Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-63/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Josipu Štrucelju , kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. tužitelja pok. UL iz [adresa] po nasljednicima PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. CLD, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa]. tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u OD Mikuličić i dr., iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 282, OIB:22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pu P-309/2015-114 od 17. prosinca 2025., 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pu P-309/2015-114 od 17. prosinca 2025. ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pu P-309/2015-114 od 17. prosinca 2025. riješeno je:

„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 282, OIB:22694857747, da 1.tužitelju CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2.tužiteljici HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; (3.tužitelja pok. UL iz [adresa] po nasljednicima PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. CLD, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa]) i 4.tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 10.437,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da iz obrazloženja odluke o parničnim troškovima nije vidljivo prema kojoj vrijednosti predmeta spora je sud tužiteljima priznao i dosudio parnični trošak niti je jasno navedeno sa koliko je bodova prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sud priznao tužiteljima parnični trošak za poduzimanje parničnih radnji, kao i da pravilnom primjenom materijalnog prava sud kod odluke o parničnim troškovima trošak treba odmjeriti uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme kada su poduzete parnične radnje za koje dosuđuje parnične troškove. Ističe da prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova prema vrijednosti boda od 2,00 EUR koji je postavljen podneskom tužitelja od 2. listopada 2025. iz razloga jer se parnični trošak može tražiti do zaključenja glavne rasprave (koja je zaključena 16. prosinca 2013. u ovoj parnici) odnosno u trenutku podnošenja pravnog lijeka kad je u pitanju trošak sastava revizije zbog čega da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 164. stavak 1. i 3. ZPP-a. Smatra da tužitelji nisu postavili određeni zahtjev u pogledu traženja naknade troškova za pristojbu tužbe, žalbe i revizije pa da isti nije ni trebalo priznati, tim više zbog toga što su tijekom postupka zatražili i oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi i da je razvidno da pristojbu nisu platili. Isto tako, ističe i da je pogrešno primijenjena odredba članka 154. stavak 5. ZPP-a kada je tužiteljima dosuđen parnični trošak prema potpunom uspjehu u parnici, kao i da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije odlučio o naknadi troškova postupka u odnosu na 3. tužitelja prema kojem je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti ili ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 325,65 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da su podnesenom tužbom tužitelji zahtijevali naknadu štete u ukupnom iznosu od 652.637,92 kuna (86.619,94 EUR),

- da je presudom Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-312/2011-28 od 20. listopada 2011. pod točkom I. 1. tužitelju ML dosuđen iznos od 140.000,00 kuna (18.581,19 EUR) na ime neimovinske štete, pod točkom II. iznos od 29.400,00 kuna (3.902,05 EUR) na ime imovinske štete, pod točkom III. je 1. tužitelju ML na ime naknade imovinske štete za grobno mjesto dosuđen iznos od 2.000,00 kuna (265,45 EUR), pod točkom IV. je 1. tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete iznad dosuđenog iznosa, pod točkom V. je 2. tužiteljici HL na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 140.000,00 kuna (18.581,19 EUR), pod točkom VI. je odbijen 3. tužitelj ŠL sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u cijelosti, pod točkom VII. je 4. tužitelju mlt. EL s naslova naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 75.000,00 kuna (9.954,21 EUR) i pod točkom VIII. su tužiteljima dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 20.929,12 kuna (2.777,77 EUR),

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž - 114/2012-7 od 31. srpnja 2013. potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-312/2011 od 20. listopada 2011. u točkama II., III., IV. i VI. izreke, dok je citirana prvostupanjska presuda ukinuta u točkama I., V., VII. I VIII. Izreke i u tom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-290/2013-55 od 23. prosinca 2013. 1. tužitelju ML na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 110.000,00 kuna (14.599,51 EUR), pod točkom II. 2. tužiteljici HL na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 110.000,00 kuna (14.599,51 EUR), pod točkom III. 4. tužitelju mlt. EL s naslova naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 75.000,00 kuna (9.954,21 EUR), dok su pod točkom IV. tužiteljima dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 28.309,14 kuna (3.757,27 EUR),

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž - 209/2014-11 od 7. listopada 2015. pod točkom I. preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-290/2013-55 od 23. prosinca 2013. u točkama I. i II. izreke presude na način da su 1. i 2. tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevom radi naknade neimovinske štete u iznosu od 110.000,00 kuna (14.599,51 EUR) svaki, pod točkom II. izreke je u preostalom dijelu (osim u dijelu odluke o troškovima postupka) potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-290/2013 od 23. prosinca 2013., u točki III. izreke presude, a kojom je naloženo tuženiku da 4. tužitelju mlt. EL s naslova naknade neimovinske štete plati iznos od 75.000,00 kuna (9.954,21 EUR), dok je istovremeno ukinuta odluka o troškovima postupka pod točkom IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-624/2016-2 od 18. travnja 2018. odbijena revizija 1. i 2. tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-209/2014-11 od 7. listopada 2015.,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 623/2016-2 od 18. travnja 2018. odbačena revizija 3., 4. i 5. tužitelja kao nedopuštena, izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž - 114/2012-7 od 31. srpnja 2013.,

- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4600/2018 od 26. listopada 2021. pod točkom I. usvojena ustavna tužba, a pod točkom II. ukinuto rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-624/2016-2 od 18. travnja 2018. i točka I. izreke presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-209/2014-11 od 7. listopada 2015., a pod točkom III. predmet vraćen Županijskom sudu u Karlovcu na ponovni postupak,

- da je presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-1005/2021-5 od 18. veljače 2022. potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-290/2013-55 od 23. prosinca 2013. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3883/2022-2 od 24. siječnja 2024. odbačen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije i revizija protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž - 1005/2021-5 od 18. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-290/2013-55 od 23. prosinca 2013. u točki I. i II. izreke, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pu P-309/2015-85 od 28. ožujka 2022.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi i da je sud prvog stupnja rješenjem od 1. listopada 2025. pozvao punomoćnika tužitelja da, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa tog rješenja, dopuni podnesak od 30. rujna 2025. kojim zahtijeva da sud odluči o troškovima postupka na način da postavi određeni zahtjev glede troškova za koje zahtjeva naknadu, a sukladno članku 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u skladu s Tbr. 52/2 kojim je propisano kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradama i naknadama troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, nakon čega su tužitelji podneskom od 2. listopada 2025. zatražili od suda da odluči o parničnim troškovima budući, imajući na umu odluku Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-209/2014-11 od 7. listopada 2015., o njima nije odlučeno, pri čemu su zatražili da im se dosudi parnični trošak u iznosu 10.437,50 EUR.

7. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud ocijenio da su tužitelji uspjeli u sporu 100% u pogledu osnove i 80% u pogledu visine tužbenog zahtjeva, pa da proizlazi da uspjeh tužitelja u ovom predmetu iznosi 90% te je pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, naložio tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 10.437,50 EUR prihvaćajući u cijelosti osnovanim troškovnik koji su tužitelji dostavili u spis 2. listopada 2025.

8. Međutim, žalitelj je u pravu kada se poziva na postojanje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, budući da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

9. Prije svega treba istaći da je odredbom članka 164. stavak 3. ZPP-a propisano da je stranka zahtjev za naknadu troškova dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Nakon tog trenutka sud ne može uzeti u obzir naknadno postavljene ili specificirane zahtjeve za naknadu troškova, pa kako je u konkretnom slučaju završetak raspravljanja bio 16. prosinca 2013. (list 224), to je bio odlučni trenutak do kojeg su stranke bile ovlaštene zahtijevati naknadu troškova, zbog čega je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima bio dužan uzeti u obzir isključivo do tada postavljene zahtjeve. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio prema troškovniku koji su tužitelji dostavili nakon zaključenja glavne rasprave, i to na poziv samog suda, a takvo postupanje nije u skladu s citiranom zakonskom odredbom jer sud nije ovlašten nakon završetka raspravljanja omogućiti stranci da naknadno specificira zahtjev za naknadu troška, niti je ovlašten na takvom troškovniku temeljiti svoju odluku.

10. Nadalje, kako to pravilno ističe žalitelj, sud prvog stupnja nije vodio računa o činjenici da je tužbeni zahtjev 3. tužitelja odbijen, pa je pobijanim rješenjem uzimajući u obzir da su svi tužitelji zastupani po istom punomoćniku, troškove dosudio svim tužiteljima kao da su svi tužitelji bili jednako uspješni u sporu pozivajući se na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a.

10.1. Međutim, s obzirom na to da je 3. tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom (za iznos od 75.000,00 kn/9.954,21 EUR), primjenom načela „gubitnik plaća“, 3. tužitelj (odnosno njegovi nasljednici) je dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka, i to prema navedenoj vrijednosti predmeta spora do trenutka pravomoćnog okončanja postupka za 3. tužitelja, odnosno do donošenja presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-114/2012-7 od 31. srpnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-312/2011 od 20. listopada 2011. u točki VI. izreke kojom je tužbeni zahtjev 3. tužitelja odbijen u cijelosti kao neosnovan, a što je prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir.

11. U pravu je tuženik kad u žalbi ističe i da sud prvog stupnja odlučujući o troškovima postupka, obzirom da je tijekom postupka došlo do promjene vrijednosti predmeta spora, nije primijenio pravilo prema kojem se visina troška odmjerava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje za koju se trošak priznaje. (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 123/2012 od 4. prosinca 2012.)

11.1. Pritom valja napomenuti da je odredbom članka 37. stavak 1. ZPP-a propisano da se, ako jedna tužba protiv istoga tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, dok je stavkom 2. toga članka određeno da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Iz navedenoga proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakoga pojedinog zahtjeva. Međutim, ta odredba je neprimjenjiva u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju članka 161. ZPP- a. Prema odredbi stavka 1. toga članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema stavku 2. toga članka ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru toga udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva. Stoga je pravilno kod donošenja odluke o troškovima postupka vrijednost predmeta spora utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, dok je pogrešno u tom slučaju pridodati povećanje prema Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25). (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-860/2023-2 od 2. rujna 2025.), što valja imati na umu prilikom odlučivanja o trošku postupka koji pripada 1., 2. i 4. tužitelju prema uspjehu u sporu, dok zahtjev 3. tužitelja čiji je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, kako je već ranije istaknuto, valja promatrati odvojeno, bez obzira na činjenicu što su svi tužitelji zastupani po istom punomoćniku.

11.2. Ističe se i da, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) 25. studenoga 2023. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 EUR, valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda, pri čemu valja imati na umu odredbu članka 2. stavak 1. ZPP- a ukoliko je zahtjev za naknadu troška postavljen u apsolutnom iznosu.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika i temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba postupka na način na koji mu je ukazano ovim rješenjem te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o troškovima postupka.

14. O zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Karlovcu 26. ožujka 2026.

Sudac

Josip Štrucelj