Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-4049/2025-5

(raniji broj P-4020/2018)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja Državne nekretnine d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska 1, koje zastupaju zakonski zastupnici u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv tužene UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivo Smrké i Maja Smrké, odvjetnici u Splitu, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne rasprave zaključene 19. veljače 2026., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, RA i zamjenika punomoćnika tuženika ŠA, odvjetničkog vježbenika kod Ive Smrké, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju iznos od 4.637,68 eura / 34.942,63 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku - na iznos od 102,84 eura / 774,85 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 402,42 eura / 3.032,06 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 1.609,70 eura / 12.128,25 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 1.475,55 eura / 11.117,56 kuna s kamatom od 15. prosinca 2016.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 22. prosinca 2016.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 22. siječnja 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 23. veljače 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 23. ožujka 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 21. travnja 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 21. svibnja 2017.

- na iznos od 134,14 eura / 1.010,69 kuna s kamatom od 22. lipnja 2017

- na iznos od 108,18 eura / 815,05 kuna s kamatom od 29. srpnja 2017. sve do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju cjelokupan trošak postupak s kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužene za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 31. kolovoza 2018. navodi da je vlasnik poslovnog prostora u Splitu anagrafske oznake [adresa] sagrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je predmetni poslovni prostor u površini od 17 m2 do 12. srpnja 2017. koristila tužena, a naknada za korištenjem poslovnog prostora zaduživala se i obračunavala sukladno ugovoru o zakupu kojeg su U, CA i GA imali sklopljen s gradom Splitom. Nadalje se u tužbi navodi da je poslovni prostor podijeljen na tri dijela te je CA nastavio koristiti dio poslovnog prostora koji iznosi 17 m2, da su nakon njegove smrti računi ispostavljani supruzi KA, a nakon njene smrti računi da su ispostavljani tuženoj, njihovoj kćerki, koja je u poslovnom prostoru obavljala uredsku djelatnost. Konačno, da je uvidom u financijske evidencije utvrđeno da tužiteljica ima nepodmireno dugovanje u iznosu od 34.924,63 kune, a što proizlazi iz izvoda otvorenih stavki državnih nekretnina od 16. ožujka 2018., pa da s obzirom na to da je tužena koristila nekretninu tužitelja, a da za to nije plaćala nikakvu naknadu tužitelj potražuje od nje utuženi iznos. Podneskom od 6. studenog 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je kao tužitelja naznačio Državne nekretnine d.o.o. te tužbeni zahtjev uskladio s obzirom na promjenu valute Republike Hrvatske.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno je istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije, nadalje istaknula je da je bila poštena posjednica predmetne nekretnine i da kao takva nema obvezu isplate naknade onako kako tužitelj traži, budući da su kako ona tako i njezini prednici bili u zakonitom, nesmetanom, kontinuiranom posjedu predmetnog poslovnog prostora dugi niz godina. Naime, istaknula je da se u konkretnom slučaju naknada ne može prosuđivati prema stjecanju bez osnove iz odredbe članka 1111 Zakona o obveznim odnosima iz razloga što se identitet nekretnine nije promijenio od zaključenja Ugovora o zakupu poslovnog prostora koju je zaključen između grada Splita i njezinog prednika pa sve do predaje u posjed, a jednako tako i zbog toga što je posjed predmetne nekretnine vraćen. Tužena je istaknula prigovor u odnosu na visinu utuženog iznosa, a u daljnjem tijeku postupka je istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu. Naime, tužena nije osporila da je njezin otac zajedno s braćom imao zaključen Ugovor o zakupu s gradom Splitom, a po kojem je tužena nakon njegove smrti i nakon smrti majke podmirila sve zaostatke i dugovanja budući da kao nasljednica preuzima sve dugove ostavitelja u visini naslijeđene imovine, ali tužena ističe da ona nikada s tužiteljem ili s gradom Splitom nije imala zaključen Ugovor o zakupu, a da je nesporno da je prostor koristilo trgovačko društvo Good Life j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], te da je taj prostor korišten za uredsko poslovanje, a da je ona samo bila zastupnik po zakonu navedenog trgovačkog društva. Stoga tužena smatra da je tužitelj jedino mogao pokrenuti postupak protiv korisnika poslovnog prostora odnosno gore navedenog društva, ali ne i protiv tužene bez obzira na ranije ugovore koji su postojali između Grada i prednika tužene.

2.1. U ovom postupku je donesena presuda pod poslovnim brojem P-4020/2018-48 od 11. siječnja 2024., kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti zbog promašene pasivne legitimacije. Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž- 1647/2024-2 od 7. listopada 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu i vrati postupak na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke je navedeno da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi jeli u konkretnom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji Klasa: UP-I-942-04/97-01/03, Ur. broj: 2181-05-01/015-17-6 od 9. studenoga 2017., izvadak iz poslovnih knjiga Državnih nekretnina d.o.o. od 16. ožujka 2018., rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji Klasa:

UP-I-942-04/97-01/250, Ur. broj: 2181-05-01/015-14-29 od 30. lipnja 2014., zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. Klasa: 372-03/14-01/65, Ur. broj: DN-021-2017-21/RI od 25. srpnja 2017., zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. Klasa: 372-03/17-01/68, Ur. broj: DN-021-2017-31/RI od 2. lipnja 2017., zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. Klasa: 372-03/16-01/36, Ur. broj: DN-021-2016-05/RI od 15. ožujka 2016., zamolbu tužene od 16. lipnja 2017. upućene Državnim nekretninama d.o.o., Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između grada [adresa] i R, CA i GA od 15. veljače 1994., računa broj 4614-12-12 na primatelja KA, naloga za plaćanje na ime IA za 7. i 8. mjesec 2015., izračuna naknade za poslovni prostor PP-3282 od 3. svibnja 2016., dopisa Sektoru za financijsko upravljanje i potporu sustavu od 25. srpnja 2017., zahtjeva za mirno rješenje spora od 20. travnja 2018., rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-942-04/97-01/250, Ur. broj 2181-08-01- 7/MB/SM od 21. ožujka 2001., izvatka otvorenih stavki Državnih nekretnina d.o.o. od 18. srpnja 2019., izvatka i zemljišnih knjiga za kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, upisana u Z. U. [broj ZK uloška], izvatka iz Sudskog registra za trgovačko društvo Good Life j.d.o.o., Uredovne bilješke grada Splita, službe pravne zaštite za stanove i poslovne prostore od 4. studenoga 2014., dopisa Splitsko-dalmatinske županije, grada Splita od 12. veljače 2020., Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 6. srpnja 2009. sklopljenog između grada [adresa] i KA, Uredovne bilješke grada Splita od 23. siječnja 2018., Uredovne bilješke grada Splita od 17. siječnja 2018.

3.1. U postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje ZA kao i personalni dokaz saslušanja tužene. Nadalje u postupku je izveden dokaz provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Matiji Trogrlić, a na okolnost visine zakupnine predmetnog prostora.

3.2. U ponovnom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem tužene kao parnične stranke.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 4.637,68 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako je navedeno u podnesku tužitelja od 6. studenoga 2023., a s osnova stjecanja bez osnove, koji je, a prema navodima tužitelja, dužna tužena podmiriti tužitelju za korištenje njegove nekretnine za koju nije plaćala nikakvu naknadu.

5. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, da su prednici tužene imali sklopljene Ugovore o zakupu poslovnog prostora s gradom Splitom za predmetni poslovni prostor, da se radi o poslovnom prostoru veličine 17 m2, na anagrafskoj oznaci [adresa], da je tužena isplatila dugove svojih prednika nastale po predmetnom korištenju predmetnog poslovnog prostora, da je tužena predala predmetni poslovni prostor u posjed tužitelju.

6. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tužena koristila predmetni poslovni prostor, odnosno je li u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos, u konačnici jeli u konkretnom došlo do tzv. proboja pravne osobnosti.

7. Čitanjem zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. Klasa: 372-03/16-01/36, Ur. broj:

DN-021-2016-05/RI od 15. ožujka 2016., utvrđeno je da je obavljen uviđaj na licu mjesta u [adresa] u predmetu utvrđivanja korisnika poslovnog prostora u suvlasništvu Republike Hrvatske, te da je nakon toga pregledan poslovni prostor oznake PP 3282, površine 17 m2, te je utvrđeno da je prostor uređen za uredsku djelatnost, da je korisnik poslovnog prostora Good Life j.d.o.o., [adresa], OIB: 35503278697, a da je osnivač društva i zastupnik po zakonu IA. Nadalje je utvrđeno da se predmetni poslovni prostor koristi za uredsku djelatnost i da se koristi na temelju prijašnjeg Ugovora o zakupu sklopljenog između grada Splita i prednika zastupnika po zakonu trgovačkog društva Good Life j.d.o.o.

8. Čitanjem zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. Klasa: 372-03/17-01/68, Ur. broj:

DN-021-2017-31/RI od 2. lipnja 2017. utvrđeno je da je obavljen uviđaj na licu mjesta u [adresa] u predmetu utvrđivanja korisnika poslovnog prostora u suvlasništvu Republike Hrvatske, te da je nakon toga pregledan poslovni prostor oznake PP 3282, površine 17 m2, te da je tim uviđajem potvrđen korisnik iz evidencije poslovnih prostora IA, kao osnivač i zastupnik po zakonu društva Good Life j.d.o.o., koji se prostor koristi za potrebe uredske djelatnosti. Na tom uviđaju je zastupnik po zakonu trgovačkog društva Good Life j.d.o.o., izjavio da ne želi više koristiti prostor te da želi iseliti iz istog u najkraćem roku.

9. Čitanjem zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. Klasa: 372-03/14-01/65, Ur. broj:

DN-021-2017-21/RI od 25. srpnja 2017. utvrđeno je da je obavljen uviđaj na licu mjesta u [adresa] u predmetu primopredaje poslovnog prostora u suvlasništvu Republike Hrvatske te da je nakon toga pregledan poslovni prostor oznake PP 3282, površine 17 m2, te je utvrđeno da se predmetni prostor preuzima prazan od osoba i stvari od dosadašnjeg korisnika UA, osnivača društva i zastupnika po zakonu trgovačkog društva Good Life j.d.o.o.

10. Čitanjem Ugovora o zakupu od 15. veljače 1994. sklopljenog između grada [adresa] i R, CA i GA utvrđeno je da zakupodavac daje, a zakupci primaju u zakup poslovni prostor koji se nalazi u [adresa], površine 51 m2, Ugovor je sklopljen na vrijeme od 5 godina, odnosno do okončanja postupka denacionalizacije.

11. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra trgovačkog društva Good Life j.d.o.o. od 23. rujna 2019., utvrđeno je da je to društvo osnovano 18. veljače 2014., da je poslovalo na adresi sjedišta u [adresa], da je kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva u izvatku iz sudskog registra navedena IA, te da je nad društvom 14. rujna 2018. otvoren stečajni postupak.

12. Čitanjem dopisa grada Splita od 12. veljače 2020., utvrđeno je da grad nikada nije imao sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] s tuženom ĐA, već je nakon smrti njezine majke uredovnom bilješkom od 4. studenoga 2014. ona zadužena za korištenje predmetnog poslovnog prostora.

13. Čitanjem Ugovora od 6. srpnja 2009. sklopljenog između grada [adresa] i KA – prednice tužene, utvrđeno je da zakupodavac, a zakupnik prima u zakup poslovni prostor u [adresa], a u članku 6. utvrđeno je da je taj Ugovor sklopljen na rok od 5 godina odnosno do 31. siječnja 2014.

14. Čitanjem Uredovne bilješke grada Splita od 23. siječnja 2018. utvrđeno je da je tužena 25. srpnja 2017. vratila ključeve predmetnog poslovnog prostora službenoj osobi tužitelja.

15. Iz iskaza tužene UA proizlazi da je njezin otac 1993. započeo koristiti dio poslovnog prostora u Sinjskoj 7 zajedno s braćom te su 1994. Ugovorom o diobi poslovnog prostora odredili tko će koristiti koji dio poslovnog prostora. Nakon smrti njezinog oca da je prostor koristila njezina majka, na temelju Ugovora o zakupu s gradom Splitom sve do 2012. kada je umrla. Nadalje je istaknula da nakon smrti majke nije koristila prostor te je tek 2013. počela razmišljati kako bi nastavila koristiti isti prostor, nakon što je otišla u grad Split rečeno joj je da prije sklapanja bilo kojeg ugovora s gradom je potrebno podmiriti dugovanja. Tako da je ona u mjesecu studenom 2013. uplatila gradu 15.000,00 kuna za dugovanje za zakup poslovnog prostora, a nedugo nakon da je podignula kredit te je u siječnju 2014. Gradu uplatila daljnji iznos dugovanja od 79.119,60 kuna. Nakon toga da je otvorila firmu Good Life j.d.o.o., koja je koristila predmetni poslovni prostor za uredske prostorije, a unatoč tome da Grad nije s njom sklapao nikakav Ugovor o zakupu, da su dolazili računi za vodu i struju na ime njezinih roditelja, da ih je ona podmirivala. Istaknula je da niti s njom a niti s trgovačkim društvom Good Life j.d.o.o. koje je koristilo predmetni poslovni prostor, a u kojem je ona bila zastupnik po zakonu, nije Grad sklopio Ugovor o zakupu. Istaknula je da je poslovni prostor njezina majka koristila dok nije zatvorila trgovinsku djelatnost 2011.

15.1. U ponovnom iskazu kojeg je dala tužena pred ovim sudom na ročištu glavne rasprave od 19. veljače 2026., navela je da je bila direktor Goodlife j.d.o.o. od 2014., da ga je ona i otvorila, društvo da se bavilo turističkim smještajem i izradom energetskih certifikata. Njezini prednici da su imali ugovor za korištenje predmetnog prostora i da je ona imala ključeve, da je nitko nije obavijestio da je tužitelj postao vlasnik predmetnog prostora, da je otišla kod državnog odvjetnika koji joj je rekao da postoji spor nakon kojeg će vjerojatno tužitelj postati vlasnik i da će je o tome netko obavijestiti. Prostor da je koristila bez ugovora oko 1,5 godinu, ali samo u poslovne svrhe. U poslovni prostor je ulagala na način da je promijenila nove pločice, vrata, wc, te ga kompletno obojala. Nadalje, da se obraćala Državnim nekretninama prije 2016. radi uređenja međusobnih odnosa, da je odlučila napustiti predmetni prostor iz više razloga, jedna je od njih što nije imala ugovor za zakup, da je odustala od prostora te prisustvovala i uredovanju na kojem se izvršila primopredaja prostora, tada je vratila ključeve. Nadalje da je šest mjeseci prije primopredaje predmetnog prostora otišla još jednom u grad Split gdje joj je rečeno da je država većinski vlasnik i da će joj se oni obratiti, jer njoj kao fizičkoj osobi nisu mogli nikakve dokumente pokazivati, nikada da nije slala pisani zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora prema Republici Hrvatskoj, ali da je za otkup prostora. Konačno je istaknula da nije koristila predmetni prostor u privatne svrhe već isključivo u poslovne, a nakon Goodlifea da nije bila niti direktor niti obrtnik.

16. Iz iskaza svjedokinje ZA proizlazi da je ista zaposlena kao savjetnik tužitelja, da je obavljala očevide u predmetnom poslovnom prostoru te da je kasnije sudjelovala u primopredaji prostora. Na uviđaje da je izlazila kako bi utvrdila točnost korisnika poslovnog prostora, da je utvrdila da prostor koristi tužena kao zakonska zastupnica trgovačkog društva Good Life j.d.o.o. U svom iskazu svjedokinja je istaknula da je upoznala tuženu sa stanjem dugovanja ali da ona nema uvid u financije pa ne zna o kakvom se dugovanju točno radilo, istaknula je da je 25. srpnja 2017. obavljena primopredaja predmetnog poslovnog prostora na način da se fotografirao prostor, stanja brojila, te su se preuzeli ključevi i potpisali zapisnici.

17. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Sukladno odredbi članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23.; dalje: ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje je odredbom članka 1120. ZOO propisano kad je netko tuđu stvar uporavio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu šte, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

19. Dakle, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da bi se radilo o institutu stjecanja bez osnove moraju biti ispunjene neke pretpostavke, a to je da je došlo do povećanja imovine na jednoj strani, smanjenja imovine na drugoj strani, uzročna veza između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu il odluci suda, odnosno zakonu kao i to da ne smije biti riječ o štetnoj radnji jer bi u tom slučaju postojala odgovornost za štetu a ne obveznopravni odnos nastao zbog stjecanja bez osnove.

20. U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva obvezu vraćanja stečenog bez osnove smatrajući da je tužena bespravno koristila njegovu nekretninu-predmetni poslovni prostor, a za korištenje kojeg poslovnog prostora, nije plaćala nikakvu naknadu.

21. Naime, da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o stjecanju bez osnove treba gledati da je težište na promjeni imovine uz uvjet da se ta promjena dogodila bez odgovarajuće osnove. Ovaj sud je čitanjem isprava utvrdio da korisnik predmetnog poslovnog prostora koji je u vlasništvu tužitelja, u utuženom vremenu, nije bila tužena IA već je korisnik predmetnog poslovnog prostora bilo trgovačko društvo Good Life j.d.o.o. u kojem je tužena bila zastupnik po zakonu. Ovakvo uporište sud ima u tome što iz iskaza svjedokinje i tužene kao i iz Zapisnika u predmetima utvrđivanja korisnika predmetnog poslovnog prostora i u predmetima primopredaje predmetnog, proizlazi upravo činjenica da se prostor koristio za uredsku djelatnost i da je prostor koristilo gore navedeno društvo, dakle pravna osoba, a ne tužena. Prema tome, a prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju, ukoliko je došlo do bogaćenja s druge strane, ta promjena imovine ne bi se dogodila tuženoj već trgovačkom društvo koje je doista i koristilo predmetni poslovni prostor radi obavljanja uredske djelatnosti. Tužena kao zastupnica po zakonu trgovačkog društva Good Life d.o.o. ne odgovara za obveze trgovačkog društva sukladno odredbi članka 10. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23; dalje:ZTD), a što ne bi bio slučaj da se radi o obrtu za koje bi ona obveze i nakon brisanja obrta odgovarala.

21.1. Ovdje je za napomenuti da je prema shvaćanju ovog suda, uredovna bilješka grada Splita od 4. studenoga 2014. kojom je tužena zadužena za korištenje predmetnog poslovnog prostora, jednostrani akt grada Splita te da sadržaj iste ne može otkloniti činjenicu stvarnog korištenja poslovnog prostora od strane trgovačkog društva Good Life j.d.o.o.. Jednako tako obveza tužene ne proizlazi iz nijednog pravnog akta a niti je Ugovor o zakupu sklopljen između njezinih prednika, odnosno pokojne majke i grada Splita prenesen u svojoj ukupnosti na tuženu pa da bi time tužena bila obvezana na plaćanje naknade. Osim toga u postupku je utvrđeno da je tužena dugove i obveze proizišle iz Ugovora o zakupu sklopljenog između njezinih prednika i grada Splita uredno ispunila kao nasljednica koja odgovara za obveze i dugove svojih prednika do visine naslijeđene imovine, kao i to da je s njezine strane postojala volja za pregovore s gradom Splitom oko sklapanja eventualnog novog Ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, a do realizacije kojeg Ugovora nikada nije došlo.

22. Međutim, imajući na umu drugostupanjsku odluku, valjalo je unatoč gore iznesenom utvrditi jeli u konkretnom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti iz članka 10. ZTD.

23. Prema odredbi članka 10. stavka 2. ZTD-a, članovi društva kapitala ne odgovaraju za obveze društva, osim kada je to tim Zakonom određeno. Tako je odredbom članka 10. stavka 3. ZTD-a propisana iznimka od pravila o neodgovornosti članova društva kapitala za obveze društva prema kojoj se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Odredbom članka 10. stavka 4. ZTD-a primjerice su navedeni slučajevi u kojima se presumira postojanje zlouporabe prava. Tako se prema odredbama članka 10. stavka 4. ZTD-a smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz članka 10. stavka 3. ZTD-a naročito ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

24. Citiranom odredbom uređeno je pitanje tzv. instituta proboja pravne osobnosti, pa bi odgovornost tuženika postojala kada bi tužitelj dokazao da je ispunjena subjektivna pretpostavka zloupotrebe, s tim da je bit zloupotrebe, u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima, da član društva koristi svoj utjecaj u društvu preko organa društva, a poglavito preko uprave društva, za postizanje određenih ciljeva koji su suprotni propisima ili poslovnim običajima i da je tu okolnost zlorabio na štetu vjerovnika, onemogućavanjem ili otežavanjem njihovog namirenja.

25. Radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica odnosno radi utvrđivanja je li tužena počinila koju od radnji navedenih u članku 10. stavku 4. ZTD-a, sud je, izveo predloženi dokaz saslušanjem tužene kao parnične stranke iz kojeg sadržajno proizlazi da nije koristila predmetni prostor u osobne svrhe, da nije plaćala zakupninu budući je ista terećena na njezino fizičko ime, a to ne bi mogla provesti kroz poslovne knjige društva.

26. U postupku nije utvrđeno je da bi tužena koristila društvo za ostvarenje cilja koji joj je inače zabranjen, da je koristila društvo da bi oštetila vjerovnike, da je upravljala imovinom društva kao da je njezina vlastita, da je umanjila imovinu društva (u svoju ili tuđu korist), iako je znala ili morala znati da društvo neće moći podmiriti svoje obveze, kao i to da bi se tužena, kao član sada već brisanog društva, svu imovinu društva ili njen najbitniji dio, kao i poslovanje brisanog društva, prenio na novoosnovano društvo te time umanjio imovinu brisanog društva u korist tog novoosnovanog, a brisanom društvu je ostavio nepodmirena dugovanja znajući da brisano društvo ta dugovanja neće moći namiriti i da će vjerovnici biti oštećeni.

27. Na strani tužene postojala bi obveza vraćanja stečenog bez osnove da je isti odgovarajućim pravnim poslom preuzela obveze društva koje je u međuvremenu prestalo postojati (npr.ugovor o preuzimanju duga ili preuzimanje ispunjenja, ugovor o pristupanju dugu i sl.) no kako dokaza o takvim poslovima nema to se ne može ni govoriti o njezinoj obvezi da vrati stečeno bez osnove.

28. Glede postojanja odgovornosti tuženika na temelju članka 10. stavka 3. ZTD-a, treba reći da tužitelj, u tužbi ni tijekom postupka, nije uopće naveo na koji način bi tužena zloupotrijebila okolnost da kao član društva ne odgovara za spornu obvezu društva, niti je predložio dokaze kojim bi se isto eventualno utvrdilo. Naime, za dokazivanje tzv. proboja pravne osobnosti upravo je tužitelj bio dužan iznijeti činjenice iz kojih bi proizlazilo takvo postupanje tuženika, dok pak sud s druge strane nije kroz iskaz tužene niti čitanjem materijalne dokumentacije priložene spisu, utvrdio da bi u konkretnom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti, odnosno da bi tužena zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva.

29. Slijedom navedenog, tužena nije u obvezi isplatiti tužiteljici utuženi iznos s naslova stečenog bez osnove, upravo iz razloga što je u konkretnom slučaju utvrđeno da stvarni korisnik predmetne nekretnine poslovnog prostora u utuženom vremenskom razdoblju nije bila tužena već je to bilo trgovačko društvo Good life j. d.o.o. u kojem je ista bila zastupnica po zakonu, a u konačnici nije utvrđeno da bi u konkretnom došlo do proboja pravne osobnosti, pa se samim tim nisu ispunili zakonski uvjeti za potraživanje tužitelja s osnova stečenog bez osnove

30. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženoj pripada cjelokupan trošak postupka.

32. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 4.637,68 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 50 Tarife).

33. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, imajući na umu odredbu Tbr. 46 Tarife o obračunavanju pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost tuženoj su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 3. listopada 2018. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- sastav podneska od 11. rujna 2019. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. srpnja 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 19. rujna 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 125,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 62,50 eura,

- zastupanje na ročištu od 10. ožujka 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 29. lipnja 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 62,50 eura,

- zastupanje na ročištu od 9. veljače 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 62,50 eura,

- zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 25. listopada 2023. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife) iznos od 125,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 30. studenoga 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 19. veljače 2026. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura.

34. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2022. budući na to ročište nije pristupio punomoćnik tuženika.

35. Dakle, tuženoj je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.187,50 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan, a što je obrazloženo u točki 33. obrazloženja.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po zakonskom zastupniku,

- tuženoj po punomoćniku,

- u spis