Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-643/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, za Ministarstvo znanosti i obrazovanja, OIB: 49508397045, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, protiv tuženika TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 24. veljače 2026. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja ŽH, zamjenika ODO-a u Vinkovcima, i punomoćnika tuženika Kornelije Krizmanić, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, isplati 4.051,52 eura (četiri tisuće pedeset jedan eur i pedeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. 5. 2018. do isplate i to do 31. 12. 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.400,00 eura (dvije tisuće četiristo eura), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po zakonskom zastupniku podnio tužbu ovome sudu 18. lipnja 2019. protiv tužene, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.1. U tužbi navodi da je 21. 3. 2018. zaprimio obavijest Financijske agencije da je tuženik kao ovrhovoditelj 19. 3. 2018. podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine na računima tužitelja kao ovršenik radi naplate novčane tražbine u iznosu od 306.218,75 kuna s naslova rješenja Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj Pn-306/2015-64 od 24. 5. 2017. Međutim, prije podnošenja predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu tužitelj je 19. 1. 2018. uputio punomoćniku tuženika izjavu o prijeboju broj O-DO-95/2014-11 od 18. 1. 2018. na način da je izvršio prijeboj svojih tražbina prema tuženiku u ukupnom iznosu od 190.454,15 kuna s predmetnom tražbinom tuženika prema njemu, tako da preostali iznos nepodmirene tuženikove tražbine iznosi 115.764,60 kuna.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da su ove tražbine za koje je izjavio prijeboj proizašle iz pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-486/2011-10 od 9. 5. 2011. kojom je utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 102.226,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 18. 3. 2010. do isplate te parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kuna. U ovoj izjavi o prijeboju tužitelj je specificirao svoje dospjele tražbine s naslova ove presude za koje je došlo do prijeboja i to: za iznos od 102.226,59 kuna na ime glavnice; za iznos od 83.227,56 kuna na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu za razdoblje od 18. 3. 2010. do 24. 5. 2017.; te za iznos od 5.000,00 kuna na ime parničnih troškova. Okolnosti primitka ove izjave punomoćnik tuženika je potvrdio u prigovoru od 4. 4. 2018. i očitovanju od 29. 5. 2018.

1.3. Nadalje pojašnjava da je protiv zahtjeva za izravnu naplatu ovom sudu podnio prijedlog za donošenja rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim i za donošenje rješenje o odgodi ovrhe. Rješenjem i zaključkom ovog suda broj Ovr-403/2018-4 od 29. 5. 2018. njegov prijedlog je odbijen te je upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja izravne naplate temeljem navedenog rješenja od 24. 5. 2017. nedopuštenom za iznos od 190.454,15 kuna radi prestanka tražbine jer je tuženik na temelju predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu 21. 5. 2018. s računa tužitelja naplatio ukupan iznos od 328.492,76 kuna i od toga 306.218,75 kuna na ime glavnice i 22.274,01 kuna na ime zakonskih zateznih kamata. Nadalje, tuženik je 29. 5. 2018. vratio dio naplaćenog iznosa u iznosu od 173.741,33 kuna za koji je smatrao osnovanim navode tužitelja u prijedlogu za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenom, dok je za preostali dio tražbine za koji je izjavljen prijeboj u iznosu od 16.71,82 kuna odbio povrat. Tuženik je naplatio i zakonske zatezne kamate na cjelokupan iznos glavnice od 306.218,75 kuna, pa je tako naplatio i zakonske zatezne kamate na osporavani i prebijeni dio glavnice u iznosu od 190.454,15 kuna, a na taj iznos one za razdoblje od 24. 5. 2017. do 21. 5. 2018. iznose 13.813,35 kuna.

1.4. Radi svega izloženog tužitelj pozivajući se na odredbe članka 196. i 202. Zakona o obveznim odnosima smatra da je izjavom o prijeboju prestala tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 190.454,15 kuna jer iako izjave o prijeboju nema kada je ta izjava jednom dana smatra se da je prijeboj nastao onog časa kada su se ostvarile ostale pretpostavke za njegovo nastupanje, pa budući je tužitelj 19. 1. 2018. dao izjavu o prijeboju svoje tražbine utvrđene pravomoćnom presudom to tuženik nema ovlaštenje osporavati njezin dio tvrdeći da je ona neosnovana i da je protiv takve odluke podnio prijedlog za ponavljanje postupka. Osim toga tuženik nije imao nikakve osnove zahtijevati naplatu zakonskih zateznih kamata na cjelokupan iznos glavnice.

1.5. Slijedom navedenog proizlazi da je od ukupno naplaćenog iznosa od 328.492,76 kuna tuženik dobrovoljno vratio tuženiku iznos od 173.741,33 kuna na ime glavnice, a da je za razliku od 16.712,82 kuna na ime glavnice i za iznos od 13.813,35 kuna neosnovano obračunatih i naplaćenih zakonskih zateznih kamata, tražbina tuženika prestala prije pokretanja postupka izravne naplate tražbine što ukupno iznosi 30.526,17 kuna.

1.6. Stoga tužitelj svojim pismenim podneskom od 22. 12. 2023. uređuje svoj tužbeni zahtjev, a prije svega obzirom na uvođene eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te na promjene u uređenju stope zakonskih zateznih kamata, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.051,52 eura (30.526,17 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i prouzročenim parničnim troškom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporno da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Vukovar, Stalne službe u Vinkovcima broj Pn- 306/2015-64 i na temelju tog zahtjeva za izravnu naplatu FINA mu je izvršila isplatu ukupno dosuđenog iznosa 21. 5. 2018. u iznosu od 328.492,76 kuna. Nadalje, tuženik tvrdi da je odmah po primitku ove uplate izvršio povrat dijela ovoga iznosa, a po osnovu već ranije plaćenog dijela parničnog troška dosuđenog presudom broj P-226/2007 od 9. 10. 2007., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 3398/2007 od 8. 9. 2008. Tužitelju je izvršio povrat iznosa od 173.741,33 kuna i to na ime glavnice iznos od 87.840,00 kuna, na ime zakonske zatezne kamate na ovu glavnicu za period od 9. 1. 2007. do 18. 3. 2010. iznos od 14.386,59 kuna, te na ime zakonske zatezne kamate na glavnicu od 87.400,00 kuna za vremenski period od 18. 3. 2010. do 24. 5. 2017. iznos od 71.514,74 kuna.

2.1. Međutim tuženik tvrdi da tužbu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom treba odbaciti zato što tužitelj nije upućen radi proglašenja te izravne naplate nedopuštenom za iznos od 30.526,17 kuna nego za iznos od 190.454,15 kuna za koliko je dao izjavu o prijeboju tuženiku, kao i zato što tužitelj ovom tužbom potražuje i daljnju zateznu kamatu za razbolje od 24. 5. 2017. pa do 21. 5. 2018. u iznosu od 13.813,35 kuna.

2.2. Nadalje, tuženik detaljno opisuje povijest tražbine stranaka te ističe da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pn-306/2015 od 24. 5. 2017. naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 306.218,75 kuna, nakon čeka je tuženik podnio prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 486/2011 u kojem je neosnovano obvezan Republici Hrvatskoj vratiti iznos od 102.226,59 kuna i zatezne kamate te parnični trošak od 5.000,00 kuna, te predlaže određivanje prekida ovog postupka do okončanja postupka povodom prijedloga u predmetu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pu P-7/2018, a ranije P-486/2011.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izjavu o prijeboju broj O-DO- 95/2014-11 od 18. 1. 2018. s potvrdom primitka i obračunom zateznih kamata (list 4- 7), obavijest tuženika od 29. 5. 2018. o vraćanju dijela naplaćenog iznosa s preslikom naloga za plaćanje (list 8-9), zahtjev za izravnu naplatu od 19. 3. 2018. (list 15-16), rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima Pn-306/2015-64 od 24. 5. 2017. (list 17-19), presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-486/2011-10 od 9. 5. 2011. (list 23-26), obračun kamata primjenom jednostavnog kamatnog računa (list 27), rješenje i zaključak Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-403/2018-4 od 29. 5. 2018. (list 28), obavijest FINA-e od 7. 6. 2018. sa specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje (list 29-30), izvještaj FINA-e za stavke izvoda (list 33), izvještaj FINA-e za određenu vrstu prihoda po računu (list 47), te pregled izvadaka (list 48).

4. Po provedenom dokaznom postupku Općinski sud u Vukovaru je donio presudu broj P-281/2018-12 od 23. studenog 2018., a koja presuda je povodom uložene žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-175/2019- 2 od 9. lipnja 2020., te je predmet vraćen na daljnje postupanje mjesno nadležnom Općinskom sudu u Vinkovcima.

5. U nastavku postupka ovaj sud je proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje na okolnost postojanja stvarnog duga tuženika u odnosu na tužitelja nakon izvršenog prijeboja odnosno utvrđenje razlike koju bi tuženik eventualno trebao platiti tužitelju, a vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Krešimiru Strmotiću, dipl. oec. iz Vinkovaca.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. Naime, sud zaključuje da je između stranaka nesporno je da je Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima donio rješenje broj Pn-306/2015-64 od 24. 5. 2017. kojim je naloženo ovdje tužitelju da plati ovdje tuženiku 306.218,75 kn na ime troška parničnog postupka. Nesporno je da je presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-486/2011-10 od 9. 5. 2011. naloženo tuženiku da plati tužitelju 102.226,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. 3. 2010. do isplate i parnični trošak od 5.000,00 kn.

8. Nesporno je također da je na temelju zahtjeva za izravnu naplatu 21. 5. 2018. s računa tužitelja tuženik naplatio ukupan iznos od 328.492,76 kuna i od toga 306.218,75 kuna na ime glavnice i 22.274,01 kuna na ime zakonskih zateznih kamata. Nadalje, nesporno je da je tuženik 29. 5. 2018. vratio dio naplaćenog iznosa u iznosu od 173.741,33 kuna za koji je smatrao osnovanim navode tužitelja u prijedlogu za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenom, dok je za preostali dio tražbine za koji je izjavljen prijeboj u iznosu od 16.712,82 kuna odbio povrat. Tuženik je naplatio i zakonske zatezne kamate na cjelokupan iznos glavnice od 306.218,75 kuna, pa je tako naplatio i zakonske zatezne kamate na osporavani i prebijeni dio glavnice u iznosu od 190.454,15 kuna, a na taj iznos one za razdoblje od 24. 5. 2017. do 21. 5. 2018. iznose 13.813,35 kuna.

9. Sporno je između parničnih stranaka vraća li se 16.712,82 kn odnosno 190.454,15 kn za koji iznos je izjavljen prijeboj umanjeno za vraćenih 173.741,33 kn ili 30.526,17 kn odnosno 16.712,82 kn uvećano za kamate na 190.454,15 kn od dana kada je trebao biti izvršen prijeboj do dana naplate tog iznosa.

10. Nadalje, sporno je između parničnih stranaka je li u konkretnom slučaju došlo do djelomičnog prestanka tražbine ovrhovoditelja, a ovdje tuženika, prijebojem jer se vraćanje može naložiti samo u pogledu onoga što je ovrhovoditelj neosnovano stekao ovrhom, a što je međutim propustio učiniti.

11. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju tužitelj je tuženiku 18. 1. 2018. izjavio da prebija potraživanje obzirom da Republika Hrvatska ima tražbinu prema tuženiku u iznosu 102.226,59 kuna glavnice, 83.227,56 kuna zatezne kamate na glavnice počev od 18. 3. 2010. do 24. 5. 2017. i 5.000,00 kuna na ime parničnih troškova u predmetu P-486/2011 što ukupno čini iznos od 190.453,15 kuna, pa obzirom da tuženik TH ima tražbinu prema Republici Hrvatskoj za iznos od 306.2018,75 kuna na ime troškova postupka temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-306/2015-64 od 24. 5. 2017. to smatra da nakon izvršenog prijeboja Republika Hrvatska ima dug prema TH u iznosu od 115.764,60 kuna, te se prema ocjeni suda radilo o prijeboju jednostranom izjavom volje, pa za prestanak obveze prijebojem nije bila potrebna suglasnost druge strane.

12. Imajući u vidu okolnost da je tužitelj 18. 1. 2018. izjavio da prebija potraživanje u svrhu prestanka obveze duga obračunavanjem uzajamnih tražbina između tužitelja i tuženika kako bi se obveze ugasile do iznosa manje tražbine, sud smatra da su preduvjeti ispunjeni jer se radilo o istovrsnoj i dospjeloj tražbini temeljem pravomoćne presude i pravomoćnog rješenja. U slučaju prestanka obveze prijebojem prema članku 337. odnosno sada 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05., 41/08., 63/08., 134/08., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) zakonske zatezne kamate teku od trenutka kada su se stekli uvjeti za prijeboj, a ne od trenutka kada je jedna strana izjavila drugoj da vrši prijeboj, time da se prijeboj obavlja prema pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja samo kad između dviju osoba postoji više obveza koje mogu prestati prijebojem, a što je u konkretnom slučaju među parničnim strankama,

13. Naime, na temelju pravomoćne presude ovog suda broj P-486/2011-10 od 9. 5. 2011. tuženik je dužan tužitelju isplatiti 102.226,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 18. 3. 2010. do isplate te parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kuna, čime je utvrđeno postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku. Zatim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru Stalne službe u Vinkovcima broj Pn-306/2015- 64 od 24. 5. 2017. naloženo je tužitelju da tuženiku isplati parnične troškove od 306.218,75 kuna, pa je tako utvrđeno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju. Potom je tužitelj tuženiku uputio izjavu o prijeboju broj O-DO-95/2014-11 od 18. 1. 2018. na način da je svoje tražbine, s naslova navedene presude ovog suda prema tuženiku, u ukupnom iznosu od 190.454,15 kuna od čega se 102.226,59 kuna odnosi na glavnicu, 83.227,56 kuna na zakonske zatezne kamate na glavnicu za razdoblje od 18. 3. 2010. do 24. 5. 2017., te 5.000,00 kuna na parnične troškove s jedne strane, prebio s tražbinom tuženika s naslova navedenog rješenja s druge strane.

14. Međutim, tuženik je dana 19. 3. 2018., nakon primitka izjave o prijeboju, podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu tražbine na računima tužitelja kao ovršenika radi naplate novčane tražbine s naslova predmetnog rješenja i to glavnice od 306.218,75 kuna te zakonskih zateznih kamata na taj iznos koje teku od 24. 5. 2017. kao dana donošenja ovog rješenja do isplate, te je tuženik na temelju predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu 21. 5. 2018. s računa tužitelja ukupno naplatio 328.492,76 kuna i od toga 306.218,75 kuna na ime glavnice i 22.274,01 kuna na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu za razdoblje 24. 5. 2017. do 21. 5. 2018.

15. Stoga imajući u vidu naprijed izloženo sud zaključuje da su se dana 24. 5. 2017., kao dana donošenja predmetnog rješenja broj Pn-306/2015-64, i dana od kada je tuženik zahtijevao zakonske zatezne kamate na glavnicu, ispunile pretpostavke valjanog prijeboja međusobnih tražbina tužitelja i tuženika, pa je tako tog dana došlo do djelomičnog prestanka tražbine tuženika prijebojem. Sukladno tome, na dan 24. 5. 2017. tražbina tuženika je iznosila 306.218,75 kuna na ime glavnice, dok je ukupna tražbina tužitelja prema tuženiku iznosila 190.454,15 kuna, pa je prebijanjem ostala nepodmirena tuženikova tražbina od 115.764,60 kuna. Budući da je tuženik u ovrsi od tužitelja ukupno naplatio 328.492,76 kuna, on je tako neosnovano naplatio iznos od 212.278,16 kuna. Međutim, kako je tuženik djelomično priznao ovu okolnost i vratio dio nepripadno naplaćenog iznosa od 173.741,33 kuna, ostala je razlika od 38.986,83 kuna koju tuženik nije vratio.

16. Kako je među parničnim strankama bila sporna visina razlike koju bi tuženik eventualno trebao platiti tužitelju nakon izvršenog prijeboja to je provedeno financijsko

– knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Krešimiru Strmotić, dipl. oec. iz Vinkovaca.

17. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 13. 10. 2025. navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-306/2015-64 od 24. 5. 2017. naloženo ovdje tužitelju da plati ovdje tuženiku 306.218,75 kn na ime troška parničnog postupka. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-486/2011-10 od 9. 5. 2011. naloženo je tuženiku da plati tužitelju 102.226,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. 3. 2010. do isplate i parnični trošak od 5.000,00 kn. Nadalje, kao datum prijeboja je uzet dan donošenja rješenja Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima Pn-306/2015-64 od 24. 5. 2017. Stoga se kamata računa do toga dana i ona iznosi prema izračunu tužitelja 83.227,56 kn na iznos 102.226,59 kn za razdoblje 19. 3. 2010. - 24. 5. 2017. Ukupno potraživanje prema tužitelju na dan 24. 5. 2017. iznosi 190.454,15 kn (102.226,59 kn + 83.227,56 kn + 5.000,00 kn).

17.1. Prema izračunu vještaka prvi dan tijeka kamate je dan dospijeća, a zadnji dan je dan koji prethodi danu prijeboja (jer na dan prijeboja nema kašnjenja). Kako je godišnja stopa kamate na početku obračuna veća (14 %) od one na kraju razdoblja obračuna (7,68 %), po njegovom izračunu se dobiva kamata od 83.245,25 kn čime bi ukupan iznos za prijeboj bio 190.471,84 kn (17,69 kn više). Obzirom da je tužitelj izjavio prijeboj za manji iznos, to ne ide na štetu tuženika.

17.2. Nadalje, kamata na 306.218,75 kn teče od 24. 5. 2017. no taj iznos se s tim danom umanjuje za prijeboj od 190.454,15 kn te ostaje za platiti 115.764,60 kn s kamatom od 24. 5. 2017. Prema izračunu vještaka prijeboj je trebao iznositi 190.471,84 kn (102.226,59 kn + 83.245,25 kn + 5.000,00 kn), tako da bi ostalo za platiti 115.746,91 kn.

17.3. Do naplate 306.218,75 kn je došlo 21. 5. 2018. čime je naplaćen i iznos za koji je izjavljen prijeboj (190.454,15 kn) i njemu pripadajuće zatezne kamate (koje je tužitelj iskazao u iznosu 13.813,35 kn) te je prema tužitelju više naplaćeno 204.267,50 kn. Kako je vraćeno 173.741,33 kn, ostaje manje vraćeno 30.526,17 kn (4.051,52 EUR). Tužitelj je računao zateznu kamatu na 190.454,15 kn od 25. 5. 2017.

- 21. 5. 2018. dok je po mišljenju vještaka ispravno računati od 24. 5. 2017. - 20. 5. 2018. (21. 5. 2018. je dan plaćanja pa taj dan ne ulazi u kašnjenje), čime bi iznos kamate bio 13.816,43 kn. Da se kamata računala na iznos od 190.471,84 kn, tada bi ona iznosila 13.817,71 kn.

17.4. Javilo se sporno je li se vraća 16.712,82 kn (190.454,15 kn za koji iznos je izjavljen prijeboj umanjeno za vraćenih 173.741,33 kn) ili 30.526,17 kn (16.712,82 kn uvećano za kamate na 190.454,15 kn od dana kada je trebao biti izvršen prijeboj do dana naplate tog iznosa). Kamate prema izračunu tužitelja na 190.454,15 kn, koliko je prijeboj, iznose 13.813,35 kn, čime je ukupno više naplaćeno prema izračunu tužitelja 204.267,50 kn. Kako je vraćeno 173.741,33 kn, nije vraćeno 30.526,17 kn (4.051,52 EUR).

17.5. Zaključno prema izračunu vještaka prijeboj je trebao iznositi 190.471,84 kn pa bi kamata do dana naplate iznosila 13.817,71 kn, čime bi više naplaćeno iznosilo 204.289,55 kn. Kako je vraćeno 173.741,33 kn, nije vraćeno 30.548,22 kn (4.054,45 EUR). Kako je prijeboj izjavljen za iznos 190.454,15 kn, ako bi se po izračunu vještaka računala kamata do dana naplate tog iznosa ona bi iznosila 13.816,43 kn, čime bi više bilo naplaćeno 204.270,58 kn. Kako je vraćeno 173.741,33 kn, nije vraćeno 30.529,25 kn (4.051,93 EUR). Dakle, tužiteljevo potraživanje je manje od izračuna vještaka.

18. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi te je ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva od 21. 12. 2023. dok je tuženik istaknuo određene primjedbe koje je vještak otklonio usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja na ročištu od 24. 2. 2026.

19. Sud nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Strmotića, dipl. oec. iz Vinkovaca, cijeni stručnim i objektivnim te sačinjenim u skladu s pravilima struke.

20. Naime, po provedenom vještačenju utvrđeno je da je prijeboj trebao iznositi 190.471,84 kn te bi kamata do dana naplate iznosila 13.817,71 kn, čime bi više naplaćeno iznosilo 204.289,55 kn. Kako je vraćeno 173.741,33 kn, nije vraćeno 30.548,22 kn (4.054,45 EUR). Kako je prijeboj izjavljen za iznos 190.454,15 kn, ako bi se računala kamata do dana naplate tog iznosa ona bi iznosila 13.816,43 kn, čime bi više bilo naplaćeno 204.270,58 kn. Kako je vraćeno 173.741,33 kn, utvrđeno je da nije vraćeno 30.529,25 kn (4.051,93 EUR).

21. Kako tužitelj po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 21. 12. 2023. potražuje iznos od 4.051,52 eura (a ne prema izračuna vještaka 4.051,93 eura), to sud tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti te je odlučeno kao u izreci presude.

22. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifa o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 151/22. i 138/23.) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska i to od 3. 10. 2018., 15. 10. 2018., 26. 2. 2024. i 28. 10. 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 28. 8. 2018. i 29. 1. 2026. svako u iznosu od po 100,00 eura, za zastupanje na četiri ročišta i to od 6. 11. 2018., 21. 11. 2023., 14. 11. 2024. i 24. 2. 2026. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup ročištu za objavu presude od 23. 11. 2018. u iznosu od 100,00 eura, što čini ukupan iznos od 2.100,00 eura. Tužitelju je također priznat plaćen trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura tako da je tužitelju dosuđen sveukupni parnični trošak u iznosu od 2.400,00 eura.

U Vinkovcima 26. ožujka 2026.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, na broj P-DO-64/2023 – zakonski zastupnik tužitelja

2. Odvjetnica Kornelija Krizmanić, Vinkovci – punomoćnik tužene