R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-400/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški, po sutkinji Mariji Tworek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Samardžiji, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., u nazočnosti tužiteljice SD, osobno, punomoćnika tužitelja Darka Samardžije, odvjetnika i punomoćnika tuženika Hrvoja Lui, odvjetnika iz Zagreba, nakon javne objave presude, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj ugovora 029- 50-2967798 od 28. srpnja 2005. sklopljenoga između tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69 kao kreditora, a kojom je odredbom ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69 da tužiteljici SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana isplati iznos od 477,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od 28. srpnja 2005. do 31. prosinca 2005. teče po stopi od 12 % godišnje, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2015. teče u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69 da tužiteljici SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana naknadi parnični trošak postupka u iznosu 1.224,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 029-50-2967798 sklopljenog 27. srpnja 2005., a temeljem kojega je tužiteljica koristila kredit u visini od 23.371,97 CHF, u protuvrijednosti u kunama uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,50 % godišnje, a uz ugovoreni rok otplate od 60 mjeseci. U članku 3. Ugovora o kreditu, ugovoreno je da je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu u iznosu 3,30% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Temeljem ove ugovorne odredbe tuženik je tužiteljici obračunao i naplatio iznos od 477,86 eura 28. srpnja 2005. u kunskoj protuvrijednosti od 3.600,44 kuna. Tužiteljica s tuženikom nije pojedinačno pregovarala o odredbama članka 3. Ugovora o kreditu, već je tužiteljica prihvatila ponudu od strane tuženika, a koji Ugovor je bio unaprijed formulirani standardni ugovor sastavljen od strane tuženika. Tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj ugovora o kreditu niti je mogla pregovarati o postotku naplate naknade za obradu kredita. Zakon o zaštiti potrošača u članku 81. (NN 96/2003) regulira nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Isto propisuje i odredba članka 296 stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Posljedice ništetnosti propisane su odredbom članka 323. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega iznesenog tužiteljica predlaže da sud nakon provedene rasprave i utvrđenog činjeničnog stanja donese presudu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tuženik ističe prigovor zastare. Sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima: „Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.“

Obzirom da je tužiteljica podnijela tužbu 5. rujna 2024. smatra da je tražbina zastarjela. Nesporno je da je tužiteljica slobodnom voljom sklopila predmetni Ugovor o kreditu te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužiteljica svojim potpisom usuglasila sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Nisu osnovani navodi tužiteljice da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (članak 81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03):

da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužiteljica, nakon što joj je objašnjena svaka odredba Ugovora o kreditu, isti potpisala razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i smatra da vidljivo je da je tužbeni zahtjev očito neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 029-50- 2967798 sklopljenog 27. srpnja 2005., u dopis punomoćnika tužiteljice upućen tuženiku od 24. travnja 2024., u dopis tužene od 25. travnja 2024., u odgovor na tužbu, podnesak tužiteljice od 5. studenog 2024., u podnesak tuženika od 27. listopada 2025. i u iskaz saslušane tužiteljice.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva te je stavljan prigovor zastare utuženog potraživanja.

6. Dakle, sporna je valjanost članka 3. iz Ugovora o kreditu broj 029-50-2967798 sklopljenog 27. srpnja 2005. te visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Tužiteljica iskazuje da je 26. srpnja 2005. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu broj ugovora 029-50-2967798 u svrhu kupnje novog vozila, a ugovor je sklopila u auto kući u [adresa]. Tužiteljica iskazuje da se ne sjeća da joj je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu prodavatelj u auto salonu koji joj je dao potpisati ugovor o kreditu išta objasnio o uvjetima kredita. Tužiteljica nadalje iskazuje da se ne sjeća da bi joj prodavatelj u auto salonu prilikom potpisivanja ugovora o kreditu išta objasnio o točki 3. predmetnog ugovora naziva naknada, 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Tužiteljica je iskazala da je novac od kredita bio isplaćen na račun auto kuće i nije joj poznato koliki je novčani iznos isplaćen na račun Auto kuće iz kredita. Za naknadu za obradu kredita, tužiteljica iskazuje da je to saznala od svoga punomoćnika. Tužiteljica je iskazala da nije pročitala ugovor prije nego što ga je potpisala. Tužiteljica je svjesna da stavivši svoj potpis na ugovor o kreditu suglasna sa svim odredbama predmetnog ugovora. Tužiteljica je iskazala da nije pokušala pregovarati o uvjetima kredita.

8. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio kao vjerodostojan obzirom da je potvrdio bitne sastojke iz Ugovora o kreditu, a koje su predmet ovog postupka.

9. Uvidom u Ugovor o kreditu te iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru.

10. Temeljem članka 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom tipskom ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru.

11. Temeljem članka 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a stavkom 2. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u članku 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

12. U postupku je sporna visina tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je ostala kod argumentacije iz očitovanja na odgovor na tužbu u pogledu prigovora postavljene vrijednosti predmeta spora te je priložio rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 2567/2025-3 od 15. prosinca 2025. u kojem je naznačeno da je vrijednost predmeta spora kada je jednom tužbom obuhvaćeno više zahtjeva protiv istog tuženika bez obzira temelji li se svi zahtjevi na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ili ne, određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Sud je raspravnim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u ovom postupku u iznosu od 1.805,09 eura.

13. Sukladno odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

14. Nadalje, sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

15. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

16. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužiteljice kada navodi da je predmetni ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika kao i da u trenutku sklapanja ugovora s tuženikom nije pojedinačno pregovarala o nikakvoj naknadi za obradu kredita niti joj je objašnjeno koliko bi ona iznosila.

17. Dakle, sud cijeni da je tužiteljica sporni Ugovor mogla samo prihvatiti ili ne prihvatiti.

18. Sud cijeni da je tužiteljica sukladno članku 3. ZZP-a potrošač, odnosno, fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, iz čega proizlazi da nema znanja koja su potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika, koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, pristupio u okviru svoje djelatnosti.

19. S obzirom da je tužiteljica temeljem članka 3. predmetnog Ugovora platila tuženiku naknadu i troškove, u visini kako je to ranije navedeno, očito je da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice iz čega proizlazi da je navedena odredba ništetna sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP-a.

20. I odredbom članka 3. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi članka 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredba uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

21. Slijedom navedenoga, sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu na utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u članku 3. Ugovora o kreditu.

22. Odredbom članka 323. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23. Tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu naplaćivanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu pobliže opisanom u izreci, a tuženik tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, stoga je riješeno kao u izreci.

24. Odluka o zateznim kamatama se temelji se na odredbi članka 1115. ZOO -a i članka 29. stavka 2. ZOO-a.

25. Prigovor zastare nije osnovan.

26. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

27. Sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu 1.125,00 eura koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastav tužbe prema Tbr. 9. točka 1. OT 200,00 eura, sastav podneska od 5. studenog 2024. Tbr. 8. točka 1. OT 200,00 eura, zastupanje na ročištu 12. veljače 2026. prema Tbr. 9. točka 1.OT 200,00 eura, zastupanje na ročištu 12. ožujka 2026. prema Tbr. 9. točka 1.OT 200,00 eura ročište za objavu presude prema Tbr. 9. točka 3. OT 100,00 eura, PDV u iznosu od 225,00 eura. Sudska pristojba na tužbu u iznosu 33,18 eura i sudska pristojba na presudu u iznosu 66,36 eura.

28. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Nova Gradiška, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Tworek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.

DN-a:

1. odvjetnik Darko Samardžija iz Nove Gradiške

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui iz Zagreba