REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-33/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja B M D d.o.o., Sesvete, Dobrodolska 13a, OIB: 79273112873, kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika PRIGORKA d.d. - u stečaju, Sesvete, Ulica Ljudevita Posavskog 3, OIB: 44010339796, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, s danom objave 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Račkog iz Svetog Ivana Zeline, jedinstveni identifikator prijedloga: 274805-2023, sudski predmet: Ovrv-6021/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-787/2023, od 12. rujna 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 420,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-8,25 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. studenoga 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

-8,25 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. studenoga 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

-8,25 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. studenoga 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

-8,25 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. studenoga 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

-8,25 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

-8,25 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

-8,24 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

-8,24 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

-8,24 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR, uvećanim za zatezne kamate koje teku od 12. rujna 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 607,02 EUR, uvećanim za zatezne kamate koje teku od 26. ožujka 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 107,02 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, jedinstveni identifikator prijedloga: 274805-2023, protiv tuženika, tada ovršenika vršitelju dužnosti javnog bilježnika Ivanu Račkom iz Svetog Ivana Zeline. Povodom tog prijedloga, vršitelj dužnosti javnog bilježnika donio je rješenje o ovrsi od 12. rujna 2023. Tim je rješenjem naloženo tuženiku, tada ovršeniku, da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 420,72 eura i ovršni trošak u iznosu od 149,38 eura eura sa zateznim kamatama.

2. Povodom tuženikova prigovora, Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje poslovni broj Povrv-33/2024 os 26. lipnja 2024. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, odnosno ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj, odnosno suvlasnici stambeno-poslovne zgrade na adresi [adresa] u [adresa], zastupani po upravitelju BMD d.o.o. [adresa], temelje svoje potraživanje na odredbama članka 89. stavcima 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 152/14 – dalje u tekstu: ZV), koji propisuju da troškove održavanja i doprinose za zajedničku pričuvu snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Tužitelj ističe da tuženik, kao upisani vlasnik posebnog dijela nekretnine označenog u zemljišnim knjigama (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-35), površine 24,85 m2, sustavno zanemaruje svoju zakonsku dužnost doprinosa zajednici. Tužitelj potražuje ukupnu glavnicu od 420,72 EUR, koja se odnosi na 51 neplaćenu mjesečnu ratu pričuve u razdoblju od ožujka 2019. do svibnja 2023. godine. Kao ključni dokaz, tužitelj podnosi izvadak iz poslovnih knjiga, analitičku karticu otvorenih stavki te zemljišnoknjižne izvatke. Pravni temelj za zastupanje suvlasnika tužitelj nalazi u članku 378. ZV-a i sklopljenom Ugovoru o upravljanju, dok obvezu plaćanja pričuve kvalificira kao "namjenski vezanu zajedničku imovinu" sukladno članku 90. ZV-a. Tužitelj se dodatno poziva na članak 31. ZV-a, ističući da vlasništvo obvezuje i da je vlasnik dužan pridonositi općem dobru, što u ovom slučaju znači podmirivanje troškova nužnih za graditeljsko i funkcionalno održavanje zgrade prem čl. 379. ZV. U odnosu na prigovore tuženika o nezaprimanju računa, tužitelj tvrdi da je obveza plaćanja pričuve zakonska obveza koja dospijeva neovisno o ispostavljanju računa, pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu (Vrhovni sud RH, Rev 924/07). Nadalje, tužitelj naglašava da je upravitelj predmetne nekretnine BMD d.o.o. ovlašten pokretati postupke radi naplate pričuve u ime svih suvlasnika prema čl. 93. stavak 2. ZV-a te da eventualna nedostatnost stečajne mase ne utječe na postojanje i osnovanost same tražbine, već eventualno na njezinu naplatu u ovršnoj fazi. Tužitelj od suda traži da u cijelosti održi na snazi platni nalog, naloži tuženiku isplatu glavnice od 420,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka (16. u mjesecu) do isplate.

4. Tuženik, osporava osnovu i visinu potraživanja za razdoblje prije travnja 2023., dok za potraživanje od 12. travnja 2023. nadalje formalno priznaje dug, ali ističe apsolutnu nemogućnost namirenja. Tuženik navod i da je 12. travnja 2023. godine sudu prijavio nedostatnost stečajne mase, što rezultira zabranom provedbe ovrhe radi naplate obveza stečajne mase. Tuženik prigovara i zbog navodnog kršenja obveznopravnih pravila, tvrdeći da nikada nije zaprimio račune za utuženih pedeset i jednu ratu pričuve, čime mu je onemogućena kontrola ispravnosti zaduženja. Također, tuženik je u ranijim fazama tvrdio da predmetne nekretnine nisu u njegovom posjedu već da su predane trećim osobama (MORH-u). Od suda traži ukine rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te zahtijeva naknadu troškova sastava prigovora.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga od 18. svibnja 2023. (str. 191 do 193 spisa), z.k. izvadak (str. 194 do 196 spisa i 227 do 229 spisa), međuvlasnički ugovor [adresa] (str. 230 do 234 spisa), anex međuvlasničkog ugovora [adresa] (str. 235 do 236. spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa] (str. 237 do 242 spisa), međuvlasnički ugovor [adresa], 17 b i 17 c (str 243 do 253 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa] datum 8. svibnja 2006., (str 256 do 258 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom [adresa], b i c datum 29. svibnja 2019., (str 259 do 261 spisa), međuvlasnički ugovor [adresa], (str. 262 do 267 spisa), prijava nedostatnosti stečajne mase (str. 299 do 303 spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je isplata 404,24 EUR od 420,72 EUR-a, duga za pričuvu za prostor (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-35), površine 24,85 m2 u [adresa] s obzirom da je tužitelj razliku od 16,48 EUR priznao. Dug obuhvaća 49 mjesečni račun u iznosima od 8,24 EUR i 8,25 EUR za razdoblje od ožujka 2019. do ožujka 2023. godine.

8. Nesporno je da je tuženik upisani vlasnik prostora (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-35), površine 24,85 m2 u [adresa] te je nesporno da je tuženik priznao dug nastao od 12. travnja 2023. podneskom od 17. veljače 2026. (str. 298 spisa), što obuhvaća račune za travanj i svibanj 2023. od po 8,24 EUR (ukupno 16,48 EUR).

9. Sporna je naplata zbog nedostatnosti mase, navodno nezaprimanje računa te tuženikovo osporavanje duga nastalog prije prijave nedostatnosti mase 2023.

10. Sud je utvrdio da je tuženik upisani vlasnik prostora PP-5 površine 24,85 m2 na adresi [adresa] (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-35), što dokazuju zemljišnoknjižni izvadci, odnosno sud je utvrdio da obveza postoji unatoč navodnoj predaju prostora trećim osobama. Iz ugovora o upravljanju i popisa suvlasnika proizlazi da je tuženik aktivni obveznik plaćanja iz čega je sud utvrdio da je tužitelj pasivno legitimiran. Nadalje, sud je utvrdio postojanje duga od 420,72 EUR za 51 mjesečnu ratu (ožujak 2019. – svibanj 2023.), što proizlazi iz vjerodostojnih izvoda iz poslovnih knjiga i analitičke kartice. Sud je utvrdio da je je tuženik u podnesku od 17. veljače 2026. izričito priznao dug od 16,48 EUR za travanj i svibanj 2023. godine.

11. Sud je utvrdio da je tuženik, isključivi vlasnik posebnog dijela nekretnine oznake PP-5, površine 24,85 m2 u zgradi na adresi [adresa], što nedvojbeno proizlazi iz priloženog povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno sud je utvrdio da postoji obveza plaćanja unatoč navodnoj predaji prostora trećim osobama, jer je prema članku 89. stavku 1. ZV-a, propisano da troškove za održavanje nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a vlasništvo se prema članku 119. stavku 1. ZV-a stječe isključivo upisom u zemljišnu knjigu. Nadalje, sud je utvrdio postojanje duga u iznosu od 420,72 EUR za razdoblje od ožujka 2019. do svibnja 2023., što je potkrijepljeno izvodom iz poslovnih knjiga upravitelja BMD d.o.o. i analitičkom karticom. Sud je utvrdio da je upravitelj sukladno članku 378. stavku 1. ZV-a i članku 3. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom bio ovlašten utvrditi visinu doprinosa za svakog suvlasnika. Sud je utvrdio da je tuženik u obvezi plaćanja neovisno o tome je li primio račun, s obzirom na to da obveza uplate pričuve predstavlja zakonsku obvezu prema članku 380. stavku 1. ZV-a. Sud je utvrdio da šifra prostora 00130023 u poslovnoj evidenciji po kvadraturi u potpunosti odgovara jedinici PP-5 iz zemljišnih knjiga. Vezano uz prigovor o stečajnom statusu, sud je utvrdio da utuženi troškovi pričuve prema članku 156. stavku 1. točki 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022. i 27/2024. – dalje u tekstu: SZ) predstavljaju ostale obveze stečajne mase zasnovane radnjama upravljanja masom. Iako tuženik ističe prijavu nedostatnosti mase, sud je utvrdio da je tuženik u podnesku od 17. veljače 2026. izričito priznao dio potraživanja u iznosu od 16,48 EUR za travanj i svibanj 2023., čime je potvrdio osnovu duga, dok za ostatak duga tuženik nije pružio dokaz o ispunjenju obveze. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti utemeljen.

12. Stoga je sud održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

13. Tuženik je, na temelju članka 29. st. 1. i članka 183. st. 1. ZOO, dužan platiti zatezne kamate jer obveze nije ispunio u rokovima određenima za ispunjenje. Sud je utvrdio da je tuženik dospio u zakašnjenje svakog 16. u mjesecu od ožujka 2019. do ožujka 2023.

14. Na dosuđeni iznos glavnice sud je dosudio stopu zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose među trgovcima, kako je to i tužitelj zatražio svojim prijedlogom, a na temelju odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

15. Sud je dosudio i troškove ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR i zateznu kamatu koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 12. rujna 2023. pa do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. OZ-a, i to po stopi koja se primjenjuje na trgovce, a kako je to tužitelj zatražio u svom prijedlogu, i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a. Sud je također odredio rok za izvršenje činidbe, i to osam dana, sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a.

16. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (420,72 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

17.1. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav obrazloženog podneska od 5. srpnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT – 50 bodova), sastav podneska od 8. srpnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT – 25 bodova), zastupanje na ročištu 14. studenog 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT – 50 bodova), zastupanje na ročištu 16. siječnja 2026. (Tbr 9. toč. 5. OT – 12,50 bodova), sastav podneska od 13. veljače 2026. (Tbr 8. toč. 1. OT – 50 bodova) i zastupanje na ročištu 17. veljače 2026. (Tbr 9. toč. 1. OT – 50 bodova). Zbroj bodova iznos 237,50, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 475,00 EUR. Na navedeni iznos obračunat je PDV 25% (118,75 EUR), tako da je ukupni iznos 593,75 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na presudu od 13,27 EUR (Tar. br. 2.1. ST), tako da ukupno priznati tužiteljev trošak iznosi 607,02 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

17.2. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 26. ožujka 2026., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, po stopi određenoj u ostalim odnosima, kako je to i zatražio tužitelj, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

19. Sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška koji se odnosi na zastupanje na ročištu 16. siječnja 2026. u visini od 50 bodova jer je to ročište odgođeno, odnosno odbio je tužitelja za iznos od 93,75 EUR. Također, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu iznosa pristojbe na presudu u visini od 26,54 EUR, te mu dosudio iznos od 13,27 EUR. S obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora tužitelj je u obvezi plaćanja sudske pristojbe na presudu u punom iznosu od 26,54 EUR, međutim, odredbom čl. 7. st. 3. ZSP-a propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Tako je tužitelj u obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, ukoliko ju plati u propisanom roku od tri dana, u kojem iznosu mu je taj trošak i priznat, dok sam snosi krivnju za eventualno nepravovremeno plaćanje iste i slijedom toga plaćanje razlike do punog iznosa pristojbe propisanog Tarifom (razlika u iznosu od 13,27 EUR EUR). Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 93,75 EUR i 13,27 EUR, odnosno ukupno 107,02 EUR sa zateznim kamatama.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Martina Barić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak