REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Povrv-605/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, OIB: 68419124305, javne ustanove, Prisavlje 3, Zagreb, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 21, Zagreb, protiv tuženika VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Toni Babić, odvjetnik u Splitu, Gorička 12, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. veljače 2026. nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Alajbega, odvjetnika u Splitu i zamjenika punomoćnika tuženika Paule Marinović, odvj. vježbenice kod odvjetnika Tonija Babića iz Splita, izvanraspravno dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška, iz Splita, poslovni broj Ovrv-4635/21 od 20. srpnja 2021. te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku VD iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (adresa prijave/fakture: JANKA BOBETKA 28 21312 PODSTRANA (za apartman)) da tužitelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB 68419124305 namiri i isplati novčanu tražbinu temeljem lzvatka iz poslovnih knjiga od 02.06.2021.9 u iznosu od 63,72 € / 480,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 21,24 € / 160,00 kn od 01.08.2020.,

- na iznos od 21,24 € / 160,00 kn od 01.09.2020.,

- na iznos od 21,24 € / 160,00 kn od 01.10.2020.,

sve do isplate i namirenja po stopi određenoj čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog Rješenja pa do isplate, i to sve kamate po stopi određenoj čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana od dana dostave ovog Rješenja.«

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. ožujka 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 16. lipnja 2022.g. kod javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, slijedećeg sadržaja:

»Nalaže se da ovršenik VD [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (adresa prijave/fakture: JANKA BOBETKA 28 21312

PODSTRANA (za apartman)) ovrhovoditelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB 68419124305 namiri i isplati novčanu tražbinu temeljem lzvatka iz poslovnih knjiga od 02.06.2021.9 u iznosu od 480,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 160,00 kn od 01.o8.2020.,

- na iznos od 160,00 kn od 01.09.2020.,

- na iznos od 160,00 kn od 01.10.2020.,

sve do isplate i namirenja po stopi određenoj čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog Rješenja pa do isplate, i to sve kamate po stopi određenoj čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana od dana dostave ovog Rješenja.« - 3 - Povrv-367/2022

2. Rješenjem javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita poslovni broj OVRV-4635/2021 od 20. srpnja 2021.g. prihvaćena je predložena ovrha.

3. Dana 13. kolovoza 2021.g. kod javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita zaprimljen je prigovor ovršenika protiv gore navedenog rješenja o ovrsi u kojem je ovršenik u bitnome naveo:

- da ovršenik ne duguje ovrhovoditelju,

- da ovršenik nije u obveznopravnom odnosu sa ovrhovoditeljem,

- da ovršenikovo prebivalište nije na adresi [adresa] u [adresa],

- da se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da se predlaže sudu predmetno rješenje o ovrsi ukinuti,

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-367/22 od 20. svibnja 2022.g. stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Ante Šuška, iz Splita, poslovni broj Ovrv-4635/21 od 20. srpnja 2021. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda nakon pravomoćnosti rješenja.

5. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 18. kolovoza 2023.g. kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Ovrv-4635/2021 javnog bilježnik Ante Šuška IZ SPLITA te se nalaže se da VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (adresa prijave: [adresa]) kao tuženi, tužitelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB 68419124305, sa pozivom na broj odobrenja 5543938405-202106-0 namiri novčanu tražbinu u iznosu od 63,72 EUR/ 480,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku na pojedine iznose kako slijedi

- na iznos od 21,24 EUR/160,00 kn od 01.08.2020 godine pa do namirenja

- na iznos od 21,24 EUR/160,00 kn od 01.09.2020 godine pa do namirenja

- na iznos od 21,24 EUR/160,00 kn od 01.10.2020 godine pa do namirenja po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi i isplati iznos troškova parničnog postupka uključivo i troškove ovršnog postupka od 56,42 EUR/425,10 HRK sukladno odluci suda na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana. «

6. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na dan 02.06.2021.g. naslovljenog na obveznika plaćanja pristojbe VD, vl. apartmana, OIB: [osobni identifikacijski broj], izveden je dokaz pregledom preslike obrasca prijava prijamnika datiranog s 21.04.2014.g., pregledom obrasca tužitelja pregled stanja računa za obveznika VD, vl. apartmana.

7. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-367/2022 od 5. rujna 2023. suđeno je: »I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška, iz Splita, poslovni broj Ovrv-4635/21 od 20. srpnja 2021. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»Nalaže se tuženiku VD iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (adresa prijave/fakture: JANKA BOBETKA 28 21312 PODSTRANA (za apartman)) da tužitelju HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI Prisavlje 3, 10000 Zagreb, OIB 68419124305 namiri i isplati novčanu tražbinu temeljem lzvatka iz poslovnih knjiga od 02.06.2021.9 u iznosu od 63,72 € / 480,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 21,24 € / 160,00 kn od 01.08.2020.,

- na iznos od 21,24 € / 160,00 kn od 01.09.2020.,

- na iznos od 21,24 € / 160,00 kn od 01.10.2020.,

sve do isplate i namirenja po stopi određenoj čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog Rješenja pa do isplate, i to sve kamate po stopi određenoj čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana od dana dostave ovog Rješenja.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 137,70 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.«

8. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-86/2024-2 od 8. listopada 2025., ukinuta je prethodno citirana presuda ovog suda i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

9. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na dan 02.06.2021.g. naslovljenog na obveznika plaćanja pristojbe VD, vl. apartmana, OIB: [osobni identifikacijski broj], izveden je dokaz pregledom preslike obrasca prijava prijamnika datiranog s 21.04.2014.g., pregledom obrasca tužitelja pregled stanja računa za obveznika VD, vl. apartmana,

10. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

11. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu RTV pristojbe za mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2020.g.

14. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev za plaćanje radijske i televizijske pristojbe za razdoblje srpanj, kolovoz i rujan 2020. temelji na obrascu Prijave prijamnika od 22.04.2014. te odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radio televiziji („Narodne novine“ broj 137/10, 76/12, 78/16,Povrv-1510/2019-1046/17, 723/17, 94/18, dalje Zakon o HRT-u), »svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona, osim ako nije drugačije određeno.«

15. Naime, tužitelj tvrdi kako je tuženik potpisao obrazac Prijave prijamnika od 22.04.2014. te da je sukladno tome, kao vlasnik televizijskog prijemnika dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona.

16. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, ističući prigovore:

- kako on nije potpisao tuženikov obrazac prijava prijamnika, sukladno čemu da on sa tužiteljem nije u bilo kakvom obveznopravnom odnosu,

- kako on nikada nije stanovao na adresi navedenoj u obrascu prijava prijemnika [adresa] u [adresa],

- promašene pasivne legitimacije.

17. Pregledom dostavljenog obrasca Prijave prijamnika od 22.04.2014., sud je utvrdio:

- kako se kao prijavitelj prijamnika navode Apartmani Katavić, Katavić Dražen, [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj],

- kako je kao datum prijave naveden datum 22.04.2014.

- kako se na obrascu prijave prijamnika nalazi nečitak potpis.

18. Iz citiranih odredbi čl. 34. stavka 1. Zakona o HRT-u dakle proizlazi kako je svaki vlasnik prijamnika dužan prijaviti prijamnik Hrvatskoj radio televiziji u određenom vremenu nakon nabavke prijamnika, bez obzira na to je li prati ili isključivo prati programe neke druge radijske ili televizijske postaje koje posluju isključivo na komercijalnoj osnovi te plaćati HRT-u pristojbu za taj prijamnik.

19. Međutim, okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužitelja, cijeneći činjenicu kako ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužitelja, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužitelju.

20. Ovo tim više jer tuženik u konkretnom slučaju ističe kako on nije potpisao prijavu prijamnika i da nikada nije živio na adresi navedenoj u obrascu prijave prijamnika.

21. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik je osporio obvezu plaćanja rtv pristojbe navodeći kako nije potpisao obrazac prijave prijamnika kojeg je tužitelj priložio u spis, iz čega proizlazi kako tuženik osporava tvrdnje tužitelja da se nalazi u ugovornom odnosu.

22. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te pozivom na odredbe članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a zaključak je ovog suda kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

23. Naime, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju teret dokaza autentičnosti potpisa na prijavi prijemnika, u situaciji kada je tuženik osporio da je potpis njegov, na strani je tužitelja, a ne tuženika.

24. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci br. Rev-638/2024-2 od 15. svibnja 2024., zauzeo slijedeći stav:

»Prema pravnom shvaćanju ovog suda (zauzetog primjerice u odlukama broj Revt 170/2006-2 od 7. listopada 2008., broj Rev-x 159/2016-2 od 2. ožujka 2016., broj Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020. i broj Rev 932/2021 od 9. veljače 2022. ispravljenoj rješenjem broj Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022.) u slučaju kad tuženik ospori da je potpis na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja njegov potpis, na tužitelju je teret dokaza da je sporni potpis tuženikov, u smislu odredbe čl. 219. ZPP.

13. U ovoj pravnoj stvari osnovanost tužiteljeva zahtjeva ovisi o činjenici je li potpis na spornim isplatnicama tuženikov ili nije. Iz spisa proizlazi da je tuženik izrijekom osporio vjerodostojnost potpisa na obje isplatnice, pa je teret dokaza je li tuženik vlastoručno potpisao isplatnice i potvrdio primitak novca, na tužitelju, a ne na tuženiku što je ujedno odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje za koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije.

14. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda izraženog u odluci ovog suda broj Rev 1199/2021-2 od 3. studenoga 2021., pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ispunjene su tek kad sud izvede i ocjeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na te činjenične tvrdnje.

15. Slijedom iznesenoga, nižestupanjske odluke su utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda u navedenim odlukama, pa je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219. ZPP i čl. 221.a ZPP što je utjecao na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda, te su na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinute obje nižestupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.«

25. U konkretnom slučaju tuženik osporava kako bi potpis na tužiteljevu obrascu prijava prijemnika bio njegov, tuženikov, pa sukladno gore citiranom stavu Vrhovnog suda RH, Rev-638/2024-2 od 15. svibnja 2024, Revt 170/2006-2 od 7. listopada 2008., broj Rev-x 159/2016-2 od 2. ožujka 2016., broj Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020. i broj Rev 932/2021 od 9. veljače 2022. na strani tužitelja je teret dokaza je li tuženik vlastoručno potpisao obrazac prijave prijamnika na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev ili nije, a ne na tuženiku

26. Tužitelj do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku nije predložio bilo kakve dokaze kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje da je upravo tuženik potpisao obrazac prijava prijamnika, a posebno ne grafološko vještačenje potpisa, slijedom čega je zaključak ovog suda kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje na kojima temelji svoje potraživanje, da je na tužiteljevu obrascu prijava prijamnika, tuženikov potpis.

27. Pored toga što nije predložio grafološko vještačenja potpisa na obrascu prijave prijamnika, tužitelj nije predložio ni saslušanje svog zaposlenika koji je popunio obrazac prijave prijamnika, a iz čijeg bi se iskaza mogle utvrditi okolnosti pod kojima je zaposlenik tužitelja sačinio predmetnu prijavu prijemnika. Isto tako, tužitelj je imao mogućnost predložiti saslušanje stanara zgrade na adresi [adresa], ili stanara susjednih zgrada iz čijih bi se iskaza moglo utvrditi je li tuženik ima u posjedu ili vlasništvu tv prijemnik. Konačno, tužitelj je imao mogućnost predložiti pribavu uvjerenja o prebivalištu tuženika iz kojeg bi se moglo utvrditi gdje je tuženik imao prijavljeno prebivalište u utuženom razdoblju.

28. Tužitelj međutim, nije predložio bilo koji od gore navedenih dokaza, slijedom čega je zaključak ovog suda kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženik potpisao obrazac prijave prijemnika od 22.04.2014., dakle da tužitelj nije dokazao da su se tužitelj i tuženik nalazili u srpnju, kolovozu i rujnu 2020. u ugovornom odnosu, slijedom čega na strani tuženika ne postoji ni obveza plaćanja RTV pristojbe na mjesece 07/2020, 08/2020. i 09/2020.

29. Dakle, kod činjenice kako je tuženik osporio autentičnost svog potpisa na obrascu PRIJAVE PRIJAMNIKA od 22.travnja 2014., te kod činjenice kako tužitelj nije predložio grafološko vještačenje potpisa ni na jednoj od tih prijava, te cijeneći stav Vrhovnog suda kako je u takvoj situaciji teret dokaza na strani tužitelja, to je, zaključak ovog suda kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da se sa tuženikom nalazi u ugovornom odnosu iz kojeg je razloga sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

30. Za ovaj sud je, u konkretnom slučaju, prvenstvo odlučna činjenica ta je li tuženik potpisao obrazac prijave prijamnika ili ne, jer ako se utvrdi da tuženik nije potpisao obrazac prijave prijemnika, tada nije od nikakvog značaja razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev.

31. Tek ako bi se utvrdilo da je tuženik potpisao obrazac prijave prijamnika, tada bi slijedeća odlučna činjenica bila razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev, a potom je li tuženik platio pristojbu ili ne.

32. S obzirom na navedeno, kod činjenice kako je sud utvrdio kako tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženik potpisao sporni obrazac prijave prijamnika od 22.04.14., te kako tužitelj nije dokazao da je tuženik bio vlasnikom ili posjednikom tv prijemnika, to nije bila od bilo kakvog značaja činjenica da je ovaj sud u presudi poslovni broj Povrv- 367/2022 od 5. rujna 2023. očiglednom omaškom naveo u odlomku 11-tom kako "tužiteljeva pravna osnova zahtjeva je plaćanje radijske i televizijske pristojbe za razdoblje od srpnja 2018. do prosinca 2018.", jer kad je ovaj sud utvrdio kako je osnov potraživanja u cijelosti neosnovan, tada razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev nije od bilo kakvog značaja za donošenje meritorne odluke, a posebno ne činjenica kako je ovaj sud prilikom pisanja presude očiglednom omaškom naveo krivo razdoblje.

33. Nadalje, uvidom u e-spis, sud je utvrdio kako je pravomoćnim presudama Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-103/2021-2 od 25. studenoga 2021., Županijskog suda u Slavonskom Brodu 9 Gž-194/2020-2. od 29. listopada 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 71 Gž-3675/2022-2 od 28. studenog 2022., Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Gž-453/2023-2 od 5. travnja 2023., Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Gž-859/2020-2 od 10. studenog 2020., Županijskog suda u Karlovcu Gž-724/2021-2 od 29. rujna 2021. Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Gž-199/2020-2 od 12. svibnja 2020., Županijskog suda u Splitu Poslovni broj: Gž-1501/22-2 od 28. listopada 2022., odlučeno o zahtjevima tužitelja protiv tuženika za isplatu naknade iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se radilo o drugim vremenskim razdobljima.

34. Pregledom citiranih odluka sud je utvrdio kako je u svim navedenim pravomoćnim presudama ocijenjeno kako tužitelj ne može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu traženih novčanih iznosa koji se odnose naplatu neplaćene RTV pristojbe, kako je na tužitelju teret dokaza glede utvrđenja autentičnosti potpisa na obrascu prijave prijemnika, kako su u svim tim predmetima pravomoćno odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja za naplatom pristojbe, kao neosnovani.

35. Tako Županijski sud u Vukovaru presudom poslovni broj: Gž-103/2021-2 od 25. studenoga 2021., u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Javna ustanova, protiv tuženika VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj:

Povrv-2854/2018. od 26. listopada 2020., odbija žalbu tužitelja kao neosnovanu, te potvrđuje prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Splitu broj: Povrv-2854/2018. od 26. listopada 2020. Iz obrazloženja citirane presude proizlazi:

- kako je predmet tog postupka zahtjev tužitelja da tuženik plati iznos od 480,00 kuna po osnovu neplaćene RTV pretplate za razdoblje od srpnja do prosinca 2017.,

- kako protivno žalbenim navodima tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je tuženik potpisao prijavu TV prijamnika od 8. veljače 2012. pa je sud pravilno sukladno pravilu o teretnu dokazivanja primjenom odredbe članka 221a. Zakona o parničnom postupku platni nalog ukinuo odnosno tužbeni zahtjev odbio jer tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu odnosno da nije potpisao prijavu a ta pozitivna činjenica ne dokazuje se samo grafološkim vještačenjem koje je i provedeno nego se može dokazivati i drugim dokazima, ali tužitelj nije predložio izvođenje niti jednog drugog dokaza na okolnost da je tuženik potpisao prijavu.

36. Županijski sud u Slavonskom Brodu presudom poslovnog broja 9 Gž-194/2020-2. od 29. listopada 2020., u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, protiv tuženika VD, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odbio je žalbu tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove kao neosnovanu i potvrdio je presudu Općinskog suda u Splitu od 28. studenog 2019., poslovni broj: Povrv-2856/2018. Iz obrazloženja rečene presude proizlazi:

- kako prema stanju spisa i obrazloženju pobijane presude proizlazi da je tužiteljica od dokaza u spisu prezentirala izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prijavu prijamnika i pregled stanja računa komitenta,

- kako je tuženik podatke iz prijave prijamnika ozbiljno doveo u sumnju jer iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da nikada nije bio prijavljen na adresi iz navedene prijave, te da nikada nije imao nikakve apartmane kako se to u prijavi navodi kao "apartmani Katavić", da je povrh toga nad istim otvoren i osobni stečaj te je također i osporio svoj potpis na prijavi prijamnika,

- kako je u takvim okolnostima prvostupanjski sud pravilno za odlučnu činjenicu uzeo vjerodostojnost potpisa tuženika na prijavi prijamnika i da bi teret dokazivanja te činjenice grafološkim vještačenjem bio na tužiteljici te se pri tome pozivao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revx-159/2016. i Revt-170/2006.

- kako uvažavajući činjenicu da je teret dokazivanja navoda iz tužbe na tužiteljici, a u okolnostima kada nema dovoljno pouzdanih dokaza za osnovanost tužbenog zahtjeva pa o utvrđivanju okolnosti postojanja potpisa tuženika na spornoj prijavi ovisi utemeljenost zahtjeva tužiteljice, a kada tuženik u parnici istakne prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice da je tuženik vlastoručno potpisao spornu prijavu leži na tužiteljici jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja negativnu činjenicu odnosno činjenicu koja ne postoji,

- kako sukladno svemu prethodno navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud sadržajno primjenom odredbe članka 221. a ZPP-a pravilno odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

37. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: 71 Gž-3675/2022-2 od 28. studenog 2022., u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, OIB: 68419124305, Zagreb, protiv tuženika VD, odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 702/2021 od 15. srpnja 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći kako predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 480,00 kn na ime neplaćene RTV pristojbe za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do prosinca 2018., smatrajući tuženika obveznikom takvog plaćanja. Iz obrazloženja rečene presude između ostalog proizlazi:

- kako okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužitelja, cijeneći činjenicu da ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužitelja, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužitelju,

- kako se slijedom navedenoga, pravilno sud prvog stupnja sadržajno pozvao na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobijana navode i dokaze protivnika. Stoga, uzimajući u obzir sadržaj ove zakonske odredbe i okolnosti konkretnog slučaja, kada o postojanju (vjerodostojnosti) potpisa tuženika na spornoj izjavi – u ovom slučaju prijavi prijamnika, ovisi utemeljenost zahtjeva tužitelja, a kada tuženik tijekom postupka ističe prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice - da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu i da je posljedično tome obveznik plaćanja RTV pristojbe – leži na tužitelju, jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativno činjenicu, tj. činjenicu koja ne postoji. Ovakvo shvaćanje, suprotno je žalbenim navodima tužitelja, izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 159/16 od 2. ožujka 2016. Slijedom navedenoga ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja.

38. Županijski sud u Puli – Pola presudom poslovni broj: Gž-453/2023-2 od 5. travnja 2023., u pravnoj stvari tužiteljice HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, javne ustanove, OIB:68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, protiv tuženika VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-364/21 od 2. veljače 2023., 5. travnja 2023., odbio je kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio je u cijelosti presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-364/21 od 2. veljače 2023. kojom je presudom ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-2623/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim tuženiku u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 480,00 kn s pripadajućim kamatama, te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan. Iz obrazloženja citirane presude Županijskog suda proizlazi.

- kako predmet postupka predstavlja zahtjev tužiteljice kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 480,00 kuna na ime neplaćene RTV pristojbe za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužiteljice, osnovom prijave prijamnika,

- kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, uz obrazloženje, kako tužiteljica nije dokazala da je tuženik potpisao predmetnu prijavu prema kojoj je tuženik evidentiran kao aktivni pretplatnik od 08. veljače 2012. i obveznik plaćanja RTV pristojbe, da je tuženik osporio da je potpisao prijavu prijamnika, da je prema sudu dostupnim evidencijama MUP-a utvrđeno kako tuženik nije imao prebivalište odnosno boravište u navedenom razdoblju na adresi [adresa], da po tužiteljici dostavljena prijava prijamnika ne predstavlja javnu ispravu, da tužiteljica nije predložila izvođenje dokaza na okolnost da li je tuženik doista potpisao prijavu prijamnika od 08. veljače 2018., a teret dokaza je bio na tužiteljici pa pozivom na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a proizlazi da tužiteljica nije dokazala svoje navode, slijedom čega cijeni tužbeni zahtjev neosnovanim, smatrajući da tuženik nije u obvezi postupiti u smislu čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao u izreci pobijane presude.

- kako je Odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, te kako je stoga sud prvog stupnja pravilno zaključio da iako prema evidenciji tužiteljice proizlazi da je obveznik plaćanja pristojbe bio evidentiran tuženik, da samim time nije dokazala da bi on bio vlasnik radioprijamnika, odnosno da bi tuženik bio potpisnik prijave.

- kako se prvostupanjski sud pravilno pozvao na čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika,

- kako je, stoga, uzimajući u obzir sadržaj ove zakonske odredbe i okolnosti konkretnog slučaja kada o postojanju (vjerodostojnosti) potpisa tuženika na spornoj ispravi – u ovom slučaju prijavi prijamnika ovisi utemeljenost zahtjeva tužiteljice a kada tuženik tijekom postupka ističe prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice, da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu i da je posljedično tome obveznik plaćanja RTV pristojbe, leži na tužiteljici jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu tj. činjenicu koja ne postoji (ovakvo shvaćanje je suprotno žalbenim navodima tužiteljice izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 159/16 od 02. ožujka 2016.),

- kako odredba čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10, 76/12 i 78/16) propisuje da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili audiovizualnog programa na području RH koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu koja je utvrđena čl. 35. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.,

- kako međutim, okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužiteljice, pri činjenici da ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužiteljice, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužiteljici kao i dokaza o vlasništvu i posjedu TV prijamnika.

39. Županijski sud u Puli – Pola svojom presudom poslovni broj: Gž-859/2020-2 od 10. studenog 2020., u pravnoj stvari tužiteljice HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, javne ustanove (OIB:68419124305) iz Zagreba, Prisavlje 3, protiv tuženika VD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-1510/2019-10 od 23. lipnja 2020., odbio je, kao neosnovanu, žalbu tužiteljice i potvrdio je presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-1510/2019-10 od 23. lipnja 2020., kojom je presudom ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac poslovni broj Ovrv-5358/2019 od 28. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženiku VD da isplati tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji, javnoj ustanovi iznos od 480,00 kuna zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koje teku na pojedinačne iznose od 80,00 kuna počevši od 21. srpnja 2018. pa do 21. prosinca 2018. uz trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kuna a sa zakonskom zateznom kamatom od 28. lipnja 2019. do isplate i naknade parničnog troška u iznosu od 725,00 kuna uz zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku osam dana (toč. I. izreke).

- kako žalba tužiteljice nije osnovana.

- kako je predmet postupka zahtjev tužiteljice za naplatom iznosa od 480,00 kuna na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od srpnja 2018. pa do prosinca 2018., temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga osnovom prijave prijamnika,

- kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, cijeneći da je tuženik istaknuo kako nije potpisao prijavu prijamnika i nikada nije živio na toj adresi a obzirom na izvedene dokaze, tužiteljica nije dokazala da je prijavu prijamnika potpisao tuženik, pa kako tuženik nema i nije imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]., što proizlazi iz priloženih uvjerenja o prebivalištu, cijeni tužbeni zahtjev neosnovanim, smatrajući da tuženik nije u obvezi postupiti u smislu čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

- kako je Odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice,

- kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] kako to proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu, a obzirom da nije dokazano da je prijavu prijamnika potpisao tuženik, nema osnove da bi se utvrdilo da bi tuženik i bio vlasnik radioprijamnika.

- kako bez obzira na navedeni i priloženi dokaz u odnosu na činjenicu postojanja potpisa tuženika na prijavi, utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužiteljice, takav je teret dokaza bio na tužiteljici i to osnovom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.

- kada je tuženik osporio vjerodostojnost svojega potpisa na prijavi prijamnika, upravo utemeljenost zahtjeva tužiteljice ovisi o vjerodostojnosti toga potpisa i teret dokaza postojanja pozitivne činjenice, da je tuženik potpisao spornu ispravu i time obveznik plaćanja RTV pristojbe, leži na tužiteljici jer tuženik ne dokazuje tvrdnju, odnosno negativnu činjenicu koja ne postoji. Takvo pravno shvaćanje je i izraženo odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-159/16 od 02. ožujka 2016.

- kako je, prema odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj: 137/10, 76/12 i 78/16) propisano da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području RH koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu koja je utvrđena čl. 35. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji,

- kako okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužiteljice, a i osnovom da ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužiteljice, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužiteljici, kao i dokaz o vlasništvu i posjedu TV prijamnika, dok se navodi tužiteljice da je vršena isplata od strane tuženika odnose na sudsku ovrhu, pa se ne može raditi o dobrovoljnoj naplati od strane tuženika.

- kako je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno prvo i pri tome nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojoj u žalbi ukazuje žaliteljica, a ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana

40. Kako je presudom Županijskog suda u Karlovcu Gž-724/2021-2 od 29. rujna 2021. u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Prisavlje 3, Zagreb, OIB 68419124305, protiv tuženika VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1491/2019-9 od 30. ožujka 2021., odbijena kao neosnovana žalba tužitelja od 8. travnja 2021. te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1491/2019 od 30. ožujka 2021. kojom je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-6100/2019 od 3. srpnja 2019. kojim je naloženo tuženiku VD da tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, javnoj ustanovi, isplati iznos od 480,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

- kako žalba tužitelja nije osnovana.

- kako je predmet postupka zahtjev tužitelja za platež iznosa od 480,00 kuna na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do rujna 2018. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve to na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga osnovom prijave prijamnika.

- kako je tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, obzirom na žalbene navode tužitelja, prijeporno je li tuženik obveznik plaćanja utužene tražbine na ime RTV pristojbe budući da je tuženik osporio da je potpis na prijavi prijamnika njegov te da nikada nije živio na adresi navedenoj u prijavi ([adresa]).

- kako je tuženik podatke iz prijave prijamnika doveo u sumnju budući da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da nikada nije bio prijavljen na adresi iz prijave, a osporio je i svoj potpis na prijavi prijamnika.

- kako je u navedenim okolnostima prvostupanjski sud pravilno za odlučnu činjenicu uzeo vjerodostojnost potpisa tuženika na prijavi prijamnika budući da utemeljenost zahtjeva tužitelja ovisi o vjerodostojnosti potpisa, a teret dokaza postojanja pozitivne činjenice (da je tuženik potpisao priloženu prijavu, a time i da je obveznik plaćanja pristojbe) pada na tužitelja obzirom da tuženik ne može dokazati tzv. negativnu činjenicu odnosno onu koja ne postoji. Pravilno se prvostupanjski sud pritom poziva na relevantnu praksu revizijskog suda poslovni broj Rev-x-159/2016 od 2. ožujka 2016.

- kako je, prema odredbi članka 34. stavak 1. ZHRT svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području RH koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ZHRT.

- kako, međutim, okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužitelja, uzimajući u obzir da evidencija predstavlja jednostrani akt tužitelja, nema značenje dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika niti vlasništvu ili posjedu prijamnika.

41. Kako je presudom Županijskog suda u Puli - Pola, Poslovni broj: Gž-199/2020-2 od 12. svibnja 2020. u pravnoj stvari tužiteljice HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, javne ustanove (OIB:68419124305), Prisavlje 3, Zagreb, protiv tuženika VD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-255/19-10 od 20. prosinca 2019., odbijena žalba tužiteljice i potvrđena u cijelosti presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-255/19-10 od 20. prosinca 2019., kojom je presudom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tužiteljica zatražila da joj tuženik plati iznos od 480,00 kuna na ime neplaćene RTV pristojbe za vremensko razdoblje od siječnja 2018. do lipnja 2018. – smatrajući tuženika obveznikom takvog plaćanja.

- kako je presuda suda prvog stupnja pravilna i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, naime kako prema prijavi prijamnika (stranica 19 spisa) proizlazi da se ta prijava odnosi na VD iz [adresa] u primjedbama se navodi "tek uselili". Međutim, prema uvjerenju o prebivalištu izdanom od PU Splitsko- dalmatinske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova od 20. prosinca 2017. proizlazi da je tuženik u razdoblju od '86. do '89. godine imao prijavljeno prebivalište u [adresa], da bi od '89. do '91. godine bio prijavljen u Zagrebu, a od 1991. pa nadalje, prijava adrese je [adresa]. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da iako prema evidenciji tužiteljice proizlazi da je obveznik plaćanja pristojbe bio evidentiran tuženik samim time nije dokazala da bi on bio vlasnik radioprijamnika, odnosno da bi on bio potpisnik prijave.

- kako se sud prvog stupnja pravilno pozvao na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Stoga uzimajući u obzir sadržaj ove zakonske odredbe i okolnosti konkretnog slučaja kada o postojanju (vjerodostojnosti) potpisa tuženika na spornoj ispravi u ovom slučaju prijavi prijamnika ovisi utemeljenost zahtjeva tužiteljice a kada tuženik tijekom postupka ističe prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice, da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu i da je posljedično tome obveznik plaćanja RTV pristojbe -leži na tužiteljici jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu tj. činjenicu koja ne postoji (ovakvo shvaćanje je suprotno žalbenim navodima tužiteljice izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x 159/16 od 02. ožujka 2016.).

42. Kako je presudom Županijskog suda u Splitu Poslovni broj: Gž-1501/22-2 od 28. listopada 2022., u pravnoj stvari tužiteljice HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, OIB: 68419124305, protiv tuženika VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odbijena žalba tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv- 854/21 od 02. lipnja 2022. godine, kojom je presudom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

43. Analizirajući prethodno citiranih 8 presuda Županijskih sudova u Republici Hrvatskoj, sud je utvrdio:

- kako je u svih citiranih 8 presuda Županijskih sudova odbijena žalba tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove (OIB:68419124305), Prisavlje 3, Zagreb, te pravomoćno presuđeno kako tuženik VD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], nije dužan platiti RTV pristojbu za različita vremenska razdoblja,

- kako se i citirane odluke pozivaju na odluku Vrhovnog suda Rev-x 159/16 od 02. ožujka 2016. prema kojoj teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice, da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu i da je posljedično tome obveznik plaćanja RTV pristojbe, leži na tužiteljici jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv negativnu činjenicu tj. činjenicu koja ne postoji.

- kako je nakon odluke Rev-x 159/16 od 02. ožujka 2016. isti stav Vrhovni sud zauzeo i u svojim odlukama Rev-638/2024-2 od 15. svibnja 2024., Rev 2980/2018-3 od 6. listopada 2020. i broj Rev 932/2021 od 9. veljače 2022.

- kako iz svih citiranih odluka Županijskih sudova u RH proizlazi kako okolnost da je neka osoba u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužiteljice, a i osnovom da ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužiteljice, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužiteljici, kao i dokaz o vlasništvu i posjedu TV prijamnika,

- kako je presudama Županijskog suda u Slavonskom Brodu 9 Gž-194/2020-2 od 29. listopada 2020. i Županijskog suda u Karlovcu Gž-724/2021 od 29. rujna 2021. pravomoćno utvrđeno kako tužitelj nije dokazao da je potpis na obrascu prijave prijemnika od 22.04.14. tuženikov, dok se preostalih šest citiranih presuda Županijskih sudova odnose na obrazac prijave prijamnika od 08.02.12.

44. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje, kao i citirane presude Županijskih sudova, zaključak je ovog suda kako tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženik potpisao obrazac prijava prijemnika od 22.04.2014., te da tužitelj nije dokazao ni tvrdnje da je tuženik vlasnik tv prijemnika, a na kojim tvrdnjama tužitelj temelji svoje potraživanje u ovom postupku, slijedom čega je ocjena ovog suda kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te je sukladno tome, istog valjalo u cijelosti odbiti. Pri tome je za istaći kako pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a u vezi s čl. 8. ZPP) u osnovi obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za koju stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

45. Pregledom citiranih presuda Županijskih sudova, ovaj sud je utvrdio kako se presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu 9 Gž-194/2020-2 od 29. listopada 2020. i Županijskog suda u Karlovcu Gž-724/2021 od 29. rujna 2021. odnose na obrazac prijava prijemnika od 22.04.14., dok se preostale citirane presude odnose na obrazac prijave prijamnika od 08.02.12. godine.

46. Dakle, nisu točni navodi iz ukidne odluke Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-86/2024-2 od 8. listopada 2025. kako se sve pravomoćne presude Županijskih sudova odnose na obrazac prijave prijamnika od 08.02.12.

47. Pri tome je za istaći kako su citirane presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu 9 Gž-194/2020-2 od 29. listopada 2020. i Županijskog suda u Karlovcu Gž- 724/2021 od 29. rujna 2021. koje se odnose na obrazac prijava prijemnika od 22.04.14., (na kojem obrascu tužitelj temelji svoje potraživanje u ovom sporu) egzistirale već u vrijeme kada je u ovom postupku bila donesena prvostupanjska presuda ovog suda Povrv-367/2022 od 5. rujna 2023., pa se, suprotno navodima iz ukidne odluke, na istu mogao primijeniti stav Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) 48. Naime, presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) odlučeno je kako se sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14( MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

49. Takav stav zauzeo je Županijski sud u Splitu u svojoj presudi poslovnog broja: Gž- 1501/22-2 od 28. listopada 2022., kada je naveo:

»13. Pravomoćnim presudama Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 859/20- 2 od 10. studenog 2020. godine, Županijskog suda Karlovcu poslovni broj Gž-724/21- 2 od 29. rujna 2021. godine te Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-724/21- 2 od 29. rujna 2021. godine odlučeno je o zahtjevima tužiteljice protiv tuženika za isplatu naknade iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj tužiteljica temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom predmetu, time da se radilo o drugim vremenskim razdobljima.

13.1. Navedenim pravomoćnim presudama ocijenjeno je kako tužiteljica ne može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu traženih novčanih iznosa koji se odnose naplatu neplaćene RTV pristojbe te su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani.

14. U tom smislu, ukazuje se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) prema kojoj se sklop postupka, i pod pretpostavkom da se ne radi o istovjetnom zahtjevu prema mjerodavnom domaćem pravu, a koji obuhvaća iste stranke i odnosi na iste pravne odnose i iste okolnosti, spada pod isti materijalni opseg te bi ponovno raspravljanje po navedenom ugrozilo načelo pravne sigurnosti svojstvene članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14( MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). «

50. Pri tome je za navesti kako se odluke na koje se poziva Županijski sud u Splitu, odnose i na prijavu prijamnika od 22.04.14., i na prijavu prijamnika od 08.02.12. godine. Naime, presuda Županijskog suda Karlovcu poslovni broj Gž-724/21-2 od 29. rujna 2021. godine, odnosi na obrazac prijava prijemnika od 22.04.14., dok se preostale presude i to presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 859/20-2 od 10. studenog 2020. godine, i Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-724/21-2 od 29. rujna 2021., odnose na obrazac prijave prijamnika od 08.02.12. godine.

51. Cijeneći sve naprijed iznijeto i obrazloženo, a prvenstveno činjenicu kako tijekom postupka tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev da je prijavu prijemnika potpisao tuženik, te da je već u nekoliko pravomoćnih odluka a koje su prethodno citirane, presuđeno da na strani tuženika ne postoji obveza plaćanja RTV pristojbe, to je ocjena ovog suda kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, radi čega je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ovaj sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška, iz Splita, poslovni broj Ovrv-4635/21 od 20. srpnja 2021., te u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

52. Odluka suda o zahtjevu parničnih stranaka za naknadu ovršnog i parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 ZPP-a, čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12, dalje Pravilnik), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023, dalje Tarifa), te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

53. Sukladno iznijetom, tuženiku, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, priznat je jednokratni trošak zastupanja u iznosu od 50 bodova, a to s obzirom da je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 €, pa prema toč. 9 tbr 7 Tarife, odvjetniku za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 €, neovisno o odredbi Tbr 7 toč. 1 ove Tarife pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, što pomnoženo sa 2€ koliko iznosi vrijednost jednog boda daje iznos od 100,00 €. Zatim, tuženiku je priznat daljnji iznos od 25,00 € na ime 25% PDV-a na taj iznos, te 13,27€ na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi pa sveukupan trošak tuženika iznosi 138,27€. Na dosuđeni iznos troška tuženiku pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 26. ožujka 2026.g. kao dana presuđenja, pa do konačne isplate.

54. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 26. ožujka 2026.

S U D A C

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za Županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika