Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-516/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice ad.1. AE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ad.2. AEU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljica ad.1. i ad.2. osobno i zamjenika punomoćnika tužiteljica TE, odvjetničkog vježbenika kod Mirana Zorice, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema kojem upisu je tuženica uknjižena kao vlasnica nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gornje Raštane, pašnjak, ukupne površine 538 m[2] , upisano pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini iz toč. I. ove presude upisanog u korist tuženice, uz istovremeni upis prava suvlasništva na ime i u korist tužiteljica i to svaka za 1/2 dijela, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici ad.1. AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici ad.2. TEU, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.153,09 EUR (tisućustopedesettri eura i devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužiteljica za naknadu troškova, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljice u tužbi podnesenoj 10. ožujka 2025. navode da su stvarne suvlasnice i suposjednice svaka za 1/2 dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gornje Raštane, pašnjak, ukupne površine 538 m[2] . U postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], izvršen je upis prava vlasništva u korist tuženice za cijelo. Tužiteljice su protiv takvog upisa pravodobno podnijele prigovor u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina]. Prigovor tužiteljica je odbijen rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora dana 10. veljače 2025. pod posl. br. Z-4414/2024 (Z-18223/2019). Trenutni upisani zemljišnoknjižni vlasnik je tuženica, ali navedeno ne odgovara stvarnom stanju. Tužiteljice su nekretninu stekle dosjelošću. Naime, iza smrti pokojnog PE DE, djeda tužiteljica, koji je umro 1972. nasljednici su sklopili ugovor o diobi 1976. gdje je nekretnina koja je predmet ovog postupka pripala oca tužiteljica, PE. PE je od 1976. u posjedu nekretnine sve do smrti. Na utuženoj nekretnini držale su se ovce u prošlosti, a o čemu su brinuli otac i djed tužiteljica. Nekretnine koje graniče ovoj su nekretnine koje su upisane na “Katuše”. Nitko nikada tužiteljicama ni njezinim precima nije smetao u izvršavanju suposjeda utužene nekretnine. Posjed je makar pošten, čime su se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću još tužiteljevih predaka. Slijedom navedenog, kako vlastovnica novoformiranog uloška broj [broj ZK uloška] za čest. kat. broj 1869 k. o. [katastarska općina], nije sastavljena sukladno stvarnom stanju i raspoloživim dokazima, tužitelj je prisiljena ustati ovom tužbom i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljica.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 31. ožujka 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokaz koji bi potvrdili dugotrajni posjed tužitelja i njihovih prednika na predmetnoj nekretnini. U tom smislu se navodi kako iz zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod br. Z-10211/2015/1710 proizlazi kako su predlagateljice ovdje tužiteljice navele da ne raspolažu dokumentacijom na okolnost stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, pored konstatacije istog suda kako u starom katastarskom operatu predlagateljice ni njihovi prednici nisu upisani kao posjednici iste nekretnine. Ujedno dostavlja Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991. iz kojeg je razvidno da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja odgovara predmetnoj nekretnini nove izmjere) bila obuhvaćena šumsko gospodarskom osnovom na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Dakle, iz dostavljene dokumentacije uz odgovor na tužbu proizlazi da je upis Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini određen na zapisniku Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. brojem Z-10211/2015/1710 zakonit s obzirom da se radi o nekretnini koja predstavlja šumu i šumsko zemljište, te se nalazi u programu gospodarenja javnog šumoposjednika. Zaključno predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 4-9), diobni ugovor od 20. ožujak 1976. (list spisa 12-14, 16), rješenje o promjeni u katastarskom operatu povodom zahtjeva IE pok. DE od 1977. ( list spisa 19-21), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnine Biograd na Moru ( list spisa 22), popisni list broj 596 k. o. [katastarska općina] ( list spisa 23), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: O. 30/73 od 10. svibnja 1977. (list spisa 27-28), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 29), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. - 1991. ( list spisa 36-38), saslušani su svjedoci SE ( list spisa 42-43) i GE ( list spisa 43), izveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice ad.1. AE ( list spisa 50) i tužiteljice ad.2. AEU ( list spisa 50). Izvršen je uvid u pribavlje zapisnik Z-10211/2015/1710.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], način da se suvlasnicama predmetne nekretnine upišu tužiteljice, svaka za ½ dijela. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da su tužiteljice stekle pravo suvlasništva predmetne nekretnine svaka za ½ dijela.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
8. Uvidom u zapisnik sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/1710 od 4. travnja 2018. razvidno je da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, u naravi pašnjak odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 159 2351 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske, a u kojem postupku je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženice za cijelo.
9. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: O- 30/73 od 10. svibnja 1973. ( list spisa 27-28) razvidno je da su pok. DE pok. OE, rođenog 1891., a umrlog 1972. naslijedili zakonski i oporučni nasljednici: sin BE, sin ĐE, sin ŽE, sin PE i sin UE u jednakim dijelovima. Uvidom u citirano rješenje ne proizlazi da je predmetna nekretnina činila ostavinsku masu pok. ostavitelja.
10. Uvidom u diobeni ugovor zaključen između nasljednika pok. ZE i to sinova: IE, EE, PE, ŽE i ČE dana 20. ožujka 1976. proizlazi da su nasljednici pok. ZE izvršili podjelu nekretnina nasljeđenih iza smrti oca, a koje nekretnine su opisno navedene.
11. Uvidom u Program gospodaranja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. ( list spisa 36-38) ne proizlazi da bi utužena nekretnina bila obuhvaćena citiranim Programom. Dapače, ne proizlazi da bi se citirani Program dostavljen od strane tuženica uopće odnosio na katastarsku općinu [katastarska općina], već na katastarske općine [katastarska općina] i Biograd na Moru.
12. Svjedok SE je u iskazu (list spisa 42-43) naveo da mu je poznata utužena nekretnina, opisujući da se navedena nekretnina nalazi u Raštanima, odmah u blizini glavne ceste koja spaja Kakmu-Zadar, do glavne ceste nalazi se parcela od daljnjih stričevića, a poviše odmah je predmetna parcela. Ranije da se radilo o većoj parceli koja je podijeljena na tri dijela: na njegovog oca pok. IE, oca tužiteljica pok. PE i strica ČE. Ovaj teren se dijelio još dok je djed DE bio živ i to dijelio se između Josipove djece tj. sinova i to: IE, ĐE, PE, ŽE i ČE. Djed DE je imao i kćeri, ali one su se udale i svoje dijelove su prepustile braći. Ne zna točno je li dioba bila još dok je pok. djed bio živ ili kasnije, ali zna da su se oni podijelili. U ovom [adresa] pok. DE je držao ovce, ali zadnjih 20 godina prije smrti je bio nepokretan i ležao je u krevetu. Na ovom terenu nalaze se stabla zelenika, smreka. Ova zemlja nije bila pogodna za obrađivanje tako da se nije ništa sadilo. Upravo ovaj teren je poslije smrti djeda DE naslijedio sin PE koji je još kao dijete otišao u Rijeku gdje je završio osnovnu školu i tamo nastavio živjeti. PE je imao dvije kćeri AE i PEU, one također žive u [adresa] i one kao i njihov otac pok. PE nisu ništa radili na ovoj zemlji. Koliko mu je poznato sestre AE i AEU su ustupile ŠE za ispašu blaga. Ova parcela je cijela ograđena dračom. Nadalje je naveo da je parcela još pripadala ranije pokojnom pradjedu OE koji je došao iz Medviđe i obitelj SE uživa ovu zemlju preko 150 godina. Nikada nije čuo da bi bilo ikada ikakvih sporova vezano za ovu parcelu.
13. Svjedok GE je u iskazu (list spisa 43) naveo da mu je poznata parcela, navodeći da je riječ koja se nalazi zapadno od njegove parcele. S jedne strane je njegova parcela, a odmah do ceste se nalazi parcela OE. To je krč, nije se ništa radilo jer je kamenito tlo, ali su se držala ovce, svi u obitlji da su držali ovce. To je bila parcela ranije koja je podijeljena na tri dijela. Ovaj dio koji pripada AE i AEU, naslijedile su od svog oca pok. PE koji je poginuo u Rijeci 70-ih godina prošlog stoljeća. Pokojni PE je zemlju stekao diobom sa braćom. Djed pok. DE se dva puta ženio, imao je 12-13 djece. Oni su se dijelili negdje 1968./1969. ili oko 70-ih godina, tu negdje. Parcela je ograđena živicom, dračom još dok je bio mali. Unutar obitelji nikad nije bilo spora jer su se podijelili. Sestre nisu sudjelovale u diobi jer su zemlje ostavile braći. Pokojni djed DE je umro 1972. godine. Kao što sam rekao ova parcela se nije obrađivala jer je kamenito tlo, ali u obitelji su se na ovoj parceli držale ovce, ovce su držali svi. Na ovoj parceli nema šume.
14. Tužiteljica ad.1. AE je u stranačkom iskazu (list spisa 50-510) navela da po priči pok. majke zna što je naslijedila iza pok. oca PE zajedno sa sestrom. Tako da zna da im je pripao ova parcela koju nazivaju krč koju je njihov otac pok. PE stekao podjelom sa svojom braćom, a prije njega je ovaj teren pripadao pok. djedu DE. Djeda DE se ne sjeća jer je djed preminuo 1972., ali po priči majke i oca zna da je djed na ovom terenu držao ovce, da je to oduvijek njihov teren. Kao djeca svako ljeto da su dolazili u Raštane Gornje. Tako da zna da se pored ove parcele nalazi parcela JE, s jedne strane, stric ČE je s druge strane, a s njima graniči i stric GE, sin pok. EE. Nikada nikakvih sporova nije bilo, pa tako niti među njima unutar obitelji. Svi stričevi i rođaci znaju koji tereni su pripali njoj i sestri poslije očeve smrti. S obzirom da sestra i ona žive u [adresa], uz njihovu dozvolu ŠE, sin pok. ŽE danas koristi ovaj njihov krč, vjerojatno i on drži ovce, ali sve je to uz njihovu dozvolu. Pa tako su ŠE sestra i ona dopustili na jednom drugom terenu koji im je pripao iza oca sadi povrće i ostalo. Ova parcela nije obradiva, nema šume pa se nije ni koristila već kao pašnjak za ispašu blaga.
15. Tužiteljica ad.2. PEU je u stranačkom iskazu (list spisa 51) se u cijelosti pridružila navodima svoje sestre tužiteljice pod. 1. AE.
16. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužiteljice povrijeđene u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.
17. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
17.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
17.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
19. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
22. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužiteljice i njihovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).
23. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SE (rođen 1951.) i GE ( rođen 1956.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, da su iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanih tužiteljica budući da su iskazivale u suglasnosti sa saslušanim svjedocima. Pa su tako svjedoci suglasno iskazali da je predmetna parcela od davnina u obitelji GE, da je riječ o krču zbog čega da nije pogodna za obrađivanje, da je predmetna nekretnina ranije bila u posjedu djeda tužiteljica pok. ZE koristeći je za držanje ovaca, da se ranije radilo o većoj površini koja se dijelila na trojicu sinova pok. ZE: IE, PE i ČE, pa je diobom utužena nekretnina pripala ocu tužiteljica PE kojeg su nasljedile kćeri ovdje tužiteljice, dok je svjedok SE dodao da na predmetnoj nekretnini uz dopuštenje tužiteljice ovce drži i ŠE. Nadalje, suglasno su naveli da nikad unutar same obitelji ŠE nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine, a niti bi ih netko treći u tome ometao.
24. Stoga, iz naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, prvenstveno iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 74 i 69 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 50-60 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su ga koristile, ovaj sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužiteljica, nekretninu je najranije koristio djed tužitelja pok. ZE ( koji je rođen 1891., a preminuo 1972. godine) za držanje blaga, potom se nekretnina dalje prenosila u obitelji, pa sve do tužiteljica, koje nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, omeđene od susjednih nekretnina kako su to iskazivali saslušani svjedoci. Slijedom čega, a s obzirom na ulogu katastra zemljišta u vrijeme u kojem prednik tužiteljica nije bio upisan u katastarskom operatu kako je to prednje izloženo, ne može imati veću dokaznu snagu u odnosu na uvjerljive i argumentirane iskaze saslušanih svjedoka. U tom kontekstu ovaj sud smatra potrebnim i ukazati da iz priloženog katastarskog operata ( list spisa 22) proizlazi da nekretnine oznaka: kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] graniče s utuženom nekretninom. Pa je tako na susjednoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva na ime JE, Ante ( list spisa 4), na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva na ime DEU ( list spisa 5), a na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano je pravo suvlasništva CE, ĐE i ME ( list spisa 6), dok je na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano pravo suvlasništva na ime CE, ĐE, ME te GE, koji je saslušan u svojstvu svjedoka potvrđujući navode tužiteljica da se radilo o većoj parceli koja se kasnije dijelila između sinova pok. djeda ZE. Po stavu ovog suda, naprijed izloženo zemljišnoknjižno stanje nekretnina koje graniče s utuženom nekretninom koje su upisane na članove obitelji ZE, ovaj sud zaključuje da se (sukladno iskazima saslušanih svjedoka) ranije radilo o jedinstvenoj većoj nekretnini u posjedu najranije pok. ZE koja se potom dijelila među nasljednicima pok. ZE. Navedeno potkrepljuje i priloženi diobeni ugovor iz 1976. godine. Iako tim ugovorom nekretnine nisu označene katastarskim brojem, već opisno, isto u svakom slučaju potkrjepljuje da među nasljednicima pok. ZE nije bilo spora i da su se nekretnine poslije smrti pok. ZE mirno dijelile unutar obitelji, pa konačno i sporna nekretnina. Slijedom izvedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da je predmetna nekretnina najkasnije od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća u cijeloj svojoj površini uživana po prednicima tužiteljica, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja. Ovaj rok je protekao prije 17. studenog 1999., tako da su tužiteljice mogle dosjedati i u vremenu kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
25. Sud smatra potrebnim osvrnuti se i na iskaz svjedoka i tužiteljica u dijelu u kojem navode da je otac tužiteljica pok. PE preselio u Rijeku gdje žive i tužiteljice. Naime, posjed stvari ima svaka osoba koja vrši faktičnu vlast na stvari ( članak 10. ZVDSP). Međutim, kod posjeda stvari nije potrebno fizičko držanje stvari, već je dovoljna faktična mogućnost raspolaganja sa stvari odnosno da posjednik uz redoviti tijek događaja može sa stvari činiti što ga je volja. Iz navedenog proizlazi da bi se radilo o posjedovanju nekretnine, nije potrebna svakodnevna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti da je određena osoba u posjedu, već je bitno da određena osoba ima svakodobnu mogućnost raspolaganja s nekretninom. U konkretnom slučaju, sve i da se pok. PE odselio u Rijeku, to ne isključuje njegov posjed niti da bi selidbom u Rijeku izgubio posjed jer se prema ocjeni ovog suda, posjed nekretnine ne gubi samo zbog prestanka vršenja posjedovnih čini, već bi u takvim okolnostima posjed prestao samo ako bi netko drugi preuzeo predmetnu nekretninu, što se u konkretnom slučaju iz sadržaja izvedenih dokaza nije dogodilo.
26. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je isti valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
27. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
28. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužiteljicama naknaditi troškove postupka jer su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu.
28.1. Tužiteljicama je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 7. listopada 2025., 16. siječnja 2026. i 25. veljače 2026. - za svaku pojedinu radnju od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz uvećanje od 10% u smislu Tbr. 40. Tarife i uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 880,00 EUR, uvećano za iznos PDV od 25 % iznosi 1.100,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Tužiteljicama nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 53,09 EUR budući da iz stanja spisa proizlazi da tužiteljice nisu platile sudsku pristojbu na tužbu pa u takvom slučaju ne mogu osnovano tražiti naknadu tog troška od tuženice. Slijedom čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
28.2. Dakle, tužiteljicama je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.153,09 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (26. ožujka 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 26. ožujka 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužiteljicama po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru,
- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-60/2025).
