REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1662/2023
U I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja ČO (Oib: [osobni identifikacijski broj] ), [adresa], zast. po pun. Hrvoju Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, Duga ulica 10 , protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po odvjetniku Toni Smrček, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z. punomoćnika tuženika ČOP, s danom objave 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. „Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj: 111 - 7/2008, od 22. siječnja 2008.g., sklopljenog između prednika tužitelja RO (Oib: [osobni identifikacijski broj]) i prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, koji je kod javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, dana 24. siječnja 2008.g., zaveden pod brojem OV-832/2008.
2. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 6. Ugovora o kreditu broj: 111- 7/2008, od 22. siječnja 2008.g., sklopljenog između prednika tužitelja RO (Oib: [osobni identifikacijski broj]) i prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, koji je kod javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, dana 24. siječnja 2008.g., zaveden pod brojem OV-832/2008.
3. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. (Oib: 14036333877), Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužitelju ČO (Oib: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s naslova povrata preplaćenih anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli isplati iznos od 66.635,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta pa do isplate i to: 225,59 EUR počevši od 01.01.2009. do isplate
405,25 EUR počevši od 01.02.2009. do isplate
429,02 EUR počevši od 01.03.2009. do isplate
372,59 EUR počevši od 01.04.2009. do isplate
362,51 EUR počevši od 01.05.2009. do isplate
274,48 EUR počevši od 01.06.2009. do isplate
197,07 EUR počevši od 01.07.2009. do isplate
229,68 EUR počevši od 01.08.2009. do isplate
288,56 EUR počevši od 01.09.2009. do isplate
254,98 EUR počevši od 01.10.2009. do isplate
222,29 EUR počevši od 01.11.2009. do isplate
297,39 EUR počevši od 01.12.2009. do isplate
368,53 EUR počevši od 01.01.2010. do isplate
443,42 EUR počevši od 01.02.2010. do isplate
423,76 EUR počevši od 01.03.2010. do isplate
549,87 EUR počevši od 01.04.2010. do isplate
517,39 EUR počevši od 01.05.2010. do isplate
580,80 EUR počevši od 01.06.2010. do isplate
937,95 EUR počevši od 01.07.2010. do isplate
856,68 EUR počevši od 02.08.2010. do isplate
1.161,60 EUR počevši od 01.09.2010. do isplate
1.000,76 EUR počevši od 01.10.2010. do isplate
879,79 EUR počevši od 02.11.2010. do isplate
1.247,68 EUR počevši od 01.12.2010. do isplate
1.475,12 EUR počevši od 01.01.2011. do isplate
1.310,22 EUR počevši od 01.02.2011. do isplate
1.334,40 EUR počevši od 01.03.2011. do isplate
1.215,95 EUR počevši od 01.04.2011. do isplate
1.252,53 EUR počevši od 02.05.2011. do isplate
1.655,21 EUR počevši od 01.06.2011. do isplate
1.711,79 EUR počevši od 01.07.2011. do isplate
2.157,50 EUR počevši od 01.08.2011. do isplate
1.995,70 EUR počevši od 01.09.2011. do isplate
1.739,48 EUR počevši od 03.10.2011. do isplate
1.736,83 EUR počevši od 02.11.2011. do isplate
1.709,27 EUR počevši od 01.12.2011. do isplate
1.800,80 EUR počevši od 02.01.2012. do isplate
1.916,40 EUR počevši od 01.02.2012. do isplate
1.919,44 EUR počevši od 01.03.2012. do isplate
1.855,61 EUR počevši od 02.04.2012. do isplate
1.881,53 EUR počevši od 02.05.2012. do isplate
1.919,61 EUR počevši od 01.06.2012. do isplate
1.878,56 EUR počevši od 02.07.2012. do isplate
1.882,08 EUR počevši od 01.08.2012. do isplate
1.844,22 EUR počevši od 03.09.2012. do isplate
1.774,15 EUR počevši od 01.10.2012. do isplate
1.859,56 EUR počevši od 02.11.2012. do isplate
1.890,60 EUR počevši od 03.12.2012. do isplate
1.878,20 EUR počevši od 02.01.2013. do isplate
1.752,19 EUR počevši od 01.02.2013. do isplate
1.839,73 EUR počevši od 01.03.2013. do isplate
1.871,69 EUR počevši od 03.04.2013. do isplate
1.699,41 EUR počevši od 13.05.2013. do isplate
1.697,19 EUR počevši od 07.06.2013. do isplate
1.653,02 EUR počevši od 04.07.2013. do isplate
sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015.godine po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet posto, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da naknadi parnični trošak.
4. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. ( Oib: 14036333877 ),Slavonska avenija 6, Zagreb, da tužitelju ČO (Oib: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s naslova povrata preplaćenih anuiteta zbog jednostrane promjene kamatne stope isplati iznos od 25.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta pa do isplate , a sve u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.551,11 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.825,00 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.
Tužitelj u tužbi navodi da je jedan od zakonskih nasljednika pok. oca RO (Oib: [osobni identifikacijski broj]) rođ. **.**.1950., a umrlog **.**.2020., a ujedno jedini nasljednik potraživanja po osnovi preplaćenog iznosa kredita u CHF koji je njegov pok. otac za života sklopio s HYPO-ALPE-ADRIA BANK d.d., tj. prednikom tuženika. Tuženik je pravni sljednik HYPO-ALPE-ADRIA BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb ( podružnica Livadićeva 20, Samobor ) s kojom je prednik tužitelja kao vlasnik građevinske radnje „GRADITELJ“, MBO: [matični broj osiguranika], dana 22. siječnja 2008. g. sklopio ugovor o kreditu za investiciju – izgradnju objekta ( vlastitog ) koji je dana 24. siječnja 2008.g. solemniziran od strane javnog bilježnika Stjepana Volarića iz [adresa] i zaveden pod posl. br.: OV-832/08. Dakle, prednik tužitelj je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 111-7/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos od 446.000,00 CHF. Člankom 4. navedenog Ugovora ugovoren je rok otplate kredita počev od 01. kolovoza 2008.g. pa do 01. srpnja 2013.g., i to u mjesečnim anuitetima koji se podmiruju u CHF ili HRK obračunatim prema prodajnom tečaju kreditora za CHF važeći na dan plaćanja, počev od 01. kolovoza 2008.g. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog u mjesecu. Tužitelj smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u trenutku sklapanja ugovora bila neodrediva i da je izazvala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita. Prednik tuženika je propustio upozoriti prednika tužitelja na moguće rizike vezane uz kredite u valuti CHF i ponuditi mu rezervne opcije u slučaju većih oscilacija ili drastičnog rasta tečaja švicarskog franka, a to je bio dužan učiniti. Također ga je propustio upozoriti da HNB brani tečaj kune isključivo u odnosu na valutu EUR, ali ne i u odnosu na švicarski franak. Zbog toga se ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli imaju smatrati nepoštenima, odnosno ništetnim i bez pravnog učinka na obvezno-pravni odnos prednika tužitelja i tuženika. Člankom 3. ugovoreno je da se na kredit zaračunavaju kamate, a da je visina kamatne stope vezana za jednomjesečni LIBOR s dodatkom marže od 3,75% dekurzivno godišnje. Također je određeno da će se kamata stopa vezana za jednomjesečni LIBOR usklađivati odnosno mijenjati u skladu s vrijednošću LIBORA. Međutim, prednik tuženika je jednostrano povećavao kamatnu stopu i to na način da nije uzimao u obzir drastičan pad LIBORA u razdoblju otplate. Zbog navedenog je kamatna stopa počev od 2009.g. bila znatno veća negoli je trebala biti da je tuženik uzeo u obzir realno smanjenje LIBORA. Tako je kamatna stopa tijekom 2009.g. u jednom trenutku iznosila 5,25%, a uz pravilan obračun ( LIBOR + marža ) nije mogla iznositi više od 4,085%. Tijekom 2012.g. kamatna stopa je iznosila 6,25%, a uz pravilan obračun trebala je iznositi 3,828%, u 2013.g. iznosila je između 6,00% i 6,25%, a nije trebala iznositi više od 3,755%. Dakle, tužitelj je u razdoblju od početka otplate kredita 01.08.2008. pa do konačne otplate 01.07.2013.g. zbog nepravilnog obračuna kamatne stope i drastičnog rasta tečaja švicarskog franka plaćao znatno veće anuitete od početno ugovorenih. Točnije rečeno, na ukupni iznos kredita od 446.000,00 CHF trebao je platiti svega 74.462,17 CHF kamata, ali je umjesto toga navedeni kredit preplatio za 889.754,65 HRK ili 197.723,26 CHF. Stoga predlaže tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti. Nadalje tužitelj je podneskom od 7. srpnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci.
2.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti zbog čega tužbeni zahtjev treba biti odbijen. Razlozi zbog kojih tužbeni zahtjev treba biti odbijen su navedeni u nastavku . Prigovara aktivnoj legitimaciji. Navodi da korisnik kredita za života nije pokrenuo postupak radi isplate zbog navodno ništetnih odredaba Ugovora o kreditu . Ugovor o kreditu je zatvoren još 2013. godine, odnosno korisnik kredita je u potpunosti ispunio svoju obvezu koju je Ugovorom o kreditu preuzeo. Dakle, obje ugovorne strane iz Ugovora o kreditu su ispunile svoje ugovorne obveze prije više od 10 godina te ni jedna od ugovornih strana kroz cijelo to vrijeme nije isticala bilo kakve zahtjeve prema drugoj ugovornoj strani. Člankom 326. ZOO-a propisano je da se ništetnost ne može isticati ako je ugovor u cijelosti ispunjen. Čak i da je postojala neka nepravilnost vezana za ispunjenje Ugovora o kreditu, s obzirom na toliki protek vremena i s obzirom da je ugovor u potpunosti ispunjen, iste više nije moguće isticati. Potrošačko pravo je strogo osobno i neprenosivo pravo. Iako tuženik tužitelju izričito osporava status potrošača, a kako će biti objašnjeno u nastavku ovog odgovora na tužbu, s obzirom da tužitelj očito svoj tužbeni zahtjev temelji na propisima i praksama koje štite potrošače, tuženik će se (prije nego iznese svoju argumentaciju u odnosu na nepostojanje statusa potrošača ovdje tužitelja, a ni njegovog prednika) očitovati i u odnosu na nemogućnost prelaska takvog strogo osobnog prava na drugu osobu bilo kakvom pravnom radnjom ili pravnim poslom. Dakle, potrošačko pravo je strogo osobne naravi te kao takvo nije moglo prijeći nasljeđivanjem na ovdje tužitelja, kao ni bilo kojom drugom pravnom radnjom, odnosno pravnim poslom. U prilog tvrdnji da ni korisnik kredita ni tužitelj nemaju svojstvo potrošača govori i činjenica da je tužitelj tužbu pokrenuo pred Trgovačkim sudom u Zagrebu kao nadležnim sudom, a ne pred općinskim sudom. Dakle, time je i sam tužitelj potvrdio kako se u ovom slučaju radi o sporu između nekadašnjeg korisnika kredita kao nepotrošača (obrtnika) i tuženika pravne osobe, čime je dokazano da tužitelj nema status potrošača niti može tražiti zaštitu koju pružaju propisi potrošačima. Naime, pok. RO bio je nositelj obrta " [obrt]"- građevinska radnja vl. RO, [adresa] (dalje: ''Obrt''), koji je osnovan 1998. godine. Već iz samog zaglavlja Ugovora o kreditu vidi se kako je isti sklopljen između banke i prethodno spomenutog Obrta. U članku 2. Ugovora o kreditu stoji kako se kredit odobrava za investiciju – izgradnju objekta. obzirom na sve navedeno, očigledno je kako je RO kreditna sredstva koristio radi povećanja prihoda Obrta te da Ugovor o kreditu nije sklopio u svojstvu potrošača, a koji status je nužan preduvjet da bi se mogao pozivati na zaštitu koju mu pruža Zakon o zaštiti potrošača te kako bi presude na koje se poziva u tužbi bile primjenjive na ovaj postupak. Dakle, ni jedna odredba Ugovora o kreditu ne može biti ništetna pozivom na zaštitu koju propisi pružaju potrošačima. Tužitelj nije dokazao da bi uživao zaštitu propisa kojima se uređuju prava potrošača. Tuženik ističe prigovor zastare utuženih iznosa. Smatra da je Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Stav je tuženika da je korisnik kredita u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze. Razlozi za takav stav tuženika su sljedeći. Prvo, Ugovor o kreditu je prije potpisa i sklapanja pročitan i protumačen korisniku kredita od strane javnog bilježnika, a što je on potvrdila potpisom Ugovora o kreditu. tuženik smatra da je činidba korisnika kredita iz Ugovora o kreditu bila određena odnosno odrediva budući da Ugovor o kreditu sadrži podatke s pomoću kojih se činidba može odrediti (članak 272. st. 1. ZOO-a). Naime, Ugovor o kreditu je jasno odredio da korisnik kredita ima obvezu plaćati iznos mjesečnog anuiteta. Treba napomenuti također da korisnik kredita nije niti jednom od sklapanja Ugovora o kreditu prigovorio tuženiku da ne može izvršiti svoju činidbu jer je neodređena i / ili neodrediva. paušalnim navodima nastoji uvjeriti sud da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne jer osim pozivanjem na sudsku praksu ne obrazlaže zašto smatra da su u konkretnom slučaju gore potrebni uvjeti ispunjeni. Čak i u slučaju da ima mjesta analognoj primjeni utvrđenja iz Presude VTS – promjenjiva kamata, takva utvrđenja po kolektivnoj tužbi nisu primjenjiva beziznimno, već ih treba analizirati uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja. U tom smislu, tuženik smatra da s korisnikom kredita jest pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je korisnik kredita mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, ali je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, u članku 21. Ugovora o kreditu stoji da su ugovorne strane izričito prihvatile odredbe poslovnih uvjeta, odluke o kamatnim stopama i odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve njihove kasnije izmjene i dopune. Spomenuti opći akti tuženika služe kao dopuna posebnih pogodbi iz ugovora te obvezuju kao i posebne pogodbe. Slijedom navedenog pravni osnov za promjenu kamatnih stopa predstavljaju odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i navedeni opći akti tuženika. Dakle o odredbi o kamatnoj stopi se prethodno pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz činjenice da su ugovorne strane suglasno ugovorile primjenu odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da su izričito ugovorile primjenu općih akata tuženika. Nadalje, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna, lako uočljiva i razumljiva te stoga nije niti podložna testu poštenja. Predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da naknadi troškove postupka tuženiku.
3.
U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod navoda iz odgovora na tužbu.
4.
Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu (list 6-12 spisa), zk. izvadak ( list 13 spisa), otplatni plan ( list 15-48 spisa), rješenje o nasljeđivanju ( list 49- 54 spisa), obračun zatezne kamate ( list 55-60 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope ( list 61-76 spisa), nalaz i mišljenje vještaka ( list 77-83 spisa), izvadak iz obrtnog registra s NKD ( list 128-326 spisa), saslušao tužitelja na raspravi dana 23.12.2024.( list 681-682 spisa), proveo financijsko vještačenje ( list 691-728 spisa), te dodatno saslušao vještaka na raspravi ( list 817-819 spisa), te sva sudska praksa i pravna stajališta u spisu.
5.
Tijekom postupka tuženik je na raspravi dana 11. veljače 2026. odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedoci saslušaju BO i SO, te Stjepan Volarić.
6.
Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.
Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe članka 4. i čl. 6 Ugovora o kreditu broj: 111-7/2008, od 22. siječnja 2008.g., sklopljenog između prednika tužitelja RO (Oib: [osobni identifikacijski broj] ) i prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.,
Slavonska avenija 6, Zagreb.
8.
Među strankama nije sporno da je RO kao vlasnik obrta dana 22. siječnja 2008. godine kao korisnik kredita sa prednikom tuženika kao davateljem kredita(banka), zaključio Ugovor o kreditu broj 111-7/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim banka odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 446.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita i to kao investicijski kredit za izgradnju objekta, dok je čl. 3. Ugovora ugovoreno da se na iznos kredita obračunavaju kamate, a visina kamatne stope vezana je za jednomjesečni LIBOR CHF, sa dodatkom marže od 3,75% dekurzivno godišnje, a obzirom da je kamatna stopa vezana za tjednomjesečni LIBOR ista će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati.
9.
Odredbom čl. 4. predmetnog ugovora stranke su ugovorile da se ugovara rok otplate do 1. listopada 2013. godine, a stavkom 2. tog članka stranke su ugovorile "kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima, visina mjesečnog anuiteta utvrđuje se planom otplate. Obroci se podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Banka d.d. za CHF na dan plaćanja počevši od 01.01.2008. godine, a dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog u mjesecu.
10.
Među strankama je sporna aktivna legitimacija, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara. Među strankama je sporno je li odredba/e ugovora o kreditu nepoštena/e i ništetna/e u odnosu na vezivanje glavnice ugovora uz valutu CHF pa posljedično tome ima li tužitelj kao nasljednik, pravo na isplatu utuženog iznosa s osnova valutne klauzule , koju je prema navodima tužitelja tuženik neosnovano stekao.
11.
Dakle, u ostavinskom postupku O-69/2021 dana 19. siječnja 2021 donijeto je rješenje o nasljeđivanju u kojem se navodi da je tužitelj ČO utvrđen nasljednikom iza pokojnog RO, u pogledu svih prava ostavitelja po osnovi preplaćenog iznosa kredita po Ugovoru o kreditu broj 111-7/2008. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije. 12.
Nadalje u pogledu istaknutog prigovora zastare valja istaknuti kako tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Naime zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.). Prema tome slijedom navedenog niti tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
13.
Prema Zakonu o zaštiti potrošača iz 2023. godine ( Narodne novine 96/2003.), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
14.
Trgovački ugovori sukladno čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( narodne novine 35/05-155/23.; dalje ZOO) jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili u svezi sa obavljanjem tih djelatnosti, pa je u konkretnom slučaju više nego jasno kako se ne radi o potrošačkim ugovorima već o trgovačkim ugovorima pri čemu se od korisnika kredita koji je vlasnik obrta očekuje da postupa u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno s povećanom pažnjom u odnosu na pažnju prosječnog potrošača, pa je za očekivati da dobar gospodarstvenik prilikom planiranja poslovnih pothvata i pronalaska financiranja istih pomno analizira mogućnosti na financijskom tržištu i slijedom toga donosi promišljene odluke o tome hoće li posegnuti za financiranjem kapitalom ili kreditom, te hoće li ući u kredit u kunama ili s valutnom klauzulom.
15.
Obzirom da tužitelj ( prednik tužitelja) nije potrošač, nego vlasnik obrta koja je predmetni kredit uzimao radi obavljanja djelatnosti obrta, izgradnju hale, skladišta za potrebe obrta, na njega se ne primjenjuju odredbe o potrošačima.
16.
Ovdje valja napomenuti da u vrijeme sklapanja ugovora iz 2008. godine ugovaranje valutne klauzule nije bilo nedopušteno, nego naprotiv člankom 22. ZOO-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora valutna klauzula je bila dopuštena i uobičajena ugovorna odredba u kreditnim plasmanima .
17.
Tužitelj u tužbi i u tijeku postupka navodi da je prednik tuženika propustio upozoriti prednika tužitelja na moguće rizike vezane uz kredite u CHF i ponuditi mu rezervne opcije u slučaju većih oscilacija ili drastičnog rasta tečaja CHF a da je to bio dužan učiniti. Stoga smatra da su ugovorene odredbe vezane uz valutnu klauzulu nepoštene, da tuženik nije uzimao u obzir drastičan pad LIBORA u razdoblju otplate. Stoga smatra da ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
18.
Naime, u odnosu na valutnu klauzulu, ističe se da je valutna klauzula instrument zaštite kojom se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, a u ugovorima s kreditnom institucijom znači da se odobreni iznos (kredit) ili primljeni iznos (depozit/štednja) kunskih sredstava tijekom ugovornog odnosa korigira za promjenu vrijednosti tečaja strane valute (uz koju je valutna klauzula vezana) u odnosu na domaću valutu. Kod ugovora s valutnom klauzulom obveza se dužnika povećava ako se poveća vrijednost strane valute (u kojoj je nominiran kredit) u odnosu na domaću valutu, a obrnuta je situacija ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće valute, odnosno tada se obveza dužnika smanjuje. S obzirom na to da valutna klauzula u ugovorima o kreditu može znatno utjecati na promjenu iznosa obveze koju plaća dužnik pri njezinu dospijeću, o tome je potrebno voditi računa i pri utvrđivanju samog iznosa koji se ugovara s valutnom klauzulom jer i neznatno naknadno povećanje iznosa obveze, kao posljedica povećanja vrijednosti tečaja strane valute, može utjecati na smanjenu mogućnost redovitoga izmirivanja ugovorenih obveza.
19.
Dakle, zaključno, institut valutne klauzule je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova te je tužitelj kao pravna osoba morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule odnosno normalno je i uobičajeno da pravna osoba, koja je ugovarala ugovor o kreditu, a koji je bio vezan uz valutnu klauzulu sa švicarskim frankom, bude svjesna prednosti i nedostataka vezanja kredita uz tu valutu i to je uobičajeni rizik kod ugovaranja takvog pravnog posla.
20.
Iz saslušanja tužitelja (list 681-682 spisa) u bitnome proizlazi da je pokojni otac podigao kredit za izgradnju hale u Novakima, a da je kredit podigao u ima obrta. Predmetna hala je u naravi skladište za potrebe obrta .
21.
Tužiteljevi navodi se uglavnom iscrpljuju u pretpostavkama za primjenu testa poštenja u smislu da je tuženik ishodio, da bez ikakvog pregovaranja ili objašnjavanja iskoristio svoj povlašteni položaj koji se vezuje uz zaštitu potrošača, međutim tužitelj kao što je već rečeno nije potrošač u smislu Zakona o zaštiti potrošača jer nije fizička osoba već je obrtnik/pravna osoba , što potvrđuje i sam tužitelj u svojem iskazu kojem sud vjeruje, te stoga sud smatra da je tužitelju ( predniku tužitelja) kao vlasniku obrta, pojam valutne klauzule bio poznat i da mu ne može biti nepoznat. Sud smatra da su odredbe jasne i razumljive i svaka osoba, kao prosječna osoba je upoznata ili mora biti upoznata s određenim rizicima koje donese takvi ugovori, tako da je rizik i na strani korisnika kredita i na strani kreditora. Razumljivo je da su rizici u takvoj vrsti ugovora normalni te sve okolnosti koje je naveo tužitelj mogu se razmatrati samo kroz kategoriju redovitih i mogućih okolnosti te su svojstvene svakom dvostrano obvezujućem pravnom poslu i u svakom slučaju radi se o prihvatljivom riziku za sve sudionike u predmetnom pravnom poslu, stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen u cijelosti neosnovanim i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.
22.
Ovdje valja napomenuti da je u ovoj pravnoj stvari provedeno i knjigovodstveno financijsko vještačenje koje sud nije posebno cijenio (nalaz i mišljenje vještaka), budući je kako je naprijed navedeno, sud ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 329. ZOO-a , odnosno tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da su ispunjene sve pretpostavke da bi neki ugovor bio okarakteriziran kao ništetan, i da bi ugovorena valutna klauzula radi toga bila ništetna, pa slijedom toga niti izračun plaćene razlike nije od značaja za odluku o pravnom pitanja koje je u ovom postupku sporno.
23.
Sud nije utvrdio niti povredu odredaba kogentnih normi, Ustava Republike Hrvatska ili morala (čl. 322. st. 1. ZOO-a), jer u tužbi izneseni razlozi ne predstavljaju razloge za utvrđenje ništetnosti niti u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.
24.
Budući je tužitelj podneskom od 7. srpnja 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva pod točkom I. tužbe, kojim je potraživao od tuženika isplatu iznosa od 25.000,00 eura, što po svome karakteru predstavlja djelomično povlačenje tužbe, čemu se tuženik protivio, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelj i u odnosu na taj dio, te je odlučio kao u toč. I. izrijeke .
25.
Budući da je tuženik u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tužitelj svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
26.
O troškovima postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 154. i 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., 107/25. - dalje u tekstu: Tarife).
27.
Kao potrebne troškove za vođenje parnice tuženiku je valjalo priznati trošak: sastav odgovora na tužbu (Tbr. 7/1), sastav podnesaka od 19.04.2024. (Tbr. 8), pristup na ročišta 7.05.2024., 24.09.2024., 23.12.2024., 11.11.2025., 11.02.2026. (Tbr 9), svaka radnja 1.130,00 EUR, pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR. Ukupno tuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 10.551,11 EUR. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki III izreke.
28.
Ne pripada mu naknada za pristupa na ročište dana 17.07.2025. i 17.09.2025. obzirom da predmetna ročišta nisu održana , čak niti zakazana, stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan za iznos od 2.825,00 eura i odlučiti kao u toč. IV. Izrijeke. U Zagrebu, 26. ožujka 2026.
SUDAC:
Nelli Stipaničev
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. ČO (Oib: [osobni identifikacijski broj] ), [adresa], zast. po pun. Hrvoju Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, Duga ulica 10,
2. ADDIKO BANK d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po odvjetniku Toni Smrček, odvjetniku u Zagrebu
