REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: Ref 51P: P-3022/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je zastupan po punomoćniku Viboru Čuliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, koja je zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Porobija & Porobija sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnice Sandre Stipanović i punomoćnika tužene odvjetnika Filipa Fuština, na ročištu za objavu i uručenje presude 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu br 3211983962 a koji je ugovor sklopljen između tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, solemniziran kod Domagoja Matejčića, javnog bilježnika u Splitu, pod posl. brojem OV- 774/08, kao i Dodatka ugovoru o kreditu 29. lipnja 2018.u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke tuženika.

II. II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.478,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

93,63 EUR od 20.8.2008. pa do isplate

93,63 EUR od 20.9.2008. pa do isplate

93,63 EUR od 20.10.2008. pa do isplate

93,63 EUR od 20.11.2008. pa do isplate

93,63 EUR od 20.12.2008. pa do isplate

93,63 EUR od 20.1.2009. pa do isplate

93,63 EUR od 20.2.2009. pa do isplate

93,63 EUR od 20.3.2009. pa do isplate

93,63 EUR od 20.4.2009. pa do isplate

93,63 EUR od 20.5.2009. pa do isplate

93,63 EUR od 20.6.2009. pa do isplate

93,63 EUR od 20.7.2009. pa do isplate

174,98 EUR od 20.8.2009. pa do isplate

174,98 EUR od 20.9.2009. pa do isplate

174,98 EUR od 20.10.2009. pa do isplate

174,98 EUR od 20.11.2009. pa do isplate

174,98 EUR od 20.12.2009. pa do isplate

174,98 EUR od 20.1.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.2.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.3.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.4.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.5.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.6.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.7.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.8.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.9.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.10.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.11.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.12.2010. pa do isplate

174,98 EUR od 20.1.2011. pa do isplate

63,86 EUR od 20.2.2011. pa do isplate

63,86 EUR od 20.3.2011. pa do isplate

63,86 EUR od 20.4.2011. pa do isplate

63,86 EUR od 20.5.2011. pa do isplate

63,86 EUR od 20.6.2011. pa do isplate

56,80 EUR od 20.7.2011. pa do isplate

49,83 EUR od 20.8.2011. pa do isplate

49,83 EUR od 20.9.2011. pa do isplate

49,83 EUR od 20.10.2011. pa do isplate

49,83 EUR od 20.11.2011. pa do isplate

49,83 EUR od 20.12.2011. pa do isplate

49,83 EUR od 20.1.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.2.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.3.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.4.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.5.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.6.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.7.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.8.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.9.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.10.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.11.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.12.2012. pa do isplate

49,83 EUR od 20.1.2013. pa do isplate

49,83 EUR od 20.2.2013. pa do isplate

49,83 EUR od 20.3.2013. pa do isplate

49,83 EUR od 20.4.2013. pa do isplate

49,83 EUR od 20.5.2013. pa do isplate

49,83 EUR od 20.6.2013. pa do isplate

49,83 EUR od 20.7.2013. pa do isplate

50,86 EUR od 20.8.2013. pa do isplate

50,86 EUR od 20.9.2013. pa do isplate

50,86 EUR od 20.10.2013. pa do isplate

50,86 EUR od 20.11.2013. pa do isplate

50,86 EUR od 20.12.2013. pa do isplate

50,86 EUR od 20.1.2014. pa do isplate

45,04 EUR od 20.2.2014. pa do isplate

45,04 EUR od 20.3.2014. pa do isplate

45,04 EUR od 20.4.2014. pa do isplate

45,04 EUR od 20.5.2014. pa do isplate

45,04 EUR od 20.6.2014. pa do isplate

45,04 EUR od 20.7.2014. pa do isplate

38,65 EUR od 20.8.2014. pa do isplate

38,65 EUR od 20.9.2014. pa do isplate

38,65 EUR od 20.10.2014. pa do isplate

38,65 EUR od 20.11.2014. pa do isplate

38,65 EUR od 20.12.2014. pa do isplate

38,65 EUR od 20.1.2015. pa do isplate

34,84 EUR od 20.2.2015. pa do isplate

34,84 EUR od 20.3.2015. pa do isplate

34,84 EUR od 20.4.2015. pa do isplate

34,84 EUR od 20.5.2015. pa do isplate

34,84 EUR od 20.6.2015 pa do isplate

34,84 EUR od 20.7.2015. pa do isplate

31,36 EUR od 20.8.2015. pa do isplate

31,36 EUR od 20.9.2015. pa do isplate

31,36 EUR od 20.10.2015. pa do isplate

31,36 EUR od 20.11.2015. pa do isplate

31,36 EUR od 20.12.2015. pa do isplate

31,36 EUR od 20.1.2016. pa do isplate

26,85 EUR od 20.2.2016. pa do isplate

26,85 EUR od 20.3.2016. pa do isplate

26,85 EUR od 20.4.2016. pa do isplate

26,85 EUR od 20.5.2016. pa do isplate

26,85 EUR od 20.6.2016. pa do isplate

26,85 EUR od 20.7.2016. pa do isplate

24,67 EUR od 20.8.2016. pa do isplate

24,67 EUR od 20.9.2016. pa do isplate

24,67 EUR od 20.10.2016. pa do isplate

24,67 EUR od 20.11.2016. pa do isplate

24,67 EUR od 20.12.2016. pa do isplate

24,67 EUR od 20.1.2017. pa do isplate

20,01 EUR od 20.2.2017. pa do isplate

20,01 EUR od 20.3.2017. pa do isplate

20,01 EUR od 20.4.2017. pa do isplate

20,01 EUR od 20.5.2017. pa do isplate

20,01 EUR od 20.6.2017. pa do isplate

20,01 EUR od 20.7.2017. pa do isplate,

a koja se zakonska zatezna kamata računa uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena na iznose koji su dospjeli od 01.01.2008. do 31.07.2015., te uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose dospjele 01.08.2015. i kasnije, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.692,00 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 26. ožujka 2026., a određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. lipnja 2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu br 3211983962, sklopljenog između parničnih stranaka 29. prosinca 2007., solemniziranog po javnom bilježniku Domagoju Matejčiću pod posl. brojem OV- 774/08, kao i Dodatka ugovoru o kreditu od 29. lipnja 2018. u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamata u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke tuženika te radi isplate iznosa od 72.235,41 kunu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose. U tužbi se navodi kako je je kamatna stopa koja je ugovorena navedena kao promjenjiva bez jasno određenih parametara te da je samo do srpnja 2008. godine tuženik obračunavao kamatu po prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi 5,25%, dok da je za daljnje razdoblje otplate kredita tuženik, bez suglasnosti tužitelja, primjenjivao kamatnu stopu čak do 7,20 %. Tužitelj smatra da je ponašanje tuženika uslijed promjena kamatne stope uslijed otplate i ugovaranja kredita nezakonite te se poziva na utvrđenja iz kolektivne presude u slučaju "Franak" te na odredbe članka 328. i 323. Zakona o obveznim odnosima, odnosno smatra odredbe o ugovornoj promjenjivoj kamatnoj stopi protivne svim načelima obveznog prava, nepoštenima i ništetnima. Stoga tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako je to navedeno uvodno.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov, visinu te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije navodeći kako tužitelj nije dokazao da je potrošač i prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 13. lipnja 2014. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Po izvedenom dokazu knjigovodstveno – financijskim vještačenjem tužitelj je podneskom od 30. ožujka 2021. uredio tužbeni zahtjev pod točkom II. na način da je smanjio isti te je zahtijevao isplatu iznosa od 56.883,77 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne naznačene iznose.

4. Podneskom od 20. travnja 2021. tuženik je ustrajao u osporavanju tužbenih zahtjeva, izjavio da se ne protivi povlačenju, ali je zatražio naknadu razmjernog parničnog troška.

5. Dalje tijekom postupka tužitelj je osporio navode tuženika te je naveo kako je tužitelj potrošač, da je zaposlen u društvu Cemex te da ne obavlja nikakvu vlastitu poslovnu djelatnost, odnosno da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu u osobne svrhe radi kupnje stana. Naveo je kako su uplate vršene radi podmirenja predmetnog kredita radi čega smatra da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe.

6. Presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj P-4054/2019-39 od 21. veljače 2025. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev kako je bio postavljen podneskom tužitelja od 02. prosinca 2014., ali je rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, posl. broj Gž- 645/2025-2, od 28, srpnja 2025. ukinuta navedena presuda ovog suda te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

U obrazloženju odluke višeg suda navodi se kako u prvostupanjskoj presudi nisu dani dostatni i valjani razlozi na okolnost je li u konkretnom slučaju, odredba o promjenjivim zateznim kamatama uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer da u tom smislu nije proveden test nepoštenosti, a nema ni dovoljno jasnih razloga niti vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 96. st. 5. i čl. 99. ZZP/07 pa da u vezi s tim nije pravilno ni proveden test transparentnosti i ocjena u smislu čl. 98. i 100. ZZP/07. Pored ovoga je navedeno da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je tuženik obvezan na pojedinačno dospjele iznose novčane tražbine tužitelja platiti zakonsku zateznu kamatu počev od svakog 1. u mjesecu tekuće godine, a da iz Prometa po kreditu tuženika na listu 40 do 48 spisa ne proizlazi da je tužitelj svoju novčanu obvezu po navedenom Ugovoru o kreditu izvršavao upravo svakog 1. u mjesecu. Ovome sudu potom je dana uputa pravilno provesti test poštenja, a nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu vodeći pri tome računa i da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača i da je takvo slično pravo shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 953/2020 od 11.1.2023.

7. Podneskom od 19. prosinca 2025. tužitelj je sukladno izraženom stavu drugostupanjskog suda uredio točku II. tužbenog zahtjeva u pogledu tijeka kamata na svaki pojedini iznos tako da glasi kako je to navedeno u izreci presude pod točkom II.

8. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem ugovora o namjenskom kreditu br 3211983962 i dodatka ugovora o kreditu, privatnog vještačenja po mr. LČ, računa Natividad d.o.o. za računovodstvo i savjetovanje br. 202/1/1, od 11. lipnja 2019., ispisa na zahtjev klijenta Zagrebačke banke d.d. od 04. lipnja 2019., pregleda promjena kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. od 04. lipnja 2019. po predmetnom kreditu, prometa po kreditu, suglasnosti od 7. siječnja 2011., obavijesti o novostima u utvrđivanju kamatne stope od 08. siječnja 2013., općih uvjeta poslovanja tuženika, općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Matiji Trogrlić od 22. ožujka 2021., priložene sudske prakse, pregleda promjena kamatnih stopa od 21. siječnja 2020., saslušanjem tužitelja ŽČ, dopuskim vještačenjem po sudskoj vještakinji dana 18. listopada 2022., prometa po kreditu/ specifikacija uplata,

9. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: 3211983962 u razdoblju od srpnja 2008. do lipnja 2017. te zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o namjenskom kreditu dana 29. prosinca 2007. kao i dodatak ugovora o kreditu od 29. lipnja 2018. te da je tužitelju isplaćen kredit u iznosu od 1.124.925,03 kune uz rok otplate od 300 mjeseci ( 25 godina), s početnom redovnom kamatnom stopom od 5,25 % godišnje do 30. lipnja 2008., a od 01. srpnja 2008. pa do konačne otplate promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

12. Među stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li tužitelj potrošač, a istaknut je i prigovor zastare.

13. Prilikom saslušanja tužitelj je naveo kako je po zvanju dipl. ing. elektrotehnike, da je zaposlen je u tvrtci Cemex od 1998. do danas, a da nema nikakav privatni posao, u smislu vlastite tvrtke, obrta i slično. Tužitelj je naveo i kako je cijeli svoj radni vijek bio zaposlenik Cemexa, odnosno Dalmacijacementa prije toga, a da nikada nije imao vlastiti niti obrt, niti privatnu tvrtku ili sl. Predmetni kredit da je podignut radi rješavanja stambenog pitanja njegove obitelji jer nije imao dovoljno novčanih sredstava za kupnju stana, a kako je stanovao kod punice u Trogiru i ima dijete sa posebnim potrebama da su on i supruga bili prisiljeni naći adekvatnu školu koja bi primila takvo dijete na školovanje, a što je bila Osnovna škola Mertojak u Splitu. Također je naveo kako je njegova supruga zaposlenica HT-a, da radi na pola radnog vremena. Naveo je kako je u to vrijeme ponuda u bankama uglavnom bila slična i da nije postojala nekakva mogućnost izbora jer da su se ponude sastojale u tome da su se nudili krediti s promjenjivom kamatnom stopom. S obzirom da je morao kupiti stan, za što mu je nužno bilo da novčana sredstva stekne putem kredita, nazočni je u Zagrebačkoj banci uzeo predmetni kredit. Tužitelj je naveo da nije dobio dojam da bilo što može pregovarati s bankom u pogledu uvjeta kredita, da mu je banka ponudila tipski ugovor u kojem nije postojala mogućnost pregovaranja. Tužitelj je naveo da on nije očekivao da će kamatne stope značajno rasti, a prilikom uzimanja kredita da ni na koji način njemu kao prosječnom korisniku kredita nije objašnjeno kako bi tekao tijek promjene kamatne stope. Tužitelj je naveo kako i danas živi u stanu za kupnju kojeg je podigao predmetni kredit. Predmetni ugovor da mu je pročitao javni bilježnik prilikom solemnizacije. Tužitelj je naveo da se sjeća kako je bila ugovorena kamatna stopa u određenom postotku kamatne stope, a u nastavku da je pisalo jednostrano promjenjiva kamatna stopa, ali da nije pisalo kako se mijenja ta kamatna stopa. Naveo je kako je za plaćanje predmetnog kredita uvijek postojao trajni nalog na njegovom računu. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklopio predmetni ugovor u svrhu rješenja stambenog pitanja, dakle u svrhu koja nije namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja pa se isti ima smatrati potrošačem. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja kao istinitom i logičnom.

14. Sudska vještakinja Matija Trogrlić u knjigovodstveno – financijskom vještačenju od 22. ožujka 2021. mišljenja je kako je tužitelj po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3211983962 od 29. prosinca 2007. godine, u razdoblju od 1. kolovoza 2008. do 1. srpnja 2017. po anuitetima od broja 6-113, uz obračun kamata po početnoj ugovorenoj stopi od 5,25% trebao platiti ukupno 1.123.760,17 kn, a zbog promjene kamatne stope da platio 1.180.223,11 kn. Zbog promjene kamatne stope u utuženom razdoblju tužitelj da je više platio 56.351,94 kn od čega 15.883,77 kn manje plaćene glavnice i 72.235,71 kn više plaćene redovne kamate. Očitujući se na primjedbe tuženika sudska vještakinja je navela kako je tuženik obračun kamata po stopi nižoj od početno ugovorene vršio tek od 1. srpnja 2017. i to na osnovicu koja da je viša od osnovice utvrđene uz primjenu početno ugovorene kamatne stope. Navodi kako su tek od 1. lipnja 2018. anuiteti niži od anuiteta obračunatih po početno ugovorenoj stopi, ali da je tužitelj utužio razdoblje do 01. srpnja 2017. odnosno da razdoblje od 01. lipnja 2018. nije utuženo.

15. Dakle, iz svih izvedenih dokaza, spisu priloženih isprava, iskaza tužitelja te vještačenja sud je zaključio:

- da su tužitelj i tužena 29. prosinca 2007. sklopili ugovor o namjenskom kreditu kao i dodatak ugovora o kreditu od 29. lipnja 2018.

- da je tužitelj predmetni kredit podigao radi kupnje stana tj. rješavanja stambenog pitanja i da u ovome stanu i danas živi,

- da je u vrijeme podizanja predmetnog kredita, a i danas tužitelj kao dipl. ing. elektrotehnike zaposlen u tvrtki Cemex,

- da je tužitelju banka tj. tuženik ponudio tipski ugovor u kojem nije postojala mogućnost pregovaranja oko sadržaja predmetnog ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi,

- da je u čl. 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 5,25% godišnje do 30. lipnja 2008., a dalje promjenjivo u skladu s odlukom kreditora,

- da je predmetni kredit trebalo otplatiti u 300 anuiteta

- da se tijekom trajanja kredita kamatna stopa više puta mijenjala, a time su se mijenjali i iznosi mjesečnih anuiteta,

- da je tužitelj utužio više plaćeno za period od srpnja 2008. do lipnja 2017. te da se u utuženom periodu kamatna stopa mijenjala,

- da je zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta u utuženom periodu što je dovelo do više plaćenog odnosno stjecanja bez osnove.

16. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti, kao prethodno pitanje, je li odredba čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora, ništetna. Međutim, s obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti o osnovanosti tog prigovora. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

17. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenog po osnovu ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenjem ništenosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti. Zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO u svezi s čl. 1111. ZOO-a). Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kada počinje teći opći zastarni rok od pet godina. Pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-2 Zagreb, 30. siječnja 2020. glasi: „ 1. "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su Ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Prema tome zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od utvrđenja ništetnosti. Slijedom svega navedenog istaknuti prigovor zastare je neosnovan u cijelosti.

18. U odnosu na pozivanje tužitelja na presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Revt-249/14, od 9. travnja 2015. za navesti je da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u kunama, a ne CHF. Navedene presude odnose se na kolektivni spor u pogledu kredita s valutnom klauzulom u CHF (tzv. slučaj „Švicarski franak“). Navedene odluke ne odnose se na kredite s valutnom klauzulom u kunama. Za istaknuti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-4071/2019 od 14. listopada 2021. izrazio stav da se učinci presuda iz navedenog kolektivnog spora odnose samo na kredite s valutnom klauzulom u CHF, a što bi značilo da se ne odnosi na kredit sa valutnom klauzulom u kunama.

19. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede ugovorene jednostrano promjenjive kamatne stope (Ugovor je zaključen 29. prosinca 2007., a utuženi period je od 01. kolovoza 2008. do 01. srpnja 2017.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan:

- Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07).

Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

Članak 102. stavak 1. istog Zakona propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, dok stavak 2. kako ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

- Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO).

Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

Prema odredbi članka 322. stavka 1. ZOO proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Prema odredbi članka 324. stavka 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi članka 295. st. 2. ZOO proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Članak 272. stavak 1. ZOO propisuje da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.

Testom nepoštenosti u smislu odredaba članka 96. ZZP/07 utvrđuje se je li unaprijed formulirana ugovorna odredba, bez mogućnosti utjecaja potrošača, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje li znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. U konkretnom slučaju je na sva je pitanja potvrdno odgovoreno što bi značilo da je odredba ništetna, ali da ugovor može opstati bez nje. Sam tužitelj je u iskazu, kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru, naveo kako mu je ponuđen unaprijed pripremljen tipski ugovor, kako nije bilo mogućnosti pregovaranja glede istog dok tuženik nije dokazao da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo u ovome postupku, a na istome je teret dokaza. Da je odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača jasno ukazuje i izračun vještaka u ovome postupku jer u trenutku sklapanja ugovora tužitelj nije mogao predvidjeti na koji način će se mijenjati visina kamatne stope, ali je očekivao da će biti približna onoj ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, a predmetni kredit je podignut u svrhu rješavanja stambenog pitanja tj. iz nužde pa je jasno da je konkretno od strane tuženika iskorištena nužna situacija u kojoj se zatekao tužitelj. Test transparentnosti prema ZZP/07 zahtijeva da ugovorna odredba bude jasno i razumljivo sastavljena kako bi potrošač mogao donositi razborite i informirane odluke. Konkretno, u slučaju promjenjive kamatne stope potrošač mora razumjeti ne samo formalni i gramatički sadržaj odredbe, već i njezin konkretni doseg, uključujući funkcioniranje financijskog mehanizma i potencijalne gospodarske posljedice tijekom trajanja ugovora. S obzirom da predmetna odredba nije jasna ni razumljiva, a kako je to naprijed navedeno, niti je tuženik dokazao da se o istoj pregovaralo i da je tužitelju objašnjena, a pored ovoga je i formulirana na način da je nerazumljiva tužitelju kao prosječnom potrošaču koji je po zvanju dipl. ing. elektrotehnike to sud zaključuje da je tužitelj nije mogao razumjeti u cijelosti niti potom donijeti informiranu odluku.

Dakle, na prednje navedeni način ovaj sud je postupio u cijelosti sa uputom višeg suda te je utvrđeno da se radi o kreditu sklopljenom 29. prosinca 2007., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21. Iako se odluke iz tzv. predmeta „Švicarski franak“ ne odnose na kredite s valutnom odlukom u kunama, prema mišljenju ovog suda jednostrana promjena kamatne stope od strane banke dovodi do ništetnosti neovisno o valuti u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 96. st. 1. ZZP/07 u svezi odredbi iz članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. ZOO-a.

22. Naime, kako je naprijed objašnjeno odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke su nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 5,25% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

23. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 5,25%, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

24. Odredbom članka 1111. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog Zakona, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud u cijelosti prihvaća izračun i utvrđenja sudske vještakinje Matije Trogrlić smatrajući da je ista vještačila objektivno i stručno, a kako je to naprijed navedeno pod točkom 13. Ponavlja se da je i tužitelj tužbeni zahtjev u pogledu tijeka kamata na svaki pojedini iznos, a sukladno izraženom stavu višeg suda.

26. Slijedom svega naprijed iznijetog i navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II. odnosno tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti kao osnovan te tuženika obvezati na vraćanje više primljenog iznosa za 7.478,90 EUR kao stečenog bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23).

Tužitelju je priznat popisan trošak: sastava tužbe, zastupanja na 9 ročišta ( 16.06.2020., 13.05.2021., 05.10.2022., 03.11.2022., 12.12.2022., 09.02.2023., 15.01.2025., 13.11.2025. i 23.02.2026.) i sastava 2 podneska od ( 29.03.2021. i 19.12.2025.) u iznosu od po 200 Eur sukladno Tbr.7.t.1., 8.t.1. 9.t.1. i 54. Tarife te pristupa na ročište od 03.12.2024. u iznosu od 100 Eur sukladno Tbr.9.t.5. i 54. Tarife, a što ukupno iznosi 2.500,00 Eura, što uvećano za pdv od 25% iznosi 3.125,00 Eur. Priznat mu je i trošak vještačenja u predmetu u iznosu od 331,81 Eur kao i vještačenja za potrebe tužbe u iznosu od 92,91 Eur te plaćeni trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 142,28 Eur. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe jer mu ovaj daljnji trošak neće nastati budući su naknadno u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa tužitelji oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe. Tužitelju je tako priznat trošak u iznosu od 3.692,00 Eur. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom razmjernog troška, a uslijed povučenog dijela tužbenog zahtjeva za navesti je da sud smatra da je izvršeno samo specificiranje tužbenog zahtjeva sukladno provedenom vještačenju. Naime, tužitelj od početka do kraja postupka traži jedno te isto, isplatu više plaćenog po osnovu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Nadalje, i po specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj bi imao pravo na naknadu troška po istom platnom razredu u smislu Tbr. 7. Tarife radi čega tuženiku nije dosuđen traženi trošak ( sličan prani stav iskazan u odluci Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž-141/2023-4, od 26. rujna 2024.).

Zbog navedenoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

pun. tužitelja

pun tuženika

u spis