REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3531/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tužiteljice ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Matiji Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 83, protiv I. tuženice EPF, OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika FP, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 158, radi sprječavanja štetnih imisija, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika I. i II. tužitelja, I. i II. tuženika te zamjenice njihovog punomoćnika, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku EPF, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku FP, OIB [osobni identifikacijski broj], da otklone uzrok štetnih imisija – dima kojim izlažu nekretninu I. tužitelja EP, OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tužiteljice ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], [adresa], DVORIŠTE površine 425 m2, KUĆA, [adresa] površine 103 m2, KUĆA, [adresa] površine 57 m2, kao i da ubuduće iz pomoćnog objekta sagrađenog na nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], [adresa], DVORIŠTE površine 245 m2, KUĆA, [adresa] površine 96 m2, ne ispuštaju štetne imisije – dim.

II. Nalaže se I. tuženiku EPF, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku FP, OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tužitelju EP, OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tužiteljici ĐP, OIB [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od 4.491,09 eur sa zateznom kamatom od 26. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici nekretnine u [adresa], te da se sa sjeverne strane njihove nekretnine, na adresi [adresa], nalazi nekretnina u vlasništvu I. tuženice a da je II. tuženik njezin suprug. Prije nekoliko godina tuženici su na svojoj nekretnini, praktički na međi sa njihovom nekretninom, bespravno sagradili pomoćni objekt a 31. svibnja 2020. II. tuženik je na tom objektu nestručno sagradio dimnjak te od tada u navedenom objektu gotovo svakodnevno - radnim danima poslijepodne, a vikendima cjelodnevno - loži vatru te pali drva i kojekakvu građu kojom prilikom se stvaraju ogromne količine nadražujućeg dima koji dolazi na njihovu nekretninu tužitelja te im onemogućuje normalno korištenje vlastitom nekretninom. U prilog prekomjernosti odnosno količini dima koja sa nekretnine tuženika dolazi na njihovu nekretninu s obzirom na blizinu bespravno sagrađenog pomoćnog objekta te nestručno izveden dimnjak govori i činjenica kako su bili prisiljeni spavaću sobu na katu kuće preseliti sa zapadnog na istočni dio kuće dok je boravak na terasi obiteljske kuće postao nemoguć budući da se nalazi na istoj razini kao i predmetni dimnjak i to na udaljenosti od cca. 2 metra. Također je onemogućen boravak u zapadnom dijelu vrta, a stradale su i pojedine voćke. Ističu kako se u konkretnom slučaju ne radi o uobičajenom paljenju vatre, primjerice radi pripreme obiteljskog roštilja, već je riječ o namjernom i provocirajućem paljenju velikih količina drvene i slične građe u bespravno sagrađenom pomoćnom objektu s nestručno izvedenim dimnjakom pri čemu navode i to da je II. tuženik u mnogo situacija upalio vatru i počeo s prekomjernim dimljenjem kada bi primijetio tužitelje da koriste terasu ili vrt, upravo s ciljem da prekomjernim dimljenjem smanji kvalitetu njihova uživanja u svojoj nekretnini. Slijedom navedenog, traže pružanje sudske zaštite u smislu odredbe čl. 110 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženici osporavaju zahtjev te predlažu isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zemljišnoknjižne izvatke, fotografije, dopise. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IP, PP, ĆP, UP, ČP i ĐPF, kao i dokaz saslušanjem stranaka, a proveden je i očevid na licu mjesta te vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marku Jakoboviću koji je i saslušan.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za stvarnopravnu zaštitu od štetnih imisija.

6. Tužitelji tvrde da su tuženici praktički na međi sa njihovom nekretninom bespravno sagradili pomoćni objekt time da je na tom objektu II. tuženik, suprug I. tuženice koja je vlasnica nekretnine i koji s njom u taj nekretnini stanuje, probio odnosno nestručno sagradio dimnjak te da se prilikom paljenja vatre stvaraju ogromne količine nadražujućeg dima koji dolazi na njihovu nekretninu te im onemogućuje normalno korištenje vlastitom nekretninom.

7. Prema odredbi čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00 i 114/01, dalje: ZVDSP) nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl. ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona. Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije (čl. 110. st. 2. ZVDSP).

8. Tužitelj SP u iskazu je u bitnom naveo da su problemi počeli nakon što je na pomoćnom objektu tuženici postavili dimnjak i počeli paliti vatru te je uslijed toga na njihovu nekretninu, sve do kuće i terase, dolazila velika količina dima time da su tuženici vatru do podnošenja tužbe palili 2-3 puta tjedno dok nakon podnošenja tužbe to čine otprilike jednom tjedno. Kada se vatra zapali nije moguć boravak na terasi jer zrakom lete čestice pepela. Smatra da se nije svaki put radilo samo o paljenju vatre za potrebe roštiljanja već se po mirisu moglo osjetiti da se pali i guma ili plastika.

9. Tužiteljica ĐP pridružila se iskazu I. tužitelja i dodala da joj je onemogućeno normalno funkcioniranje jer miris dima ulazi u kuću, ne može se boraviti na terasi niti vani sušiti rublje a morala je promijeniti i mjesto spavanja unutar kuće.

10. Tuženik FP u iskazu je naveo da predmetni pomoćni objekt koristi isključivo za pečenje roštilja i da ne može utjecati na to u kojem smjeru vjetar nosi miris dima te da je građevinski inspektor utvrdio da je sve, pa i dimnjak, u dozvoljenim gabaritima.

11. Tuženica EPF u iskazu je navela da je roštilj u pomoćnom objektu korišten isključivo za pripremu hrane te da nikada nisu palili smeće, plastiku niti gumu. Roštilj češće koriste u proljeće i ljeti, nekada tri puta tjedno a nekada jednom mjesečno, ovisno o vremenskim prilikama, time da paljenje vatre zajedno sa pečenjem traje u prosjeku tri sata.

12. Svjedokinja, IP, susjeda stranaka, u iskazu je navela kako nju osobno dim koji dolazi sa nekretnine tuženika ne ugrožava u svakodnevnom životu osim što se širi neugodan miris no tužiteljima ulazi u kuću te je potrebno zatvarati prozore. Boravak na terasi je za vrijeme paljenja vatre moguć no svakako nije ugodan u što se i osobno uvjerila.

13. Svjedok PP, susjed stranaka, u iskazu je u bitnom naveo da tuženici pale roštilj 3 do 4 puta tjedno tijekom ljetne sezone o to traje 2 do 3 sata, nekada i duže te se tada visi dim a ponekad se osjeti i smrad. Nikada se nije zatekao na terasi tužitelja u trenutku paljenja vatre.

14. Svjedokinja ĆP u iskazu je opisala događaj iz lipnja2020. kada je bila na proslavi u kući tužitelja i kada se sjedilo na terasi ali se zbog dima i neugdnog mirisa koji su dolazili sa desne strane na terasi društvo moralo razići.

15. Svjedok UP u iskazu je naveo kako je u više navrata bio na okupljanjima kod tužitelja kada su tuženici počeli paliti vatru te se počelo dimiti i širiti smrad do te mjere da boravak na terasi više nije ugodan a to zna trajati satima u što se osobno uvjerio jer je nakon zagrebačkog potresa boravio neko vrijeme u kući tužitelja.

16. Svjedokinja ČP, zaručnica sina tuženika, u iskazu je navela da je više puta bila nazočna kada su tuženici pekli roštilj te da se sve odvijalo na uobičajen način i da se radilo o uobičajenoj količini dima.

17. Svjedok ĐPF iskazom je potvrdio iskaze I. i II. tuženika, svojih roditelja.

18. Vještak Marko Jakobović, nakon provedenog očevida na licu mjesta, sačinio je nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio kako je, nakon simulacije rada roštilja sa dimnim patronama (dimni naboji u boji) uočena pojava strujanja dima prema objektu tužitelja. S obzirom na horizontalnu zračnu udaljenost između dimnjaka tuženika i objekta tužitelja (5m) smatra da takova imisija može imati štetni utjecaj na objekt i korisnike objekta tužitelja. Izvedeni dimnjak roštilja nije sagrađen sukladno pravilima struke te važećim tehničkim propisima RH/EU. Također da izvedeni dimovodni sustav nije ispravan i funkcionalan s aspekta zaštite od požara tj. sigurnog odvođenja dimnih plinova iz roštilja u slobodnu atmosferu.

18.1. Vještak je na ročištu održanom 19. veljače 2026., povodom prigovora tuženika, naveo kako je nalaz i mišljenje izradio sukladno pravilima struke i uobičajenim metodološkim standardima za predmetna vještačenja. Zaključak da imisija dima može imati štetni utjecaj ukazuje na prekomjernost imisije jer da imisija nije prekomjerna ne bi imala štetni utjecaj, a nije trebalo izmjeriti količinu dima da bi se zaključilo o utjecaju imisije. Proveo je standardnu metodu potpalodimnih naboja kojom je simuliran rad dimnjaka te time simulirana i učestalost, trajanje i intenzitet. Predmetne imisije nisu konstantne, događaju se dok s roštilj koristi, i ovise o prolaznim meteorološkim uvjetima na koje korisnik dimnjaka ne može utjecati. Istaknuo je da vremensko trajanje rada roštilja nije relevantno. Konkretno strujanje dima iz roštilja na kruto gorivo nema zakonski standard prekomjernosti. Nadalje je naveo da se fokusirao na tehničku izvedbu dimnjaka, požarni rizik, visinu dimnjaka i slična tehnička pitanja jer su ista u direktnoj svezi sa zadatkom a to je utvrđivanje štetnih imisija iz dimnjaka cijeneći da li je predmetni dimnjak sagrađen sukladno pravilima struke. Dimnjak ne ispunjava građevinsku normu. Utvrđene činjenice (nedostatak revizijskih otvora, time izgrađene od opeke) ne opisuju direktno prekomjernu imisiju ali ukazuje na njezin izvor tj. depozite naslaga čađe iz dimnjaka. To da postoji prekomjernost zaključio je jer se tijekom dimne probe uočava strujanje dima prema objektu tužitelja što upućuje na prekomjerne imisije, a smjer vjetra i atmosferske prilike svakako imaju utjecaja na smjer i količinu strujanja dima. Naposljetku navodi da to da je predmetni dimnjak nestručno izveden zaključuje jer je sagrađen od nepropisnog materijala koji nije predviđen za korištenje krutih goriva (nije otporan na požar čađe), nema dovoljnu usisnu visinu i nema propisane revizione otvore, a navedeno je svojim navodima potvrdio i područni dimnjačar u zapisniku Ministarstva unutarnjih poslova.

18.2. Nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća ocjenjujući ga objektivnim i izrađenim u skladu sa pravilima struke te zadatkom suda osobito imajući u vidu argumentirano usmeno očitovanje vještaka slijedom čega niti nisu ispunjene pretpostavke za provođenje novog vještačenja u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP kako su to predlagali tuženici.

19. Temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP sud nije uzeo u obzir prijedlog tuženika za provođenje vještačenja kojim bi se utvrdila štetnost dima na život i zdravlje ljudi te na okoliš budući da tuženici ničim nisu dokazali da taj dokaz bez svoje krivnje nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Valja dodati da predmet ovog spora nije zahtjev za naknadu štete koja bi tužiteljima nastala uslijed štetnih imisija pa se i stoga provođenje predloženog vještačenja ukazuje nesvrsishodnim i neodlučnim.

20. Sud je prilikom donošenja odluke polazio od utvrđenja vještaka da s obzirom na horizontalnu zračnu udaljenost između dimnjaka pomoćnog objekta tuženika i objekta tužitelja (5m) imisija u vidu dima koja nastaje uslijed korištenja roštilja može imati štetni utjecaj na objekt odnosno korisnike objekta tužitelja.

21. Kada se takvo utvrđenje vještaka dovede u vezu sa iskazima I. i II. tužitelja koje sud kao logične prihvaća o tome da nije moguć ugodan boravak na terasi za vrijeme korištenja roštilja pri čemu su se prisiljeni povući se u kuću i zatvoriti prozore da dim ne ulazi u kuću a osobito u spavaću sobu te cijeneći da tužitelji predmetnu nekretninu koriste upravo za stanovanje nameće se zaključak da se svakako radi o prekomjernim imisijama koje onemogućuju redovno stanovanje u vrijeme kada tuženici koriste roštilj.

22. Također valja reći kako su iskazi tužitelja potvrđeni okolnosno uvjerljivim iskazima svjedoka IP, PP, ĆP i UP.

23. Iskaze tuženika koji su potvrđeni iskazima svjedoka ČP i FPF sud prihvaća u dijelu u kojem opisuju način i učestalost korištenja roštilja, koja naposljetku među strankama niti nije sporna, no niti nije odlučna za rješenje spora među strankama.

24. Iskaz tuženika FP sud ne prihvaća u dijelu u kojem tvrdi da je prilikom postavljanja dimnjaka sve bilo sukladno propisima odnosno da je dimnjak u dozvoljenim gabaritima budući da iz dokumentacije u spisu (izjava dimnjačara u zapisniku Ministarstva unutarnjih poslova, list 161-162 spisa) i nalaz i mišljenja vještaka proizlazi suprotno.

25. Naime, naravno da imisije nisu konstantne i da ovise o meteorološkim uvjetima na koje korisnik roštilja odnosno dimnjaka ne može utjecati i da do njih dolazi samo za vrijeme korištenja roštilja, međutim, obzirom na utvrđenje vještaka o nestručnoj izvedenosti dimnjaka i položaju u odnosu na nekretninu tužitelja očito je da prilikom korištenja dolazi do, u većoj ili manjoj mjeri, strujanja dima prema objektu tužitelja na način koji se može ocijeniti prekomjernim jer prelazi uobičajene granice na način da je onemogućeno uobičajeno korištenje nekretnine namijenjene za stanovanje.

26. Budući da je provedenim dokazima činjenično stanje odlučno za presuđenje bilo u dovoljnoj mjeri raspravljeno, a uzimajući u obzir činjenice koje među strankama nisu bili sporne odnosno koje tuženici u svojim iskazima nisu osporili, to sukladno načelu ekonomičnosti postupka nije proveden dokaz saslušanjem svjedokinje AP.

27. Kako su se tuženici u korištenju nekretnine odnosno roštilja u pomoćnom objektu obvezni suzdržavati od radnji i otklanjati uzroke koji od tog korištenja potječu a kojima se otežava stanovanje tužitelja preko utvrđene uobičajene mjere to je zahtjev temeljem odredbe čl. 110. st. 1. i 2. ZVDSP valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat im je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 10. ožujka 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 11. ožujka 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 11. lipnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 23. srpnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 23. rujna 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 13. ožujka 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na očevidu 20. rujna 2024. prema Tbr. 9. toč. 7. – 200,00 eur, za zastupanje na očevidu 16. svibnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. 7. - 200,00 eur, za sastav podneska od 10. rujna 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu 19. veljače 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz uvećanje po Tbr. 40. – 190,00 eur te uz 25% PDV-a u iznosu od 522,50 eur, odnosno troška u iznous od 2.612,50 eur. Tom iznosu pribrojen je trošak sudske komisije u iznosu od 49,48 eur, trošak sudske komisije u iznosu od 49,48 eur, trošak vještačenja u iznosu od 1.700,00 eur i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eur, tako da im je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 4.491,09 eur. Nije im priznat trošak za sastav podneska od 19. veljače 2026. jer je mogao biti usmeno izložen na ročištu održanom istog dana.

29. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- pun. I. i II. tužitelja

- pun. I. i II. tuženika