REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2257/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja ELECTA GmbH, Kistlerhofstr. 170, Munchen, Njemačka, OIB: 47122720697 kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Strniščak, odvjetnik u Čakovcu, Ulica bana Josipa Jelačića 22b protiv prvotuženika ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ELEKTRO KADIJA d.o.o. Đelekovec, Pavla Kvakana 37D, OIB: 37452065142, oboje zastupani po punomoćniku Domagoju Štefanu, odvjetniku u Čakovcu, Otokara Keršovanija 1, radi zaštite poslovne tajne i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da su tuženici povrijedili poslovnu tajnu tužitelja nezakonitim pribavljanjem, korištenjem i otkrivanjem povjerljivih informacija koje se odnose na podatke o zaposlenicima tužitelja i s njim povezanih društava, poslovne i tehnološke informacije o poslovanju tužitelja te informacije o poslovnim odnosima s klijentima, osobito u vezi s kontaktima i poslovnom suradnjom s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH, nalaganje tuženicima prestanka takve povrede i zabrane daljnjeg korištenja i otkrivanja poslovne tajne tužitelja, uključujući zabranu korištenja podataka i informacija o zaposlenicima, klijentima i poslovanju tužitelja te zabranu daljnjeg nuđenja ili pružanja zaposlenja osobama koje su u radnom odnosu kod tužitelja ili s njim povezanih društava, nalaganje tuženicima dostave podataka i poslovne dokumentacije, nalaganje prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 EUR na ime ugovorne kazne sa zakonskim zateznim kamatama te nalaganje tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 9.290,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 26. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.575,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. lipnja 2023. navodi da je s prvotuženikom ĆK bio u radnom odnosu na temelju više uzastopnih ugovora o radu sklopljenih od 2018. do 2020., pri čemu je prvotuženik obavljao poslove električara, višeg instalatera i voditelja projekta u okviru poslovanja tužitelja u Saveznoj Republici Njemačkoj. Radni odnos prestao je 31. ožujka 2023. Tužitelj ističe da posluje putem povezanih društava u Republici Hrvatskoj, osobito društava ELECTA d.o.o. i ELECTA-ELEKTROINSTALACIJE d.o.o., s kojima je organizacijski i poslovno povezan.

2. Prema navodima tužbe, prvotuženik je još tijekom trajanja radnog odnosa kod tužitelja osnovao drugotuženika, trgovačko društvo ELEKTRO KADIJA j.d.o.o. Đelekovec, koje obavlja istu ili sličnu djelatnost kao tužitelj, i to bez znanja i suglasnosti tužitelja. Tužitelj tvrdi da je prvotuženik istodobno promovirao poslovanje tog društva te zaposlenicima tužitelja dijelio promotivne materijale i najavljivao početak rada novoosnovanog društva.

3. Tužitelj dalje navodi da je prvotuženik tijekom rada kod tužitelja imao pristup informacijama i podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu, uključujući podatke o zaposlenicima, poslovnim partnerima, klijentima, poslovnim i tehnološkim informacijama te druge informacije koje imaju tržišnu vrijednost. Prema navodima tužitelja, prvotuženik i drugotuženik su te podatke nezakonito koristili i otkrivali trećima, osobito u vezi s preuzimanjem zaposlenika tužitelja i poslovnih odnosa s klijentima. Tužitelj tvrdi da su takvim postupanjem tuženici povrijedili poslovnu tajnu tužitelja te postupali protivno poštenoj poslovnoj praksi, čime su narušili poslovne i financijske interese tužitelja te njegovu sposobnost tržišnog natjecanja.

4. Tužitelj se poziva i na odredbe ugovora o radu sklopljenog s prvotuženikom, kojima su ugovorene obveze čuvanja poslovne tajne, zabrana korištenja povjerljivih informacija te zabrana natjecanja s poslodavcem, koje obvezuju prvotuženika i nakon prestanka radnog odnosa. U slučaju povrede tih obveza ugovorena je ugovorna kazna u iznosu od 4.000,00 EUR.

5. Tužitelj navodi da je zbog postupanja tuženika pretrpio štetu u vidu izgubljene dobiti i narušenih poslovnih odnosa s poslovnim partnerima, osobito s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH. Budući da tužitelj ne raspolaže potpunim podacima o poslovanju drugotuženika, predlaže da sud naloži tuženicima dostavu poslovne dokumentacije radi utvrđenja opsega ostvarene koristi i visine štete. Stoga tužitelj tužbom zahtijeva da sud utvrdi da su prvotuženik ĆK i drugotuženik ELEKTRO KADIJA j.d.o.o. povrijedili poslovnu tajnu tužitelja nezakonitim pribavljanjem, korištenjem i otkrivanjem povjerljivih informacija koje se odnose na podatke o zaposlenicima tužitelja i s njim povezanim društvima, poslovne i tehnološke informacije o poslovanju tužitelja te informacije o poslovnim odnosima s klijentima, osobito u vezi s kontaktima i poslovnom suradnjom s klijentom Elektro Kreutzpointner GmbH.

6. Nadalje, tužitelj zahtijeva da sud naloži tuženicima prestanak takve povrede, odnosno zabranu daljnjeg korištenja i otkrivanja poslovne tajne tužitelja, uključujući zabranu korištenja podataka i informacija o zaposlenicima, klijentima i poslovanju tužitelja te zabranu daljnjeg nuđenja ili pružanja zaposlenja osobama koje su u radnom odnosu kod tužitelja ili s njim povezanih društava.

7. Tužitelj također zahtijeva da sud naloži prvotuženiku isplatu ugovorne kazne u iznosu od 4.000,00 EUR zbog povrede ugovornih obveza koje proizlaze iz ugovora o radu, a osobito obveze čuvanja poslovne tajne i zabrane korištenja povjerljivih podataka tužitelja. Osim toga, tužitelj zahtijeva da sud naloži tuženicima dostavu poslovne dokumentacije drugotuženika, uključujući račune i druge poslovne isprave te podatke o poslovnim odnosima, kupcima, distribucijskim kanalima i zaposlenicima, kako bi se moglo utvrditi u kojoj je mjeri drugotuženik ostvario korist korištenjem poslovnih informacija tužitelja.

8. Naposlijetku, tužitelj zahtijeva da sud naloži tuženicima solidarno isplatiti iznos od 9.290,60 EUR na ime koristi stečene bez osnove, odnosno naknade štete, uz napomenu da će tužitelj konačan iznos potraživanja precizirati nakon što tuženici dostave traženu poslovnu dokumentaciju i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

9. Tužbi prileži ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik Ugovora o radu na određeno vrijeme od 20. prosinca 2018. sklopljenog između tužitelja i prvotuženika (list 11 do 18 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2020. sklopljenog između tužitelja i prvotuženika (list 19 do 30 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika izvatka iz sudskog registra Općinskog suda u Munchenu za tvrtku tužitelja od 15. svibnja 2023. (list 36 do 39 spisa), izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu za društvo ELECTA d.o.o. Mursko Središće od 16. lipnja 2023. (list 40 do 44 spisa), izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru za društvo ELEKTRO KADIJA j.d.o.o. Đelekovec od 16. lipnja 2023. (list 45 i 46 spisa), ispis Facebook objave od 7. ožujka 2023. (list 47 spisa), preslika prijedloga za određivanje privremene mjere podnesenog ovom sudu u postupku pod posl. br. R1-97/2023 (list 48 do 56 spisa), dopis kvalificiranog punomoćnika tužitelja upućen prvotuženiku dana 19. svibnja 2023. predmeta Poziv radi otklanjanja nedostataka (list 68 do 72 spisa), Sporazum o raskidu Ugovora o radu od 7. travnja 2023. sklopljen između društva ELECTA d.o.o. Mursko Središće i ĐK (list 115 spisa), Potvrdu od 4. svibnja 2023. izdanu od društva ELECTA- ELEKTROINSTALACIJE d.o.o. Mursko Središće o vrsti poslova koje je radnik NK obavljao u trajanju radnog odnosa sa Zapisnikom o primopredaji dokumenata od 4. svibnja 2023. (list 116 i 117 spisa), Sporazum o raskidu Ugovora o radu od 4. svibnja 2023. sklopljen između društva ELECTA-ELEKTROINSTALACIJE d.o.o. Mursko Središće i NK (list 118 spisa), raskid Ugovora o radu sklopljenog između ELECTA-ELEKTROINSTALACIJE d.o.o. Mursko Središće i BK od 27. travnja 2023. (list 119 spisa), Potvrdu od 27. travnja 2023. izdanu od društva ELECTA-ELEKTROINSTALACIJE d.o.o. Mursko Središće o vrsti poslova koje je radnik BK obavljao u trajanju radnog odnosa sa Zapisnikom o primopredaji dokumenata od 27. travnja 2023. (list 120 i 121 spisa), prekršajna prijava tužitelja od 19. svibnja 2023. podnesena protiv drugotuženika zbog počinjenja prekršaja iz odredbe čl. 70. st. 1. podst. 8. Zakona o trgovini (list 122 do 129 spisa), prijedlog za progon od 19. svibnja 2023. tužitelja podnesen protiv ovdje oba tuženika zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 262. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i iz čl. 142. st. 2. KZ-a (list 130 do 137 spisa), dopis kvalificiranog punomoćnika tužitelja upućen prvotuženiku od 15. svibnja 2023. predmeta Poziv radi pridržavanja ugovornih obveza o tajnosti podataka (list 138 do 141 spisa), dopis kvalificiranog punomoćnika tužitelja upućen prvotuženiku od 17. svibnja 2023. predmeta Poziv radi isplate iznosa ugovorne kazne (list 142 do 147 spisa) te ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik Ugovora o radu za industrijske radnike na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2019. sklopljen između tužitelja i prvotuženika (list 164 do 176 spisa). Sud napominje da dio dokumentacije dostavljene uz tužbu nije preveden na hrvatski jezik (list 32 do 34, 73 do 114 spisa, 148 do 162 spisa).

10. Tužitelj u prilog podnesku od 7. rujna 2023. dostavlja ovjereni prijevod sljedećih isprava: Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji sklopljen između Elektro Kreutzpointner GmbH i ELECTA GmbH od 2. siječnja 2023. (list 183 do 209), ovjereni prijevod računa od 7. srpnja 2020. (list 211 do 214), ovjereni prijevod računa od 11. lipnja 2021. (list 216 do 220 spisa), ovjereni prijevod računa od 11. lipnja 2021. (list 222 do 226 spisa), Obavijest o raskidu Ugovora o radu br. 18477500 od 1. lipnja 2022. (list 228 do 231 spisa), Sporazum o prijevremenom okončanju otkaznog roka od 30. ožujka 2023. (list 233 do 238 spisa), Obavijest o raskidu otkaza Ugovora o radu od 15. veljače 2023. (list 240 do 242 spisa), Ugovor o izvođenju građevinskih radova od 14. listopada 2020. (list 244 do 265 spisa) te Ugovor o radu za projekt: Olympia Budiness Center MUC, Broj projekta: 370019031, Broj narudžbe 18436381 (list 267 do 292 spisa).

11. Tuženici su u odgovoru na tužbu podnesenom ovom sudu dana 22. rujna 2023. prvenstveno istaknuli da u predmetnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednošću („Narodne novine“, broj 30/2018), jer prema njihovom stajalištu u konkretnom slučaju nisu ispunjeni elementi poslovne tajne u smislu tog zakona. Smatraju da se iz činjeničnih navoda tužbe zapravo radi o pokušaju tužitelja da institut ugovorne zabrane natjecanja iz radnog odnosa podvede pod povredu poslovne tajne. Također su istaknuli prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti suda te otvorili pitanje primjene mjerodavnog prava, navodeći da je tužitelj društvo sa sjedištem u [adresa], a da je i ugovor o radu između tužitelja i prvotuženika sklopljen u Njemačkoj.

12. U odnosu na činjenične navode tužbe, tuženici navode da je točno da je prvotuženik bio zaposlenik tužitelja te da mu je radni odnos prestao 31. ožujka 2023., kao i da je osnovao društvo drugotuženika. Međutim, osporavaju tvrdnje tužitelja da je osnivanje tog društva bilo protivno zakonu ili ugovornim obvezama, ističući da tužitelj nije postupio prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 46/2023 i 64/2023) koje se odnose na zabranu natjecanja. Tuženici nadalje osporavaju tvrdnje da je prvotuženik tijekom trajanja radnog odnosa ili nakon njegovog prestanka nezakonito koristio ili otkrivao poslovne informacije tužitelja. Smatraju da tužitelj svoje navode iznosi paušalno i bez konkretnih dokaza te da nije jasno koje bi informacije predstavljale poslovnu tajnu niti na koji način bi iste bile pribavljene, korištene ili otkrivene. Osporavaju i navode tužitelja da su koristili poslovne kontakte tužitelja ili njegove reference te da su sklapali poslove s poslovnim partnerima tužitelja. U tom smislu ističu da je poslovni odnos između tužitelja i društva Elektro Kreutzpointner GmbH prestao iz drugih razloga, a ne zbog radnji tuženika.

13. Tuženici također osporavaju da bi zapošljavanje pojedinih radnika koji su ranije radili kod tužitelja predstavljalo povredu poslovne tajne ili ugovornih obveza. Navode da tužitelj nije dokazao da su informacije na koje se poziva poslovna tajna u smislu zakona niti da su tuženici počinili bilo kakvu povredu takvih informacija.

14. Slijedom navedenog, tuženici smatraju da tužitelj nije dokazao postojanje povrede poslovne tajne niti postojanje bilo kakve štete ili osnove za ugovornu kaznu, pa predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovane te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka. Odgovoru na tužbu prileži ovjereni prijevod Raskida ugovora ovdje tužitelja upućen društvu Elektro Kreutzpointner GmbH od 19. travnja 2023. (list 289 do 303 spisa).

15. Tužitelj je uz podnesak od 12. listopada 2023. dostavio u spis preslike pisanih iskaza VK i ZK (list 305 do 308 spisa).

16. U podnesku od dana 18. listopada 2023. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. U odnosu na prigovor tuženika da u predmetnom slučaju nije primjenjiv Zakon o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednošću, tužitelj navodi da je u tužbi detaljno obrazložio postojanje poslovne tajne te pravnu osnovu za njezinu zaštitu, ističući da informacije na koje se poziva ispunjavaju zakonske pretpostavke za poslovnu tajnu jer nisu općenito poznate niti lako dostupne osobama iz predmetne djelatnosti, imaju tržišnu vrijednost upravo zbog svoje tajnosti te ih tužitelj kao nositelj zakonito kontrolira. Tužitelj ponovno navodi da je između njega i prvotuženika bio sklopljen ugovor o radu koji je sadržavao odredbe o čuvanju poslovne tajne i zabrani korištenja poslovnih informacija nakon prestanka radnog odnosa. Prema navodima tužitelja, prvotuženik je tijekom rada kod tužitelja imao pristup povjerljivim podacima o zaposlenicima, poslovnim partnerima i poslovanju tužitelja, a nakon prestanka radnog odnosa te je informacije koristio u poslovanju društva drugotuženika.

17. Tužitelj posebno ističe da je prvotuženik kao osnivač i direktor drugotuženika koristio podatke o zaposlenicima tužitelja i povezanih društava te ih poticao na prelazak u društvo drugotuženika, pri čemu su pojedini radnici nakon otkaza kod tužitelja sklopili radni odnos kod drugotuženika. Kao dokaz tome tužitelj se poziva na dostavljenu dokumentaciju o prestanku radnih odnosa pojedinih zaposlenika te njihovu kasniju zaposlenost kod drugotuženika.

18. Nadalje, tužitelj navodi da je prvotuženik koristio poslovne informacije i kontakte tužitelja u odnosu na njegove dugogodišnje poslovne partnere, osobito društvo Elektro Kreutzpointner GmbH, s kojim je tužitelj prethodno ostvarivao dugogodišnju poslovnu suradnju. Prema navodima tužitelja, nakon prestanka rada kod tužitelja tuženici su započeli poslovnu suradnju s tim društvom, čime su koristili informacije i kontakte koje je prvotuženik stekao tijekom rada kod tužitelja. Tužitelj osporava i navode tuženika da prestanak poslovne suradnje između tužitelja i društva Elektro Kreutzpointner GmbH nije povezan s postupanjem tuženika, navodeći da iz dostavljene dokumentacije proizlazi dugogodišnja poslovna suradnja između tužitelja i tog društva te da je suradnja prekinuta neposredno prije početka poslovanja tuženika s istim partnerom.

19. Tužitelj nadalje smatra neosnovanim prigovor tuženika o nenadležnosti suda, ističući da je za sporove koji se odnose na zaštitu poslovne tajne i prava intelektualnog vlasništva u prvom stupnju nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Slijedom svega navedenog, tužitelj u cijelosti ostaje kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, smatrajući da su tuženici nezakonito koristili poslovne informacije tužitelja te time povrijedili njegovu poslovnu tajnu i nanijeli mu štetu. Podnesku prileži e-mail korespondencija od 16. ožujka 2023., 14. travnja 2023. i 24. travnja 2024. (list 317 do 319 spisa).

20. Tuženici su se podneskom od 23. studenog 2023. očitovali na podneske tužitelja od 13. listopada 2023. i 10. studenoga 2023. te su naveli da i nadalje ostaju kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Tuženici ističu da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednošću jer, prema njihovu stajalištu, ne postoje elementi poslovne tajne u smislu tog zakona. Smatraju da tužitelj zapravo pokušava institut ugovorne zabrane natjecanja iz radnog odnosa prikazati kao povredu poslovne tajne, iako takva zabrana između stranaka nije ugovorena. Nadalje ponovno ističu pitanje primjene mjerodavnog prava s obzirom na to da tužitelj ima sjedište u [adresa], a ugovor o radu između tužitelja i prvotuženika sklopljen je u Njemačkoj, zbog čega ostaju i kod prigovora stvarne i mjesne nenadležnosti suda. Tuženici također navode da tužitelj nije konkretizirao koje bi informacije predstavljale poslovnu tajnu niti je dokazao da bi poduzeo razumne mjere radi zaštite njihove tajnosti. Smatraju da informacije na koje se tužitelj poziva ne ispunjavaju zakonske pretpostavke za poslovnu tajnu te da stoga ne postoji osnova za zaštitu prema navedenom zakonu. Osporavaju i tvrdnje tužitelja da je prvotuženik koristio ili otkrivao povjerljive podatke o zaposlenicima tužitelja ili da je poticao radnike tužitelja na prelazak u drugotuženika, ističući da činjenica da su pojedini radnici nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja zasnovali radni odnos kod drugotuženika sama po sebi ne predstavlja povredu poslovne tajne. Također osporavaju tvrdnje da je prvotuženik odgovoran za prestanak poslovne suradnje između tužitelja i društva Kreutzpointner GmbH. Slijedom navedenog tuženici smatraju da tužitelj nije dokazao postojanje ni povredu poslovne tajne niti osnovanost svojih zahtjeva te predlažu da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.

21. Tuženici su podneskom od 21. ožujka 2024. dostavili u spis pisane iskaze prvotuženika ĆK te svjedoka ĐK, NK i LK, s ovjerenim potpisima sukladno čl. 492.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP; list 324 do 332 spisa).

22. Tužitelj se podneskom od 29. ožujka 2024. očitovao na pisane iskaze prvotuženika i svjedoka koje su tuženici dostavili podneskom od 21. ožujka 2024., osporavajući njihovu istinitost. Navodi da su pojedini radnici povezanih društava tužitelja u ožujku i travnju 2023. otkazali ugovore o radu te smatra da su njihovi pisani iskazi sastavljeni radi opravdavanja prelaska u drugotuženika. Ujedno osporava navode iz iskaza o razlozima prestanka radnog odnosa i radnim uvjetima kod tužitelja, ističući da je prvotuženik kod tužitelja imao visoku poziciju i povoljne uvjete rada.

23. Tužitelj također navodi da je nakon prestanka radnog odnosa prvotuženik sklopio poslovni odnos s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH, dugogodišnjim poslovnim partnerom tužitelja, nakon čega je prestala poslovna suradnja između tog društva i tužitelja. Slijedom navedenog predlaže saslušanje direktora tužitelja ŽK kao svjedoka te suočenje njega s prvotuženikom i navedenim svjedocima.

24. Tužitelj je podneskom od 2. rujna 2024. dostavio nove dokaze, navodeći da je naknadno pribavio financijske podatke o poslovanju drugotuženika za 2023. godinu kojima u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao. Iz financijskih izvještaja drugotuženika proizlazi da je isti u 2023. godini ostvario prihod od 245.978,33 EUR te dobit od 38.255,15 EUR, iako nije poslovao tijekom cijele godine, a iz bilješki uz financijske izvještaje proizlazi da je zapošljavao prosječno pet radnika. Tužitelj smatra da navedeni podaci upućuju na to da je drugotuženik preuzeo tužiteljeve poslove, klijente i radnike.

25. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud obveže drugotuženika na dostavu popisa svih zaposlenika koji su tijekom 2023. godine radili kod drugotuženika, uz obrazloženje da se radi o osobama koje su prije toga radile kod tužitelja, kao i na dostavu specifikacije izdanih računa s navođenjem klijenata kojima su računi izdani i iznosa fakturiranih usluga, u ukupnom iznosu od 245.978,33 EUR. Financijski izvještaj za 2023. prileži spisu na listu 354 do 376 spisa.

26. Tužitelj je podneskom od 29. studenoga 2024. uredio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na manifestacijski zahtjev. Navodi da je radi preglednosti i ekonomičnosti postupka potrebno izdvojiti točku IV. tužbenog zahtjeva iz petita tužbe te o tom zahtjevu odlučiti posebnim rješenjem sukladno članku 186.b ZPP-a.

27. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud rješenjem naloži tuženicima da tužitelju polože račune o poslovanju i predaju na uvid isprave na kojima se temelji poslovanje drugotuženika za razdoblje od 8. rujna 2021. godine do donošenja odluke suda. Predloženi manifestacijski zahtjev obuhvaća osobito podatke o zaposlenicima drugotuženika i njihovim ugovorima o radu, pregled pravnih poslova koje je prvotuženik sklopio u ime drugotuženika, podatke o distribucijskim kanalima, listu kupaca drugotuženika, bruto bilancu s prometom analitičkih konta te račune dobiti i gubitka za navedeno razdoblje, uz izjavu o potpunosti i točnosti dostavljenih podataka. Tužitelj također predlaže da se, nakon odlučivanja o manifestacijskom zahtjevu, preostali tužbeni zahtjevi odgovarajuće prenumeriraju radi očuvanja logičnog slijeda i konzistentnosti numeracije.

28. U podnesku od 4. prosinca 2024. tuženici se očituju na podneske tužitelja od 2. rujna 2024. i 29. studenoga 2024. U odnosu na podnesak od 2. rujna 2024. navode da su tvrdnje tužitelja o prihodima, rashodima i dobiti drugotuženika za 2023. godinu, kao i o navodnom preuzimanju tužiteljevih klijenata, poslova i radnika, neosnovane i nedokazane. Protive se dokaznom prijedlogu tužitelja kojim se predlaže obvezati drugotuženika na dostavu popisa zaposlenika i specifikacije izlaznih računa, smatrajući da takvi dokazi nisu relevantni za predmet spora. Ponovno ističu da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu prema Zakonu o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti jer nije dokazao postojanje niti povredu poslovne tajne, niti je između stranaka ugovorena ugovorna zabrana natjecanja prema Zakonu o radu.

29. U odnosu na podnesak tužitelja od 29. studenoga 2024. tuženici se protive preuređenju manifestacijskog zahtjeva odnosno preinaci tužbe te predlažu da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovane te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.

30. Na ročištu održanom 21. ožujka 2025. saslušan je zakonski zastupnik tužitelja ŽK te prvotuženik ĆK.

31. Zakonski zastupnik tužitelja iskazao je da je prvotuženik počeo raditi kod tužitelja 2018. godine nakon što se javio na oglas za posao. U početku je radio kao električar, a nakon otprilike osam do devet mjeseci unaprijeđen je u voditelja radova, a kasnije i u tehničkog direktora. Naveo je da je prvotuženik u toj ulozi imao pristup poslovnim podacima društva, uključujući ugovore s poslovnim partnerima, troškovnike, cjenike, podatke o zaposlenicima i njihovim satnicama. Istaknuo je da je početkom 2023. saznao da je prvotuženik osnovao društvo Elektro Kadija j.d.o.o. te da je tijekom trajanja radnog odnosa putem društvenih mreža reklamirao to društvo. Nadalje je naveo da je više zaposlenika tužitelja nakon toga napustilo društvo te prešlo raditi kod drugotuženika, a kao primjer naveo je više radnika među kojima ĐK, NK, LK i druge. Također je naveo da je društvo Elektro Kreutzpointner GmbH, koje je ranije bilo poslovni partner tužitelja, nakon prestanka radnog odnosa prvotuženika započelo poslovnu suradnju s njegovim društvom, zbog čega je tužitelju nastala šteta. Prema njegovom iskazu, smatra da je prvotuženik mogao koristiti podatke o poslovanju tužitelja kojima je imao pristup tijekom rada kod tužitelja.

32. Prvotuženik ĆK iskazao je da se krajem 2018. godine javio na oglas za posao tužitelja te da je radni odnos započeo 1. siječnja 2019. kao električar i elektromonter. Nakon otprilike osam mjeseci potpisao je aneks ugovora kojim je postao voditelj gradilišta, a potom početkom 2020. i tehnički direktor, pri čemu je njegova zadaća bila nadzirati tehnički dio radova na gradilištu i koordinirati rad zaposlenika. Naveo je da je društvo Elektro Kadija j.d.o.o. osnovao 1. listopada 2021. kao svojevrsno osiguranje u slučaju prestanka radnog odnosa, ali da to društvo nije poslovalo niti je imalo zaposlenih sve do 1. travnja 2023., kada je započeo rad u tom društvu kao jedini zaposlenik. Iskazao je da danas društvo drugotuženika ima između devet i jedanaest zaposlenika, pri čemu su ranije kod tužitelja radili LK i NK, dok je ĐK također kratko vrijeme radio kod drugotuženika. Naveo je da su se radnici sami javljali na oglase za posao putem društvenih mreža te da ih nije nagovarao na prelazak iz društva tužitelja. Također je naveo da su neki radnici koji sada rade kod drugotuženika došli znatno kasnije, više od godinu dana nakon njegovog odlaska iz društva tužitelja.

33. U odnosu na pristup poslovnim podacima tužitelja prvotuženik je iskazao da nije imao pristup serveru niti cjelokupnom poslovanju društva, niti je imao uvid u ugovore koje je tužitelj sklapao sa svojim klijentima. Naveo je da je na gradilištu radio s tablicama za obračun izvedenih radova i količina (tzv. aufmass tablice), dok je obrada tih podataka obavljana u uredu tužitelja. Istaknuo je da nije imao saznanja o cijenama ugovora niti o plaćama zaposlenika, već je eventualno mogao predložiti povećanje satnice pojedinim radnicima na temelju njihove učinkovitosti.

34. U odnosu na navode tužitelja o reklamiranju vlastitog društva, naveo je da je moguće da je objava na društvenim mrežama o početku rada društva bila objavljena prije završetka njegovog radnog odnosa, dok su svi ostali oglasi i aktivnosti vezani uz zapošljavanje bili objavljeni tek nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja. Nadalje je naveo da je poslovna suradnja s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH započela krajem travnja odnosno početkom svibnja 2023., pri čemu je istaknuo da odluku o angažiranju izvođača donosi investitor, a ne on. Kao referencu za sklapanje tog posla naveo je vlastito profesionalno iskustvo. Prvotuženik je također naveo da je bio upoznat s odredbama ugovora o radu koje se odnose na korištenje poslovnih informacija, ali da je prije poduzimanja poslovnih aktivnosti provjerio pravnu valjanost tih odredbi kod odvjetnika u Njemačkoj, koji mu je, prema njegovim navodima, pojasnio da pojedine ugovorne zabrane nisu pravno valjane u obliku u kojem su ugovorene.

35. Na ročištu održanom 5. lipnja 2025. saslušani su svjedoci GK i RK.

36. Svjedok GK iskazao je da je bio zaposlen kod tužitelja oko pet godina, a od lipnja 2024. zaposlen je kod drugotuženika. Kao razlog prelaska naveo je osobne okolnosti, odnosno potrebu rada bliže mjestu stanovanja zbog zdravstvenog stanja majke. Naveo je da nema saznanja da bi prvotuženik za vrijeme rada kod tužitelja reklamirao vlastito društvo niti da bi koristio poslovne podatke tužitelja. Također nije imao saznanja o eventualnim pregovorima ili sporovima između tužitelja i prvotuženika, niti o tome da bi prvotuženik kontaktirao radnike tužitelja radi prelaska. Potvrdio je da društvo drugotuženika sada radi za klijenta Elektro Kreutzpointner GmbH, ali nije imao saznanja o okolnostima uspostave te suradnje.

37. Svjedok RK iskazao je da je zaposlen kod drugotuženika od studenoga 2024., a ranije je radio u društvima povezanima s tužiteljem. Kao razlog prelaska naveo je nezadovoljstvo odnosom s poslodavcem te je samostalno tražio novi posao. Naveo je da nema saznanja o tome da bi prvotuženik tijekom rada kod tužitelja reklamirao vlastito društvo, niti da bi koristio ili otkrivao poslovne podatke tužitelja. Također nije imao saznanja o okolnostima prelaska klijenata niti o postojanju informacija koje bi predstavljale poslovnu tajnu tužitelja.

38. Tuženici su u podnesku od 17. lipnja 2025., sukladno nalogu suda s ročišta održanog 5. lipnja 2025., dostavili u spis dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje drugotuženika, i to ugovore o radu zaposlenika drugotuženika, financijska izvješća za 2023. i 2024. godinu te izjavu o klijentima za koje drugotuženik obavlja poslove. Također su naveli da je drugotuženik dana 5. prosinca 2023. promijenio pravno ustrojbeni oblik iz jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću u društvo s ograničenom odgovornošću (list 413 do 477 spisa).

39. Tužitelj se u podnesku od 22. srpnja 2025. očitovao na dostavljenu dokumentaciju tuženika. Ističe da ista nije potpuna, već selektivna i nedostatna za utvrđenje odlučnih činjenica. Posebno naglašava da nedostaju ugovori o radu za pojedine radnike (ĐK i BK), koje smatra ključnima za utvrđenje vremenske povezanosti prelaska radnika od tužitelja kod drugotuženika, čime se, prema njegovu stajalištu, onemogućuje potpuno dokazivanje.

40. Tužitelj nadalje tvrdi da dostavljeni ugovori o radu drugotuženika pokazuju gotovo potpunu identičnost strukture i sadržaja s ugovorima tužitelja, uključujući formulacije pojedinih odredbi (opis poslova, mjesto rada, probni rad, poslovna tajna i dr.), što smatra dokazom preuzimanja internih dokumenata i povrede poslovne tajne.

41. U odnosu na financijska izvješća drugotuženika, tužitelj ističe da ista pokazuju rast poslovanja koji se vremenski podudara s prestankom radnog odnosa prvotuženika i prelaskom radnika te prekidom suradnje s klijentom Elektro Kreutzpointner GmbH. Međutim, ukazuje da nije dostavljena analiza prihoda po klijentima, zbog čega nije moguće precizno utvrditi opseg poslovanja s navedenim klijentom i visinu štete. Tužitelj dodatno tvrdi da je promjena pravnog oblika drugotuženika (iz j.d.o.o. u d.o.o.) indikator rasta ostvarenog na štetu tužitelja te sredstvo zaštite prvotuženika od osobne odgovornosti. Također ukazuje na navodno naknadno zapošljavanje radnika nakon ročišta kao pokušaj prikazivanja drukčije strukture zaposlenika.

42. U pogledu izjave tuženika o klijentima, tužitelj osporava njezinu vjerodostojnost, navodeći da poslovanje drugotuženika dominantno ovisi o klijentu Elektro Kreutzpointner GmbH, dok su ostali klijenti naknadno angažirani. Zaključno, tužitelj smatra da dostavljena dokumentacija potvrđuje njegove navode o sustavnoj povredi poslovne tajne, preuzimanju radnika i klijenata te nastanku štete, te predlaže sudu da naloži tuženicima dostavu potpune dokumentacije, a nedostatak iste c ijeni u njegovu korist.

43. Tuženici su u podnesku od 3. rujna 2025. osporili sve navode tužitelja iz podneska od 22. srpnja 2025. te se usprotivili njegovim dokaznim prijedlozima. Navode da su dostavili svu traženu dokumentaciju, uključujući i ugovore o radu za radnike koji ranije nisu bili priloženi, ističući da su isti po sadržaju usporedivi s već dostavljenima te da ne predstavljaju nikakav poseban dokaz.

44. U odnosu na tvrdnje tužitelja o navodnoj sličnosti ugovora o radu, tuženici ističu da se radi o standardnim obrascima koji se uobičajeno koriste u praksi, da takvi ugovori ne predstavljaju intelektualno vlasništvo te da nije došlo do povrede autorskih prava niti poslovne tajne.

45. Nadalje osporavaju tvrdnje tužitelja da je drugotuženik preuzeo njegove klijente i radnike, kao i da je ostvario poslovni uspjeh korištenjem poslovnih informacija tužitelja, navodeći da je poslovni odnos s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH prestao neovisno o radnjama tuženika.

46. Zaključno, tuženici ističu da su svi navodi tužitelja neosnovani te predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva.

47. U prilog podnesku nalaze se Ugovori o radu na neodređeno vrijeme sklopljeni između drugotuženika kao poslodavca i radnika BK te ĐK (list 493 do 504 spisa).

48. Tužitelj se ponovno pisano očitovao podnescima od 19. rujna 2025. i 23. rujna 2025. Ustraje u tvrdnji da tuženici nisu dostavili potpunu poslovnu dokumentaciju, već da je riječ o selektivnoj dostavi s ciljem prikrivanja ključnih dokaza, što kvalificira kao procesnu manipulaciju.

49. Ističe da naknadno dostavljeni ugovori o radu (za radnike ĐK i BK) potvrđuju njegove navode o preuzimanju radnika, osobito zbog vremenske povezanosti prestanka rada kod tužitelja i gotovo neposrednog zasnivanja radnog odnosa kod drugotuženika, iz čega zaključuje o sustavnom preuzimanju radne snage.

50. Nadalje tvrdi da su ugovori o radu drugotuženika sadržajno i strukturno gotovo identični ugovorima tužitelja, uključujući specifičnu terminologiju i formulacije, zbog čega smatra da predstavljaju korištenje njegovih internih dokumenata i povredu poslovne tajne odnosno intelektualnog vlasništva. Predlaže da sud naloži dostavu cjelokupne dokumentacije o poslovanju drugotuženika, osobito u odnosu na klijente i poslovnu suradnju (posebno s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH), da uzme u obzir nedostatak dokumentacije na štetu tuženika te da u konačnici usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženike na naknadu troškova postupka.

51. Na ročištu održanom 24. studenoga 2025. saslušana je svjedokinja ZK. Svjedokinja je iskazala da je zaposlena u društvu povezanom s tužiteljem te da je u bliskom osobnom odnosu sa zakonskim zastupnikom tužitelja. Navela je da je prvotuženik bio zaposlen kod tužitelja do ožujka 2023., te da je, prema njezinim saznanjima, već ranije osnovao vlastito društvo.

52. U pogledu navodnog reklamiranja društva prvotuženika tijekom trajanja radnog odnosa, svjedokinja je iskazala da o tome ima posredna saznanja, odnosno da je čula od drugih radnika da je prvotuženik dijelio promotivne materijale. Također je navela da smatra da je prvotuženik imao pristup poslovnim podacima tužitelja (ugovorima, cijenama, troškovnicima i podacima o zaposlenicima) te da je, prema njezinom mišljenju, iste mogao koristiti u poslovanju vlastitog društva. Iskazala je i da je prvotuženik nakon prestanka rada kod tužitelja započeo poslovnu suradnju s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH, koje je ranije bilo poslovni partner tužitelja. U odnosu na prelazak radnika, svjedokinja je navela da je prvotuženik imao uvid u njihove uvjete rada i primanja, pa je, prema njezinom mišljenju, mogao utjecati na njihov prelazak kod drugotuženika.

53. Na ročištu održanom dana 24. studenog 2025. ovaj sud je, imajući u vidu odredbu članka 186.b stavka 3. ZPP-a, zatražio od punomoćnika tužitelja pojašnjenje odnosa između točke IV. i točke V. tužbenog zahtjeva. Punomoćnik tužitelja očitovao se da neovisno o eventualnim izmjenama ili preciziranju točke IV., kondemnatorni zahtjev sadržan u točki V. ostaje neizmijenjen, uz napomenu da bi točka IV. mogla biti naknadno dodatno uređena. Nadalje, na upit suda u pogledu potrebe i svrhe provođenja vještačenja, punomoćnik tužitelja naveo je da bi zadatak vještaka bio utvrditi visinu štete, pri čemu bi vještak potrebnu dokumentaciju pribavljao od stranaka tijekom postupka.

54. Polazeći od takvih očitovanja tužitelja, sud je utvrdio da kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva nije određen na način propisan odredbom članka 186.b ZPP-a, budući da visina zahtjeva nije konkretizirana niti je odrediva na temelju podataka iz spisa, već se njezino utvrđenje u cijelosti prepušta budućem vještačenju. Stoga je sud, temeljem članka 186.b stavka 4. i članka 325.a stavka 2. ZPP-a, naložio tužitelju da u roku od 15 dana postavi određeni tužbeni zahtjev kojim će nadomjestiti nekvalificirani, odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u točki V. tužbe.

55. Tužitelj je podneskom dostavljenim nakon raspravnog rješenja suda naveo da istim postupa po nalogu suda radi preciziranja tužbenog zahtjeva, ističući da je stupnjevita tužba u konkretnom slučaju nužna jer tuženici, prema njegovim tvrdnjama, ne dostavljaju dokumentaciju potrebnu za kvantificiranje kondemnatornog zahtjeva. Smatra da je upravo zbog takvog postupanja tuženika opravdano da visinu potraživanja utvrdi tek nakon pribave traženih podataka.

56. U tom smislu tužitelj precizira manifestacijski zahtjev na način da zahtijeva od tuženika dostavu opsežne poslovne i financijske dokumentacije, osobito u odnosu na zaposlenike drugotuženika, poslovanje s klijentom Elektro Kreutzpointner GmbH te ukupno poslovanje i strukturu prihoda drugotuženika. Navodi da je ta dokumentacija nužna radi utvrđenja opsega navodnog preuzimanja radnika i klijenata, kao i radi utvrđenja koristi koju su tuženici ostvarili.

57. Tužitelj nadalje ističe da iz provedenih dokaza, osobito iskaza svjedokinje ZK, proizlazi da je prvotuženik imao pristup poslovnim podacima tužitelja (ugovorima, cijenama, troškovnicima i podacima o zaposlenicima), koje je potom koristio u poslovanju drugotuženika, osobito u odnosu na klijenta Elektro Kreutzpointner GmbH. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon pribave tražene dokumentacije, provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine štete, izgubljene dobiti te koristi ostvarene od strane tuženika, pri čemu bi vještak po potrebi pribavljao dodatnu dokumentaciju od stranaka.

58. Tuženici su u podnesku od 29. prosinca 2025. osporili sve navode i dokazne prijedloge tužitelja iz podnesaka od 3. i 5. prosinca 2025., ustrajući kod ranije iznesenih tvrdnji i prigovora. Navode da iz provedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka, ne proizlazi da su preuzimali radnike tužitelja niti da su koristili njegove poslovne informacije, kao ni da su utjecali na prestanak poslovne suradnje tužitelja s društvom Elektro Kreutzpointner GmbH. Ističu da se u konkretnom slučaju ne radi o poslovnoj tajni u smislu Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, već da tužitelj pokušava institut zabrane natjecanja iz radnog prava prikazati kao povredu poslovne tajne, pri čemu takva zabrana nije bila ugovorena. Također ponavljaju prigovor nadležnosti i pitanje mjerodavnog prava. Osporavaju vjerodostojnost iskaza svjedokinje ZK zbog njezina odnosa s tužiteljem te se protive provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, smatrajući da tužitelj ne raspolaže dokazima o postojanju poslovne tajne niti njezinoj povredi, već pokušava kroz vještačenje naknadno utvrđivati odlučne činjenice. Zaključno, tuženici smatraju tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim te predlažu njegovo odbijanje.

59. Na ročištu održanom 19. veljače 2026. sud je utvrdio da tužitelj nije postupio po raspravnom rješenju od 24. studenoga 2025., kojim mu je naloženo da određeno uredi kondemnatorni zahtjev, budući da isti i dalje nije učinio određenim. Punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, smatrajući da je zahtjev dovoljno određen, te je ponovno predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Punomoćnik tuženika ostao je kod svojih navoda, protivio se provođenju vještačenja te predložio zaključenje rasprave. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja kao nepotreban, obrazlažući da kondemnatorni zahtjev nije određen, dok je u odnosu na manifestacijski zahtjev činjenično stanje dovoljno razjašnjeno provedenim dokazima. Kako sud nije našao potrebu za provođenjem daljnjih dokaza, zaključio je dokazni postupak i glavnu raspravu te zakazao ročište za objavu presude.

60. Na temelju provedenih dokaza, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

61. Prvenstveno, u odnosu na prigovor tuženika o nenadležnosti ovog suda, sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, predmet ovog spora nije radni spor niti spor iz ugovora o radu, već spor radi zaštite poslovne tajne i naknade štete, kako to tužitelj ističe u tužbi. Slijedom navedenog, pravna osnova zahtjeva proizlazi iz odredbi Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednošću te općih pravila obveznog prava, a ne iz odredbi Zakona o radu.

62. Sukladno odredbi članka 34.b ZPP-a, trgovački sudovi su stvarno nadležni za sporove između pravnih osoba te sporove koji se odnose na prava intelektualnog vlasništva.

63. Nadalje, odredbom članka 7. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“, broj 67/2018, 21/2022) propisano je da je za rješavanje sporova koji se odnose na prava intelektualnog vlasništva, uključujući i druga prava intelektualnog vlasništva, za područje Trgovačkog suda u Bjelovaru nadležan Trgovački sud u Zagrebu. Budući da drugotuženik ima sjedište na području Trgovačkog suda u Bjelovaru, a predmet ovog spora odnosi se na zaštitu poslovne tajne kao posebnog instituta koji uživa sudsku zaštitu prema navedenom zakonu , ovaj sud nalazi da je, temeljem citirane zakonske odredbe, mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu.

64. U odnosu na prigovor tuženika koji se odnosi na mjerodavno pravo, sud nalazi da se na predmetni spor primjenjuje pravo Republike Hrvatske. Naime, predmet ovog postupka odnosi se na navodnu povredu poslovne tajne i naknadu štete, dakle na izvanugovorni odnos, a štetne posljedice koje tužitelj tvrdi nastale su na području Republike Hrvatske, gdje drugotuženik obavlja svoju djelatnost. Slijedom navedenog, primjenjuje se pravo države u kojoj je šteta nastala, odnosno pravo Republike Hrvatske. Osim toga, tužitelj svoj zahtjev temelji na povredi prava koje uživa zaštitu prema hrvatskom pravu, zbog čega se i iz tog razloga primjenjuje pravo Republike Hrvatske. Kako je i zahtjev za ugovornu kaznu u ovom postupku činjenično i pravno vezan uz navodnu povredu obveze čuvanja povjerljivih informacija, a tužitelj tijekom postupka nije ponudio dostatnu činjeničnu i pravnu osnovu za drukčiji zaključak o mjerodavnom pravu, sud je i o tom zahtjevu odlučio primjenom prava Republike Hrvatske.

65. Za osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelj je bio dužan dokazati, prije svega, da informacije na koje se poziva predstavljaju poslovnu tajnu u smislu članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednošću, zatim da su tuženici takvu poslovnu tajnu nezakonito pribavili, koristili ili otkrili te da postoji uzročna veza između postupanja tuženika i štete koju tužitelj tvrdi da je pretrpio.

66. U konkretnom slučaju sud nalazi da tužitelj nije određeno i konkretno identificirao koje bi informacije predstavljale njegovu poslovnu tajnu. Tijekom postupka tužitelj se općenito pozivao na podatke o zaposlenicima, klijentima, ugovorima, troškovnicima, cijenama, satnicama i poslovnim uvjetima, no navedene informacije nije individualizirao ni sadržajno odredio na način koji bi omogućio sudu ispitati ispunjavaju li zakonske pretpostavke poslovne tajne. Sama okolnost da određeni podaci imaju poslovni značaj za poduzetnika nije dostatna za zaključak da se radi o poslovnoj tajni u smislu navedenog zakona. Bilo je potrebno dokazati da te informacije nisu općenito poznate ni lako dostupne osobama iz krugova koji se uobičajeno bave tom vrstom informacija, da imaju tržišnu vrijednost upravo zato što su tajne te da je tužitelj poduzeo razumne mjere radi očuvanja njihove tajnosti.

67. Tužitelj takve pretpostavke nije dokazao. Iz provedenih dokaza ne proizlazi koje su to točno informacije bile predmet posebne zaštite, kako su bile klasificirane unutar poslovanja tužitelja, tko je imao pristup tim informacijama, na koji su način bile zaštićene niti koje je konkretne razumne mjere tužitelj poduzeo radi očuvanja njihove tajnosti. Sama ugovorna odredba o čuvanju povjerljivih podataka, bez konkretizacije sadržaja tih podataka i bez dokaza o stvarno poduzetim zaštitnim mjerama, nije dostatna za zaključak da se radi o poslovnoj tajni u smislu citiranog zakona.

68. Sud ne prihvaća ni tvrdnju tužitelja da bi sličnost ugovora o radu koje koristi drugotuženik s ugovorima koje koristi tužitelj sama po sebi upućivala na povredu poslovne tajne ili drugog zaštićenog prava. Iz sadržaja spisa proizlazi da je riječ o standardnim ugovornim obrascima koji po svojoj naravi sadržavaju uobičajene odredbe o opisu poslova, mjestu rada, probnom radu, otkaznom roku i zaštiti podataka. Tužitelj nije dokazao da bi upravo sporni tekst ugovora predstavljao zaštićenu povjerljivu poslovnu dokumentaciju, niti da bi imao obilježja autorskog djela ili druge posebno zaštićene intelektualne tvorevine.

69. Nadalje, sama činjenica da su pojedini radnici nakon prestanka rada kod tužitelja zasnovali radni odnos kod drugotuženika ne dokazuje da su tuženici nezakonito koristili poslovnu tajnu tužitelja. Iz iskaza saslušanih svjedoka GK i ČK proizlazi da su razlozi prelaska bili osobne prirode, odnosno nezadovoljstvo ranijim radnim odnosom i traženje drugog zaposlenja, pri čemu navedeni svjedoci nisu potvrdili da bi ih prvotuženik nagovarao na prelazak niti da bi koristio povjerljive podatke tužitelja. Sud iskazima navedenih svjedoka poklanja vjeru jer su iskazivali jasno, određeno i logično, a njihovi iskazi nisu dovedeni u sumnju drugim neposrednim dokazima.

70. U odnosu na navode tužitelja da je prvotuženik preuzeo klijenta Elektro Kreutzpointner GmbH koristeći poslovne informacije tužitelja, sud nalazi da ni ta tvrdnja nije dokazana. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da je poslovna suradnja između tužitelja i navedenog društva prestala upravo zbog protupravnog postupanja tuženika, niti je dokazano koje bi to konkretne povjerljive informacije prvotuženik iskoristio radi sklapanja poslovne suradnje s tim društvom. Sama okolnost da je nakon prestanka radnog odnosa prvotuženik poslovno surađivao s društvom koje je ranije surađivalo s tužiteljem nije sama po sebi dovoljna za zaključak o povredi poslovne tajne.

71. Sud iskaz svjedokinje ZK nije mogao prihvatiti kao odlučan dokaz za osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, riječ je o iskazu koji se u bitnom dijelu temelji na posrednim saznanjima, pretpostavkama i osobnim zaključcima, a ne na neposrednom opažanju odlučnih činjenica. Okolnost da je svjedokinja zaposlena u društvu povezanom s tužiteljem i u bliskom osobnom odnosu sa zakonskim zastupnikom tužitelja sud je imao u vidu samo kao dodatnu okolnost pri ocjeni vjerodostojnosti njezina iskaza, a ne kao samostalan razlog njegova neprihvaćanja.

72. Sud je imao u vidu i odredbe ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i prvotuženika, kojima je propisana obveza čuvanja povjerljivih podataka te ugovorna kazna u slučaju povrede tih obveza. Međutim, ni u tom dijelu tužitelj nije dokazao da je prvotuženik konkretno koristio ili otkrio određene povjerljive informacije koje bi bile obuhvaćene ugovornom obvezom čuvanja tajnosti. Same općenito formulirane ugovorne odredbe, bez dokaza o konkretnoj povredi, nisu dostatne za zaključak da je prvotuženik povrijedio ugovorenu obvezu na način koji bi opravdavao dosudu ugovorne kazne. Stoga ni zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne u iznosu od 4.000,00 EUR nije osnovan. Samo osnivanje društva iste ili slične djelatnosti, kao ni kasnije poslovanje tog društva, ne predstavlja samo po sebi dokaz povrede ugovorne obveze čuvanja povjerljivih informacija, osobito kada nisu dokazani ni sadržaj ni nezakonito korištenje konkretnih povjerljivih informacija.

73. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim traži nalaganje tuženicima dostave podataka i poslovne dokumentacije, sud nalazi da ni taj zahtjev nije osnovan. Naime, tužitelj ni nakon višekratnog procesnog usmjeravanja od strane suda nije učinio vjerojatnim postojanje konkretnog prava koje bi opravdavalo nalaganje tuženicima dostave tako opsežne poslovne dokumentacije. Provedenim dokazima činjenično stanje dovoljno je razjašnjeno za donošenje odluke, a manifestacijski zahtjev ne može služiti tome da stranka tek naknadno traži činjenice na kojima bi temeljila inače nedokazan zahtjev.

74. Nije osnovan ni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.290,60 EUR na ime naknade štete, odnosno koristi stečene bez osnove. Za postojanje odgovornosti za štetu u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) potrebno je kumulativno postojanje protupravne radnje, štete, uzročne veze između protupravne radnje i štete te krivnje štetnika. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje protupravnog postupanja tuženika. Kako je već prethodno obrazloženo, tužitelj nije dokazao da informacije na koje se poziva predstavljaju poslovnu tajnu u smislu Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednošću, niti da su tuženici takve informacije nezakonito pribavili, koristili ili otkrivali.

75. Tužitelj nije dokazao ni postojanje štete u konkretnom iznosu, niti je dokazao pretpostavke za dosudu koristi stečene bez osnove. Navodi tužitelja o izgubljenoj dobiti i koristi koju su tuženici navodno ostvarili ostali su na razini općih tvrdnji, bez dostatne činjenične i dokazne podloge koja bi omogućila zaključak o osnovi i visini takvog potraživanja. Sama činjenica da je drugotuženik ostvario određene prihode i dobit ne znači sama po sebi da je ta korist ostvarena na štetu tužitelja ili korištenjem njegovih zaštićenih informacija.

76. Konačno, nije dokazana ni uzročna veza između postupanja tuženika i navodne štete. Sama okolnost da je drugotuženik nakon prestanka radnog odnosa prvotuženika započeo poslovanje te ostvario određene prihode, kao i da su pojedini radnici i poslovni partneri prestali surađivati s tužiteljem, nije dostatna za zaključak da je do toga došlo upravo zbog protupravnog postupanja tuženika. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

77. Tužitelj, budući da je u cijelosti izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već je, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP -a, dužan naknaditi trošak parničnog postupka tuženicima.

78. Tuženicima je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23; dalje: OT), i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 54 OT), sastav podneska od 23. studenog 2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 54 OT), sastav podneska od 21. ožujka 2024., 4. prosinca 2024., 17. lipnja 2025. i 29. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR, za svaki (Tbr. 8 t. 4 i Tbr. 54 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 11. travnja 2024. i 12. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 EUR, za svako (Tbr. 9 t. 2 i Tbr. 54 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 21. ožujka 2025., 5. lipnja 2025., 24. studenog 2025. i 19. veljače 2026. u iznosu od 500,00 EUR, za svako (Tbr. 9 t. 1 i Tbr. 54 OT), sastav podneska od 3. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8 t. 3 i Tbr. 54 OT) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9 t. 3 i Tbr. 54 OT), što uz uvećanje za 10% uslijed zastupanja više osoba u istom postupku (Tbr. 40. t. 1 OT) i za porez na dodanu vrijednost ukupno iznosi 5.500,00 EUR.

79. Za podnesak od 21. ožujka 2024. i 17. lipnja 2025. tuženicima nije priznata zatražena nagrada prema Tbr. 8 t. 1 OT jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, već se njime samo dostavlja dokumentacija, i to po nalogu suda, slijedom čega je priznat trošak u umanjenom iznosu. Nadalje, tuženicima nije priznata nagrada u punom iznosu za ročište održano 11. travnja 2024., već u visini od 50% sukladno Tbr. 9 toč. 2 OT, budući da se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su izvođeni dokazi, već su stranke samo izjavile da ostaju kod ranijih navoda. Naime, samo ponavljanje ranijih navoda ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari.

80. Za podnesak od 4. prosinca 2024. tuženicima nije priznata nagrada prema Tbr. 8 t. 1. OT jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, već se njime u bitnome ponavljaju raniji navodi i izražava protivljenje navodima i dokaznim prijedlozima tužitelja, bez iznošenja novih činjenica ili pravno relevantnih obrazloženja, slijedom čega je priznat trošak prema Tbr. 8 t. 4. OT kao za ostale podneske. Za ročište održano 12. prosinca 2024. priznat je trošak u visini od 50% nagrade sukladno Tbr. 9 toč. 2 OT, budući da se na istom raspravljalo o procesnim pitanjima (dokaznim prijedlozima i tijeku postupka), bez izvođenja dokaza.

81. Za podnesak od 3. rujna 2025. tuženicima nije priznata nagrada u punom iznosu jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, već se njime uglavnom odgovara na navode tužitelja bez iznošenja novih činjenica ili značajnije pravne argumentacije, pa je priznat trošak u umanjenom iznosu sukladno Tbr. 8 t. 3 OT. 82. Za podnesak od 29. prosinca 2025. tuženicima nije priznata nagrada prema Tbr. 8 t. 1 OT jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, već se njime u bitnome ponavljaju raniji navodi i izražava protivljenje navodima i dokaznim prijedlozima tužitelja, bez iznošenja novih činjenica ili pravno relevantnih obrazloženja, slijedom čega je priznat trošak prema Tbr. 8 t. 4 OT.

Zagreb, 26. ožujka 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvj. Tomislav Strniščak, Čakovec, Ulica bana Josipa Jelačića 22b

- Odvj. Domagoj Štefan, Čakovec, Otokara Keršovanija 1