REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-598/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja Servis Žibrat d.o.o., OIB 66414083307, I. Resnik 52A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Frani-Mateju Barišiću, odvjetniku u Svetoj Nedjelji, Ulica Platana 8, protiv tuženika EKO CENTAR ZAGREB d.o.o., OIB 52935327122, Ulica krizantema 27, Sesvete, zastupanog po punomoćniku Ivi Barunu, odvjetniku u Zagrebu, Trg Francuske Republike 10, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivana Račkog, Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 14, poslovni broj UPPS/OS-Ovrv- 1529/2024 (Općinski sud u Sesvetama, poslovni broj Ovrv-16918/2024) od 17. veljače 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.255,43 EUR sa zateznom kamatom od 4. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zateznom kamatom od 17. veljače 2025. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivana Račkog, Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 14, poslovni broj UPPS/OS -Ovrv-1529/2024 (Općinski sud u Sesvetama, poslovni broj Ovrv-16918/2024) od 17. veljače 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos 4.255,43 EUR od 1. siječnja 2022. do 3. travnja 2025. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Račkog, Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 14, poslovni broj UPPS/OS-Ovrv-1529/2024 (Općinski sud u Sesvetama, poslovni broj Ovrv-16918/2024) od 17. veljače 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a tuženikov prigovor odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da u cijelosti osporava rješenje o ovrsi, odnosno osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja. Ističe da ne postoji nikakvo osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u navedenom iznosu jer se nikada nisu nalazili u poslovnom odnosu iz kojeg bi isto proizlazilo te stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da račun broj 343-ZG01-91 od 28. prosinca 2021. nikada nije primio, a niti je izdao narudžbenicu ili dao bilo kakav radni nalog tužitelju za pružanje usluga specificiranih u tom računu te da nije knjižio takvu obvezu u svojim poslovnim knjigama niti je po predmetnom računu koristio pravo na odbitak pretporeza. Naposlijetku naglašava i to da u svom vlasništvu, odnosno popisu dugotrajne imovine nema pokretnine odnosno predmete koji su navodno bili predmet pružanja usluge- popravka prema utuženom tužiteljevom računu. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u očitovanju na prigovor navodi su svi ovršenikovi navodi iz dostavljenog prigovora neosnovani. Svi radovi navedeni u vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je pokrenut ovaj postupak su u cijelosti izvedeni, a što prvenstveno proizlazi iz radnog naloga br. 205/2021 od 29. lipnja 2021. U prvom dijelu tog radnog naloga naveden je opis naručenih radova te je kao naručitelj potpisan gospodin ĆN, koji je tada bio, a i danas je, tuženikov zastupnik po zakonu. U nastavku radnog naloga navedeni su izvršeni radovi i utrošeni materijal. Navedeno je i da je vozilo preuzeto dana 30. lipnja 2021. sa svim navedenim izvršenim radovima, što je svojim potpisom potvrdio i tuženikov zastupnik po zakonu ĆN. Tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: račun broj 343-ZG01-91 od 28. prosinca 2021. (list 7. spisa), Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline (list 8. - 10. spisa), obavijest o prijedlogu za ovrhu (list 15. spisa), radni nalog broj 205/2021 od 29. lipnja 2021. (list 64. i 65. spisa) i dopis Ministarstva financija, Porezne Uprave, područni ured Sesvete od 3. ožujka 2026. (list 80. spisa). Sud je putem sustava eKomunikacije izvršio uvid u spis predmeta Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovrv-1194/2023. Nadalje, sud je saslušao svjedoka BN i tuženikovog zastupnika po zakonu ĆN.

5. Vezano za tuženikov prigovor nepravovremenosti tužiteljevog podneska od 4. siječnja 2026., koji se u bitnome sastoji u tome da je isti podnesen nepravovremeno u ovom sporu male vrijednosti jer ga tužitelj nije dostavio u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim se rješenje o ovrsi stavlja izvan snage (s pripadajućim prigovorom) u skladu s pravilima Zakona o parničnom postupku, valja ukazati na sljedeće.

6. Odredbom čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti, u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

7. Prema odredbi čl. 461.a st. 1. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica. Nadalje, prema odredbi iz čl. 461.a st. 9. ZPP-a Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. čl. 461.a ZPP-a. Posljedica je propisana odredbom iz čl. 461.a st. 10. ZPP-a kojom je određeno da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 6. tog čl. sud neće uzeti u obzir. Dakle, posljedica je propisana samo u slučaju stavljanja novih činjenica i novih dokaza na pripremnom ročištu.

8. U konkretnom slučaju tužitelj je poslao putem eKomunikacije podnesak u kojem iznosi činjenice i dokaze 4. siječnja 2026., dok je pripremno ročište održano 14. siječnja 2026. i na njemu isti nije iznosio nove činjenice i predlagao nove dokaze, osim okolnosti da se izvrši uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama Ć1194/2023 (a na što će se sud odvojeno osvrnuti). Dakle, tužitelj je svoje činjenične navode koji se odnose na bit spora i dokazne prijedloge iznio prije održavanja pripremnog ročišta. tuženik nije tražio dodatni rok za očitovanje na sadržaj podneska od 4. siječnja 2026. niti je ukazao na to da mu je onemogućeno raspravljanje s obzirom na podatke iznesene u tom podnesku.

9. S obzirom da odredba čl. 461.a st. 7. ZPP-a propisuje posljedicu samo u slučaju kada se (nove) činjenice i novi dokazi stave (tek) na pripremnom ročištu, to se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti posljedica ne uzimanja u obzir novih činjenica i novih dokaza stavljenih u podnesku prije održavanja pripremnog ročišta. Stoga je sud ocijenio da je prigovor nepravovremenosti navedenog podneska neosnovan te je nastavio s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

11. Predmet spora jest naplata naknade za uslugu popravka sanduka-kontejnera u iznosu od 4.255,43 EUR.

12. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Prije svega valja ukazati na to da je tužitelj uz očitovanje na tuženikov prigovor dostavio Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 2. listopada 2023., ovjeren po javnom bilježniku, iz kojeg proizlazi da je isti sklopljen između SERVIS I TRGOVINE „ŽIBRAT” VL BN ŽIBRAT, I Resnik 52, Zagreb, nositelja obrta BN (vlasnika obrta), I Resnik 52, Zagreb, MB [matični broj], Obrtnica br. [broj obrtnice], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Prenositelja i, s druge strane, društva Servis Žibrat d.o.o., I Resnik 52, Zagreb, OIB: 66414083307, zastupanog po direktoru ŽN, kao Stjecatelja gospodarske cjeline, i u kojem navedeni suglasno utvrđuju da je predmet tog ugovora prijenos, bez naknade, gospodarske cjeline s prvog na potonji subjekt, pri čemu se na Stjecatelja prenose sve pokretne i nepokretne stvari, oprema, zalihe, potraživanja, prava i obveze koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta. Člankom 5. tog Ugovora određeno je da njegovim potpisom Stjecatelj postaje pravnim sljednikom prenositelja te se obvezuje u svojim poslovnim knjigama provesti upis gospodarske cjeline koja je predmet tog ugovora. Tuženik nije prigovorio tužiteljevoj aktivnoj legitimaciji u smislu toga da bi tražbina o kojoj je riječ u ovom postupku, u slučaju da ista postoji, bila valjano prenesena na ovdje tužitelja. Stoga je sud utvrdio da tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom postupku nije sporna u tom smislu.

14. Nadalje, prije obrazlaganja načina na koji je utvrđivana osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, sud će se osvrnuti na okolnost da je tužitelj na pripremnom ročištu 14. siječnja 2026. predložio pribaviti spis Općinskog suda u Sesvetama Ovrv- 1194/2023 navodeći da se za istu tražbinu, prije prijenosa gospodarske cjeline, uključujući ovdje utužene tražbine, pred navedenim sudom bio vodio ovršni postupak, ali je tužitelj povukao ovršni prijedlog u tom postupku.

15. Odredbom čl. 288. ZPP-a propisano je da se na pripremnom ročištu najprije raspravlja o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka, bilo da je sud nakon ispitivanja tužbe odgodio rješavanje tih pitanja bilo da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu.

16. U svjetlu navedene odredbe, da bi otklonio mogućnost postojanja dvostruke litispendencije odnosno da ne bi došlo do dvostrukog odlučivanja o istoj tražbini, sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama Ovrv-1194/2023 putem sustava eKomunikacije. Sud je na taj način utvrdio da se taj predmet vodio na prijedlog ovrhovoditelja SERVIS I TRGOVINE „ŽIBRAT” VL BN, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv ovršenika EKO CENTAR ZAGREB d.o.o., OIB 52935327122 radi isplate i ovrhe iznosa od 4.225,43 EUR na temelju računa 434-ZG01-91 kao vjerodostojne isprave. Prije svega, iako je riječ o istoj tražbini o kojoj se vodi ovaj postupak, ovrhovoditelj u navedenom postupku je različit od ovdje tužitelja, odnosno njegov je pravni prednik, a sam ovršni postupak je obustavljen pravomoćnim rješenjem o obustavi ovrhe javnog bilježnika Ivana Račkog, Trg Ante Starčevića 14, Sveti Ivan Zelina, UPP/OS-Ovrv-141/2023 (predmet Općinskog suda u Sesvetama, Ovrv- 1194/2023) od 24. prosinca 2024. jer je ovrhovoditelj u cijelosti povukao prijedlog za ovrhu. Stoga ne postoji dvostruka litispendencija odnosno ne postoje procesne smetnje za vođenje ovog spora.

17. Vezano za pravni odnos za koji se tvrdi da je iz njega proizašla tražbina utužena u ovom postupku, valja uzeti u obzir odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Sud će u nastavku ispitati osnovanost tražbine u smislu toga je li među strankama sklopljen ugovor o djelu, je li isti izvršen i je li plaćena ugovorena naknada. S obzirom na to da iz dopisa Porezne uprave od 3. ožujka 2026. proizlazi to da tuženik po utuženom računu nije koristio pravo na odbitak pretporeza, sud je o osnovanosti tužbenog zahtjev odlučio ocjenom iskaza svjedoka i stranke, uzimajući u obzir isprave dostavljene u spis.

18. Iz radnog naloga broj 205/2021 proizlazi da je naručitelj EKO-CENTAR za sanduk-kontejner naručio sljedeće usluge: ravnanje sanduka, popravak donjih skija, varenje popucalih dijelova, ravnanje vrata i zadnjih stupova. U rubriku datum na vrhu radnog naloga upisan je 29. lipnja 2021. Iznad teksta koji sadrži to da naručitelj potpisom naručenih radova predaje vozilo za popravak u radionu Žibrat i neposredno naručuje gore opisane radove na mjestu potpisa za izvršitelja napisano je „ B, a na mjestu potpisa za naručitelja napisano je ime i prezime „ VN te je ispod toga stavljen paraf. U rubrici „izvršenoˮ navedeno je sljedeće: ravnanje sanduka (bočna lijeva strana, 8 sati, tri izvršitelja), rezanje djela sanduka, izrada i zavarivanje lima na sanduku (8 sati, tri izvršitelja), ravnanje prednje stijene (8 sati, tri izvršitelja), izrada i zavarivanje pojačanja, izrada i zavarivanje donje skije, ravnanje poda sanduka, demontaža zadnjih vrata (8 sati, tri izvršitelja), ravnanje zadnjih vrata, ravnanje zadnje gornje grede (8 sati, tri izvršitelja), ravnanje zadnjih stupova, montaža vrata, farbanje. U rubrici utrošeni materijal dijelovi upisano je 3x750x220 (1), 16x100x90 (2), I profil 160x1000 (1). Rukom je kao datum kada je vozilo predano naručitelju upisan 30. lipnja 2020. u 9,30 h. Ispod teksta koji sadrži to da naručitelj potpisom radnog naloga potvrđuje da su gornje usluge izvršene i vozilo preuzeto na mjestu potpisa za izvršitelja nalazi se paraf, a na mjestu potpisa za naručitelja napisano je ime i prezime „ VN te je ispod toga stavljen paraf.

19. Iz računa broj 343-ZG01-91 od 28. prosinca 2021. kojeg je tužitelj izdao tuženiku je u rubrici „Naziv artikle/usluge” navedeno sljedeće: popravak, ravnanje i centriranje sanduka, teže oštećenje; rezanje dijela sanduka, izrada i zavarivanje novog dijela od Kv. Č 3x750x220, popravak, ravnanje i centriranje prednje stijene; rezanje donjeg dijela kliznog nosača i zavarivanje novog od Č. I profila 160x1000; popravak, ravnanje poda sanduka; demontaža stražnjih vrata, popravak, ravnanje vrata – kom 2; popravak ravnanje stražnje gornje grede, popravak, ravnanje stražnjih stupova- kom 2, sveukupna montaža; bojanje oštećenja i novih dijelova temeljenom i završnom bojom. Prema načinu navođenja i iskazivanja cijene proizlazi da je za navedene radove utrošeno ukupno 120 sati rada po cijeni od 200 HRK po satu, uvećano za PDV od 25%, što iznosi 24.000,00 HRK. Nadalje, u rubrici materijal i potrošni materijal radione navedeno je kpl u količini 1,00 cijene 1.650,00 uz PDV od 25% što iznosi 1.650,00 HRK. Ukupni iznos računa s uračunatim PDV-om je 32.650,00 HRK uz napomenu da se, ako plaćanje ne bude izvršeno danom dospijeća, zaračunava zatezna kamata. Na mjestu označeno „fakturirao” nalazi se paraf a pokraj toga se nalazi žig servis i trgovine BN vlanika BN i paraf.

20. Svjedok BN, tužiteljev prokurist, je u bitnome naveo da je tuženik zatražio od njega popravak utovarnog sanduka koji je bio oštećen u vrijeme kada je tužitelj poslovao u obliku obrta čiji je on bio vlasnik. Nalog za popravak je ispunjavao njegov djelatnik NN, a parafirao ga je svjedok osobno kao izvršitelj i tuženikov zastupnik po zakonu ON kao naručitelj. Jedini dio naloga koji nije ispunio tužiteljev djelatnik NN je datum otvaranja radnog naloga 29.06.2021. i zato je rukopis tih brojki u nalogu drugačiji od rukopisa ostatka naloga koji pripada djelatniku ON. To objašnjava i nesuglasje u sadržaju naloga u vidu toga da je za datum otvaranja naloga upisan 29. lipnja 2021., kasniji datum od 30. lipnja 2020. koji je naznačen kao dan preuzimanja popravljenog predmeta. Popravak predmeta je u stvarnosti trajao otprilike dva do tri tjedna. Sanduk su popravili zaposlenici tadašnjeg obrta svjedoka BN te su ga predali tuženiku koji je po njega došao i odvezao ga. Za popravak je izdan račun, koji su parafirali BN i njegova tajnica ČN i koji nikada nije plaćen, pa ni u smislu toga da je BN od tuženika za izvršene usluge primio kakav novac u gotovini. Iako je tuženikov zastupnik po zakonu ĆN osobno dovezao vozilo na popravak, u računu je kao naručitelj naznačen ovdje tuženik EKO CENTAR ZAGREB d.o.o. jer svjedok pretpostavlja da je to podatak koji mu je na njegovo pitanje dao ĆN kada je dovezao vozilo.

21. Tuženikov zastupnik po zakonu ĆN je, u bitnome, iskazao kako slijedi. Njegov kamion se prevrnuo prilikom istovara i pri tome je pao i sanduk koji je sastavni dio tog vozila. Stoga je trebalo popraviti dva cilindra na kamionu i sam sanduk. Kontaktirao je BN, sada tužiteljevog prokurista, i rekao mu gdje se nalaze vozilo i sanduk koje je navedeni došao pogledati, a nakon čega je rekao da mora utvrditi i popisati dijelove za popravak. Nekoliko dana nakon toga našao se s BN na benzinskoj postaji nedaleko od njegovih poslovnih prostorija te su dogovorili cijenu za plaćanje u gotovini jer kamion i sanduk nisu povezani s ovdje tuženikom već su glasili na ĆN osobno. Po dogovoru je ĆN dovezao kamion na servis zajedno sa sandukom o kojem je riječ u ovom postupku, a koji je u sklopu kamiona. Prije početka radova donio je BN osobno iznos odnosno avans za početak radova, otprilike 10.000,00 HRK dok je cijena ukupno ugovorenog posla iznosila 30.000,00 HRK. Nakon otprilike 2-3 tjedna BN ga je obavijestio da je popravak završen i da može doći preuzeti vozilo, ali i da prije toga mora donijeti ostatak novca jer se ne poznaju otprije a obratio mu se temeljem preporuke jer je vrsta popravaka koje on radi specifična i nije česta. Nakon isplate ostatka iznosa BN je preuzeo svoj kamion i sanduk i otišao. Nakon nekoliko mjeseci podigao je poštansku pošiljku s računom Servisa Žibrat iznimno velikog iznosa, a koji račun nikada nije odnio u knjigovodstvo jer je cijeli posao plaćen u gotovini, već ga je poderao i bacio. Sporni račun nije registriran u njegovom knjigovodstvu. Za radni nalog koji je tužitelj dostavio u spis navodi da mu nije poznat i da ga je prvi puta vidio kada mu ga je njegov odvjetnik pokazao. Paraf koji se u nalogu nalazi na mjestu "za naručitelja" prepoznaje i navodi da je to njegov paraf. Međutim, ističe da je jedini dokument koji je ikada parafirao bio papirić koji mu je bio predočen prilikom preuzimanja kamiona i sanduka. Ukazuje i na to da ime i prezime VN na oba lista radnog naloga nije pisano njegovim rukopisom. Vezano za cijenu popravka, ĆN je potvrdio da radovi navedeni u radnom nalogu odgovaraju potrebnom za popravak sanduka kod oštećenja u njegovom slučaju, ali da je ono što je navedeno u računu nerazmjerno, odnosno da bi toliko koštao novi sanduk, a ne popravak postojećega. Naposljetku, ukazuje i na to da ni u nalogu ni na računu nema kamiona, a da je on kod tužitelja prvenstveno došao zbog kamiona, a ne sanduka.

22. Dakle, iskazi tužiteljevog prokurista BN i tuženikovog zastupnika po zakonu ĆN suglasni su u dijelu koji se odnosi na to da je dogovoren popravak sanduka koji je dio kamiona. S druge strane, BN ne navodi da je popravljan i kamion te tvrdi da nije primio isplatu, ni na račun ni u gotovini, za popravak sanduka koji je izvršio, a ĆN navodi da je predmet popravka uz sanduk bio i kamion i da je cijena za cijeli posao plaćena u gotovini, dijelom avansno a dijelom po izvršenom popravku.

23. U dijelu u kojem se iskazi razilaze sud smatra istinitim iskaz tužiteljevog prokurista BN jer je navedeni životan, logičan i u skladu s pisanom dokumentacijom u spisu. Tužitelj je u radnom nalogu popisao radove koje je izveo prilikom popravljanja sanduka i ti radovi, u bitnome, odgovaraju radovima nabrojenima u računu koji je za njih izdan. Nadalje, i tužiteljeva tvrdnja da je njegov zaposlenik ispunjavao radni nalog je u skladu s njegovom tvrdnjom da su u konkretnom slučaju njegovi zaposlenici popravljali sanduk. Isto tako, logično je i tužiteljevo obrazloženje da je na računu navedeno društvo tuženik a ne tuženikov zastupnik po zakonu zato što mu je upravo taj zastupnik po zakonu dao podatke o društvu i uputu da račun sastavi na navedeni način. Naime, sud ne smatra životno logičnim da bi tužitelj komunicirao s tuženikovim zastupnikom po zakonu ĆN isključivo u osobnom svojstvu, a da bi zatim bez povoda izdao račun na društvo tuženika jer u tom slučaju ostaje pitanje otkud tužitelju podaci o tome da je upravo ĆN zastupnik po zakonu tuženika i podaci o samom društvu.

24. S druge strane, sud ne smatra istinitom tuženikovu tvrdnju da je gotovinom platio popravak sanduka o kojem je riječ u ovom postupku. Tuženikov zastupnik po zakonu je u svojem usmenom iskazu u dva navrata naveo da iznos od otprilike 30.000,00 HRK smatra značajnim iznosom: kada je naveo da mu je tužitelj poštom poslao račun na taj iznos i kada se očitovao o tome da cijenu naznačenu u utuženom računu smatra previsokom za popravak sanduka. U tom kontekstu sud ne smatra da je tuženik taj iznos, čak ni u dijelovima u vidu avansa i plaćanja ostatka svote, platio tužitelju u gotovini predajom na ruke, a da pritom nije zatražio pisanu potvrdu plaćanja (odnosno, u tom smislu nije dostavio dokaz u spis niti je naveo da je zatražio takvu potvrdu). Jedino što je tuženik naveo je da je on tužitelju pri plaćanju parafirao određenu potvrdu, koja se onda po logici stvari nalazi kod tužitelja, a što u slučaju kada tuženik plaća cijenu gotovinom nije životno logično niti uvjerljivo. Navedeno osobito u kontekstu tvrdnje tuženikovog zastupnika po zakonu ĆN da je do tužitelja došao putem preporuke, odnosno da BN nije otprije poznavao jer nije izgledno da bi bilo tko osobi koju je poznaje dovoljno dobro dao iznos novca u gotovini bez potvrde odnosno dokaza o plaćanju, već upravo suprotno. Ako bi se tuženikova tvrdnja da prepoznaje paraf na radnom nalogu kao svoj tumačila na način da je netko taj paraf oponašao, odnosno da ga sam tuženikov zastupnik po zakonu nije stavio na nalog, onda je tuženik u tom smislu trebao staviti odgovarajući dokazni prijedlog radi daljnjeg utvrđivanja točnosti te tvrdnje, a što u predmetnom slučaju nije učinio.

25. Naposljetku, vezano za visinu tražbine, tužitelj navodi tuženik potpisivanjem naloga pri preuzimanju vozila potvrdio da su izvršeni radovi i korišten materijal upravo kako je navedeno u tom nalogu, a za navedeno je zaračunat iznos kojeg je tužitelj procijenio pri pregledu oštećenog predmeta i kojeg je tuženik prihvatio predajom predmeta na popravak pod tim uvjetima. Sud navedeno smatra istinitom i logičnim osobito u svjetlu toga što je sam tuženikov zastupnik po zakonu izjavio da je tužiteljevog pravnog prednika odabrao upravo zato što je isti rijedak stručnjak za izvođenje specifične vrste popravaka o kojoj je riječ u ovom predmetu. Tuženik je iznos iz računa osporio na način da je naveo da je iznos previsok odnosno da bi se za taj iznos mogao pribaviti novi sanduk a ne popraviti postojeći, međutim nije u tom smislu predložio odgovarajući dokaz, na primjer, vještačenjem tržišnih cijena koje bi se, u slučaju nepostojanja dogovora među stranama, a što ovdje nije slučaj, među njima primjenjivale.

26. Temeljem svega naprijed navedenoga, sud je utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o djelu u smislu čl. 590. ZOO-a u vidu popravka sanduka i da je izvršio svoju ugovornu obvezu, slijedom čega je tuženik dužan ispuniti svoju preuzetu ugovornu obvezu kao naručitelja radova i platiti ugovorenu cijenu.

27. S tim u vezi valja naglasiti da sud ne isključuje mogućnost da je uz sanduk tužitelj možda u određenom navratu popravljao i kamion, bilo u tuženikovom vlasništvu ili vlasništvu ĆN, međutim, budući da cilj parničnog postupka nije utvrđivanje apsolutne istine i rješavanje svih (spornih) odnosa među stranama, sud je u ovom odlučio isključivo o pitanju je li tužitelj za tuženika popravio sanduk i je li mu tuženim za to dužan platiti utuženu cijenu.

28. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je to da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Nadalje, odredbom čl. 12.a st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013., 121/2013., 78/2015., 71/2015. i 114/2022, dalje: ZFPPN) propisano je da ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze.

29. Vezano za rok ispunjenja obveze odnosno dospijeće novčane tražbine, odredbom čl. 11. st. 3. ZFPPN-a je propisano da je, ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana. Prema odredbi čl. 11. st. 4. ZFPPN-a rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu; ili dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu; ili dana isteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka.

30. Iz spisa predmeta, konkretno radnog naloga, proizlazi da je popravljeni predmet predan 30. lipnja 2020. naručitelju popravka. Utuženi račun broj 343-ZG01-91 izdan je 28. prosinca 2021. i u njemu nije naveden datum dospijeća. Valja naglasiti da tu okolnost sud ne smatra odlučnom za utvrđivanje postojanja tražbine jer nije nemoguće, a niti pretjerano neuobičajeno, da subjekti za izvršene usluge izdaju račune znatno kasnije nakon izvršenja usluge. Jedini datum primitka navedenog računa koji se sa sigurnošću može utvrditi iz spisa je 4. ožujka 2025., kada je tuženik primio rješenje o ovrsi s navedenim računom (temeljem povratnice u spisu).

31. Sud je, s obzirom na navedeno, tužitelju dosudio zateznu kamatu od 4. travnja 2025. (dana nakon isteka tridesetodnevnog roka 3. travnja 2025., u smislu odredbe čl. 11. st. 4. ZFPPN-a) do isplate i u tom je dijelu u točki I. izreke održao platni nalog na snazi. S druge strane, sud je odbio zahtjev za plaćanjem zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2022. (otkad je zatražena tužbenim zahtjevom) do 3. travnja 2025. i odlučio kao u točki II. Izreke.

32. Zatezne kamate na glavnicu obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

33. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj pravnoj stvari u odnosu na glavno potraživanje pripada mu naknada troškova ovršnog i parničnog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

34. Tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za sastavljanje ovršnog prijedloga u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, dakle ukupno 250,00 EUR. Tužitelju taj iznos pripada temeljem odredbe Tbr. 11. u vezi s odredbom Tbr. 7., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa).

35. Nadalje, tužitelju pripada i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR (10,00 EUR uvećano PDV od 25%) temeljem odredbe čl. 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022.) i ostatak naknade u iznosu od ukupno 12,50 EUR (10,00 EUR uvećano za PDV od 25%) temeljem odredbe čl. 5. i 9. navedenog Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, za koja oba troška iz spisa predmeta proizlazi da su podmirena javnom bilježniku. Tužitelju pripada i zatezna kamata na ukupni iznos ovršnog troška od dana donošenja rješenja o ovrsi 17. veljače 2025. do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona, Narodne novine, broj:

112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje u tekstu: OZ), po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa. Tužitelju na ime ovršnog troška pripada ukupan iznos od 275,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu je valjalo održati platni nalog na snazi i odlučiti kao u točki I. izreke.

36. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sastavljanje podneska kojim se očituje na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR temeljem odredbe Tbr. 11. u vezi s odredbom Tbr. 7., Tbr. 54. i trošak PDV-a na tu radnju od 50,00 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife (ukupno 250,00 EUR), trošak sudjelovanja na ročištu 14. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR temeljem odredbe TBR. 9. u vezi s Tbr. 7., Tbr. 54. i trošak PDV-a na tu radnju od 50,00 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife (ukupno 250,00 EUR) i trošak ročišta 26. ožujka 2026. temeljem odredbe TBR. 9. u vezi s Tbr. 7., Tbr. 54. i trošak PDV-a na tu radnju od 50,00 EUR temeljem Tbr. 46. Tarife (ukupno 250,00 EUR). Stoga je sud tužitelju priznao pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 EUR i riješio kao u točki III. izreke.

37. Vezano za tuženikov zahtjev iznesen na ročištu 14. siječnja 2026. da se trošak tog ročišta u iznosu od 200,00 EUR dosudi na teret tužitelja zbog toga što je on tek na tom ročištu predložio uvid u spis predmeta Općinskog suda u Sesvetama Ovrv- 1194/2023, valja ukazati na sljedeće. Osim tužiteljevog zahtjeva da se priklopi navedeni spis, na ročištu 14. siječnja 2026. stranke su raspravljale i o meritumu spora. Sud jest na kraju izvršio uvid u spis predmeta Općinskog suda u Sesvetama Ovrv- 1194/2023 i ispisom njegova sadržaja iz aplikacije eSpisa omogućio strankama da se na taj spis očituju na ročištu 3. veljače 2026., a na kojem su se stranke upoznale njegovim sadržajem i nisu tražile dodatni rok za očitovanje na njega. Uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama Ovrv-1194/2023 je naposljetku poslužio tome da se otkloni eventualno postojanje dvostruke litispendencije kao prepreke za postupanje u ovom predmetu, ali ne i za meritorno rješavanje spora. Stoga sud smatra da tužitelj svojim postupanjem nije prouzročio dodatan trošak u vidu održavanja ročišta 14. siječnja 2026. jer bi se to ročište u istom sadržaju u odnosu na meritom održalo i bez toga da je tužitelj predložio uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama Ovrv-1194/2023, a takav tužiteljev prijedlog nije doveo ni do odugovlačenja postupka niti je zbog njega nastao bilo koji dodatni trošak u postupku. Stoga sud nije usvojio tuženikov zahtjev da se trošak ročišta 14. siječnja 2026. dosudi tužitelju na teret, već ga je priznao kao tužiteljev trošak, kako je navedeno u prethodnoj točki obrazloženja ove presude.

38. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka i temeljem odredbe čl. 154. ZPP-a riješiti kao u točki IV. Izreke.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku