REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-662/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ć [adresa], zastupanog po punomoćniku Mileni Prakatur Ignjić, odvjetnici iz Belog Manastira, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17.2.2026. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti tuženika, 26.3.2026.

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 11. st. 3 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br 9012203502 sklopljenog dana 02.01.2007. godine između tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Privredne banke d.d. Zagreb iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora, u dijelu kojim je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1% (slovima: jedanposto) od iznosa kredita.

II/. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci d.d. Zagreb iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 147,23 EUR ( slovima: sto četrdeset sedam eura i dvadeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od 06.01.2007. godine, a koja kamata se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015.godine do 31.12.2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III/. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci d.d. Zagreb iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 251,55 ( slovima: dvjesto pedeset jedan euro i pedeset pet centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.3.2026. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 02.01.2007. godine u Osijeku sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora 9012203502, koji je solemniziran u Osijeku dana 04.01.2007. godine, po Javnom bilježniku Biserki Arambašić broj OU-8/07, na iznos od 24.312,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita. Istim ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u 84 mjesečnih anuiteta u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja, kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 5,10% godišnje. Predmetnim tipskim ugovorom u čl. 11.st.3. ugovorena je naknada za obradu kreditnog zahtjeva i to u iznosu jednokratno 1,00 % (jedanposto) od iznosa kredita, sukladno odluci Banke, a koja se naplaćuje prije korištenja kredita ili istovremeno s korištenjem kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita dana 05.01.2007. godine naplatio tužitelju naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.109,30 kuna, a koja protuvrijednost prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, (tečaj 7,53450) iznosi 147,23 Eura. O ugovornoj odredbi za tzv. ”ulaznu naknadu” nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takova unaprijed formulirana i implementirana od strane tuženika u tipskom ugovoru, a na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri, pa je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna, te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik na temelju gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu i naplatio tužitelju, time je stekao nepripadnu imovinsku korist, pa je isti kao nepošteni stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takvu imovinsku korist dužan vratiti zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja pa sve do isplate. Slijedom navedenoga, a pozivom na važeću sudsku praksu i stavove zauzete u presudama Vrhovnog suda RH Rev-673/2023-2 od 13.02.2024. godine i Rev-715/2024-2 od 22.05.2024. godine, tužitelj predlaže da naslovni sud nakon provedene rasprave donese odluku kao u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno ističe prigovor zastare. Prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora smatrajući da je ista određena suviše visoko. Ističe da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora znao da će naknada iznositi određeni, ugovorom definirani postotak od iznosa kredita i na nju je pristao. Takva naknada ne uzrokuje štetu potrošaču, nije u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri te tuženik smatra da među ugovornim stranama nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama proizašlima iz ugovora. Stoga takva odredba nije nepoštena, a niti ništetna. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti te da sud naloži tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012203502 sklopljen između stranaka dana 2.1.2007. te ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem OU-8/07 dana 4.1.2007. ( list 4-9 spisa), uvidom u financijsko

- knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 10-23 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu ( list 33-95 spisa i list 104-123 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 28.10.2025. ( list 126 spisa), te saslušanjem tužitelja ĆH na ročištu od 17.2.2026. ( list 132-133 spisa).

4. U odnosu na prigovor tuženika da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena, sud je raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu od 28.10.2025. godine utvrdio vrijednost predmeta spora na iznos od 147,23 eura jer je deklaratorni zahtjev istaknut u tužbi trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu te se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

5. Podneskom od 27.10.2025. godine punomoćnik tuženika je učinio nespornim datum naplate i visinu naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012203502 sklopljen između stranaka dana 2.1.2007. te ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka, pod brojem OU-8/07 dana 4.1.2007. ( list 4-9 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 11.t.3. istog Ugovora propisano da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa kredita, sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

7. Saslušanjem tužitelja ĆH na ročištu od 17.2.2026. ( list 132-133 spisa) sud je utvrdio da je tijekom 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu sa PBZ-om i to u svrhu kupovine auta. Prvo je otišao u Auto kuću Mazda Perković u Osijek te su mu tamo rekli da surađuju sa Privrednom bankom Zagreb te da se treba kod njih obratiti radi sklapanja Ugovora o kreditu. Tužitelju je to odgovaralo jer je u PBZ-u imao već otvoren tekući račun i primao plaću. Ponuđen mu je Ugovor o kreditu u CHF valuti kao najpovoljniji. U banci mu je predočen već unaprijed napisan i pripremljen ugovor te tužitelj nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama. Ugovor je pročitao prije nego što ga je potpisao. Bile su mu bitne odredbe o visini kredita, roku vraćanja kredita i visini mjesečne rate pa druge odredbe nije u potpunosti niti razumio. Ne sjeća se da bi mu djelatnik banke pojasnio da mora platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i ne zna koliko je ta naknada iznosila. Vjerojatno je odbijena od isplaćenog iznosa kredita. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj je bio zaposlen u Konzumu kao vozač u Osijeku pa mu je osobni automobil bio potreban za svakodnevne odlaske na posao i dolaske kući u [adresa]. Predmetno vozilo nikada nije koristio u poslovne svrhe već samo u osobne. U to vrijeme imao je obitelj i to suprugu i dvoje djece. Nije imao vlastiti OPG, niti je bio obrtnik, a niti član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Tužitelj je pred ovim sudom već vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te je ishodio pravomoćnu presudu s nalogom banci da mu isplati preplaćene iznose sa pripadajućim kamatama te je banka postupila po pravomoćnoj presudi.

8. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu i iskaza tužitelja razvidno je da je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

9. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

10. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

11. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Stoga se ukazuje neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

12. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Direktivom 93/13 EEZ od 5.travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 ( koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom ) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Naime, iz toga slijedi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz sporne odredbe proizlaze. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

13. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik imao određene troškove, ali ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu bili " pokriveni" stvarni troškovi tuženika jer tuženik nije naveo koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, već mu je ta odredba ponuđena u unaprijed formuliranom tzv. tipskom ugovoru. Naknada nije ugovorena u dobroj vjeri te je prouzročila neravnotežu na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Sporna odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke te na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja pa je stoga takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to neovisno o visini iznosa naknade. Nadalje, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita ( Rev-673/23 od 13.2.2024). Stoga je takva odredba ništetna te je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat naknade za obradu kredita, pa je stoga odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

15. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije. Tužitelju je naknada u iznosu od 1.109,30 kuna, odnosno 147,23 eura naplaćena prilikom isplate kredita dana 5.1.2007. godine, a što je punomoćnik tuženika učinio nespornim te je stoga sud dosudio zatezne kamate sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura, trošak sastava podneska od 3.9.2025. u iznosu od 50,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 28.10.2025. i 17.2.2026. u pojedinačnom iznosu od 50,00 eura, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, odnosno sveukupno 251,55 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 26.3.2026.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika