Poslovni broj: Povrv-553/2025-6

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužitelja SPLIT PARKING d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 28, OIB: 90551978160, zastupano po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nives Bubalo, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba i tuženice osobno, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-3839/2025 od 10. lipnja 2025. koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju SPLIT PARKING d.o.o., OIB: 90551978160, Ruđera Boškovića 28, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: zapisnik i račun br. 10297/10/1, namiri tražbinu u iznosu od 59,73 eura uvećanu za zatezne kamate koje teku od 31. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.", odnosno tužbeni zahtjev se odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv- 3839/2025 zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenice (u daljnjem tekstu: tuženice) u kojem navodi kako na temelju vjerodostojne isprave, i to računa br. 10297/10/1 tuženica duguje tužitelju iznos od 59,73 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31. listopada 2024. pa do isplate te kako tuženica nije dobrovoljno podmirila svoje dospjelo dugovanje to tužitelj predlaže donijeti rješenje o ovrsi s kojim će se tuženica obvezati na isplatu istoga.

2. Javni Bilježnik Sandra Jelavić iz Splita donijela je rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-3839/2025 od 10. lipnja 2025. a na koje rješenje je tuženica izjavila prigovor navodeći kako u predmetnom slučaju nije počinjen ni jedan prometni prekršaj pa ni prekršaj iz članka 84. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Da je pauk vozilo pozvao netko treći pa da nije pasivno legitimirana u predmetnom postupku već da je oštećenik.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-3839/2025-8 od 18. srpnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-3839/2025 od 10. lipnja 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 11. kolovoza 2025. očitovao na prigovor tuženika navodeći da je za ispravnost dokumenta i osnovanost tužiteljeva zahtjeva bitno da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a što u ovom slučaju jest.

Da su navodi iz prigovora neosnovani i time irelevantni za ovaj postupak. Da je iz vjerodostojne isprave, odnosno, Zapisnika i računa br. 10297/10/1 razvidno upozorenje koje glasi: „U slučaju nepodmirenja novčane obveze u roku dospijeća po ovom računu, SPLIT PARKING d.o.o. (dakle tužitelj) može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.“

Da iz Zapisnika i računa br. 10297/10/1 o pokušaju premještanja vozila ST324PN također nesporno proizlazi da je tužitelj pristupio na lice mjesta po Naredbi prometnog redara br. 180028 radi premještanja predmetnog vozila te da je premjestio predmetno vozilo, za što je tužitelj izdao predmetni račun koji tuženik do danas nije podmirio, a koju je obvezu tuženik ima sukladno članku 86. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Da je Prometno redarstvo Grada Splita izdalo naredbu za premještanje vozila radi počinjenja prekršaja iz članka 84. ZSPC-a kažnjivog po članku 84. ZSPC-a. Dakle, upravo zbog navedenog prometnog prekršaja, tužitelj ne samo da je bio ovlašten, već je sukladno članku 6. stavku 1. Pravilnika bio i dužan izvršiti premještanje vozila po naredbi koju je izdalo Prometno redarstvo Grada Splita, pri čemu su nastali troškovi koji se u ovom postupku potražuju, a koji troškovi nisu podmireni.

Navodi da je bio ovlašten i dužan premjestiti vozilo tuženika te u tom smislu upućuje na primjenu pravnih propisa i činjenica iz kojih proizlazi osnovanost tužiteljeva postupanja. Da je odredbom članka 84. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u bitnom propisana zabrana zaustavljanja i parkiranja na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka, a da je odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila propisano da se prije izdavanja naloga za premještanje vozila po stavku 1. istog članka, položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrđuje fotografijom ili skicom predmetnog vozila.

Da je fotografijama položaja predmetnog vozila tužitelj nedvojbeno dokazao da je svoje postupanje utemeljio na naredbi za to ovlaštene osobe, kao i činjenicu da je predmetno vozilo bilo zaustavljeno, odnosno parkirano na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka, pa iz navedenog proizlazi i to da je tuženik počinio prometni prekršaj iz članka 84. ZSPC-a.

U odnosu na postojanje građanskopravne odgovornosti tuženika, tužitelj naglašava kako za postojanje građanskopravne odgovornosti nije odlučno da vlasnik stvari bude pravomoćno proglašen krivim za neki prekršaj ili kazneno djelo, što je u skladu s odredbom članka 86. stavka 1. ZSPC-a, a koje stajalište je potvrdila i relevantna sudska praksa nizom odluka, jer kako predmet ovog postupka nije naplata kazne radi počinjenja prekršaja, to je irelevantno je li tuženik za eventualni prekršaj sankcioniran ili ne, kao što je irelevantno je li neka treća osoba (kako to predlaže tuženik u prigovoru) sankcionirana radi eventualnog prekršaja koji nije niti može biti predmet ovog parničnog postupka. Da nije osnovano pozivanje na okolnost eventualnog (ne)počinjenja prekršaja, ne pravomoćnosti prekršajnog naloga i sl., budući da je postupanje tužitelja utemeljeno na naredbi za to ovlaštenog tijela. Ističe da je za premještanje vozila i naplatu troškova premještanja od vlasnika odnosno korisnika vozila, bitno samo da su ostvarena obilježja prekršaja nepropisnog zaustavljanja ili parkiranja vozila iz ZSPC-a te je irelevantno tko je nepropisno zaustavio ili parkirao vozilo, kao i postojanje prekršaja i krivnje počinitelja. Temeljem takve naredbe ovlaštenog tijela, tužitelj ne samo da je bio ovlašten, već je bio i dužan izvršiti premještanje predmetnog nepropisno parkiranog, odnosno zaustavljenog vozila.

Tužitelj dodaje da djelatnost predizanja i pokušaja predizanja vozila sukladno ZSPC-u i ovlaštenju Grada Splita danom Zaključkom o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita od 22. ožujka 2016. te Naredbi Prometnog redarstva Grada Splita.

5. Tuženica se podneskom od 29. prosinca 2025. očitovala na navode tužitelja iz podneska od 11. kolovoza 2025. te navela u bitnome kako je prometni redar pogrešno utvrdio činjenično stanje. Da je naredba za premještanje vozila uopćena, da na fotografijama nema dokaza o prekršaju, a posebno da nema dokaza o ugrožavanju sigurnosti i ometanju prometa. Da u naredbi nije navedeno ni mjesto na kojem je automobil bio parkiran, što naredbu čini ništavom. Da je prometni redar bio dužan precizno navesti mjesto parkiranja i način ugrožavanja sigurnosti i ometanja prometa. Da mjesto na kojem je PK (majka tuženice), kao korisnik i stvarni vlasnik premještenog vozila i stanar ulice Šetalište Pape Ivana Pavla II 21, predmetne prigode parkirala vozilo je parking površina.

Da priložene fotografije dokazuju da ni tijekom izvođenja radova površina parkinga nije korištena kao kolnik. Da je mjesto s kojeg je auto premješteno na svakoj fotografiji označeno strelicom i krugom. Da je za slučaj potrebe promjene stanja n a gradilištu ispod vjetrobranskog stakla uvijek bio istaknut broj mobitela kojeg treba nazvati uz napomenu da se radi o stanaru. Da je iz navedenog jasno kako parkirna površina i mjesto s kojeg je vozilo premješteno nisu korišteni kao kolnik zbog čega vozilo nije moglo ugrožavati sigurnosti i ometati tijek prometa jer se promet tu nije odvijao.

Da nije jasno zašto su uz naredbu priložene prve dvije fotografije koje su sačinjene 5 minuta prije fotografiranja vozila koje je premješteno i koje se nalazi stotinjak metara naprijed.

Navodi da tih znakova nije bio dan ili dva ranije. Da znak koji bi trebao zabranjivati promet za sva vozila u konkretnom slučaju nije prometni znak već oglasni pano na kojem je nalijepljen oglas. Da za postavljanje znaka odnosno zabrane prometa postavljač nije imao potrebno dopuštenje. Da je prometna suglasnost izdana tek 16. listopada 2024., odnosno 2 dana nakon što je pauk premjestio vozilo. Da je i ta prometna suglasnost glasila na način da se u svakom trenutku mora omogućiti nesmetani prolaz vozilima hitnih i komunalnih službi te stanarima ulice u kojoj se zatvara promet.

Navodi da nije sporno na čije će ime biti ispostavljen račun ni iznos računa kao ni ovlaštenje izvršitelja premještanja, već da je sporno samo postojanje valjanog propisanog razloga zbog kojeg je premještanje moglo biti izvršeno, odnosno da nisu ostvarena obilježja prekršaja zbog kojih bi vozilo moglo biti premješteno.

6. Na ročištu održanom 24. veljače 2026. tužitelj je naveo kako je i sam naglasio da je hitnim komunalnim službama i stanarima omogućen prolaz ulicama koje su bile zatvorene, ali ne i parkiranje. Tuženica je navela kako je sporna zakonitost premještanja jer da ne postoji ni jedan dokazan razlog zašto bi vozilo bilo premješteno te da je prometna suglasnost ishođena nakon što je vozilo premješteno te da navodni prometni znak nije prometni znak već samo obavijest izvođača radova. Da izvođač nije imao zakonitu osnovu za postavljanje ikakvih znakova i obavijesti jer nisu ishođene od Grada Splita.

7. U konkretnom slučaju, a obzirom na vrijednost predmeta spora, sukladno članku 460. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) radi se o sporu male vrijednosti.

8. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Zapisnika i računa br. 10297/10/1 za preuzimanje vozila ST324PN (list 8 spisa), Naredbe za premještanje vozila br. 180028 od 14. listopada 2024. s fotografijama (list 30-32 spisa), Informacije o korisniku usluga, nalog broj: 180028 od 14. listopada 2024. (list 33 spisa), Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita, Službeni glasnik Grada Splita br. 15/2016 (list 34-35 spisa), Zaključak o visini troškova premještanja nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnoprometnim površinama Grada Splita od 4. prosinca 2012. (list 36 spisa), Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (list 37-39 spisa), prometnu suglasnost Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove od 16. listopada 2024. (list 64-66 spisa), te su pregledane fotografije dostavljene od strane tuženice (list 67-72 spisa).

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 59,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2024. pa do isplate, a koji iznos se odnosi na plaćanje računa br. 10297/10/1 izdanog od strane tužitelja tuženici, a za premještanje njezina vozila po naredbi za premještanje vozila br. 180028 od 14. listopada 2024.

11. Među strankama nije sporna legitimacija stranaka, visina potraživanja ni činjenica da je tuženica vlasnica vozila registarske oznake [registarska oznaka].

Među strankama je sporna osnova predmetnog potraživanja, odnosno je li tuženica obvezna na podmirenje utuženog računa za premještanje vozila s obzirom na navode tuženice da ne postoji zakonska osnova za premještanjem jer je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te jer je premještanje vozila izvršeno na temelju naredbe prometnog redara koja je izdana prije nego što je izvođač radova u predmetnoj ulici imao prometnu suglasnost Grada Splita za zatvaranje ulice za promet u oba smjera, što uključuje i parkiranje.

12.1. Odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ("Narodne novine" broj: 67/08., dalje: Pravilnik) propisano je da kada ovlaštena osoba tijela jedinice lokalne samouprave ili pravne osobe osnovane za obavljanje poslova nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih osoba utvrdi prekršaj, izdat će naredbu o premještanju vozila te će izreći propisanu novčanu kaznu.

Stavkom 2. istoga članka propisano je da prije određivanja premještanja, mjesto i položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrđuje se fotografijom i skicom ili putem videozapisa. U opisnom dijelu naredbe kojim je određeno premještanje obrazlažu se razlozi premještanja.

Odredbom članka 9. stavka 1. Pravilnika propisano je da troškove premještanja vozila snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

12.2. Odredbom članka 78. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., dalje: ZSPC) vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka.

Nadalje, odredbom članka 84. stavka 1. ZSPC-a propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno: (1) Policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom će odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno:

1) na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom, 2) na obilježenome pješačkom prijelazu, pješačkom otoku i pješačkoj zoni, 3) na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm), 4) na prijelazu ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini ili u blizini tih pruga ako se time sprječava promet vozila koja se kreću po tračnicama, 5) na raskrižju i na udaljenosti manjoj od 5 m od najbližeg ruba poprečnog kolnika, ako smanjuje preglednost prometa,

6) u tunelu, na mostu, u podvožnjaku, na nadvožnjaku te na dijelu ceste ispod mosta i nadvožnjaka,

7) na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna i gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti,

8) na mjestu na kojem bi parkirano vozilo onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak nekom već parkiranom vozilu i ispred kolnog ulaza u zgradu, garažu ili dvorište, ispred i na vatrogasnim i drugim komunalnim i javnim prolazima i prilazima, odnosno u krugu od 3 m od posebnim oznakama na kolniku označenog podzemnog ili nadzemnog hidranta te na punionicama za vozila na električni pogon, osim za vrijeme punjenja vozila električnom energijom,

9) na biciklističkoj stazi ili traci, ili na prijelazu biciklističke staze, odnosno trake preko kolnika,

10) na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili postavljenim prometnim znakom,

11) na mjestu na kojem bi vozilo zaklanjalo postavljeni prometni znak ili uređaj za davanje znakova prometnim svjetlima,

12) na dijelu ceste gdje bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenog ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti, bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 metra.

12.3. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o cestama propisano je da je zabranjeno poduzimati bilo kakve radove ili radnje na javnoj cesti bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se u suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka određuje način i uvjeti izvođenja radova te nadzor nad obavljanjem radova.

13.1. Čitanjem članka II. Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj: 15/16.) proizlazi da objedinjavanje pružanja komunalnih usluga upravljanja javnih parkirališta obuhvaća između ostalog i premještanje i blokiranje nepropisno zaustavljenih i parkiranih motornih vozila na javnim površinama. Nadalje, člankom III. navedenog Zaključka propisano je da objedinjeno trgovačko društvo ima naziv SPLIT PARKING d.o.o. za komunalne usluge upravljanja javnim parkiralištima Grada Splita.

13.2. Čitanjem Naredbe za premještanje vozila br. 180028 od 14. listopada 2024. (dalje: Naredba) proizlazi da je naređeno premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka], a zbog toga što je zatečeno u Gradu Splitu, u ulici Šetalište Pape Ivana Pavla II u blizini kućnog broja 19, na način da je zaustavljeno ili parkirano na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka.

13.3. Čitanjem Zapisnika i računa br. 10297/10/1 za preuzimanje vozila ST324PN proizlazi da je naredbom br. 180028 izdanom 14. listopada 2024. određeno premještanje vozila na deponij za odlaganje premještenih vozila te da premještanje iznosi 59,73 eura.

13.4. Čitanjem Informacije o korisniku usluga nalog br. 180028 proizlazi da je tuženica vlasnica vozila registarske oznake [registarska oznaka].

13.5. Čitanjem Prometne suglasnosti Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, pod klasom: 340-01/23-01/1018 od 16. listopada 2024. proizlazi da je dana za privremenu regulaciju prometa u Ulici Šetalište Pape Ivana Pavla II, a za potrebe izvođenja radova rekonstrukcije navedene ulice. Da su uvjeti predmetne suglasnosti da izvođač stupi u kontakt s prometnom policijom radi osiguranja i reguliranja prometa, da je izvođač dužan postaviti privremenu prometnu signalizaciju za privremeno vođenje prometa prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama te u svakom trenutku omogućiti nesmetan prolaz vozilima hitnih i komunalnih službi te stanarima ulice u kojoj se zatvara promet.

13.6. Pregledom fotografija koje su dostavljene u spisu utvrđeno je da su u trenutku izdavanja naredbe u blizini parkiranog vozila tuženice bila postavljena dva prometna znaka sukladno i to prometni znak oznake A15 koji označava blizinu mjesta na kojem se izvode radovi na cesti (trokut) te prometni znak oznake B03 koji označava cestu, odnosno dio ceste, na kojem je zabranjen promet svim vozilima u oba smjera (krug). Daljnjim pregledom fotografija utvrđeno je da je vozilo tuženice bilo parkirano iza navedenih prometnih znakova na dijelu ulice na kojem su se izvodili radovi.

14.1. S obzirom na sve iznad navedeno, sud je utvrdio sljedeće.

Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz već citirane odredbe članka II. i III. Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita, dok pasivna legitimacija tuženice proizlazi iz već citirane odredbe članka 9. stavka 1. Pravilnika, a s obzirom na to da je utvrđeno kako je tuženica vlasnica vozila registarske oznake [registarska oznaka].

14.2. Nadalje, nesporno je da je 14. listopada 2024. vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo parkirao u ulici Šetalište Pape Ivana Pavla II, na način da se nalazilo iza prometnih znakova A15, koji označava blizinu mjesta na kojem se izvode radovi na cesti (trokut) te B03, koji označava cestu, odnosno dio ceste, na kojem je zabranjen promet svim vozilima u oba smjera (krug). Dakle, vozilo tuženice bilo je parkirano na dijelu ulice na kojem su se u tom periodu izvodili radovi.

Da je dežurni prometni redar izdao naredbu za premještaj vozila tuženice nakon što je utvrdio da je vozilo tuženice parkirano na mjestu na kojem u tom trenutku, prema postavljenim prometnim znakovima, nije bio dozvoljen promet u oba smjera zbog radova koji su bili u tijeku.

14.3. Međutim, ono što je između stranaka sporno jest postojanje valjane pravne osnove za izdavanje naredbe za premještanje vozila.

Prvenstveno se ističe kako su odredbom članka 84. stavka 1. ZSPC-a propisani kumulativni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi prometni redar imao osnovu za izdavanjem naredbe o premještaju, a to su:

1. da je vozilo zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i 2. kad je vozilo parkirano ili zaustavljeno u slučajevima koji su navedeni u točkama od 1.-12. toga stavka.

U predmetnom slučaju, a što nesporno proizlazi iz fotografija dostavljenih uz naredbu o premještanju, kumulativni uvjeti nisu bili ispunjeni, odnosno konkretna situacija odnosno položaj parkiranog vozila tuženice ne može se podvesti ni pod jedan slučaj opisan u točkama od 1. do 12. stavka 1. članka 84. ZSPC-a.

Također, uzgredno se ističe, a kako to pravilno i navodi tuženica, da na dan 14. listopada 2024. kada je naredba za premještanje vozila izdana, izvođač radova još uvijek nije imao valjanu prometnu suglasnost izdanu od strane Grada Splita za zabranu prometovanja predmetnom ulicom, jer je ista ishođena tek 16. listopada 2024., odnosno dva dana nakon izdavanja naredbe, a što je bio dužan sukladno odredbi članka 57. stavka 1. Zakona o cestama. Dakle, u trenutku izdavanja naredbe prometni znakovi bili su postavljeni nezakonito.

14.4. Slijedom iznesenog, a s obzirom na to da je postupak u odnosu na tuženicu pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te ukinuti platni nalog, odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a sve na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a.

15.1. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, stoga je trebalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

15.2. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, a nije bila zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika, to je trebalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

16. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 26. ožujka 2026.

Sudac

Tomislav Bago

Sudska savjetnica

Tea Pušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženici,

- u spis.