P-2226/2025-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja BV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bobincu odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika CV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužene BVR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici u Zagrebu, III. tuženika CVR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici u Zagrebu, IV. tuženika DV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, V. tuženika ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], VI. tužene FV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i VII. ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], V.-VII. tuženici zastupani po punomoćniku ŽV, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane Bobinca, odvjetnika, I. tuženika osobno, zamjenika punomoćnika II. i III. tuženika OV, odvjetnika, IV. tuženika osobno, punomoćnika V. – VII. tuženika ŽV, odvjetnika, a po objavi presude dana 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog IV. tuženika od 24. ožujka 2026. za povrat u prijašnje stanje, kao nedopušten.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije pravno valjana pisana oporuka pred svjedocima GV, iz [adresa] i EV, iz [adresa], koju je dana 21. lipnja 2018. godine sastavio oporučitelj TV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

II. Nalaže se I. tuženiku CV, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženoj BVR, OIB [osobni identifikacijski broj], III. tuženiku CVR, OIB [osobni identifikacijski broj], IV. tuženiku DV, OIB [osobni identifikacijski broj], V. tuženiku ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], VI. tuženoj FV, OIB [osobni identifikacijski broj] i VII. tuženoj ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BV, OIB [osobni identifikacijski broj], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.553,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.943,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

26. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je rješenjem ovog suda posl. br. 38 O-6612/18 od 30. srpnja 2019. u toč. I. prekinut ostavinski postupak iza pok. RV, sina B, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenika, iz [adresa], rođenog **.**.1949., a umrlog **.**.2018., državljanina Republike Hrvatske, a u toč. II. tužitelj je upućen da pokrene parnični postupak protiv tuženika, radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima SV i EV od 21. lipnja 2018., a pohranjena u blagajni suda pod brojem: Pi-198/19 nije istinita i pravovaljana jer je ostavitelj u vrijeme sačinjenja oporuke boravio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i nije bio sposoban shvatiti značenje sastavljanja oporuke. Pok. TV je dana 21. lipnja 2018. sačinio pisanu oporuku pred svjedocima SV i EV. Navedena oporuka je proglašena kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek u ostavinskom predmetu pod posl. brojem: O-6612/2018 te je ista pohranjena u blagajni suda pod bojem Pi-198/19. Navedenom je oporukom pok. TV svu svoju imovinu ostavio rođacima na jednake dijelove i to: CV, BVR, CVR, DV, LV (ovdje tuženicima) i PV. Ovjerenom nasljedničkom izjavom PV svoj nasljedni dio temeljem oporuke ustupila bratu DV (ovdje IV. tuženiku). Oporukom iz toč. I. oporučitelj TV je istaknuo kako svojem polubratu BV (ovdje tužitelju) ne ostavlja ništa jer to prema navodima oporučitelja tužitelj nije zaslužio. Tužitelj ističe da je oporučitelj TV u vrijeme sastavljanja oporuke boravio u Psihijatrijskom bolnici Vrapče. Uzimajući u obzir zdravstveno stanje oporučitelja RV razvidno je da su kod imenovanog u vrijeme sastavljanja oporuke postojale mane volje. Iz navedenog razloga tužitelj predlaže da sud službenim putem od Psihijatrijske bolnice Vrapče pribavi medicinsku dokumentaciju oporučitelja RV. Tužitelj ističe da je sa svojim polubratom oporučiteljem RV bio u dobrim odnosima te drži neživotnim da bi ga imenovao isključio iz nasljedstva. Predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da nije valjana i nije istinita oporuka oporučitelja RV sastavljena pred svjedocima 21. lipnja 2018. te da mu tuženici naknade troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

1.1. Na pripremnom ročištu od 4.6.2020. predlaže provesti grafološko vještačenje na okolnost autentičnosti potpisa ostavitelja, slijedom čega je tužitelj pravovremeno proširio činjenični supstrat tužbe pa iz tih navoda proizlazi da osporava da bi ostavitelj potpisao oporuku pred svjedocima od 21. lipnja 2018.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako je neistinit navod tužbe da bi oporučitelj oporuku sastavio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Naime, oporučitelj je zadnjih cca godinu i pol svoga života bio kontinuirano u Domu za starije osobe u Petrovoj 23, umro je 6. srpnja 2018., a oporuke je datirana s 21. lipnja 2018. (dakle 15 dana prije smrti). Oporučitelj je prije boravka u Domu za starije osobe svojevremeno bio cca 3 tjedna u bolnici Vrapče na opservacijama radi svojevremenog stanja depresije, ali to nema nikakve poveznice sa sastavljanjem oporuke. Također ističe da nitko od stranaka nije nužni nasljednik pok. RV i da je pok. TV mogao raspolagati potpuno slobodno cijelom svojom imovinom kako je on želio i odlučio. Pok. TV nije tužitelja, kako tužitelj navodi "isključio iz nasljedstva" nego jednostavno tužitelju nije odlučio ostaviti ništa, što su dvije sasvim različite stvari, a to je izrijekom i naveo u svojo j oporuci slobodnom voljom. Dakle, oporučitelj na tužitelja nije zaboravio nego je razloženo i u pogledu njega odlučivao da mu neće ostavit ništa jer je smatrao da to nije zaslužio. Slijedom navedenog, tek da je tužitelj nužni nasljednik imao bi procesnu legitimaciju za pobijanje oporuke radi povrede nužnog dijela. Također se ističe da je tužba nejasna u pogledu navoda tužbe da bi kod pok. RV u vrijeme sastavljanja oporuke "postojale mane volje", a pri tome tužitelj ne navodi kakve bi to navodne "mane volje" postojale prema mišljenju tužitelja. Mana volje nije ako netko svojom slobodnom voljom odluči nekom od svojih rođaka ne ostaviti ništa, a nekom ili nekim drugima ostaviti sve ili dio imovine. Pravno relevantno "mane volje" su prijetnja, sila, bitna zabluda, prijevara i dr. i takve mane volje nemaju niti su ikada imale ikakve poveznice sa psihičkim zdravljem osobe koja djeluje pa nije jasno kakve bi poveznice s navodnim i nekonkretiziranim manama volje imalo privremeno svojevremeno hospitaliziranje pok. RV u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Ako tužitelj smatra da je pok. TV bio nesposoban za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke, tada bi bilo riječi o pravno relevantnim "manama volje" nego o nedostatku razborite volje i poslovnoj nesposobnosti pok. RV. A poslovna sposobnost pok. RV i njegove sposobnosti rasuđivanja nikada nije bila dovedena niti u sumnju. Da je tužitelj vodio ikakvu brigu oko pok. RV i bio s njim u "dobrim odnosima" tada bi znao kada je i zašto bio pok. TV u bolnici Vrapču i da to nema nikakve korelacije s vremenom sastavljanja oporuke i njegovom poslovnom sposobnošću i rasuđivanjem. I tuženik kao jedan od oporučnih nasljednika iza pok. RV svakako ima interesa što prije naslijediti imovinu i povesti odgovarajuće potrebnu brigu o toj imovini, a tužitelj zbog svog nezadovoljstva jer mu polubrat pok. TV nije ostavio ništa, pokušava neutemeljenim osporavanjem oporuke i ovakvom nejasnom i kontradiktornom tužbom što više odužiti ostvarenje posljednje volje pok. RV i izazvati dodatne nepotrebne teškoće i štete tuženicima kao oporučnim nasljednicima pok. RV. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. U odgovoru na tužbu II-V tuženici su osporili osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navode kako nesporni su navodi tužitelja naznačeni pod I i II tužbe, u kojima se navode činjenice vezane uz stanje ostavinskog predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6612/18 te sadržaj oporuke ostavitelja pok. RV u kojem je naznačeno da tužitelju, svom polubratu" ne ostavlja ništa jer to prema navodima oporučitelja tužitelj nije ni zaslužio". Poriču se navodi tužbe, kao neistiniti, da je oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke boravio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, tako da su "kod imenovanog u vrijeme sastavljanja oporuke postojale mane volje". Također se poriču navodi tužbe,da je tužitelj sa svojim bratom oporučiteljem RV bio u dobrim odnosima, zbog čega "drži neživotnim da bi ga imenovani isključio iz nasljedstva". Predlažu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Budući da je tijekom postupka V. tužena LV preminula, postupak je pravomoćno nastavljen sa ĆV, FV i ĐV, kao V-VII. tuženicima u ovom predmetu.

5. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-6612/18 od 30. srpnja 2019. (stranica 5-6 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka GV i EV (stranica 49-51 spisa), izvršio uvid u karton osobne iskaznice za pok. RV (stranica 58 spisa), u medicinsku dokumentaciju (stranica 60-65 spisa), u dokumentaciju pribavljenu od Zagrebačke banke d.d. s potpisima pok. RV (stranica 119-125 spisa), u isprave sa nespornim potpisima pok. RV (stranica 162-167 spisa), u isprave sa nespornim potpisima pok. RV (stranica 169 spisa), u dokumentaciju dostavljenu od javnog bilježnika Ivice Vukovića sa nespornim potpisom pok. RV (stranica 185-187 spisa), proveo grafološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, usmeno saslušao vještakinju dipl. inž. Nataliju Milanja Hribar iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, izvršio uvid u spis ovog suda posl. br. O - 6612/18, u zapisnik o vještačenju sastavljen po vještaku za rukopise i dokumente Marijanu Krajini (stranica 349-355 spisa).

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj rješenjem ovog suda posl. br. O- 6612/18 od 30. srpnja 2019. upućen pokrenuti parnicu protiv oporučnih nasljednika (izuzev PV koja je svoj nasljedni dio ustupila drugom oporučnom nasljedniku) radi utvrđenja da pismena oporuka ostavitelja pok. RV nije istinita i valjana. Sporno je li pok. TV potpisao oporuku koju je sud u ostavinskom postupku O-6612/18 proglasio te je li tužitelj u vrijeme sastavljanja oporuke bio sposoban shvatiti značenje oporuke. Sporna je dakle valjanost oporuke pred svjedocima sastavljene 21.6.2018.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Uvidom u presliku oporuke koju je sud u ostavinskom postupku O-6612/18 proglasio utvrđeno je da je pisana računalom i da je u njoj navedeno da je njome TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svojom slobodnom voljom odlučio raspolagati svojom imovinom, tako da tu imovinu u cijelosti ostavlja svojim rođacima na jednake dijelove, a da su njegovi rođaci na koje se odnosi oporuka CV, BVR, CVR, DV, LV i PV. Svojem polubratu BV iz [adresa] da ne ostavlja ništa jer da nije ni zaslužio. Na kraju stoji navod da izjavljuje pred nazočnim svjedocima da je to njegova oporuka i da želi da se po njoj postupi te da istu pred svjedocima potpisuje. Na kraju su kao svjedoci navedeni GV, [adresa] i Ivica (pored toga nečitka naznaka prezimena), [adresa]. Na oporuci stoji da je sastavljena u Zagrebu 21.6.2018.

8.1. Utvrđeno je dakle da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima.

9. Uvidom u spis ovog suda posl. br. O-6612/18 (ostavina iza pok. RV), utvrđeno je da su na nasljedstvo iza ostavitelja pozvani oporučni nasljednici navedeni u oporuci te zakonski nasljednik BV, polubrat ostavitelja, ovdje tužitelj. Utvrđeno je i da je oporučna nasljednica PV **.**.2018. dala ovjerenu nasljedničku izjavu kojom priznaje oporuku kao istinitu i pravovaljanu te svoj nasljedni dio temeljem iste ustupa svom bratu DV.

10. Ujedno valja napomenuti da je rješenjem ovog suda posl. br. O-6612/18 od 30. srpnja 2019. tužitelj upućen pokrenuti parnicu protiv oporučnih nasljednika CV, BVR, CVR, DV i LV, radi utvrđenja da pisana oporuka pred svjedocima SV i EV od 21. lipnja 2018. nije istinita i pravovaljana jer je ostavitelj u vrijeme sačinjena oporuke boravio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i nije bio sposoban shvatiti značenje sastavljanja oporuke. Na pripremnom ročištu od 4.6.2020. tužitelj predlaže provesti grafološko vještačenje na okolnost autentičnosti potpisa ostavitelja, slijedom čega je tužitelj pravovremeno proširio činjenični supstrat tužbe pa proizlazi da osporava da bi ostavitelj potpisao pisanu oporuku pred svjedocima od 21. lipnja 2018. Ovaj sud smatra da neovisno o sadržaju dijela toč. II. izreke rješenja ostavinskog suda prema kojem je ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnični postupak protiv naprijed naznačenih oporučnih nasljednika radi utvrđenja da pisana oporuka pred od 21. lipnja 2018. nije istinita i pravovaljana jer je ostavitelj u vrijeme sačinjena oporuke boravio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i nije bio sposoban shvatiti značenje sastavljanja oporuke , sadržaj izreke rješenja (posebice dio izreke "jer je ostavitelj u vrijeme sačinjena oporuke boravio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i nije bio sposoban shvatiti značenje sastavljanja oporuke") ostavinskog suda nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe parničnom sudu radi utvrđenja da oporuka ostavitelja nije valjana iz razloga jer ostavitelj potpisao oporuku, kako to tvrdi tužitelj na pripremnom ročištu te da je tužitelj kao zakonski nasljednik ostavitelja ovlašten podnijeti tužbu protiv oporučnih nasljednika radi utvrđenja i navedene činjenice, neovisno o citiranom sadržaju izreke rješenja ostavinskog suda (slično i Žs u Rijeci u Gž-1110/2021-2 od 2. listopada 2023.).

11. Prema čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 - dalje: ZN) oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Stavkom 2. te odredbe propisano je da će se svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju. Dakle, iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da je za valjanost pisane oporuke pred svjedocima potrebno: da ju je oporučitelj vlastoručno potpisao u prisutnosti dvaju istodobno nazočnih svjedoka izjavivši pred njima da je to njegova oporuka te da su se oporučni svjedoci potpisali na oporuci.

12. Radi utvrđivanja činjenice da li je potpis oporučitelja na predmetnoj oporuci potpis sada pokojnog RV, sud je proveo dokaz grafološkim vještačenjem te su na tu okolnost saslušani i svjedoci oporuke GV i EV.

13. Svjedokinja GV je iskazala kako je pok. RV poznavala "onako na dobar dan", a njezina prijateljica je BVR (dakle II. tužena), one se poznaju još od njezine 10. ili 12. godine života, stanovale su u blizini, ona misli da je preko nje, odnosno u prolazu upoznala pok. RV. Sa II. tuženom je u prijateljskim odnosima. Jedne prilike prije 3 godine II. tužena ju je zamolila da ide s njom kao svjedok kod RV, misli da je on bio njezin bratić, a radi neke oporuke u dom gdje je on bio i išla je s njom. Dom je bio u Petrovoj u Zagrebu, ona stanuje na Šalati i II. tužena stanuje na Šalati 200 metara udaljeno od nje. U domu su zatekle RV u dnevnom boravku, ne zna da li je prije bio tamo prisutan CV ili CVR. Ona BV ne poznaje, I tuženika je poznavala isto ovako iz viđenja, III tuženika je poznavala od prije jer je on brat II. tužene, IV tuženika ne poznaje, sada pok. LV (ranije V. tuženu) ne poznaje, osim što je tamo bio CV, tamo je bio CVR. Kada je ona tamo bila došla, oni su bili prisutni. Oni su se pozdravili, razgovarali su i shvatila je da je njezin zadatak da vidi da li je ta osoba pri tome misli na RV zdrava, da li može razgovarati, da li je voljna razgovarati, da nema neke prisile. Pretežno su dečki razgovarali, RV i CV. On je inače bio generacijski stariji od njih pa mu je držanje bilo drugačije, sjedio je i mogao je razgovarati. Možda je to trajalo 20 minuta, a možda i duže. Onda je netko rekao eto vidjeli smo se i pozdravljamo se, ona zna da je otišla s BVR, a da li su još njih dvojica ostali se ne sjeća. Misli da jesu. Njih dvije su otišle na kavu. Nakon toga kod RV više nije dolazila. Ona se više ne sjeća da li je njoj netko predočio neki dokument, neku oporuku da bi to potpisala. Nakon što joj je dana na uvid oporuka od 21. lipnja 2018., na poseban upit suca da li se na toj oporuci ispod mjesta svjedoci nalazi njezin potpis odgovara da je to njezin vlastoručni potpis apsolutno. U tom času je bila svjesna da potpisuje neki pravni dokument i to je potpisala. Na upit da li se sjeća tko joj je dao ovu oporuku i kako je to uopće bilo oko potpisivanja, odgovara da se ne sjeća pa navodi možda C, bio joj je s lijeve strane, C je zapravo rođak od pok. RV, kad kaže C, pri tome ne misli na pok. RV. Nakon toga navodi da je pok. TV rekao da je to njegova oporuka, i da to osobno nije samo njoj rekao nego svima njima koji su tamo bili prisutni. Evidentno je bilo da je to njegova oporuka. Osim ovih koji su tamo bili prisutni bio je još jedan mladić kojem je znala ime, sada ne zna, oni su se upoznali, pozdravili, ali je nažalost to izbrisala iz sjećanja. Onda je ona tu oporuku potpisala nakon što je pok. RV rekao da je to njegova oporuka. Ona pretpostavlja da je i taj mladić potpisao oporuku tu istu, ali bilo je više osoba. Situacija je bila takva da jednostavno shvatite o čemu se radi i kada dođe na vas onda učinite ono što trebate učiniti. Na upit kada je potpisivala predmetnu oporuku da li je na to j oporuci bio još nečiji potpis, odgovara kako je pok. TV pred njima također potpisao poruku, misli da je i III tuženik potpisivao oporuku. Sjeća se da je pok. TV imao neki sićušni rukopis i onda je "buljila" u taj rukopis. Misli da je i ovaj mlađi muškarac potpisao oporuku. Ona misli da je EV prije nje potpisao oporuku, sad se sjetila, taj EV ima prezime sa "P" pa navodi da je taj EV bio prisutan tamo s njima, on je potpisao tu oporuku, zato su bili tu, ali kada čovjek odradi svoj dio posla, ne kontrolira što drugi rade. Na upit da li su svi potpisali oporuku istom olovkom, odnosno da li je nakon što je pok. RV oporuku potpisao i ona i ovaj drugi svjedok istom olovkom oporuku potpisao odgovara da misli da je bila ista olovka. Na upit da li se sjeća da li je predmetna oporuka bila pročitana naglas prije potpisivanja, odgovara da je, to su ispustili spomenuti. On je prije potpisa oporuku pročitao, on je rekao to je njegova oporuka.

14. Svjedok EV je iskazao kako od ovdje parničnih stranaka poznaje I. tuženika. Oni su prijatelji, njegov ured je u Bauerovoj, a on živi u toj ulici. Poznaju se sigurno 10 godina. Nije poznavao RV. Bili su kod RV kada je on potpisivao taj papir, on je dao svoju izjavu. Njega je CV (I. tuženik) pozvao da bude svjedok oporuke i onda su CV i on otišli kod pok. RV u dom u Petrovoj u Zagrebu. On ih je dočekao u sobi za dnevni, a bio je prisutan i III. tuženik i bila je prisutna svjedokinja GV, ne sjeća se da bi još netko bio tamo prisutan. Njega je I. tuženik upoznao sa pok RV i oni su se svi međusobno upoznali, zatim su sjeli i onda je pok. TV uzeo taj papir, on je to pročitao, to je bila njegova oporuka i onda ju je potpisao. Misli da je iza njega oporuku potpisala gospođa VV i onda je on tu oporuku potpisao. Nakon toga je svjedoku dana na uvid predmetna oporuka pa navodi da se njegov potpis nalazi ispod potpisa GV i da je to njegov vlastoručni potpis. Nakon toga su još malo pričali i onda su otišli, svi su izašli zajedno van. Ne zna što je bilo s oporukom, prošlo je 3 godine , ne zna da li je ostala kod pok. RV. Na upit što mu je I. tuženik rekao kada su išli prema pok. RV odgovara da ga je I tuženik i prije nego su krenuli tamo zamolio da li bi on htio biti svjedok jer njegov bratić želi potpisati oporuku i on je to prihvatio i otišli su tamo. I tuženik mu je spomenuo da pok. ima stan u [adresa].

15. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 19. rujna 2024. proizlazi da TV nije ispisao sporni potpis na predmetnoj oporuci od 21.6.2018.

15.1. Radi primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje, vještakinja Natalia Milanja Hribar iz navedene ustanove se u dva navrata-očitovanjem od 15.5.2025. i 15.10.2025. pisano očitovala na primjedbe tuženika istaknute na nalaz i mišljenje.

15.2. U svom usmenom očitovanju danom na glavnoj raspravi od 11. veljače 2026. vještakinja Natalia Milanja Hribar iz navedene ustanove je navela da je prilikom vještačenja potpisa i rukopisa potreban sporni materijal u izvorniku za davanje decidiranog mišljenja. Ukoliko se vještači na fotokopiji spornog materijala , tada se mišljenje ne može dati kao decidirano, već samo u nekom stupnju vjerojatnosti. Nesporni materijal poželjno je također da bude dostavljen u izvorniku , ali je moguće vještačiti i na nespornom materijalu koji je dijelom dostavljen u fotokopiji. Prema metodi koja se koristi u Centru, a koja je akreditirana, u prvom redu se međusobno uspoređuje cjelokupni nesporni materijal te ukoliko se utvrdi da ne postoje neka odstupanja, odnosno da se stvarno radi o potpisima jedne te iste osobe tada se isti uspoređuje sa spornim materijalom. U odnosu na navode da potpisi pok. RV nikada nisu bili isti navodi da da je prvi korak kod vještačenja analiza te međusobna usporedba nespornih potpisa. Analizom potpisa RV utvrđena je relativna varijabilnost u njihovom međusobnom izgledu, međutim usporedbom su utvrđene zajedničke karakteristike svih nespornih potpisa dostavljenih na vještačenje, a kao što je i navedeno u nalazu. Ona kao vještak za rukopise ne može se izraziti o psihičkom stanju neke osobe kada potpisuje određene dokumente , međutim može navesti iz dugogodišnje njezine prakse da je svaka osoba drugačija te da svaka osoba na drugačiji način doživljava potpisivanje nekog dokumenta sa različitom razinom stresa, tako na primjer nekome može biti stresnije potpisivanje ugovora o kreditu u odnosu na oporuku i slično. Međutim, opet iz prakse ta razina stresa koju čovjek ima prilikom potpisivanja nekog dokumenta ne može značajno promijenit i glavne karakteristike potpisa. U odnosu na navode da nije navedeno niti obrazloženo koja to karakteristična slova, odnosno grafemi u većini situacija kod potpisivanja ostaju isti , a koja ne ostaju te da to nije dovedeno u vezu sa spornim potpisom i detaljno analizirano navodi da joj je pitanje prilično nejasno, a ako se misli općenito ne može se uopćiti za sve osobe koji grafemi ostaju promijenjeni, a koji ne. Ističe da je u svom nalazu detaljno opisala razlike između grafema spornog potpisa i nespornih potpisa RV. U odnosu na pitanje koji je broj originala dovoljan za decidirano mišljenje navodi kako je teško teoretski navesti broj nespornih potpisa potreban za traženo vještačenje, budući je svaki potpis i rukopis predmet za sebe, ponekada je dovoljno svega nekoliko potpisa da se da decidirano mišljenje, a ponekada i veća količina potpisa onemogućava nužno davanje decidiranog mišljenja. Karakter spornog potpisa je u prvom redu taj koji uvjetuje tijek daljnjeg vještačenja. Na pitanje da li položaj tijela utječe na formu potpisa, navodi da položaj tijela ne utječe u velikoj mjeri na način potpisivanja , odnosno u tolikoj mjeri da bi se sasvim izgubile vrijedne karakteristike nečijeg potpisa. Na pitanje da li postoje znakovi prisile na potpisu, odgovara da je prema njezinoj analizi sporni potpis ispisan boljom kvalitetom potpisa u odnosu na nesporne iz ranijih godina tako da je mišljenja da se ne može raditi o prisili, budući nitko ne može ispisivati svoj potpis ili rukopis boljom kvalitetom nego što se to inače potpisuje , a pogotovo kada se radi o osobama starije životne dobi. Na pitanje koji od potpisa na stranici 5 i 6 nalaza i mišljenja su uzimani u fotokopiji, a koji u izvorniku, vještakinja odgovara kako bi htjela navesti obzirom na primjedbu da se dio potpisa izgubi u fotokopiranju da su u konkretnom slučaju na potpisima koji su dostavljeni u fotokopiji vidljive vezne grame slova konkretno B i E, a koja nedostaje u spornom potpisu, a što je bila jedna od isključujućih razlika. Dalje odgovara na pitanje da na stranici 5, pod navodom godine 2017. nalaze se potpisi u fotokopiji, pod godinom 2016. su također potpisi u fotokopiji, 2015. dijelom izvornik, dijelom fotokopija, s tim da je fotokopija najvjerojatnije prikazana na strani 6/6, a potpisi iz 2012. su u izvorniku. Ukazuje da je analizom nespornog materijala, prvenstveno na izvornicima utvrđeno propadanje rukopisa 2015., ali i 2012., tako da je razlika u kvaliteti poteza koja je utvrđena u spornom u odnosu na nesporne potpise u izvorniku također jedna od isključujućih razlika, budući je proces propadanja rukopisa uslijed godina i/ili bolesti u pravilu nepovratan proces. Na pitanje kako je mogla donijeti decidirani zaključak ako je propadanje potpisa od slučaja do slučaja, vještakinja navodi da je glede navoda "od slučaja do slučaja" mislila na potpise različitih osoba, da se ne može generalizirati, međutim, analizom nespornih potpisa RV, i to prvenstveno na potpisima u izvorniku iz 2012. i 2015. utvrđene su karakteristike propadanja rukopisa. Navedene karakteristike-nepravilne linije te oštri kutovi vidljivi su čak i na dostavljenim fotokopijama. Na pitanje da li navedeno znači da ti oštri kutove nisu ili pak jesu vidljivi na spornom potpisu navodi da je dijelom vidljiv oštri kut u početnom grafemu B, međutim uz sve druge razlike koje su značajne isključujuće isti nije imao utjecaja na mišljenje. Na pitanje od nespornog materijala koja točno dokumentacija je utjecala na njezino mišljenje ili imala prevagu u zaključku da se decidirano ne radi o potpisu pok. RV, vještakinja navodi da je temeljem analize cjelokupnog nespornog materijala dano decidirano mišljenje. Na pitanje na osnovu čega može zaključiti da se radi o dobrim kopijama, ako nije imala originale ispred sebe, odgovara da dobra kopija prvenstveno znači jasnu sliku potpisa, znači bez zamućenja i slično te potpis koji je gotovo u cijelosti vidljiv. Na pitanje da pojasni pojam "nesporni materijal", odgovara da se prema metodi koju koriste u Centru vještačenje provodi temeljem spornog i nespornog materijala navedenog u nalogu za vještačenje. Navodi kako joj sud u nalogu za vještačenje navodi koji su potpisi nesporni te se polazi od pretpostavke da se radi stvarno o nespornim potpisima, no međutim, dodala bi da vještak svakako i bez naloga za vještačenje u prvom redu analizira i međusobno usporedi nesporni materijal naveden u nalogu, ukoliko bi bila neka odstupanja u jednom ili više potpisa, isto bi se svakako navelo u nalazu i takav materijal ne bi bio korišten prilikom vještačenja. Na pitanje u kojem postupku vještaci iz Centra daju decidirani zaključak, odgovara kako ne može odgovoriti na to pitanje jer u Centru ne rade statistiku o tome, a nadalje ti rezultati nisu niti usporedivi budući je svaki predmet slučaj za sebe i mišljenje zavisi i o spornom i o nespornom materijalu na vještačenje, a što je izvan njihove kontrole.

15.3. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić jer je isti logičan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima struke. Također, sud je u cijelosti prihvatio i pisano i usmeno očitovanje vještakinje Natalie Milanja Hribar iz navedene ustanove jer smatra da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana vrlo detaljna, jasna, logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud. Ujedno se napominje kako je prilikom izrade tog nalaza i mišljenja sačinjenog po ustanovi kao nesporan materijal korišten značajan broj isprava na kojima se nalaze nesporni potpisi pok. RV, što u izvornicima, a što u preslikama, s tim da su podneskom upravo (tada) II-V. tuženici na prijedlog tužitelja sudu dostavili neke od tih isprava, odnosno podneskom od 8.5.2024. predložili da se od javnog bilježnika pribavi pomoćna knjiga o ovjerama i potpisima, tvrdeći da se u istoj nalaze potpisi pok. RV, što je sud i pribavio, a I tuženik se tome nije protivio, već je štoviše u svom podnesku od 20.5.2024. naveo da je obaviješten da je sudu dostavljeno nekoliko izvornika potpisa pok. RV i izvornik dobiven od MUP-a te da vjeruje da je to dovoljno za ustanovljenje originalnosti potpisa pok. RV. Do zaključenja glavne rasprave stranke nisu osporavale da analizirani nesporni potpisi RV, navedeni u nalazu i mišljenju vještaka ne bi bili njegovi nesporni potpisi. Ukazuje se kako je nalazom vještaka utvrđeno da se sličnost odnosi na opću formu potpisa formiranog kao navod prezimena, s naglašenim početnim potezom koji se proteže ispod cijelog potpisa, dok su razlike koje su utvrđene usporedbom spornog potpisa pok. RV sa njegovim nespornim potpisima brojne i odnose se na: opći izgled potpisa (sporni potpis je formiran u potpunosti jasno formiranim i čitljivim grafemima), kvalitetu poteza (sporni potpis je ispisan boljom kvalitetom poteza u odnosu na nesporne potpise na izvornicima, iz ranijih godina), konstantne razlike u detaljima oblikovanja i povezivanju sljedećih slova: "B" - razlika u pozicioniranju duljeg početnog poteza te početka poteza gornjeg poluovala, kod spornog potpisa ta dva poteza su poravnata, a kod nespornih potpisa završetak duljeg početnog poteza nalazi se gotovo u središnjem dijelu slova, -oblik poluovala- kod spornog potpisa središnja grama slova dodiruje okomitu gramu, kod nespornih potpisa niti u jednom središnja grama ne dodiruje okomicu, -povezivanje sa sljedećim slovom – kod spornog ne postoji veza sa slovom "e", kod nespornih su ta dva slova povezana ili je slovo "b" povezano s valovitom završnom linijom (kraća forma potpisa), "e"- u spornom potpisu zaobljenije forme, u nespornim potpisima izduženog oblika (povremeno nalik na kosu "crticu"), "g"- razlika u početku poteza oblikovanja ovala, oblikovan boljom kvalitetom poteza u spornom, zaobljenijeg ovalnog dijela, izrazito ravne donje grame, -dijakritičke oznake- na kraju spornog potpisa nalaze se tri "crtice" koje najvjerojatnije predstavljaju dijakritičke oznake, u nespornim potpisima takvih dijakritika nema (u jednom potpisu iz 2017. nalazi se jedna "crtica", a u nekoliko potpisa nalazi se jedna "točkica" na završnoj liniji potpisa), geometrija potpisa (nesporni potpisi formirani uzlaznim pravcem pisanja, uključujući i sam potpis i donju liniju ispod potpisa, za razliku od njih kod spornog potpisa samo je donja linija uzlaznog pravca, a sam navod prezimena je gotovo vodoravan). Kako to navodi ta ustanova u svom nalazi i mišljenju, a koje navode kao posve logične i uvjerljive prihvaća ovaj sud, uvažavajući sve utvrđeno, a pogotovo razlike koje su značajne i isključujuće, mišljenje te ustanove je dano kao decidirano. Budući da se po ocjeni ovog suda nije pojavila niti najmanja sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja vještaka, odnosno da isti nije nejasan, nepotpun niti proturječan sa sobom ili s izviđenim okolnostima, u smislu odredbe članka 261. st. 2. ZPP, odbijen je prijedlog tuženika da se u predmetu provede novo vještačenje i sud je takav prijedlog ocijenio na način da je isti usmjeren isključivo ka odugovlačenju ovog postupka, a drugačija odluka suda bila bi suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Povrh toga valja istaknuti kako je Centar za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ samostalna ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske koja u svom svakodnevnom radu koristi suvremenu tehnologiju i veliki broj različitih metoda za forenzičnu obradu materijalnoga traga i njegovo pretvaranje u materijalni dokaz pa stoga upravo metode te ustanove ovaj sud smatra u cijelosti kompetentnima. Sud posebno ukazuje na navode vještakinje Natalije Milanja Hribar sa njezinog usmenog saslušanja kako se u konkretnom slučaju radi o krivotvorenju potpisa, i to imitiranjem poznatog uzora te da skriptor ponekada može "pogoditi" određeni dio, veći ili manji potpisa, međutim, ne može vjerno imitirati sve oblike slova sa sitnim detaljima, geometriju potpisa te svakako ne ritam pisanja i kvalitetu poteza te na činjenicu da je ustanova dala decidirano mišljenje. U odnosu na navode IV. tuženika da vještakinja nije koristila materijale koji su kasnije dostavljeni, valja napomenuti kako je I. tuženik, iako je ranije decidirano tvrdio da ne raspolaže ispravama sa nespornim potpisima pok. RV, podneskom od 17.7.2025. dostavio određene isprave za koje tvrdi da se na njima nalaze nesporni potpisi pok. RV. Sud je odbio prijedlog I. tuženika da se provede dopunsko grafološko vještačenje na način da se uzme u obzir dokumentacija koju je dostavio u tom podnesku, budući da potpise na ispravama koje je I tuženik dostavio ostale stranke nisu učinile nespornim pa potpisi na tim ispravama nisu uzeti kao nesporni potpisi pok. RV, tužitelj se tom prijedlogu izričito protivio u svom podnesku od 14.10.2025., a osim toga sud je posebice imao na umu navode vještakinje sa glavne rasprave kako je nesporni materijal dostavljen na vještačenje bio sasvim zadovoljavajući za potrebe vještačenja, budući da je dala decidirano mišljenje na temelju ovakvog materijala, a da je utvrdila nedostatke, iste bi svakako navela u nalazu te bi zatražila eventualnu dopunu nespornog materijala te mišljenje tada ne bi dala kao decidirano. Iz navedenih razloga nije provedeno niti po I. tuženiku predloženo saslušanje svjedoka JV i saslušanje I tuženika na okolnost kako I tuženik nije mogao bez svoje krivnje pravovremeno dostaviti dokaze iz podneska I. tuženika od 17.7.2025. Dakle, rezultati vještačenja provedenog po ustanovi, broj i kvaliteta utvrđenih razlika nedvojbeno upućuju na zaključak da pok. TV nije potpisao spornu oporuku. Dakle, navedena ustanova je u svom nalazu i mišljenju dala decidirani zaključak o vjerodostojnosti potpisa pok. RV na spornoj oporuci. Nezadovoljstvo tuženika rezultatom provedenog vještačenja, odnosno zaključkom vještaka ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja vještaka i nije razlog za provođenje novog vještačenja ili dopunskog vještačenja.

15.4. Valja istaknuti kako su V-VII. tuženici u svom podnesku od 8.5.2025. naveli da sumnjaju u (ne)pristranost vještaka iz razloga što je isti zaposlen u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, u kojem je prema njihovim saznanjima zaposlen i zet tuženika DV, g. HV, a koji je involviran u predmetni postupak i kojeg je tuženik DV opunomoćio da ga zastupa u predmetnom postupku pa da je jasno da s predmetnim vještačenjem nešto "ne štima" i kako se vještak trebao izuzeti iz predmeta u kojem sudjeluju punac njezinog kolege. Člankom 254. st. 2. ZPP propisano je kako je stranka dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije izvođenja dokaza vještačenjem. Ako je sud prije izvođenja dokaza vještačenjem saslušao stranku o osobi vještaka, stranka se dužna tom prilikom izjasniti o izuzeću. Ovdje valja istaknuti kako sud stranke za osobu vještaka (ustanovu) saznale još na glavnoj raspravi od 13.9.2021. kada je određeno vještačenje po navedenoj ustanovi te tom prilikom, a niti prije izvođenja dokaza vještačenjem nisu podnijele zahtjev za izuzeće vještaka, već naknadno, podneskom od 8.5.2025., a nakon što je zaprimljen na laz i mišljenje vještaka koji tuženicima ne ide u korist. No neovisno o tome, valja istaknuti da je u odnosu na te navode vještakinja Milanja Hribar na glavnoj raspravi navela da je istina da je HV zaposlen u Centu te da se poznaju, međutim, da kolega radi u drugoj službi na sasvim drugim poslovima te da nije imao nikakav utjecaj na izradu njezinog nalaza. Ističe kako se radi o čistom kolegijalnom odnosu, odnosno odnosu poznanstva s tog osnova te da nisu prijatelji, a isto tako niti na bilo koji drugi način nisu povezani. Prema odredbi čl. 254. st. 1. ZPP vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet i sudac, dok je odredbom čl. 71. st. 1. t. 2. ZPP propisano da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku, a čl. 71. st. 1. t. 7. ZPP propisano da propisano da sudac ne može obavljati sudačku dužnost; ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Dakle, naprijed utvrđene činjenice prema kojima je vještačenje povjereno Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, koji je kao ustanova odredio da u njegovo ime vještačenje obavi Natalia Milanja Hribar, dipl. inž., koja je izradila pisani nalaz i mišljenje, a u kojoj ustanovi je ujedno zaposlen zet IV tuženika HV, kojeg Natalia Milanja Hribar poznaje upravo zato jer rade u istoj ustanovi, s kojim nije u prijateljskom ni u kakvom drugom, osim kolegijalnom odnosu te koji nije imao nikakav utjecaj na izradu njezinog nalaza i mišljenja, prema ocjeni ovog suda nije okolnost koja može dovesti u sumnju nepristranost osobe Natalie Milanja Hribar, dipl. inž. kao vještaka koji je u ime ustanove izradila nalaz i mišljenje u ovom postupku pa se isto ne ocjenjuje opravdanim razlogom za njezino izuzeće prema čl. 71. st. 1. t. 7. ZPP, u svezi čl. 254. ZPP. U odnosu na navode da je HV involviran u predmetni postupak i da ga je tuženik DV opunomoćio da ga zastupa u predmetnom postupku, valja napomenuti da suprotno tim tvrdnjama HV nije na bilo koji način involviran u ovaj postupak te da je IV. tuženik DV, a nakon što je podneskom od 5.12.2024. opozvao punomoć odvjetnici Jasni Detelj Marković, rješenjem suda od 23.1.2025. izviješten da ga zet HV ne može zastupati u postupku, ali da može preuzimati pismena u njegovo ime, a IV. tuženik DV do okončanja postupka nije izvijestio sud da bi HV bio punomoćnik za zaprimanje pismena za njega.

16. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud ne prihvaća iskaze svjedoka GV i EV u dijelu u kojem su isti suglasno iskazali da je sada pokojni TV predmetnu oporuku vlastoručno potpisao iz razloga što su njihovi iskazi u tom dijelu u suprotnosti sa grafološkim vještačenjem koje je provedeno u ovom postupku i sud iskaze u tom dijelu stoga ne ocjenjuje uvjerljivim i istinitim. Pri tome sud ističe kako su vještaci grafolozi osobe koje na temelju svog stručnog znanja iz grafologije daju svoj pisani nalaz i mišljenje te su u potpunosti nezainteresirani za ishod ovog parničnog postupka. Stoga provedeni dokaz grafološkim vještačenjem sud smatra mjerodavnijim dokazom od iskaza svjedoka oporuke. Ujedno valja ukazati kako je svjedokinja GV dugogodišnja prijateljica i susjeda II. tužene, dok je svjedok D prijatelj I. tuženika, što ukazuje i na njihovu pristranost. Valja još ukazati na određene nedosljednosti u iskazu svjedokinje GV pa tako ona najprije u svom iskazu navodi da ne zna da li su prilikom potpisivanja oporuke tamo bili prisutni I tuženik ili III tuženik, a zatim navodi da su tamo bili prisutni i I tuženik i III tuženik. Stoga dio iskaza te svjedokinje u kojem navodi tko je sve bio prisutan potpisivanju oporuke ovaj sud ne može prihvatiti i ne ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim. Svjedokinja zatim navodi da se više ne sjeća da li je njoj netko predočio neki dokument, neku oporuku da bi to potpisala, da bi potom, a nakon što joj je dana na uvid oporuka od 21. lipnja 2018., na poseban upit da li se na toj oporuci ispod mjesta svjedoci nalazi njezin potpis odgovorila da je to njezin vlastoručni potpis apsolutno pa su i ti navodi kontradiktorni.

17. Također sud nije proveo niti jedan dokaz koji je predložen na okolnost da li su kod pok. RV u vrijeme sastavljanja oporuke postojale mane volje, odnosno da li je on u vrijeme sastavljanja oporuke bio sposoban shvatiti značenje sastavljanja oporuke, i to stoga što je na temelju naprijed analiziranih i obrazloženih dokaza sud utvrdio da nisu ispunjene sve pretpostavke iz čl. 31. ZN, tj. da sada pokojni TV nije vlastoručno potpisao predmetnu oporuku, što je dovoljna činjenica za prihvaćanje predmetnog tužbenog zahtjeva pa nije bilo potrebe dalje utvrđivati naprijed navedene činjenice. Ujedno valja ukazati da iako tužitelj nije u roku određenom mu raspravnim rješenjem ovog suda od 13.9.2021. uplatio predujam za provođenje grafološkog vještačenja, već je to učinio naknadno 12.10.2021., ovaj sud napominje kako suprotno prijedlozima (tada) II-V. tuženika nije bilo osnove da sud odustane od izvođenja tog dokaza sve iz razloga jer je VSRH u odlukama Rev-551/20- 2 od 24. lipnja 2020. i Rev 3867/2019-2 od 23. svibnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da je pred nižestupanjskim sudovima ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 153. st. 3. i 4. ZPP time što su nižestupanjski sudovi donošenjem odluke o odustanku izvođenja dokaza zbog prekoračenja roka za plaćanje predujma nepravilno sankcionirali tužitelja, a neprovođenje dokaza vještačenjem u predmetnom slučaju svakako može biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja ovaj sud nije izvodio daljnje dokaze (po tužitelju predloženo saslušanje parničnih stranaka) jer se takvi dokazi s obzirom na naprijed navedena utvrđenja iz presude ukazuju nesvrsishodni, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda. Osim toga, na zadnjoj glavnoj raspravi tužitelj nije ustrajao na izvođenju dokaza saslušanjem stranaka. Tuženici do zaključenja prethodnog postupka (a niti do zaključenja glavne rasprave) nisu predložili da se izvede dokaz saslušanjem stranaka na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu. Doduše, I. tuženik je podneskom od 17.7.2025. (u fazi glavne rasprave) predložio svoje saslušanje na okolnost da on (I. tuženik) nije mogao bez svoje krivnje ranije dostaviti dokaze iz svog podneska od 17.7.2025., a taj dokazni prijedlog je odbijen iz naprijed iznijetih razloga. Glede fotografija koje je IV. tuženik DV dostavio tek u fazi glavne rasprave (list 364-365), podneskom od 22.8.2025., a u odnosu na koju IV. tuženik navodi da je tu fotografiju dobio 18.10.2024. od ZV (dakle III. tuženika) za kojeg navodi da je prisustvovao potpisivanju oporuke, valja napomenuti kako prema odredbi članka 299. st. 2. ZPP stranke mogu tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Okolnost da je IV. tuženik tu fotografiju dobio od III. tuženika 18.10.2024. (u fazi glavne rasprave) nije okolnost koja bi ukazivala da IV. tuženik nije mogao bez svoje krivnje iznijeti taj dokaz prije zaključenja prethodnog postupka jer IV . tuženik niti ne navodi razlog zbog kojeg fotografije nije mogao prije pribaviti, a osim toga, te fotografije je mogao je pravovremeno dostaviti III. tuženik ako je doista sudjelovao potpisivanju oporuke kako to tvrdi IV. tuženik. Iz navedenih razloga sud nije uzeo u obzir te fotografije. No čak da se navedene fotografije i uzmu u obzir kao dokaz koji je pravovremeno dostavljen, valja napomenuti kako one nisu dokaz da je pok. TV doista potpisao spornu oporuku jer to iz njih niti ne proizlazi. IV. tuženik je podneskom od 22.8.2025. (u fazi glavne rasprave) predložio svoje saslušanje na okolnost sadržaja fotografije. I taj dokaz je predložen nepravovremeno, suprotno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP pa nije uzet u obzir. Osim toga, saslušanje IV . tuženika na tu okolnost se ukazuje nesvrsishodnim jer čak da su ta fotografije i uzete u obzir kao dokaz, odnosno da su dostavljene pravovremeno, ona nisu dokaz da je pok. TV potpisao oporuku niti to iz njih proizlazi. Zaključno valja ukazati da je u skladu sa odredbom čl. 7. i čl.220. st. 2. ZPP sud ovlašten odlučiti koje će od po strankama predloženih dokaza izvesti, što znači da je ovlašten i odbiti izvođenje svih onih dokaza koje ocijeni nepotrebnima za utvrđivanje važnih činjenica, što se dakle odnosi i na dokazni prijedlog za saslušanjem stranaka koji je pravovremeno predložio tužitelj, posebice kraj činjenice da je ustanova koja je vještačila u postupku dala decidirani nalaz i mišljenje da ostavitelj nije potpisao pisanu oporuku pred svjedocima.

18. Glede nalaza i mišljenja vještaka Marijana Krajine bez nadnevka i bez potpisa i pečata toga vještaka koji je I. tuženik dostavio uz podnesak od 17.7.2025., a u kojem je navedeno da je pok. TV potpisao predmetnu oporuku, valja napomenuti da će prema odredbi čl. 250. ZPP sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručne znanje kojim sud ne raspolaže, dok je čl. 251. st. 1. ZPP propisano da vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud. Dakle, značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a ne nalaz i mišljenje vještaka kojeg je angažirala neka od stranaka. Drugim riječima, dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, iz kojeg razloga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu i koji je sastavljen po nalogu tužitelja, prihvatiti samo stoga što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak. Valja ukazati kako je VSRH u svojoj odluci Rev 1298/2021-2 od 24. listopada 2023. zauzeo shvaćanje da prema kojem nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojeg je sačinio na zahtjev stranke, a ne po rješenju suda nema dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza već on predstavlja privatnu ispravu koju sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza pa je stoga valjalo na taj način ocijeniti navedenu privatnu ispravu dostavljenu po I. tuženiku. Prvenstveno valja ukazati kako nalaz i mišljenje vještaka Krajine nema niti potpis niti pečat toga vještaka pa se s obzirom na to postavlja prvenstveno pitanje vjerodostojnosti te isprave, odnosno da li je uopće sačinjena po vještaku Krajini. No čak i da je doista i sačinjena po tom vještaku, valja napomenuti kako su u nalazu korišteni kao nesporni potpisi pok. RV koji nisu uz suglasnost ostalih stranaka potvrđeni kao nesporni, već je u nalazu navedeno da ih je dostavio I . tuženik vještaku, u nalazu je čak spomenut potpis na papiriću bez datuma koji počinje riječima "teško pišem rukom". Osim toga, to nisu isti potpisi koje je ustanova koju je ovaj sud odredio vještakom koristila kao nesporne potpise pok. RV. Kraj navedenih činjenica i činjenice da je ustanova koja je vještačila u postupku dala decidirani nalaz i mišljenje da ostavitelj nije potpisao pisanu oporuku pred svjedocima, nema govora da bi i iz navedene isprave proizlazilo nešto suprotno od onoga utvrđenog na nalazu i mišljenju ustanove koja je vještačila u ovom predmetu, a osim toga, nema govora da bi navedena privatna isprava predstavljala razlog za sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja ustanove ili predstavljala razlog za određivanje novog vještačenja ili dopunskog vještačenja po ustanovi.

19. Slijedom navedenog, nakon analize provedenih dokaza, stav je ovog suda da potpis ostavitelja (oporučitelja) sada pokojnog RV na predmetnoj oporuci nije njegov vlastoručni potpis, iz čega proizlazi da nije udovoljeno uvjetima iz čl. 31. ZN u kojem se za valjanost pisane oporuke pred svjedocima traži da oporučitelj vlastoručno potpiše takvu oporuku pred dva istodobno nazočna svjedoka. Obzirom na sve prethodno navedeno, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te presudio kao u toč. I. izreke ove presude ove presude.

20. Podnesci II.-III. tuženika od 18.3.2026., V.-VII. tuženika od 20.3.2026. i IV. tuženika od 24.3.2026. (izuzev dijela tog podneska koji predstavlja prijedlog za povrat u prijašnje stanje) te u njima istaknuti navodi, prijedlozi i dokazi nisu uzeti u obzir obzirom da su ovom sudu dostavljeni nakon zaključenja glavne rasprave. Pritom valja istaknuti kako se u konkretnom slučaju radi o dugotrajnom sudskom postupku koji je započeo još 30.9.2019. pa su prema stajalištu ovog suda stranke pa tako i II.-III., V.- VII. tuženici i IV. tuženik imali i više nego dovoljno vremena dostaviti ovome sudu svoja pisana i usmena očitovanja te pravovremeno predlagati i dostavljati dokaze. Ovakve dispozicije ovaj sud smatra pokušajem tuženika da opstruiraju donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, što sud kraj zakonskih odredbi koje uređuju podnošenje podnesaka sudu i pravovremenost predlaganja dokaza te činjenice da je u postupku ustanova koja je vještačila dala decidirano mišljenje da ostavitelj nije potpisao predmetnu pisanu oporuku pred svjedocima ne smije i ne može tolerirati.

21. Iz spisa proizlazi da je I tuženik u odgovoru na tužbu osporavao u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,01 kn (1.327,23 EUR) te da ovaj sud posebnim rješenjem (na pripremnom ročištu, a niti kasnije tijekom postupka) nije odlučio o prigovoru I. tuženika te da I. tuženik u nastavku postupka nije tražio donošenje rješenja. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je ona vrijednost predmeta spora koju tužitelj naznači. Odredbom čl. 40. st. 3. ZPP propisano je da ako tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznači, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Iz takvog stanja u spisu treba zaključiti da je ovaj sud prihvatio kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP) pa je stoga naknadu parničnog troška koji pripada tužitelju valjalo utvrditi prema toj vrijednosti predmeta spora. Valja ukazati kako prema shvaćanju VSRH izraženom u odlukama broj Rev-2175/85 od 26. prosinca 1985. i Rev 1627/13-2 od 17. prosinca 2014. proizlazi ako sud nije odredio vrijednost predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, u kasnijoj fazi postupka više nema ovlaštenje provjeravati točnost naznačene vrijednosti predmeta spora pa se smatra da je prihvatio upravo vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 19.2.2023., 14.11.2024., 3.6.2025., 2.8.2025. i 14.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 4.6.2020., 13.9.2021., 18.1.2024. i 11.2.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištima održanim 15.10.2019., 1.2.2022., 21.11.2023. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 5. Tarife) za svako navedeno ročište, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen. Za sastavljanje podneska od 1.4.2025. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 %. Priznat je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR te trošak uplate predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 246,85 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Ujedno se ukazuje kako VSRH u svojoj odluci Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. izražava stav da mogućnost priznavanja nagrade za sastav više od četiri obrazložena podneska ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o dugotrajnom i pravno i činjenično složenom sudskom postupku, ovaj sud je tužitelju priznao nagradu za sastav više od četiri obrazložena podneska, ali samo za one podneske koji su bili potrebni za vođenje parnice i u kojima se nisu isključivo ponavljali već ranije istaknuti navodi tužitelja. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

22.1. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 28.6.2021. na kojem se raspravljao o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje te trošak sastavljanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje jer je odredbom čl. 122. a ZPP propisano da je stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora pa stoga tužitelju ti troškovi ne pripadaju jer je traž io povrat u prijašnje stanje. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 30.1.2023. jer podnesak s tim danom ne postoji u spisu. Nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 25.12.2023. i 9.4.2024. jer u tim podnescima ponavlja već ranije istaknute navode iz podneska od 19.2.2023. za koji mu je priznat trošak. Nije mu priznat trošak sastavljanja podneska od 4.6.2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev jer je tužitelj isti mogao urediti i u podnesku od 3.6.2025. podnesenom samo dan prije za koji mu je priznat trošak. Odluka o troškovima koji tužitelju nisu priznati sadržana je u toč. III. izreke presude.

23. Nakon zaključenja glavne rasprave, u podnesku od 24.3.2026. IV . tuženik je podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je sud uzeo u obzir samo dio tog podneska koji predstavlja navedeni prijedlog, a u preostalom dijelu ga iz razloga navedenih u odlomku 20. presude nije uzeo o obzir. U prijedlogu je naveo da nakon održanog ročišta za glavnu raspravu, točnije u subotu 20. ožujka 2026. primio veći broj vlastoručno ispisanih čestitki pokojnog ostavitelja RV koje sadrže uzorak rukopisa pokojnog ostavitelja, a primio je i dvije fotografije sa uzorkom rukopisa pokojnog ostavitelja. Isto tako, u subotu 20. ožujka 2026. je primio i Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za grafologiju Davora Butorca, dipl. krim . te je temeljem pravila svoje struke iznio mišljenje kako je pokojni ostavitelj vrlo vjerojatno autor potpisa na Oporuci od 21. lipnja 2018. Na takav način da je stekao mogućnost da u sudski spis edicira isprave koje ranije nije mogao dostaviti i koje bi mogle dovesti do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja u odnosu na ono stanje o kojem je Nalaz i mišljenje iznijela vještakinja Natalija Milanja Hribar. Budući je on zbog opravdanih razloga propustio predložiti gore navedene dokaze, to predlaže da mu sud dopusti povrat u prijašnje stanje te da se preotvori zaključena glavna rasprava.

23.1. Prijedlog je nedopušten.

23.2. Članak 117. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) propisuje da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek. Prema čl. 121. st. 1. ZPP, nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća, rješenjem.

23.3. Dakle, prijedlog za povrat u prijašnje stanje može se podnijeti samo ako je stranka propustila ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje. IV. tuženik u prijedlogu niti ne navodi koje je to ročište propustio te koji rok i za poduzimanje koje radnje je propustio pa da bi zbog toga izgubio pravo na poduzimanje te radnje, a niti je u konkretnom slučaju doista i propustio kakav rok, odnosno ročište, već je nakon zaključenja prethodnog postupka i glavne rasprave u prijedlogu naveo da je 20. ožujka 2026. primio veći broj vlastoručno ispisanih čestitki pokojnog ostavitelja RV koje sadrže uzorak rukopisa pokojnog ostavitelja, dvije fotografije sa uzorkom rukopisa pokojnog ostavitelja te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za grafologiju Davora Butorca, dipl. krim. te smatra da sud treba preotvoriti glavnu raspravu i uzeti u obzir navedene dokaze. Tu valja ukazati da sud donosi odluku temeljem činjeničnog stanja koje je postojalo u trenutku zaključenja glavne rasprave te eventualne naknadne izmjene činjeničnog stanja ne mogu utjecati na odluku suda te mogu eventualno biti razlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka, u smislu odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. , u vezi čl. 422. st. 2. i čl. 423. st. 1. t. 6. i st. 2. i 3. ZPP (tako i VTS u odluci 3 Pž-2425/2019-3 od 16. studenog 2021.). Odredbom čl. 305. ZPP propisano je da sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvo ri ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja. Također valja napomenuti kako je institut povrata u prijašnje stanje ustanovljen za slučajeve faktičnog propuštanja nekog roka za poduzimanje neke radnje ili za propuštanje ročišta, kada sud ovisno o ocjeni opravdanosti takvog propuštanja donosi odluku o osnovanosti tog prijedloga, a nedvojbeno je da takvog propuštanja u konkretnom slučaju nije bilo pa stoga uopće nisu ispunjene pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti prijedloga za povrat u prijašnje stanje, već je isti valjalo odbaciti kao nedopušten temeljem odredbe čl. 121. st. 1. ZPP, a preotvaranje glavne rasprave je temeljem odredbe 305. ZPP u domeni suca ako ovaj nađe da je to potrebno.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 53,09 EUR te prijedlog za povrat u prijašnje stanje-26,55 EUR i rješenje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje-53,09 EUR

2. I. tuženiku

3. II. i III. tuženiku po punomoćniku

4. IV. tuženiku po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi-prijedlog za povrat u prijašnje stanje-26,55 EUR i rješenje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje- 53,09 EUR

5. V. – VII. tuženicima po punomoćniku