REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-1050/2020-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Mariju Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Dražena Oreškovića, a u odsutnosti tuženika, 26. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 sklopljenog 14. lipnja 2005. između tužitelja i tuženika, u djelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. st. 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005 sklopljenog 14. lipnja 2005. između tužitelja i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koje je vezana glavnica švicarski franak.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici AH, s osnova stečenog bez osnove na temelju više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope i zbog razlike u tečaju za valutu CHF isplati iznos od 1.699,09 eura (slovima: tisućušestodevedesetdeveteuradevetcenti) sa zateznom kamatom koja teče na iznos svakomjesečno više uplaćenog anuiteta od dana uplate do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih te od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do konačne isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja kamata teče:

- na iznos od 2,32 EUR od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 3,98 EUR od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 2,23 EUR od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 3,81 EUR od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 2,10 EUR od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 3,56 EUR od 01. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 7,82 EUR, od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 11,05 EUR od 01.siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,35 EUR od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,48 EUR od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 19,60 EUR od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 17,71 EUR od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 20,35 EUR od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 36,50 EUR od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 32,67 EUR od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 45,94 EUR od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,99 EUR od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 33,70 EUR od 01. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,17 EUR od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 59,96 EUR od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,40 EUR od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,40 EUR od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 49,42 EUR od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 50,60 EUR od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 68,06 EUR od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 70,56 EUR od 01. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 90,66 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,

na iznos od 71,97 EUR od 01. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 76,48 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 78,17 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,72 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,50 EUR od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 74,82 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 72,13 EUR od 01. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 75,35 EUR od 01. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,88 EUR od 01. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 76,30 EUR od 01. siječnja 2013. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici AH, naknadi prouzročeni parnični trošak iznosu 2.144,31 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 26. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24. svibnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita 14. lipnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu prema kojem joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 24.300,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. važećem na dan korištenja kredita na rok otplate od 7 godina. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužiteljica je bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 7,45 % godišnje. Ističe da joj tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužiteljice. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odluku Vrhovnog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te na presudu i rješenje Vrhovnog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. U vezi ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, tužiteljica se pozvala i na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, kao i na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese presudu kao u izreci s tim što se kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva obvezala točno postaviti nakon provedenog vještačenja (stupnjevita tužba).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Osporava status tužiteljice kao potrošača. Smatra da se utvrđenja iz kolektivnog postupka ne mogu primijeniti u ovom postupku budući da Slavonska banka d.d. nije bila stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i za vrijeme trajanja istog u potpunosti postupao sukladno važećim propisima tj. Zakonu o bankama, Zakonu o zaštiti potrošača, Zakonu o kreditnim institucijama i Zakonu o potrošačkom kreditiranju. U vezi spornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik smatra da su navedene odredbe tužiteljici bile lako uočljive, jasne i razumljive, a razumljivost istih proizlazi iz činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, odnosno obrazložen tužiteljici i od strane javnog bilježnika. Tužiteljica kao korisnik kredita je bila poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojila niti jedno pitanje kao sporno ili tražila bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika zbog čega se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljicom, posebice o valutnoj klauzuli jer je tužiteljica mogla birati hoće li uzeti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR ili pak kunski kredit bez ikakve valutne klauzule. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Ističe da tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. nije imao zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivost, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio. Navodi također da se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Pošto je ovdje riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, Zakon o parničnom postupku ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 5140260452- 20010367256/2005 (list 5-12 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 23-29 spisa), otplatni plan (list 13-15, 173-175 spisa), Aneks broj 1. (list 16-19 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 20, 157, 159, 172 spisa), pregled prometa (list 160-171 spisa), specifikacija uplata (list 154-156 spisa), obavijest tuženika (list 27 spisa), zahtjev za kredit (list 102-107 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bernardi Hunjadi (list 180-187, 211 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice AH (list 211 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje javnog bilježnika i djelatnika banke kao svjedoka (list 145 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140260452-20010367256/2005 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita 14. lipnja 2005. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita zaključila Ugovor o kreditu broj: 5140260452-20010367256/2005 kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit za kupovinu automobila u iznosu od 24.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 7,45% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje sedam godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan dospijeća odnosno na da plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća;

- da korisnik kredita pristaje na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora o kreditu bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora;

- da je potpisom Ugovora tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe poslovnih uvjeta tuženika a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140260452- 20010367256/2005.

6. Među strankama je sporno jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 5140260452-20010367256/2005 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljicinog potraživanja.

7. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

7.1. Neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužitelj se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.).

8. Neosnovan je prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

8.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.4. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

8.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

9. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

9.1. Odredbom čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, u nastavku: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao.

9.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužiteljica obaviještena prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužiteljici pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužiteljica samostalno odabrala valutnu klauzulu CHF, iako je mogla odabrati i neku drugu valutu.

9.3. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit uzela radi kupovine automobila kojeg je koristila u osobne svrhe, da se u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bavila obrtom, niti nikakvom drugom poslovnom djelatnošću, da se za kredit u CHF odučila iz razloga što su joj tako ponudili u banci, da joj tom prilikom u banci nitko nije ništa govorio o riziku tečaja CHF. Budući da je ekonomist, znala je što su pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, međutim, nitko joj u banci nije dodatno objašnjavao te pojmove niti su joj govorili išta o tome da postoji mogućnost da će joj rata kredita toliko narasti. Ne sjeća se točno koliko joj je iznosila početna rata, ali zna da joj je narasla duplo i da je zbog toga imala financijskih poteškoća. Da je u trenutku sklapanja ugovora znala da postoji mogućnost da će joj rata kredita toliko narasti, taj kredit ne bi uzela. Ugovor o kreditu je bio sastavljen od strane banke. Ugovor je pročitala prije potpisivanja i u tom trenutku joj je sve bilo jasno. Ne sjeća se je li išla kod javnog bilježnika.

9.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je životno, logično i uvjerljivo iskazivala o svim odlučnim činjenicama.

9.5. Temeljem iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ista imala status potrošača sukladno odredbi čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj: 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojom je odredbom propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit uzela radi kupovine automobila kojeg je koristila u privatne svrhe, da se u vrijeme sklapanja Ugovora nije bavila nikakvom poslovnom djelatnošću niti obrtom, te da iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da je tužiteljica imala status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

9.6. Budući da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

9.7. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužiteljici, kao korisnici kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

10. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 24. svibnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bernardi Hunjadi koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit stavljen u otplatu 17. lipnja 2005., da je tečaj na dan korištenja kredita bio 4790500, da je rok otplate 7 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 7,45%, te da je Aneksom Ugovora ugovoren moratorij na otplatu glavnice u razdoblju od 1. listopada 2011. do 1. travnja 2012. Vještak je u nalazu naveo da:

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od 17. lipnja 2005. do 1. siječnja 2013. u iznosu 62,90 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od 17. lipnja 2005. do 1. siječnja 2013. u iznosu 1.699,09 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

11.1. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

11.2. U odnosu na prigovor tuženika da ako je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetna, da je vještak onda trebao izračunati i iznose koji su trebali biti plaćeni kada je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita kao i iznose kada je kamata bila manja od početno ugovorene kamatne stope dakle tzv. negativne razlike, za napomenuti je da u odnosu na tzv. negativne razlike tuženik tijekom postupka nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev, prigovor radi prebijanja ili prijeboja. S druge pak strane tužitelj na ime tzv. negativnih razlika nije ništa stekao pa da bi te iznose trebao vratiti tuženiku temeljem stjecanja bez osnove, pogotovo stoga što je u promatranom razdoblju vještak utvrdio da nije bilo tzv. negativnih razlika. Stoga je i taj prigovor tuženika sud ocijenio neosnovanim.

11.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, i što je na sve primjedbe tuženika dao argumentirane odgovore koje kao točne prihvaća i ovaj sud.

12. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi potraživala iznos od ukupno 1.699,09 eura sa zateznim kamatama od dana preplate svakomjesečnog iznosa do isplate

12.1. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud o istoj nije odlučivao budući da se ne radi o preinaci tužbe jer je tužba u ovom predmetu podnesena kao stupnjevita.

13. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužiteljici dosudio iznos od 1.699,09 eura kao u točki III. izreke (62,90 + 1.636,19 = 1.699,09) zajedno sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos teče od dana preplate do isplate jer je upravo to iznos koji je tužiteljica preplatila po predmetnom Ugovoru o kreditu radi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

14. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku sud joj je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 2.144,31 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav četiri obrazložena podneska (od 6. svibnja 2020., 27. studenog 2024., 24. studenog 2025., 8. prosinca 2025.) 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 19. svibnja 2025. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 9. prosinca 2024. i 3. veljače 2026. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 362,50 eura. Sud je priznao tužiteljici i trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud nije priznao tužiteljici trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da iste nije platila. U odnosu na podnesak od 19. svibnja 2025. sud je tužiteljici dosudio trošak kao za sastav "ostalog", a ne obrazloženog podneska iz razloga što se u istome tužiteljica ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka.

Osijek, 26. ožujka 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika