne bi bilo dugo, pobrao bi i otišao. Ostatak godine da je živio u [adresa], a u [adresa] da bi mu bilo dosadno, jer da joj je tako i kazao. U vezi raskidanja ugovora navodi da joj je poznato jer da joj je otac to sam i rekao da su EŽ i UŽĆ htjeli da se raskine ovaj ugovor, da je UŽĆ došao kod oca u [adresa] da se taj ugovor raskine, ali da zna da je otac kazao da ne želi da se taj ugovor raskine i da je UŽĆ bio ljut zbog toga, otac da je rekao da želi da sve ostane onako kako je već učinjeno. Ona da je taj raskid ugovora, ali nepotpisani pronašla u stanu u [adresa] malo prije očeve smrti, negdje u 1.-2. mjesec 2020. dok je otac bio u staračkom domu. Inače da su oni htjeli da se taj ugovor raskine, ali on da to nije htio,a to sve da joj je otac kazao. Pred početak škole 2018. godine otac da se nije javio na telefon i onda da je zvala policiju da izvrše neku provjeru, da je policija zvala gđu DŽ, vatrogasci da su došli, da su ga pronašli na podu, prva pomoć i odlazak u bolnicu da su koštali 700,00 CHF, ali jedanput godišnje tu obvezu da preuzme zdravstveno. Inače doktori da su joj rekli da mu je otekao cijeli mozak, da je iz tog razloga on pao, da je bio u komi, da nije istinita tvrdnja tužitelja da ona nije htjela nastavak liječenja svoga oca, ona da je vodila komunikaciju sa doktorima, njoj da je otac potpisao punomoć prije nego da je on završio u nekom akutnom stanju, a punomoć da se odnosila da može sama donositi odluke i komunicirati sa doktorima u vezi njegovog zdravstvenog stanja. Poslije bolnice da je otišao u rehabilitaciju u Brissaacu, i to da je sve sama organizirala, a troškovi da su bili plaćeni iz zdravstvenog osiguranja, a nešto dodatno da je trebalo platiti plaćalo se iz njegove franšizu. Inače država da je plaćala, odnosno kanton u kojem je živio, tu premiju osiguranja od 500,00 CHF-a. Država da ga je prvotno smjestila u jedan starački dom, ali on da je htio ići kući u svoj stan u [adresa], da je on angažirao jednu E da ga njeguje,a ona da je organizirala medicinsku sestru ili brata koji da bi dolazili svako jutro, njega podigli, oprali, mjerili tlak i sve ostale medicinske radnje, a to da sve također bilo pokriveno iz zdravstvenog stanja. Navečer da su također dolazili i radili bi sve te medicinske provjere, dali lijekove i stavili bi njega u krevet. Po noći bi ostajao sam, ona da je organizirala da zvoni sat, u slučaju da se nešto dogodi, odnosno alarm, u tom slučaju da bi došla hitna pomoć odmah, a on da je znao nekad zvoniti na taj sat jer da mu je bilo dosadno. Navodi da je organizirala kuhano jelo svaki dan, a da ima jedna organizacija koja kuha, donesu ručak, a ima dovoljno i za večeru. Gospođa DŽ kako je kuhala bosanska jela, ona da bi znala njemu to donijeti. Ona da je htjela da on dođe kod nje, jer da je ovo bilo dosta udaljeno, imala je raspoloživu sobu do njega, htjela je da on dođe u njen stan,a odmah preko puta stana da ima jedan privatni luksuzni starački dom, a ona da je sve dogovorila sa gđom koja vodi taj starački dom, a to je gđa HŽ, a pošto da ona radi, kada je ona kući da bude kod nje i spava kod mene, a ujutro da bi oni došli po njega, ali da on to nije htio prihvatiti, htio je ostati u svom stanu u [adresa]. Tamo negdje 12.mjesec 2019., 1. mjesec 2020. da se njegovo stanje pogoršalo, H da se prestrašila i odvela ga u bolnicu, tamo da su rekli da je dobro, ali da nije baš najbolje da ide kući, ona da je organizirala dom u [adresa], da je preselila tako neke njegove stvari da se osjeća kao kod kuće. Veliki dio ovih troškova za starački dom da je snosila država, a ovo sve drugo dodatno što da se trebalo plaćati da se plaćalo sa njegovog računa, a ono što da se nije moglo platiti iz toga da je nadoplaćivala, ali veliki dio da je plaćala država. Uspjela ga je posjetiti u staračkom domu. U početku da ga je posjećivala jednom tjedno, a kasnije da su ga zatvorili za posjete zbog korone, i onda više da nisu mogli ići. Inače da su se čuli telefonski ili preko Face Time-a. Inače su joj kazali da će on brzo umrijeti, i onda u toj situaciji da su mogli doći i posjetiti ga i tu da je došla u posjet sa obitelji navečer prije nego je umro. Što tiče ovog smještaja, odnosno premještaja tijela u Hrvatsku i organizacije sprovoda, to da je platila, ali i prije nego što da je on umro zvala i organizirala sve detalje, da je obavijestila brata i sestru o smrti oca. Nadalje, da je ugovor pročitan i objašnjen od stane javne bilježnice, da u odnosu na pitanje da će se pružati skrb i briga na adresi u [adresa] kako je navedeno u ugovoru, tužena je navela da otac jednostavno to nije želio, on da je želio da se vrati su svoj stan u [adresa]. Tako da kad bi ona otišla nakon ljeta i vratila se u Švicarsku on također da ne bi htio ostati u [adresa], već da bi se on vratio u svoj stan u [adresa], nije htio biti niti smješten u starački dom, već da je samo želio da ostane u svom stanu, da nisu sklapali nikakav ankes ugovora u smislu promjene mjesta gdje bi se pružala skrb. Ključeve od kuće u [adresa] da ima ona, a ključeve stana u [adresa] ima ona i gđa DŽ, tužitelji da mogu uvijek zatražiti od gđe DŽ ključeve tog stana, ona da mi to uopće ne zabranjuje, njen otac da je htio da sve te troškove što može sam platiti da plaća, otprilike troškovi doma da su bili su 2100,00-2200,00 CHF-a. Na poseban upit suda do kada je plaćala iznos od 400,00 franaka, banka da joj je dala podatke o plaćanju za 10 godina unatrag, inače da se njen otac bojao da ako mu netko nešto uplati da će mu država manje plaćati, da mu je napravila posebnu karticu da je može uvijek koristiti, ali da istu nije koristio. Na upit pun. tužitelja kolika je bila ušteđevina oca na banci kada je umro, navela je da se od njegove ušteđevine trošilo na starački dom i sve ostale stvari, i da je ostalo otprilike 500,00 CHF-a, tako da ona nema podatak koliko točno na banci ima na tom njegovom računu, a na daljnji upit koliko da ima kući ušteđenog novca to da ne zna.

23. Razmatrajući iskaze svjedoka i parničnih stranaka, i dovodeći ih u svezu s ostalim dokazima valjalo je prvenstveno utvrditi je li kod primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegovo volju da se sklopi navedeni ugovor, i je li druga ugovorna strana znala (ili mogla znati) za takvu pobudu. Pobuda je prema definiciji pravne teorije, unutarnji i prikriveni subjektivni čimbenik koji utječe na donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora. Prema sudskoj praksi (VSRH: Rev-1529/18) doista se može govoriti o nedopuštenoj pobudi ako se sklopi ugovor kojemu je cilj onemogućiti treću osobu (npr. nekog nasljednika) da ostvari neko pravo, odnosno da ga se liši imovine.

24. Tužitelji osim svog saslušanja i prezentiranja pismena "Sporazum o raskidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju", koji nije potpisan niti ovjeren, nisu na takve okolnosti pružili sudu nikakve druge dokaze, a iz prezentiranih i izvedenih dokaza sud nije našao da bi na strani pok oca stranka UŽ Šperande egzistirao unutarnji i prikriveni čimbenik koji za cilj ima osujetiti ostale nasljednike njihovog nasljednog prava, jer sud za takav zaključak ne nalazi iz prezentiranog i izvedenog činjeničnog stanja, niti da bi tužena za takve subjektivne porive oca znala ili mogla znati.

25. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su isti sa pok ocem imali doista dobre odnose sve do trenutka sazanja za sklapanje predmetnog ugovora, da su isti iskazivali brigu i skrb za svog oca, da su pozivali oca da boravi kod njih, da su se posjećivali, da su ljeta provodili u kući u [adresa], sve do 2018.g., da su istoga posjećivali u bolnicu, da su ga posjećivali i u strački dom, dokle je to bilo dopušteno zbog Covid 19 pandemije, da su se interesirali za njegovo zdravlje i način na koji se istome pruža briga i skrb, te u ovom navedenom dijelu sud je istima iskazao povjerenje. Međutim u dijelu u kojem su isti iskazivali da bi otac tužitelja naknadno bio nezadovoljan načinom pružanja skrbi i brige od strane tužene kao davateljice uzdržavanja, pa da bi oni zajednički sa ocem riješavali na koji način da se taj ugovor raskine, te njihove teza da bi otac sugerirao njima da se nešto napravi po pitanju raskidanja ugovora, sud nije prihvatio takve navode kao uvjerljive, logične i dovoljno argumetirane, posebno imajući u vidu da je otac svakako od kolovoza 2019. godine (kad je sastavljen primjerak raskida ugovora od strane tužitelja i kada su mu ga tužitelji predali ), pa do smrti imao dovoljno vremena razmisliti o takvoj mogućnosti i ujedno pristati i potpisati takav raskid, da je isti imao takvu želju i namjeru. Po mišljenju i stavu suda razmatrajući i sve druge izvedene dokaze u ovom postupku pok. otac ĐŽĆ očigledno nije imao namjeru raskinuti postojeći ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U tom smislu sud je ujedno poklonio povjerenje svjedokinji DŽ, koja je iskazala da pok. otac stranaka je znao da su mu tužitelji donijeli primjerak raskida ugovora, ali da istoga nije htio potpisati, da je to izričito naveo, koja saznanja crpi od pok. oca, što upućuje na zaključak da je želio da se održi postojeći ugovor na snazi. U tom dijelu sud iskazuje povjerenje i tuženoj kad je navodila da je otac znao da tužitelji žele da on raskine ugovor, ali da na to nije htio pristati.

26. Prvotužiteljica u svom iskazu je ujedno spominjala mogući razvod braka tužene kao i činjenicu da ima četvero djece, kao razlog zbog čega bi pokojni otac sklopio predmetni ugovor, dok drugotužitelj na upit suda o mogućim razlozima oca za sklapanje ugovora navodi da mu otac o tome nije nikad govorio, da je to bilo za njih začuđujuće, da ih je sve volio na jednak način. Analizirajući njihovo iskazivanje u ovom dijelu, sud ne nalazi da bi se otac u svojoj odluci da sa tuženom sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju rukovodio pobudom da tuženoj priskrbi imovinu, a ostalu djecu da liši te iste imovine. Također sud ne nalazi da bi odnosi tužitelja i pok oca bili ičim narušeni od ranije (zahlađenje odnosa nastupilo je tek po njihovom saznanju za ugovor), štoviše pok. otac je takvu namjeru zaključenja priopćio svojoj djeci i prije sklapanja ugovora, a može se iz svega i zaključiti da je pok. otac nakon što je imao saznanje ostale djece (tužitelja) da se ne slažu sa njegovom odlukom, da je isti neovisno o tome pristupio sklapanju ovog ugovora, što također upućuje na činjenicu da je isti usprkos protivljenju tužitelja bio ustrajan da se takav ugovor zaključi i realizira.

27. Osim toga tužitelji postupanjem oca nisu lišeni u cijelosti imovine oca, već samo jednog dijela imovine, jer očigledno prema njihovim iskazima isti su naslijedili i stan u [adresa] u Švicarskoj zajedno sa tuženom, s tim da tko plaća obveze hipoteke, pričuve, poreza i ostalih troškova vezanih za stan u [adresa] nisu relevantni za konkretni postupak.

28. Što se tiče navoda tužitelja da tužena nije ispunjavala obveze iz predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (iako u tom pogledu je izostao zahtjev tužitelja za raskid ugovora), kako se tužitelji pozivaju na primjenu odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a koji propisuje ništetnost ugovora, to je sud izvodio dokaze i na ove okolnosti. Analizom svih dokaza sud je uvjerenja da je tužena u cijelosti ispunila obveze iz predmetnog ugovora.

29. Iskaz tužene koji je bio detaljan i iscrpan, a kojemu sud u cijelosti poklanja povjerenje upućuje na zaključak da je tužena ispunila obveze prema ocu iz predmetnog ugovora. Sud je iz iskaze tužene i priložene pisane dokumentacije utvrdio sljedeće:

- da je tužena napravila trajni nalog da se s njenog računa prebaci na račun oca mjesečni iznos od 400 CHF, čime je ista oca potpomagala novčano, potkrijepljeno pisanim dokazom – bankovne potvrde o uplati tuženice na račun pok. oca u iznosu od 400,00 CHF (švicarskih franaka) mjesečeno u razdoblju od siječnja 2009. do svibnja

2017. godine (list 38-140 spisa);

- da je tužena rješavala svu dokumentaciju o mirovini nakon smrti oca (dokaz str. 141 spisa, e-mail prepiska sa mirovinskim uredom u Zagrebu, 9. 10.2020.);

- da je tužena podmirila sve troškove vezano za porez na kuću u [adresa], (str. 144-149 spisa, rješenje o ovrsi, uplatnice i računi);

- da je tužena podmirila sve troškove u vezi organizacije, prijevoza tijela pok. oca iz Švicarske u Hrvatsku i troškove pogreba pok. oca (str 19-27. spisa, ponuda predračun broj 1133-1689 za troškove nadgrobne ploče, račun R1- izdan na ime tuženice od Lovrinac d.o.o. za troškove pogreba, troškovi pogrebnog prijevoza), a koja činjenica nije ni bila sporna, jer su tužitelji sami izjavili da troškove oko organizacije pogreba nisu snosili.

30. Nadalje, valja kazati da neovisno o činjenici da se prema čl. 4. predmetnog ugovora davateljica uzdržavanja obvezala osigurati primatelju uzdržavanja smještaj u obiteljskoj kući na adresi [adresa], a da je u postupku utvrđena činjenica da je pok. otac više vremena provodio u svom stanu u [adresa] (Švicarska), dok je samo ljeti i povremeno na jesen (branje maslina) dolazio u [adresa], sud smatra kako navedena okolnost nije od utjecaja na činjenicu da je davateljica uzdržavanja pružala ocu svekoliku pomoć i skrb na način na koji je to pok. otac želio, a iz iskaza i svih ostalih svjedoka pa čak i samih tužitelja, proizlazi da je on više volio biti smješten u svom stanu u [adresa], a kuća u [adresa] da mu je više služila za smještaj ljeti. Tužena se ujedno pobrinula da u toj kući u [adresa] ima sve potrebno da istome bude udobno i da se prema sadržaju izvršavanja obveze ista može pružiti i na ugovorenoj lokaciji. Iz svih dokaza izvedenih u postupku (svjedoka TŽ, DŽ, tužene i tužitelja) da se zaključiti da je pok. otac imao želju prebivati u svom stanu u [adresa] u [adresa]. Naime, pok. otac poziv sve svoje djeca da bude smješten kod njih u njihovim domovima, isti nije prihvatio, već je uvijek iskazivao želju da ostane u svom stanu u [adresa], pa čak je takvu želju iskazivao i kada je obolio i kada mu je bila potrebna intenzivnija briga i skrb.

31. Nadalje, sud ocjenjuje da je tužena u izvršavanju svojih obveza iz ugovora, osim prednje navedenog, pružala pok. ocu pomoć i skrb u vidu sljedećih utvrđenja:

- na prvo neodazivanje poziva oca na telefon pozvala policiju i kontaktirala upravitelje zgrade;

- vodila je korenspodenciju sa liječnicima u vezi njegova liječenja;

- radila je na organizaciji njegovog smještaja u dom (iako isti nije želio smještaj u domu, već u svom stanu, a ona je takve njegove želje poštivala koliko je to bilo moguće i dopustivo obzirom na njegovo zdravstveno stanje);

- obavila je sve razgovore i dogovorila da otac bude smješten kod nje kući ili pak u domu "Heimet" pored njene kuće na polovično vrijeme dok je ona na poslu, o čemu je sudu i predala pisane dokaze (str. 27-37 spisa);

- organizirala je njegovu rehabilitaciju u Brissaacu;

- organizirala je medicinsku sestru i brata koji su mu pružali pomoć na kućnoj njezi,

- organizirala je dnevne obroke preko organizacije koja se bavi time;

- plaćala je troškove za sve potrebno što nije bilo pokriveno od strane državnog socijalnog osiguranja (većina troškova liječenja i smještaja u bolnicu i dom pokrivena je od strane socijalnog fonda države i osiguranja).

32. Valja kazati da činjenica da su troškovi liječenja i smještaj u dom bili dijelom pokriveni putem socijalnog fonda države i dijelom iz osiguranja, nije od utjecaja na činjenicu izvršavanja brige i skrbi od strane davateljice uzdržavanja, kao ni činjenica da ista nije živjela sa ocem, jer tužena je u okviru poštivanja očevih želja da živi u [adresa] istome pružala pomoć i skrb, a činjenica da je država Švicarska izuzetno dobro organizirana po pitanju socijalne skrbi koju pruža svojim građanima, ne može biti otegotna okolnost za tuženu niti dokaz da ista nije pružala skrb, bez obzira što je većina troškova kako liječenja tako i smještaja u dom, pokrivena iz police osiguranja i socijalnog državnog fonda. U tom pravcu valja kazati da je tužena nužno morala uložiti znatne napore da bi logistički i organizacijski osigurala sve potrebno za smještaj oca u bolnicu i dom, kao i pruženje skrbi u stanu u [adresa], organizacije obroka, u razdoblju kad mu je bila potrebna intenzivna skrb, da je ista sve oblike korenspodencije sa svim navedenim institucijama sama vodila.

33. Kako je u dokaznom postupku utvrđeno iz iskaza stranaka i svjedoka da je primatelj pok. TŽĆ imao volju (koja nije dovedena u pitanje) u trenutku kada je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen, da mu skrb i pomoć pruži upravo tuženica, što je ista i učinila, odnosno ispunjavala je sve obveze iz predmetnog ugovora, a ne netko treći, to proizlazi da ugovor nije sklopljen iz nedopuštene pobude niti s namjerom primatelja uzdržavanja da se tužitelje kao sunasljednike liši nasljedstva niti iz namjere tuženika da se nerazmjerno obogati, već je volja ugovornih strana bila upravo da se o pok. ocu pobrine tužena kao njegova kćerka sve do njegove smrti, a ne nitko drugi, a koja je zauzvrat za protučindbu stekla nekretnine prema ugovoru.

34. Dakle po ocjeni ovog suda tužitelji nisu dokazali da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na pok. TŽĆ da sklopi predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da je tužena to znala ili morala znati za takvu nedopuštenu pobudu.

35. U smislu odredbe čl. 586. ZOO-a primarna pobuda primatelja uzdržavanja, ali i cilj samog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, je da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb, dok s druge strane davatelj uzdržavanja skrb ugovara uz naplatu, dakle s ciljem da mu pripadane cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja. Na odluku o tome s kim će neka osoba sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utječu brojni činitelji, a bliskost s osobom davatelja uzdržavanja je svakako jedan od važnijih, pri čemu nema zapreke da neka osoba sklopi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s osobom koja i inače po zakonu ima obvezu brinuti se o primatelju (djecom), a isto tako nema zapreke da se na strani davatelja uzdržavanja u ugovoru pojavi osoba koja spada u krug zakonskih nasljednika primatelja uzdržavanja.

36. Obzirom na činjenična utvrđenja, prema ocjeni ovog suda, osnovna pobuda za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo je uzdržavanje i zbrinjavanje pok. TŽĆ koji je kao primatelj uzdržavanja htio za sebe osigurati pomoć i potrebnu skrb obzirom na njegove godine i realno očekivanje zdravstvenih problema (koji su ubrzo i uslijedili), čime je htio svoj život učiniti lakšim i ugodnijim, dok je davateljica uzdržavanja pružanjem primatelju uzdržavanja potrebne skrbi osigurala za sebe da joj pripadne dio imovine primatelja uzdržavanja, sve to uvažavajući činjenicu da je davateljica uzdržavanja već i ranije pružala potrebnu pomoć i skrb ocu, kao i financijsku potporu, pa se i ukazuje logičnost u odabiru tužene kao uzdržavateljice.

37. Zaključno kako je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen s ciljem uzdržavanja i zbrinjavanja pok. TŽĆ, da je ugovor sklopljen suglasnom voljom ugovornih stranaka, da je tuženica štoviše inzistirala prije sklapanja da pok. otac obavi razgovor i obavijesti o svojoj namjeri sklapanja ugovora ostalu djecu (tužitelje), da je ugovor u cijelosti izvršen, da nisu utvrđene okolnosti da je jedina pobuda kod sklapanja ugovora bila lišiti tužitelje nasljedstva i da je takva pobuda utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor i da je to tuženica kao davatelj uzdržavanja znala i morala znati, sud je ocijeno kako nisu ispunjene prepostavke iz čl. 273. ZOO-a. Uzgredno valja naglasiti da ako bi ugovor kojim slučajem bio i sklopljen zbog nedopuštene pobude prema odredbi čl. 273.st.2. i ako je ta nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (a što u konkretnom slučaju nije dokazano), posljedica sklapanja takvog ugovora nije ništetnost, već je ugovor među strankama bez učinka (pravno shvaćanje izraženo u odluci VSRH, Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.)

38. Zbog svih već obrazloženih razloga nisu ispunjene ni pretpostavke iz čl. 322.st.1. ZOO-a, po kojima bi ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno ne postoje okolnosti koje bi taj pravni posao činile ništetnim.

39. Sud je na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, kao u točki I. izreke presude.

40. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl. 155., ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21, 51/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora (35.000,00 eur).

41. Tuženici koju je zastupao kvalificirani punomoćnik koji je odvjetnik priznat je trošak obzirom da je u cijelosti uspjela u postupku i to sljedeći: za sastav odgovora na tužbu po 500 bodova (Tbr.8.t.1.OT), zastupanje na šest ročišta od dana 2.12.2024., 25.03.2025., 3.06.2025., 30.09.2025., 22.12.2025., 23.02.2026., sve u iznosu od po 500 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav tri obrazložena podneska od dana 24.04.2024., 16.04.2025., 13.02.2026. (Tbr.8.st.1), sve po 500 bodova, što daje ukupno 5.000 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, pretvoreno u eure, daje iznos od 10.000,00 EUR, te kad se tom iznosu pridoda iznos za plaćene troškove za pristup svjedokinje DŽ u iznosu od 524,24 EUR, koji iznos joj je prema priloženoj uplatnici plaćen, valjalo dosuditi ukupan iznos od 10.524,24 EUR, sve kako je odlučeno u točki II. izreke presude, do je za više traženo valjalo trošak odbiti kao neosnovan.

42. Sud nije obistinio tuženici troškove za obrazloženi podnesak od dana 3.veljače 2026. godine, obzirom da se sadržajno radi o protivljenju odgode ročište, koji podnesak nije bio potreban za vođenje postupka, kao i trošak za pristojbe odgovora na tužbu i pristojbu presude, jer ista nije u obvezi njihovog plaćanja.

43. Također valjalo je odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova koji se odnose na materijalni trošak putovanja punomoćnika tuženika na relaciji Split- Trogir Split, i trošak izbivanja punomoćnika iz ureda (pisarnice).

44. Tuženici u konkretnom slučaju ne pripadaju troškovi prema Tbr. 39., Tbr. 49 i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT) u vidu izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetnika i troškovi prijevoza radi pristupa na ročište.

45. Naime, stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koji bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda, zbog čega u trošak ne ulaze troškovi izbivanja iz pisarnice radi odlaska na sud, odnosno troškovi zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodio predmetni parnični postupak. Kako u mjestu sjedišta (Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru) ima više odvjetnika tuženica je mogla, opunomoćiti odvjetnika sa sjedištem ureda u Trogiru, čime bi spriječila nastanak navedenih troškova, pa stoga ti troškovi padaju na njezin teret, jer se u smislu odredbe članka 155.st.1. ZPP-a, takvi troškovi ne mogu smatrati potrebnim za vođenje parnice. Trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnični postupak može iznositi samo koliko bi iznosio trošak odvjetnika u sjedištu suda (stalne službe) gdje postoji više odvjetnika.

46. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu

- pun. tuženice Petru Pivcu, odvjetniku u Splitu

- spis