REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-680/25-89

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Marijani Tokić, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. ožujka 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HE, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika Davora Bubala, odvjetnika, dana 26. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, platiti tužitelju ZE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 86,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2019. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 828,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 15. veljače 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.156,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 52,80 eura od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 275,96 eura od 15. travnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 275,96 eura od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 275,96 eura od 15. lipnja 2019. godine do isplate te na

- iznos od 275,96 eura od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je dana 18. siječnja 2019. godine u Zagrebu, u Puljskoj ulici kod kbr. 20., tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao pješak, za koju nezgodu je odgovoran NE, na način da je prednjim dijelom vozila registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika, naletio na tužitelja i time izazvao sudar. S obzirom da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog kojih je bio na bolovanju u razdoblju od 18. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu, a imao je i troškove liječenja, punomoćnik tužitelja je ističući da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 15. svibnja 2019. godine, koji je tuženik otklonio kao neosnovan, a imajući ujedno na umu da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4603/24 od 25. ožujka 2025. godine potvrđena suodgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50% konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 1.243,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 86,85 eura od 15. veljače 2019. godine do isplate, na iznos od 52,80 eura od 15. ožujka 2019. godine do isplate, na iznos od 275,96 eura od 15. travnja 2019. godine do isplate, na iznos od 275,96 eura od 15. svibnja 2019. godine do isplate, na iznos od 275,96 eura od 15. lipnja 2019. godine do isplate te na iznos od 275,96 eura od 15. srpnja 2019. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali je osporio isključivu odgovornost svog osiguranika ističući prigovor suodgovornosti tužitelja, jer se nalazio na kolniku protivno odredbi članka 124. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to nakon što je radi parkiranja vozila registracijske oznake [registarska oznaka] otvorio žičanu ogradu koja se nalazila na zapadnoj strani Puljske ulice. Nastavno punomoćnik tužitelja je osporio osnovanost potraživanja za izgubljenu zaradu, jer je tužitelj u trenutku prometne nezgode bio zaposlenik Midi plangrad d.o.o. te je i predmetna žičana ograda koju je tužitelj, obučen u radno odjelo otvarao, bila u vlasništvu poslodavca, pa je postojala osnova da se tužiteljevo ozljeđivanje prizna kao ozljeda na radu sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, u kojem slučaju bi tužitelju bila isplaćena plaća u punom iznosu, a dužnost je svakog oštećenika da poduzme razumne mjere u cilju smanjenja štete, pa je tako i tužitelj bio dužan podnijeti zahtjev da se ozljeđivanje prizna kao ozljeda na radu, koji propust tužitelja ne može ići na štetu tuženika. Isto tako punomoćnik tuženika je osporio tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade nakon 14. veljače 2019. godine, jer je tužitelj kod poslodavca Midi plangrad d.o.o. bio zaposlen po Ugovoru o radu na određeno vrijeme u periodu od 16. siječnja 2019. godine do 14. veljače 2019. godine, dok je prometna nezgoda bila 18. siječnja 2019. godine. Nadalje punomoćnik tuženika je ističući da je predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme produžen dana 13. veljače 2019. godine na period do 15. travnja 2019. godine zbog „potrebe poslodavca za radnikom“, kako je navedeno u članku 2. Aneksa Ugovora o radu, s time da je tužitelj u trenutku produženja Ugovora o radu bio privremeno radno nesposoban i nije mogao ispunjavati radne obveze, a niti obavljati poslove građevinskog poslovođe, naglasio kako je očito da je Aneks Ugovora o radu i privremeno produženje Ugovora o radu učinjeno fiktivno i s namjerom zloupotrebe prava, jer poslodavac sasvim sigurno nije imao potrebu za radnikom koji nije radno sposoban na dan sklapanja, odnosno produženja ugovora o radnom odnosu, niti je to bio za vrijeme trajanja ugovora, a osim toga tužitelj niti nema pravo potraživati naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, II. postaje prometne policije od 25. ožujka 2019. godine (list 6-7 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (list 8-26, 93, 104-105 spisa), u presliku računa (list 27-36 spisa), u presliku izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (list 37-42 spisa), u presliku računa isplaćene plaće / naknade plaće (list 43-50 spisa), u presliku Dodatka (aneksa) I. Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 15.01.2019. (list 51 spisa), u presliku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. siječnja 2019. godine (list 52 spisa), u presliku dopisa o dostavi odštetnog zahtjeva s preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke (list 53 i 68-71 spisa), u presliku skice mjesta događaja (list 65 spisa), u presliku dopisa tuženika od 08. srpnja 2019. godine i od 27. svibnja 2019. godine (list 66-67 spisa), u presliku sudske prakse (list 80-83; stranica 99-101 i 277-282 spisa), u presliku posebnog izvješća MUP-a, PU zagrebačke, II. postaje prometne policije od 06. svibnja 2019. godine (list 117 spisa), u presliku prijave PU-PP Kriminalističke službe od 18. siječnja 2019. godine (list 118 spisa), u presliku zapisnika o očevidu s preslikom skice mjesta događaja i fotografijama (list 119-127 spisa), u presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 128 spisa), u presliku mišljenja vještaka za toksikološka vještačenja (list 129-131 spisa), u presliku službene zabilješke (list 132- 134 spisa), u presliku izvješća o osiguranju mjesta događaja (list 135 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (stranica 141-171 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Mladena Frketića (stranica 183-184 i 185-186 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Mladena Frketića (stranica 200-202 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Marije Baković i Gorana Husinca (stranica 221-224 i 239-242 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka Gorana Husinca (stranica 259-260 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 284-285 spisa), u iskaz svjedoka NE (stranica 288-289 spisa), u iskaz svjedoka AE (stranica 289 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 360-363 spisa) te u spis ODO u Zagrebu poslovni broj KIR-DO-1085/20.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao i suodgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50%, dok je sporna osnova tužbe s naslova izgubljene zarade i to nakon 14. veljače 2019. godine.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je sud presudom poslovni broj Pn-2084/19 od 02. srpnja 2024. godine usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 2.125,00 eura, nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 180,00 eura, novčane imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 81,73 eura te imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 158,15 eura, a što ukupno iznosi 2.544,88 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 185,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. srpnja 2024. godine do isplate, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev po svim utuženim osnovama odbio kao neosnovan i naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.514,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. srpnja 2024. godine do isplate. Naprotiv Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Gž-4608/24 od 25. ožujka 2025. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio navedenu presudu u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 2.654,45 eura na ime naknade neimovinske štete s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 225,00 eura na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege s pripadajućim zateznim kamatama te naložio tuženiku platiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 529,46 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2019. godine do isplate, kao i platiti tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 45,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2019. godine do isplate, dok je ukinuo predmetnu presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade iznos od 158,15 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao ujedno i pod točkom V., VI. i VII. izreke i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Naime u obrazloženju te ukidne odluke Županijski sud u Zagrebu navodi da Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, kojim je Ugovor o radu izmijenjen u dijelu kojim se regulira trajanje ugovora na način da se radni odnos tužitelja zasniva, odnosno produljuje do 15. travnja 2019. godine po svom sadržaju nije ništetan, niti prividan u smislu odredbe iz članka 322. stavka 1. ZOO-a u svezi članka 285. stavka 1. ZOO-a. Nastavno Županijski sud u Zagrebu je naglasio kako razlozi zbog kojih je poslodavac tužitelja MIDI PLANGRAD d.o.o. sklopio s tužiteljem Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, a koji proizlaze iz iskaza direktora poslodavca BE (poslodavac je imao potrebu za tužiteljem kao radnikom, s time da je očekivao da će se tužitelj oporaviti za vrijeme dok je trebalo obaviti posao zbog kojeg je Ugovor o radu sklopljen) nisu nelogični i neuvjerljivi, niti su suprotni načelu savjesnosti i poštenja i načelu zabrane zloupotrebe prava, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već su dapače životni i logični te u skladu s ciljem zbog kojeg je poslodavac s tužiteljem prvotno sklopio Ugovor o radu (na određeno vrijeme) u smislu odredbe iz članka 12. stavka 1. ZR-a, kao i slobodom koju ugovorne strane imaju prilikom sklapanja ugovora o radu (uz određena zakonska ograničenja). Dakle kako je poslodavcu tužitelja radi učinkovitog funkcioniranja gradilišta bio potreban voditelj poslova na gradilištu i nakon što je tužitelj otišao na bolovanje, tada je isti imao opravdani razlog sklopiti s tužiteljem Dodatak (Aneks) Ugovora o radu i na taj način produžiti radni odnos za daljnja dva mjeseca, smatrajući da će se isti u razumnom roku oporaviti i nastaviti s radom, čemu u prilog govori i činjenica da je kirurg 20. veljače 2019. godine, dakle više od mjesec dana nakon predmetne prometne nesreće, uvidom u RTG snimke utvrdio da je tužitelj u nesreći zadobio i prijelom dvanaestog prsnog kralješka, a što poslodavcu 13. veljače 2019. godine, kada je sklopljen Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, nije bilo poznato, kao i činjenica da poslodavac, očigledno smatrajući da se tužitelj neće u skorije vrijeme oporaviti, nakon isteka roka na koji je Dodatak (Aneks) Ugovora o radu sklopljen (16. travnja 2019. godine) nije s tužiteljem sklopio novi Dodatak (Aneks) Ugovora o radu. Nastavno Županijski sudu u Zagrebu je u navedenoj ukidnoj odluci naglasio da je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, budući da je pored ugovorene bruto plaće tužitelja u utuženom razdoblju ostao neutvrđen iznos neto plaće tužitelja u utuženom razdoblju, koja činjenica je potrebna kako bi se donijela pravilna i zakonita odluka o tužbenom zahtjevu u tome dijelu, a koja će biti utvrđena od strane prvostupanjskog suda u ponovnom suđenju. Konačno Županijski sud u Zagrebu je u ukidnoj odluci napomenuo da je pogrešna i odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tužitelja i zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka, budući da ista ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz članka 154. ZPP-a, a koji će se moći utvrditi tek kada prvostupanjski sud ponovno odluči o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 360-363 spisa), koji dokazni prijedlog je proveden sukladno uputi iz predmetne ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu, proizlazi da ukupno izračunate neto plaće tužitelja u razdoblju od siječnja 2019. godine do lipnja 2019. godine iznose 27.627,71 kuna, s time da je tužitelju u tom razdoblju isplaćen neto primitak u iznosu od 8.889,79 kuna. Nastavno sudski vještak je utvrdio da neto izgubljena zarada kao razlika izračunate neto plaće i isplaćenog neto primitka ukupno iznosi 18.737,92 kuna, što predstavlja protuvrijednost od 2.486,93 eura, odnosno za siječanj 2019. godine iznosi 173,69 eura, za veljaču 2019. godine iznosi 105,60 eura, dok za razdoblje od ožujka 2019. godine do lipnja 2019. godine iznosi mjesečno iznos od po 551,91 eura.

8. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića, jer je izrađen temeljem uvida u dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a time više što na isti niti stranke nisu imale nikakvih prigovora.

9. Analizirajući sve provedene dokaze, a imajući na umu da je tužitelj na dan štetnog događaja 18. siječnja 2019. godine bio u radnom odnosu s poslodavcem Midi Plangrad d.o.o., s kojim je dana 15. siječnja 2019. godine sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od 16. siječnja 2019. godine do 14. veljače 2019. godine, što je razvidno iz preslike Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15. siječnja 2019. godine (list 52 spisa), sud je utvrdio da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade u razdoblju na koje je sklopljen predmetni Ugovor o radu, ali ne i za naredno utuženo razdoblje od veljače 2019. godine do lipnja 2019. godine iz slijedećih razloga. Iako je Dodatkom (Aneksom) I. Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 15.01.2019. (list 51 spisa) tužitelju produženo trajanje radnog odnosa do 15. travnja 2019. godine „za obavljanje poslova građevinskog poslovođe, zbog potrebe za radnikom“, koji Dodatak (Aneks) se primjenjuje od 15. veljače 2019. godine, sud je utvrdio da je taj Dodatak (Aneks) sukladno odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a u svezi s odredbom članka 285. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) ništetan pravni posao, fiktivan, jer poslodavac, Midi Plangrad d.o.o. nije imao „potrebu za radnikom“, a još manje za tužiteljem kao radnikom, koji bi trebao obavljati poslove građevinskog poslovođe, za koje poslove je nužna nazočnost na samom radnom mjestu, što je isticao kako tužitelj u svom iskazu (stranica 284-285 spisa), tako i svjedok AE, osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Midi Plangrad d.o.o. (stranica 289 spisa), jer je tužitelj, čak i u trenutku sklapanja tog Dodataka (Aneksa), dakle dana 13. veljače 2019. godine bio na bolovanju, za koje je određeno da će trajati do 28. veljače 2019. godine. Naprotiv razlozi koje je navodio svjedok AE (stranica 289 spisa) zbog kojih je s tužiteljem nakon isteka roka na koji je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, a isti je sklopljen do 14. veljače 2019. godine, dana 13. veljače 2019. godine sklopljen predmetni Dodatak (Aneks), iako je tužitelj i tada, dakle u trenutku sklapanja tog Dodatka (Aneksa) bio na bolovanju neprekidno od 18. siječnja 2019. godine do tada očekivanog trajanja do 28. veljače 2019. godine, nakon čega je bolovanje produženo sve do zaključno 30. lipnja 2019. godine, a svode se na to da je „trebao takvog radnika“, „očekivao je da će se on oporaviti za vrijeme dok je trebalo obaviti posao zbog kojeg je sklopio s njim ugovor o radu, a očekivao je i neke druge poslove“, sud nije poklonio povjerenje, jer je nelogičan i poslovno neuvjerljiv, a tim više što je i sam svjedok jasno naglasio da poslovi građevinskog poslovođe zahtijevaju fizičku nazočnost na gradilištu, taj posao se „ne može obavljati od kuće“, zbog čega je umjesto tužitelja, koji ga očito nije mogao obavljati, taj posao tada obavljao svjedok, kao i tužiteljev sin, također zaposlen u tom trgovačkom društvu, pa se postavlja i pitanje da li je poslodavac tužitelja u trenutku sklapanja predmetnog Dodatka (Aneksa) uopće imao „potrebu za radnikom“. Nastavno u odnosu na izraženi stav Županijskog suda u Zagrebu u ukidnoj odluci da je poslodavcu tužitelja radi učinkovitog funkcioniranja gradilišta bio potreban voditelj poslova na gradilištu i nakon što je tužitelj otišao na bolovanje, zbog čega je poslodavac tužitelja opravdano očekujući da će se tužitelj u razumnom roku oporaviti i nastaviti s radom dana 13. veljače 2019. godine sklopio s tužiteljem Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, kojim je tužitelju produžen radni odnos za naredna dva mjeseca, treba naglasiti kako upravo navedena potreba poslodavca tužitelja za voditeljem poslova na gradilištu radi učinkovitog funkcioniranja gradilišta, a koji poslovi ne trpe odgodu, moraju se obavljati sukladno etapama građenja, potvrđuje stav suda da poslodavac nije imao opravdani razlog s tužiteljem sklopiti Dodatak (Aneks) iz razloga što je tužitelj na dan sklapanja tog Dodatka (Aneksa) bio na bolovanju i to do zaključno 28. veljače 2019. godine (list 28 spisa), a što je poslodavcu tužitelja bilo poznato, moralo biti poznato. Iz navedenog razloga nikako nije bilo poslovno opravdano sklapati s tužiteljem dana 13. veljače 2019. godine predmetni Dodatak (Aneks) znajući da će se tužitelj moći pojaviti na poslu kao voditelj gradilišta, koji poslovi zahtijevaju fizičku nazočnost na gradilištu, dana 01. ožujka 2019. godine, dakle tek za 13 dana od tim Dodatkom (Aneksom) predviđenog početka rada, odnosno od 15. veljače 2019. godine, što nikako nije u skladu s „učinkovitom funkcioniranjem gradilišta“. Dodatni razlog koji potvrđuje navedeni stav suda proizlazi i iz same činjenice da je tužitelj Ugovorom o radu na određeno vrijeme bio zaposlen kao voditelj gradilišta u razdoblju od 16. siječnja 2019. godine do 14. veljače 2019. godine, ali je na žalost ozlijeđen u štetnom događaju dana 18. siječnja 2019. godine, od kada je na bolovanju, pa su poslove voditelja gradilišta i za vrijeme trajanja tog Ugovora o radu na određeno vrijeme obavljale treće osobe, točnije sin tužitelja, kao i AE, pa je potpuno neuvjerljivo i poslovno neopravdano da poslodavac tužitelja dana 13. veljače 2019. godine sklapa s tužiteljem Dodatak (Aneks), kojim produžuje radni odnos tužitelja za naredna dva mjeseca, točnije do 15. travnja 2019. godine, znajući u tom trenutku da će se tužitelj „očekivano“ moći pojaviti na poslu tek 01. ožujka 2019. godine, a što ujedno znači da će dakle i u tom narednom razdoblju od 15. veljače 2019. godine do 28. veljače 2019. godine, poslove voditelja gradilišta, umjesto tužitelja, morati i nadalje obavljati te treće osobe. Isto tako činjenica da je kirurg tek dana 20. veljače 2019. godine, više od mjesec dana nakon predmetne prometne nesreće, uvidom u RTG snimke utvrdio da je tužitelj u nesreći zadobio i prijelom dvanaestog prsnog kralješka, na što je ukazao Županijski sud u Zagrebu u ukidnoj odluci, što poslodavcu tužitelja dana 13. veljače 2019. godine, kada je sklopljen Dodatak (Aneks) Ugovora o radu, nije bilo poznato, niti je dakako moglo biti poznato, ponovno potvrđuje stav suda da nije bilo nikakvog opravdanog razloga dana 13. veljače 2019. godine, dok se tužitelj nalazio na bolovanju i to tada do 28. veljače 2019. godine, sklopiti predmetni Dodatak (Aneks), jer liječenje tužitelja tada još nije bilo završeno, pa je dana 20. veljače 2019. godine, za vrijeme trajanja tog bolovanja, kirurg postavio dijagnozu prijeloma dvanaestog prsnog kralješka, zbog čega je uostalom tužitelju nakon 28. veljače 2019. godine produženo bolovanje do zaključno 30. lipnja 2019. godine. Konačno niti činjenica da poslodavac tužitelja, nakon isteka roka na koji je sklopljen Dodatak (Aneks), a isti je sklopljen za razdoblje od 15. veljače 2019. godine do 15. travnja 2019. godine, nije s tužiteljem sklopio novi Dodatak (Aneks), kojim bi dodatno produžio trajanje radnog odnosa tužitelja, na što je također ukazao Županijski sudu u Zagrebu u ukidnoj odluci, ne znači da je poslodavac tužitelja imao poslovno opravdani razlog za sklapanje Dodatka (Aneksa) od 13. veljače 2019. godine, već naprotiv samo dodatno potvrđuje stav suda da nije postojao nikakav, a posebno ne poslovno opravdani razlog za sklapanje predmetnog Dodatka (Aneksa) od 13. veljače 2019. godine iz svih, ranije navedenih razloga, pri čemu ujedno treba naglasiti i dio iskaza svjedoka BE da tužitelju u jednom periodu nije produživao radni odnos „jer je on cijelo vrijeme bio na bolovanju“ pa su „i jedan i drugi shvatili da takva situacija više nema smisla“, a ujedno se, prigodno, svjedok niti nije mogao sjetiti da li su „zaposlili tužitelja nakon što mu je prestalo bolovanje“.

10. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1067. stavka 3. ZOO-a, odredbom članka 1089. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOO-a, odredbom članka 322. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 4. ZOO-a, odredbom članka 6. ZOO-a i odredbom članka 8. ZOO-a, a imajući na umu da je tužitelj suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50%, sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 86,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2019. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u daljnjem iznosu od 1.156,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 52,80 eura od 15. ožujka 2019. godine do isplate, na iznos od 275,96 eura od 15. travnja 2019. godine do isplate, na iznos od 275,96 eura od 15. svibnja 2019. godine do isplate, na iznos od 275,96 eura od 15. lipnja 2019. godine do isplate i na iznos od 275,96 eura od 15. srpnja 2019. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

11. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 828,17 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od predujma za sudskomedicinsko prometno vještačenje u iznosu od 398,17 eura, troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura te troška pristupa svjedoka u iznosu od 30,00 eura. Nastavno treba naglasiti da je sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 26. ožujka 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

12. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška svih poduzetih parničnih radnji sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer su tužitelj i tuženik uspjeli u postupku u približno jednakim omjerima, zbog čega je sud dosudio tužitelju trošak vještačenja, kao i trošak pristupa svjedoka, s obzirom da su ti troškovi bili nužni, a ujedno nisu determinirani omjerom uspjeha u postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

13. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer su tužitelj i tuženik uspjeli u postupku u približno jednakim omjerima. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

14. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 15. veljače 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2026. godine