Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2007/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa skrbnica ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a ona po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maravić i Maravić u Ogulinu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 4. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 5103159551, sklopljen dana 21. 09. 2006. godine između tužitelja OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 kao kreditora ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke- tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke- tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, da tužitelju OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 19.992,12 eura koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena te daljnjim odlukama HNB i izmjenama odluke o kamatnim stopama, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućem na iznose od

48,57 EUR od dana 05.05.2009.g. pa do isplate

48,32 EUR od dana 05.06.2009.g. pa do isplate

48,06 EUR od dana 06.07.2009.g. pa do isplate

47,81 EUR od dana 03.08.2009.g. pa do isplate

47,55 EUR od dana 05.09.2009.g. pa do isplate

47,29 EUR od dana 15.10.2009.g. pa do isplate

47,01 EUR od dana 04.11.2009.g. pa do isplate

46,74 EUR od dana 08.12.2009.g. pa do isplate

46,46 EUR od dana 15.01.2010.g. pa do isplate

46,17 EUR od dana 15.02.2010.g. pa do isplate

45,88 EUR od dana 16.03.2010.g. pa do isplate

45,58 EUR od dana 08.04.2010.g. pa do isplate

45,29 EUR od dana 07.05.2010.g. pa do isplate

44,98 EUR od dana 15.06.2010.g. pa do isplate

44,67 EUR od dana 05.07.2010.g. pa do isplate

44,35 EUR od dana 03.08.2010.g. pa do isplate

44,03 EUR od dana 02.09.2010.g. pa do isplate

43,70 EUR od dana 05.10.2010.g. pa do isplate

43,37 EUR od dana 08.11.2010.g. pa do isplate

43,03 EUR od dana 07.12.2010.g. pa do isplate

42,68 EUR od dana 05.01.2011.g. pa do isplate

42,33 EUR od dana 07.02.2011.g. pa do isplate

16,88 EUR od dana 02.03.2011.g. pa do isplate

25,10 EUR od dana 05.03.2011.g. pa do isplate

41,62 EUR od dana 05.04.2011.g. pa do isplate

41,25 EUR od dana 05.05.2011.g. pa do isplate

40,88 EUR od dana 04.06.2011.g. pa do isplate

40,50 EUR od dana 04.07.2011.g. pa do isplate

40,11 EUR od dana 02.08.2011.g. pa do isplate

39,72 EUR od dana 01.09.2011.g. pa do isplate

39,32 EUR od dana 04.10.2011.g. pa do isplate

25,69 EUR od dana 02.11.2011.g. pa do isplate

25,41 EUR od dana 02.12.2011.g. pa do isplate

25,13 EUR od dana 02.01.2012.g. pa do isplate

24,85 EUR od dana 01.02.2012.g. pa do isplate

24,56 EUR od dana 01.03.2012.g. pa do isplate

24,26 EUR od dana 05.04.2012.g. pa do isplate

23,96 EUR od dana 03.05.2012.g. pa do isplate

23,66 EUR od dana 11.06.2012.g. pa do isplate

23,35 EUR od dana 07.07.2012.g. pa do isplate

23,05 EUR od dana 01.08.2012.g. pa do isplate

22,73 EUR od dana 03.09.2012.g. pa do isplate

14,74 EUR od dana 05.10. 2012.g.pa do isplate

7,67 EUR od dana 06.10.2012.g. pa do isplate

22,08 EUR od dana 05.11.2012.g. pa do isplate

21,75 EUR od dana 05.12.2012.g. pa do isplate

21, 42 EUR od dana 02.01.2013.g. pa do isplate

21,08 EUR od dana 05.02.2013.g. pa do isplate

20,74 EUR od dana 05.03.2013.g. pa do isplate

20,39 EUR od dana 05.04.2013.g. pa do isplate

20,03 EUR od dana 03.05.2013.g. pa do isplate

19,67 EUR od dana 05.06.2013.g. pa do isplate

19,31 EUR od dana 08.07.2013.g. pa do isplate

18,94 EUR od dana 02.08.2013.g. pa do isplate

18,57 EUR od dana 05.09.2013.g. pa do isplate

18,19 EUR od dana 04.10.2013.g. pa do isplate

17,81 EUR od dana 05.11.2013.g. pa do isplate

17,42 EUR od dana 05.12. 2013.g. pa do isplate

17,02 EUR od dana 03.01.2014.g. pa do isplate

16,62 EUR od dana 14.02.2014.g. pa do isplate

16,22 EUR od dana 05.03.2014.g. pa do isplate

15,81 EUR od dana 04.04.2014.g. pa do isplate

15,39 EUR od dana 05.05.2014.g. pa do isplate

14,97 EUR od dana 05.06.2014.g. pa do isplate

14,54 EUR od dana 04.07.2014.g. pa do isplate

13,98 EUR od dana 04.08.2014.g. pa do isplate

13,54 EUR od dana 05.09.2014.g. pa do isplate

13,10 EUR od dana 10.10.2014.g. pa do isplate

12,65 EUR od dana 05.11.2014.g. pa do isplate

12,20 EUR od dana 12.12.2014.g. pa do isplate

11,74 EUR od dana 05.01.2015.g. pa do isplate

11,11 EUR od dana 05.02.2015.g. pa do isplate

10,64 EUR od dana 16.03.2015.g. pa do isplate

10,18 EUR od dana 01.04.2015.g. pa do isplate

9,70 EUR od dana 05.05.2015.g. pa do isplate

9,22 EUR od dana 15.06.2015.g. pa do isplate

37,72 EUR od dana 03.11.2008.g.pa do isplate

0,01 EUR od dana 12.12.2008.g.pa do isplate

0,03 EUR od dana 01.01.2009.g.pa do isplate

45,65 EUR od dana 05.01.2009. g.pa do isplate

0,66 EUR od dana 01.02.2009. g.pa do isplate

1,10 EUR od dana 05.02.2009. g. pa do isplate

23,34 EUR od dana 11.02.2009. g. pa do isplate

17,44 EUR od dana 16.02.2009. g. pa do isplate

12,97 EUR od dana 05.03.2009. g. pa do isplate

23,69 EUR od dana 16.03.2009. g. pa do isplate

0,03 EUR od dana 01.04.2009. g. pa do isplate

14,31 EUR od dana 06.04.2009. g. pa do isplate

21,95 EUR od dana 07.04.2009. g. pa do isplate

0,27 EUR od dana 01.05.2009. g. pa do isplate

45,53 EUR od dana 05.05.2009. g. pa do isplate

0,79 EUR od dana 01.06.2009. g. pa do isplate

33,06 EUR od dana 05.06.2009. g. pa do isplate

0,31 EUR od dana 01.07.2009. g. pa do isplate

0,34 EUR od dana 02.07.2009. g. pa do isplate

18,70 EUR od dana 06.07.2009. g. pa do isplate

5,78 EUR od dana 10.07.2009. g. pa do isplate

0,71 EUR od dana 01.08.2009. g. pa do isplate

19,88 EUR od dana 03.08.2009. g. pa do isplate

2,34 EUR od dana 01.09.2009. g. pa do isplate

5,47 EUR od dana 04.09.2009. g. pa do isplate

21,67 EUR od dana 05.09.2009. g. pa do isplate

0,87 EUR od dana 01.10.2009. g. pa do isplate

8,17 EUR od dana 05.10.2009. g. pa do isplate

5,20 EUR od dana 15.10.2009. g. pa do isplate

3,86 EUR od dana 27.10.2009. g. pa do isplate

19,78 EUR od dana 04.11.2009.g. pa do isplate

0,01 EUR od dana 01.12.2009. g. pa do isplate

11,09 EUR od dana 05.12.2009.g. pa do isplate

7,55 EUR od dana 08.12.2009.g. pa do isplate

0,08 EUR od dana 11.12.2009.g. pa do isplate

7,02 EUR od dana 15.12.2009.g. pa do isplate

0,51 EUR od dana 17.12.2009 g. pa do isplate

0,49 EUR od dana 01.01.2010 g. pa do isplate

0,08 EUR od dana 04.01.2010 g. pa do isplate

15,80 EUR od dana 05.01.2010.g. pa do isplate

0,12 EUR od dana 11.01.2010.g. pa do isplate

13,91 EUR od dana 15.01.2010.g. pa do isplate

16,21 EUR od dana 19.01.2010.g. pa do isplate

0,07 EUR od dana 01.02.2010.g. pa do isplate

21,04 EUR od dana 05.02.2010.g. pa do isplate

17,53 EUR od dana 15.12.2010.g. pa do isplate

19,80 EUR od dana 18.02.2010.g. pa do isplate

0,17 EUR od dana 01.03.2010. g. pa do isplate

20,46 EUR od dana 05.03.2010. g. pa do isplate

17,82 EUR od dana 16.03.2010. g. pa do isplate

21,27 EUR od dana 17.03.2010. g. pa do isplate

0,02 EUR od dana 01.04.2010. g. pa do isplate

32,28 EUR od dana 02.04.2010. g. pa do isplate

49,98 EUR od dana 08.04.2010. g. pa do isplate

0,72 EUR od dana 01.05.2010. g. pa do isplate

27,16 EUR od dana 05.05.2010. g. pa do isplate

56,93 EUR od dana 07.05.2010. g. pa do isplate

0,74 EUR od dana 01.06.2010. g. pa do isplate

36,36 EUR od dana 05.06.2010. g. pa do isplate

0,71 EUR od dana 11.06.2010. g. pa do isplate

27,86 EUR od dana 15.06.2010. g. pa do isplate

36,78 EUR od dana 17.06.2010. g. pa do isplate

0,42 EUR od dana 01.07.2010. g. pa do isplate

135,56 EURod dana 05.07.2010. g. pa do isplate

0,88 EUR od dana 01.08.2010. g. pa do isplate

119,21 EUR od dana 03.08.2010. g. pa do isplate

7,73 EUR od dana 01.09.2010. g. pa do isplate

181,88 EUR od dana 02.09.2010.g.pa do isplate

44,66 EUR od dana 01.10.2010.g. pa do isplate

51,26 EUR od dana 05.10.2010 g. pa do isplate

61,15 EUR od dana 06.10.2010 g. pa do isplate

3,26 EUR od dana 01.11.2010.g. pa do isplate

44,05 EUR od dana 05.11.2010.g. pa do isplate

93,74 EUR od dana 08.11.2010.g. pa do isplate

1,43 EUR od dana 01.12.2010.g. pa do isplate

61,12 EUR od dana 06.12.2010.g. pa do isplate

92,84 EUR od dana 07.12.2010.g. pa do isplate

36,64 EUR od dana 10.12.2010.g. pa do isplate

1,94 EUR od dana 01.01.2011.g. pa do isplate

236,99EUR od dana 05.01.2011.g.pa do isplate

1,62 EUR od dana 01.02.2011.g. pa do isplate

66,29 EUR od dana 05.02.2011.g. pa do isplate

142,50EUR od dana 07.02.2011.g.pa do isplate

0,85 EUR od dana 01.03.2011.g. pa do isplate

83,42 EUR od dana 02.03.2011.g. pa do isplate

128,33 EUR od dana 05.03.2011.g.pa do isplate

0,45 EUR od dana 01.04.2011.g. pa do isplate

186,79 EUR od dana 05.04.2011.g.pa do isplate

0,01 EUR od dana 01.05.2011.g. pa do isplate

215,03 EUR od dana 05.05.2011.g. pa do isplate

3,46 EUR od dana 01.06.2011.g. pa do isplate

85,50 EUR od dana 03.06.2011.g. pa do isplate

202,90 EUR od dana 04.06.2011.g. pa do isplate

1,71 EUR od dana 01.07.2011.g. pa do isplate

271,78 EUR od dana 04.07.2011.g. pa do isplate

10,25 EUR od dana 01.08.2011.g. pa do isplate

370,92 EUR od dana 02.08.2011.g. pa do isplate

356,02 EUR od dana 01.09.2011.g. pa do isplate

22,98 EUR od dana 01.10.2011. g. pa do isplate

274,32 EUR od dana 04.10.2011. g. pa do isplate

42,42 EUR od dana 01.11.2011. g. pa do isplate

246,65 EUR od dana 02.11.2011. g. pa do isplate

60,97 EUR od dana 01.12.2011. g. pa do isplate

224,83EUR od dana 02.12.2011. g. pa do isplate

8,15 EUR od dana 01.01.2012. g. pa do isplate

292,71 EUR od dana 02.01.2012. g. pa do isplate

318,95 EUR od dana 01.02.2012. g. pa do isplate

319,37 EUR od dana 01.03.2012. g. pa do isplate

32,99 EUR od dana 01.04.2012. g. pa do isplate

273,76 EUR od dana 05.04.2012. g. pa do isplate

2,19 EUR od dana 01.05.2012. g. pa do isplate

307,95 EUR od dana 03.05.2012. g. pa do isplate

11,98 EUR od dana 01.06.2012. g. pa do isplate

79,29 EUR od dana 05.06.2012. g. pa do isplate

228,62 EUR od dana 11.06.2012. g. pa do isplate

0,01 EUR od dana 01.07.2012. g. pa do isplate

76,21 EUR od dana 05.07.2012. g. pa do isplate

233,34EUR od dana 07.07.2012. g. pa do isplate

312,63EUR od dana 01.08.2012. g. pa do isplate

10,24 EUR od dana 01.09.2012. g. pa do isplate

296,03 EUR od dana 03.09.2012. g.pa do isplate

11,08 EUR od dana 01.10.2012. g. pa do isplate

76,02 EUR od dana 05.10.2012. g. pa do isplate

208,27EUR od dana 06.10.2012. g. pa do isplate

0,81 EUR od dana 10.10.2012. g. pa do isplate

0,48 EUR od dana 01.11.2012. g. pa do isplate

308,31EUR od dana 05.11.2012. g. pa do isplate

1,52 EUR od dana 01.12.2012. g. pa do isplate

90,64 EUR od dana 05.12.2012. g. pa do isplate

210,26EUR od dana 06.12.2012. g. pa do isplate

0,03 EUR od dana 01.01.2013. g. pa do isplate

312,60EUR od dana 02.01.2013. g.pa do isplate

11,26 EUR od dana 01.02.2013. g. pa do isplate

280,77 EUR od dana 05.02.2013. g.pa do isplate

10,99 EUR od dana 01.03.2013. g.pa do isplate

90,34 EUR od dana 05.03.2013. g.pa do isplate

198,93 EUR od dana 06.03.2013. g pa do isplate

1,00 EUR od dana 01.04.2013. g.pa do isplate

96,83 EUR od dana 05.04.2013. g.pa do isplate

0,16 EUR od dana 11.04.2013. g. pa do isplate

213,60EUR od dana 12.04.2013. g.pa do isplate

0,79 EUR od dana 01.05.2013. g.pa do isplate

89,82 EUR od dana 03.05.2013.g. pa do isplate

203,65 EUR od dana 09.05.2013.g.pa do isplate

0,58 EUR od dana 01.06.2013.g. pa do isplate

84,96 EUR od dana 05.06.2013.g. pa do isplate

190,95EUR od dana 06.06.2013.g.pa do isplate

1,27 EUR od dana 01.07.2013.g. pa do isplate

25,40 EUR od dana 05.07.2013.g. pa do isplate

246,91EUR od dana 08.07.2013. g. pa do isplate

1,50 EUR od dana 01.08.2013. g. pa do isplate

86,06 EUR od dana 02.08.2013. g. pa do isplate

194,05EUR od dana 07.08.2013. g. pa do isplate

53,50 EUR od dana 01.09.2013. g. pa do isplate

90,49 EUR od dana 05.09.2013. g. pa do isplate

143,18EUR od dana 06.09.2013. g. pa do isplate

15,75 EUR od dana 01.10.2013. g. pa do isplate

92,99 EUR od dana 04.10.2013. g. pa do isplate

195,94EUR od dana 07.10.2013. g. pa do isplate

3,39 EUR od dana 01.11.2013. g. pa do isplate

91,75 EUR od dana 05.11.2013. g. pa do isplate

202,67EUR od dana 08.11.2013. g. pa do isplate

1,23 EUR od dana 01.12.2013. g. pa do isplate

93,18 EUR od dana 05.12.2013. g. pa do isplate

1,45 EUR od dana 11.12.2013. g. pa do isplate

46,91 EUR od dana 16.12.2013. g. pa do isplate

167,18 EUR od dana 17.12.2013. g. pa do isplate

0,94 EUR od dana 01.01.2014. g. pa do isplate

92,35 EUR od dana 03.01.2014. g. pa do isplate

203,72 EUR od dana 09.01.2014. g. pa do isplate

0,87 EUR od dana 01.02.2014. g. pa do isplate

28,79 EUR od dana 05.02.2014. g. pa do isplate

0,26 EUR od dana 11.02.2014. g. pa do isplate

285,11 EUR od dana 14.02.2014. g. pa do isplate

96,02 EUR od dana 05.03.2014. g. pa do isplate

225,57 EUR od dana 17.03.2014. g. pa do isplate

2,26 EUR od dana 01.04.2014. g. pa do isplate

95,48 EUR od dana 04.04.2014. g. pa do isplate

0,10 EUR od dana 11.04.2014. g. pa do isplate

81,84 EUR od dana 14.04.2014. g. pa do isplate

135,75 EUR od dana 15.04.2014. g. pa do isplate

1,68 EUR od dana 01.05.2014. g. pa do isplate

94,29 EUR od dana 05.05.2014. g. pa do isplate

0,44 EUR od dana 14.05.2014. g. pa do isplate

210,09 EUR od dana 15.05.2014. g. pa do isplate

0,47 EUR od dana 01.06.2014. g. pa do isplate

92,59 EUR od dana 05.06.2014. g. pa do isplate

0,14 EUR od dana 11.06.2014. g. pa do isplate

81,02 EUR od dana 13.06.2014. g. pa do isplate

131,19EUR od dana 16.06.2014. g. pa do isplate

0,51 EUR od dana 01.07.2014. g. pa do isplate

0,97 EUR od dana 02.07.2014. g. pa do isplate

94,44 EUR od dana 04.07.2014. g. pa do isplate

0,28 EUR od dana 11.07.2014. g. pa do isplate

83,30 EUR od dana 14.07.2014. g. pa do isplate

133,13EUR od dana 17.07.2014. g. pa do isplate

1,44 EUR od dana 01.08.2014. g. pa do isplate

96,05 EUR od dana 04.08.2014. g. pa do isplate

219,09EUR od dana 06.08.2014. g. pa do isplate

1,61 EUR od dana 01.09.2014. g. pa do isplate

97,48 EUR od dana 05.09.2014. g. pa do isplate

225,98EUR od dana 10.09.2014. g. pa do isplate

2,37 EUR od dana 01.10.2014. g. pa do isplate

29,71 EUR od dana 03.10.2014. g. pa do isplate

203,78EUR od dana 10.10.2014. g.pa do isplate

1,71 EUR od dana 11.10.2014. g. pa do isplate

61,83 EUR od dana 15.10.2014. g. pa do isplate

25,32EUR od dana 16.10.2014. g. pa do isplate

3,17 EUR od dana 16.10.2014. g. pa do isplate

99,61EUR od dana 01.11.2014. g. pa do isplate

0,35 EUR od dana 11.11.2014. g. pa do isplate

64,24 EUR od dana 14.11.2014. g.pa do isplate

168,63EUR od dana 15.11.2014.g.pa do isplate

1,31 EUR od dana 01.12.2014.g. pa do isplate

30,36 EUR od dana 05.12. 2014.g.pa do isplate

24,47 EUR od dana 12.12.2014.g. pa do isplate

64,56 EUR od dana 15.12.2014.g. pa do isplate

218,12EUR od dana 16.12.2014.g. pa do isplate

0,49 EUR od dana 02.01.2015.g. pa do isplate

335,32 EUR od dana 05.01.2015.g. pa do isplate

3,85 EUR od dana 01.02.2015.g. pa do isplate

101,14EUR od dana 05.02.2015.g. pa do isplate

234,90 EUR od dana 09.02.2015.g.pa do isplate

8,65 EUR od dana 01.03.2015.g. pa do isplate

12,91 EUR od dana 05.03.2015.g.. pa do isplate

0,62 EUR od dana 11.03.2015. g. pa do isplate

66,00 EUR od dana 16.03.2015. g. pa do isplate

171,88 EUR od dana 17.03.2015.g.pa do isplate

79,83 EUR od dana 24.03.2015.g. pa do isplate

46,46 EUR od dana 01.04.2015.g. pa do isplate

101,14 EUR od dana 03.04.2015.g.pa do isplate

0,62 EUR od dana 11.04.2015. g. pa do isplate

191,67 EUR od dana 15.04.2015. g.pa do isplate

27,93 EUR od dana 01.05.2015.g. pa do isplate

100,89 EUR od dana 05.05.2015.g. pa do isplate

176,47 EUR od dana 14.05.2015.g. pa do isplate

34,61 EUR od dana 15.05.2015.g. pa do isplate

0,79 EUR od dana 02.06.2015. g. pa do isplate

2,32 EUR od dana 05.06.2015. g. pa do isplate

0,12 EUR od dana 11.06.2015. g. pa do isplate

66,00EUR od dana 15.06.2015. g. pa do isplate

a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.677,76 Eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, tj. od 26. ožujka 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka u iznosu od 884,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom 21. rujna 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 5103159551 kojim je tužitelj podignuo kredit u iznosu od 120.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tuženog, a koji Ugovor da je ovjeren dana 22. rujna 2006. pred javnim bilježnikom Marijom Grozdanić Dekleva. Dana 24. lipnja 2015. tužitelj da je s tuženikom sklopio aneks navedenog ugovora, temeljem kojeg je izvršio konverziju iz osnovnog Ugovora u CHF, te da su umjesto valutne klauzule CHF ugovorili valutnu klauzulu u euru. Tužena banka da je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što da je protivno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača (NN 77/07, 125/07 i 79/08 – dalje ZZP) koji da je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i za vrijeme izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost prema čl. 102 ZZP. Promjena kamatne stope da je i neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom da nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a neodredivost činidbe uzrokuje također ništetnost, što da je propisano čl. 269 – 272 Zakona o obveznim odnosima. Tužena da je s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu CHF, a o toj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo što da je isto tako protivno čl. 96 i 97 ZZP, odnosno da je posljedica te odredbe ništetnost prema čl. 102 ZZP. Poziva se tužitelj na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja da je u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., a koje presude da obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što da se odnosi na ovaj predmet.

1.1. Tužitelj da tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, sve do provedene konverzije 30. rujna 2015., obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između ovdje stranaka koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukom banke ništetne. Tužitelj da je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF preplatili svoju obvezu, te da mu je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi. Predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva da se utvrdi ništetnost dijela ugovora o kreditu, a potražuje i isplatu iznosa od 193.113,49 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te potražuje i nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe prigovor zastare. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima da se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO).

2.1. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik 24. lipnja 2015. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

2.2. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, a obzirom da smatra da ne bi bio ovlašten zahtijevati sve navodne pretplate, jer nisu vršene samo od strane tužitelja, već i od drugih osoba. Vidljivo da je iz prometa po partiji kredita da su uplate vršene od stane sudužnice ŠS. Isto tako tužitelj da nema pravo uživati zaštitu s osnove Zakona o zaštite potrošača, te se osnova Zakona o potrošačkom kreditiranju, radi da se zapravo o kreditu čija je svrha bila ulaganje i opremanje apartmana koji se nalazi u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa] na otoku Krku, a radi turističkog iznajmljivanja. Isto da je razvidno iz rješenja PGŽ, Ureda za turizam Rijeka, Ispostave Krk temeljem kojeg se tužitelju odobrilo pružanje usluga građana u domaćinstvu na navedenoj adresi, a koje rješenje da datira od 7. lipnja 2001., da se bavi tužitelj poduzetničkom djelatnošću da proizlazi i iz kasnijih rješenja od 17. listopada 2005. kojim je utvrđena kategorizacija i ispunjenje minimalnih uvjeta objekata koji se iznajmljuju sve na zahtjev tužitelja. Smatra tuženik da su se sredstva kredita koristila u poduzetničke svrhe.

2.3. Smatra tuženik da su nepravilne i nezakonite odluke VSRH od 3. rujna 2019. posl.br. Rev-2221/18 i Odluka VTS RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem se utvrđuju da su banke povrijedile interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF. Smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl.22 Zakona o obveznim odnosima. Poziva se i na predmet suda EU u predmetu C-81/10.

2.4. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naime, tuženik je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima: u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF); ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužitelja na bilo koju opciju iz ponude; težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca; isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelj mora biti svjestan; na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004;tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina: Iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu VALUTNA KLAUZULA u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju ERSTE BANKE za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelj je potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja, iz - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom - koji su svi potencijalni korisnici kredita mogli preuzeti i koji su bili na dispoziciji svim potencijalnim potrošačima pa tako i tužitelju u poslovnicama jasno je vidljivo da je tuženik dao upozorenje korisnicima kredita. U navedenom dokumentu stoji jasno upozorenje da promjena tečaja stranih valuta za koje je vezana klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navedeni dokument sadrži i primjer promjene mjesečnih anuiteta kada je mjesečni anuitet EUR. U istom dokumentu tuženik informira potrošače pa tako i tužitelja da je svakodnevno moguće provjeriti tečaj određene strane valute i to na besplatnom telefonu banke ili na internet stranici banke. Također je tuženik u tom dokumentu informirao korisnike kredita da ne može preuzeti odgovornost niti jamčiti na bilo koji način za eventualne slučajeve povećanja kunske protuvrijednosti iznosa pri otplati kredita uslijed promjene tečaja, iz brošure Stambeni krediti ERSTE BANKE koja je bila prilog uz “Novi list”, a koja su također dobivali potencijalni korisnici kredita u banci pa tako i tužitelj, također je vidljivo da je tuženik upozoravao i posebno na rizik podizanja kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima ili američkim dolarima. Iz nje je vidljivo da je tuženik dao informaciju o kretanju valuta unazad šest godina prema kojoj se vidi da je tečaj EUR bio najstabilniji, potom tečaj CHF-a te nakon toga USD- a. Također je tuženik dao preporuku korisnicima kredita da kredit vežu uz valutnu klauzulu ovisno o primanjima koja imaju i koja su im vezana za neku od navedenih valuta, svaki korisnik kredita pa tako i tužitelj također je dobio brošuru u kojoj je naveden Grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. do 2004. u kojoj je tuženik počeo odobravati kredite uz valutnu klauzulu u CHF. Iz navedenih grafova upravo je vidljivo da se tečaj CHF-a u odnosu na kunu kretao u rasponu od 1 CHF = 4,2 kune do 1 CHF = 5,2 kune, dok se tečaj kune u odnosu na Euro kretao od 7 kn za 1 Euro do 7,7 kuna za jedan Euro. Iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. U razgovoru sa službenicima banke tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Tuženik također ističe kako tužena niti je ostvarila, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

2.5. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. Sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik je kao Banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (dalje u tekstu Metodologija), a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio Metodologiju, koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je istom i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tuženik je dakle spomenutoj obvezi udovoljio tako da je za predmetni ugovorni odnos u novoj Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata usklađenje proveo u skladu s vrijednošću parametra na dan 1.12.2013. s primjenom od 1.1.2014. Tuženik je, dakle, tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 1.1.2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. ZIDZPK -NN 143/13 je na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st.5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužitelju, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega. Uvođenje fiksne kamatne stope u ovaj ugovorni odnos stoga nije slučajnost, te ga treba sagledati kroz širi kontekst, i to upravo kao restituciju koja se spominje u odredbi čl.138.a ZZP. U tom se smislu ističe i da je Ustavom Republike Hrvatske određeno da se prava određenih osoba moraju ograničiti razmjerno potrebi za ograničenjem u konkretnom slučaju (čl. 16.). Prisilno uvođenje fiksne kamatne stope jest upravo takvo ograničenje koje se mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tužbenim zahtjevima koji su istaknuti prema. Besmisleno je i protivno citiranoj odredbi Ustava ne uvažiti zakonsku restituciju prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu tužitelja, jer će usvajanjem cijelog tužbenog zahtjeva za isplatu sud negirati činjenicu zakonske restitucije, i time će narušiti razmjer između samog ograničenja i potrebe za ograničenjem na štetu tuženika. Tuženik skreće sudu pozornost da se navedena zakonska odredba odnosi isključivo na ugovore u kojima je inicijalno ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a što tužitelj osporava ovom tužbom jer istom traži da se kamatna stopa utvrdi fiksnom u visini stope koja je inicijalno navedena u Ugovoru o kreditu (8,25%). Slijedom navedenog, podnošenjem ove tužbe, tužitelj se odrekao uživati blagodat odredbe čl 11.st.5 ZPK. i stope koja je određena tom odredbom u visini 3,23% kroz razdoblje kroz koje se ona stvarno primjenjivala tijekom otplate ovog kredita. Prema tome, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, ne može se zanemariti restitucija s osnove odredbe čl.11.a st.5. ZPK, te u vezi s njome odredba čl.16 Ustava Republike Hrvatske. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Odredba čl. 8. st. 1. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 8,25% godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti. Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja. Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.

2.6. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

2.7. Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan.

2.8. Navodi tuženik da ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tada da on ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 7.258,81 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Slijedom navedenog utoliko predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 7.258,81 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U konačnici predlaže odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva, potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je donio rješenje o prekidu postupka jer je u međuvremenu pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti tužitelja. Naknadno je sud donio rješenje o nastavku postupka i pozvao ŠS, skrbnicu tužitelja da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

4. U podnesku od 29. travnja 2025. tuženik obavještava sud da odustaje od dokaznog prijedlog da se sasluša svjedokinja PS. U podnesku od 7. svibnja 2025. tužitelj predlaže zadaću za vještačenje. U podnesku od 6. listopada 2025. tužitelj specificira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, navodi da nema primjedbe na nalaz i mišljenje.

5. Tuženik u podnesku od 30. siječnja 2026. također navodi da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka i ne traži njegovo saslušanje. Ističe da i nadalje osporava osnovu potraživanja tužitelja. Navodi da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 5.638,44 EUR, te da se on protivi povlačenju i traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 25.630,56 EUR (193.113,49 kn). Smatra da je vještačenje bilo nepotrebno jer tužitelj nema pravo na nikakvu isplatu i da nije bila ništetna konverzija. Poziva se i na odluke suda EU, ponovno obrazlaže svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Poziva se i na odluku VSRH u oglednom postupku Gos-1/19. Za slučaj usvajanja tužbenog zahtjeva da specificira prigovor radi prijeboja. Potražuje iznos od 884,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, s osnova kada je bio svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju, kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Ponovno obrazlaže prigovor zastare.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51401652-5103159551 od 21. rujna 2006. zaključen između stranaka u ovom postupku, Aneksa br. 1 ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103159551 od 24. lipnja 2015., obavijesti o promjenama kamatnih stopa, pregleda prometa po partiji kredita u razdoblju od 21.9.2006. – 29.6.2015., otplatnih planova, obavijesti o usklađivanju visine kamatne stope u razdoblju od 1.7.2015. -31.12.2015., plana otplate predmetnog kredita, rješenja RH, PGŽ Ureda za turizam od 7. lipnja 2001., rješenja RH, Ureda državne uprave u PGŽ Službena za gospodarstvo, Ispostava Krk od 17. listopada 2005., Klasa: UP/I -335- 03/05-01/1307, Klasa: UP/I-335-03/05-01/1306, letaka o stambenim kreditima tuženika, Informacije o pojmu valutna klauzula i rizicima financiranja u kunama s valutnom klauzulom, gledanjem grafičkih prikaza kretanja tečaja USD, dopisa KS od 6. travnja 2004., pitanja i odgovore za stambene kredite, pisanog iskaza KS, priopćenja za javnost od 21. siječnja 2015. Hrvatske narodne banke, dopisa HNB-a Trgovačkom sudu u Zagrebu od 7. lipnja 2013. na posl.br. P - 1401/2012, priopćenja za javnost od 16. ožujka 2015. HNB-a, Metodologije utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koja se obračunava ugovorna kamata, saslušana je posebna skrbnica tužitelja ŠS, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. Dijani Tomljanović-Butkovć, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka od 17. kolovoza 2025.

6.1. Sud nije posebno cijenio pisani iskaz KS koja nije bila niti osobni bankar tužitelja, niti je imala neposredne veze sa predmetnim ugovorom. Smatra da nije odlučan za ishod postupka.

7. Nesporno je, a i iz Ugovora o kreditu zaključenog između tuženika i tužitelja 21. rujna 2006., tj. iz čl. 7. i 8. Ugovora, utvrđeno da su stranke ugovorile slijedeće: da se korisnik kredita obvezuje vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama obračunato po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama banke, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 8,25% godišnje. Iz članka 3. razvidno je da je namjena kredita gotovinski kredit uz hipoteku. Nesporna je i druga dostavljena dokumentacija koju sud nije posebno obrazlagao.

8. Sporno je među strankama da li je Ugovor o kreditu ništetan u dijelu članaka 7. i 8.,tj. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženika da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, da je povrat obveza iz kredita vezan za valutnu klauzulu, da li je potraživanje u zastari, da li ima pravo tužitelj na isplatu iznosa koje potražuje s osnova više plaćenog zbog povećanja tečaja CHF i zbog promjena kamatne stope. Sporno je da li je osnovan prigovor prijeboja tuženika.

9. Zakonska zastupnica tužitelja ŠS u svom iskazu navela je da je njoj i suprugu trebao novac za uređenje kuće u [adresa] koja je u to vrijeme bila u lošem stanju, prokišnjavao je krov, trebalo je urediti kuću i iznutra. Njen suprug je došao u banku raspitati se koliki iznos mogu dobiti od banke kroz kredit, a bila je s njim i ona. Dali su sve podatke o primanjima i tada im je gospođa u banci rekla da im nudi kredit koji je vezan za švicarski franak i da u to vrijeme banka uopće ne nudi kredite u kunama ili eurima, a za koje su mislili da će dobiti u tim valutama kredit. Rekla je da je ovaj kredit koji se nudi jako povoljan. Ništa im nije objašnjavala vezano za promjenu kamatne stope, izračunala je da mogu dobiti kredit u visini od 120.000,00 CHF. Koliko se sjeća samo još jednom su došli u banku kada je pozvala da se dođu potpisati i ona je bila sudužnik. Sjeća se da je bilo jako puno dokumentacije za potpisati i nisu je čitali, dali su i kuću u zalog za osiguranje kredita. U početku su anuiteti iznosili od 5.000,00 kn, a kasnije su podivljali. Inače se kredit naplaćivao sa trajnog naloga, a kako nisu bili dosta njihovi prihodi još je morala svaki mjesec dolaziti u poslovnicu u banku da se izračuna koliko još treba doplatiti. Inače je ovaj ugovor zaključen u poslovnici u Rijeci. Anuiteti su kasnije narasli i do 10.000,00 kn pa i više, pa su posuđivali novac od roditelja, poznanika samo da ne bi izgubili kuću. Bila je sretna kada je postojala mogućnost da se ugovor konvertira u valutu EUR. Tada im je bio niži anuitet i njihovi prihodi su pokrivali isti, pa više nisu morali posuđivati novce. Od velike brige su se razbolili i suprug i ona, on je sada u potpunosti nepokretan, a prije je toliko bio opterećen sa tom obvezom da više nije mogao niti raditi i samo je pričao o tom dugu. Inače je već bio i u mirovini pa je znao povremeno nešto i raditi, no kad se razbolio nije niti to mogao. Ona je u međuvremenu imala infarkt oka. Ovaj predmetni ugovor je u međuvremenu otplaćen, ali su još uvijek ostali dužni trećim osobama koje su im pomagale otplaćivati ga. Sav novac je utrošen u uređenje kuće. Inače to je velika kuća. Bankarica nije ništa objašnjavala o promjenjivoj kamatnoj stopi, a skrbnica tužitelja da se raspitivala o ovoj valuti koja joj je bila nepoznata, pa ju je bankarica uvjeravala zbog čega je tako nepovjerljiva i da je u toj valuti jako povoljan kredit i da ne bi mogli ni dobiti u nekoj drugoj valuti toliko novaca. Bila je ponuda „uzmi ili ostavi“, to je bio ugovor zaključen na 10 godina. Ona nije sa suprugom bila kod javnog bilježnika, odnosno ne sjeća se da li je bila. Ugovor su vidjeli tek kad su došli u banku, a nisu ga dobili ranije kući. Oni su i inače bili klijenti tuženika u [adresa] i imali su povjerenja u tu banku. I ranije su uzimali kredite u toj banci kad su zidali kuću, ali nisu nikada bili problemi kao sada. Ona je živjela u [adresa] i radila je u vrijeme uzimanja ovog kredita. Njen suprug je više boravio u [adresa] u kući koju su dobili temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju. On je u vrijeme uzimanja ovog kredita bio u mirovini, pa je pretežito bio u [adresa]. Njen suprug se od ranije već bavio iznajmljivanjem turistima obzirom da se žena od koje su dobili kuću bavila i sama iznajmljivanjem, pa je kuća već bila pripremljena za najam. Iznajmljivale su se sobe i to im je bio prihod koji im je pomagao. U ovu kuću koju su dobili u [adresa] nisu morali ništa ulagati, no njen suprug više nije mogao kasnije ni to raditi obzirom je stalno plakao zbog ovog velikog duga. Ne može se sada sjetiti koliki su bili prihodi supruga u vrijeme uzimanja kredita. Pristali su na konverziju jer su im se smanjili anuiteti ugovora i više nisu morali posuđivati novce, to im je bio spas. Čuli su preko medija da su se počeli krediti konvertirati u EUR, pa se otišla raspitati u banku i pokrenuli su taj postupak. Redovito su otplaćivali ovaj prvotni kredit. Novac koji su dobili od kredita nije utrošen za uređenje apartmana u [adresa], već samo u ovu kuću u kojoj i dan danas žive. Kada se suprug razbolio njen sin je nastavio iznajmljivati nekretninu, a to je bilo malo, možda mjesec dana u sezoni, a od 2020. je odjavljeno to iznajmljivanje. Sin živi u toj kući u [adresa].

10. Iskaz z.z. tužitelja sud je cijenio kao uvjerljiv i životan. Postupanje tužitelja i sudjelovanje u postupku prilikom ishodovanja kredita sud smatra da je uobičajeno ponašanje klijenta banke, institucije, koji postupa u dobroj vjeri smatrajući da je kao laik koji zaključuje legalan posao, zaštićen. Očito nije dobio odlučujuće informacije prije zaključenja ugovora, nije bio upozoren na rizike. Z. z. tužitelja logično i životno obrazlaže koji je bio razlog i svrha uzimanja kredita.

11. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. U ovom postupku tuženik je osporavao tužitelju svojstvo potrošača, a nije dokazao da je novac od predmetnog kredita utrošen u svrhu ulaganja i opremanje apartmana za turističko iznajmljivanje. Sud je poklonio vjeru iskazu skrbnice tužitelja koja je detaljno obrazložila u koju svrhu su trošena sredstva za kredit, te u bitnome izjavila da je u vrijeme uzimanja kredita tužitelj već bio iznajmljivač. Iz dostavljenih rješenja po tuženiku razvidno je da su izdana i prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, pa dakle i ona potvrđuju navode skrbnice tužitelja o već ranijem iznajmljivanju. Paušalno je iznesena tvrdnja po tuženiku da bi sredstva kredita se koristila za poduzetničku djelatnost, tj. za uređenje apartmana.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

12.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

12.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

12.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

12.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

12.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

12.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 ZPP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

12.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope, ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, vraćanje iste kao i kamata, te naknada i troškova kredita, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF i kamata.

14. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi i na tuženicu, po stavu ovog suda zahtjev tužitelja iz točke I izreke je osnovan i svakako je obavezan sud u ovom postupku odlukom iz kolektivnog spora.

15. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.

15.1. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Iz nejasne i nerazumljive odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz odredbe ugovora o promjeni kamatne stope proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 272 Zakona o obveznim odnosima, obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.

15.2. Nadalje, ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valutu u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita, budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovanom načelu obveze pravnih odnosa.

16. I zbog svega gore navedenog sud smatra da osnovano tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi predmetnog ugovora o kreditu i to u dijelu koji se odnosi na vraćanje kredita tj. anuiteta povezujući isto sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, kako je to navedeno u točki I izreke, a zbog istog i novčane iznose koje je platio zbog ništetnih odredbi.

17. Kako je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Dijani Tomljanović Butković. Zadaća vještaka je bila da izračuna koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj Ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema Odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije; koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom, po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen, i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije; iznos koji je tužitelj nadoplatio u konverziji u kunama; razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnome tečaju. Zadaća vještaka je bila i da izračuna novčani iznos, izražen u kunama po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 2. listopada 2006. do 2. prosinca 2008.

18. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi na okolnost:

- koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj Ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema Odlukama banke o promjeni kamatnih stopa, u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije:

Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 3.428,28 CHF, odnosno 16.081,36 HRK po početnom tečaju, ili 2.134,34 EUR (tab. 3, st. 7 do 9).

- koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom, po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen, i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF, u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije:

Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 134.549,21 HRK, odnosno 17.857,78 EUR (tab. 4, st. 9 i 10).

- konverzije kredita u EUR:

Kredit je konvertiran u EUR dana 24.06.2015., prije ZIDZPK/15.

Konverzija je izvršena na uobičajeni način u bankarstvu po formuli:

EUR glavnica = CHF glavnica * tečaj CHF / tečaj EUR.

Pri tome su korišteni stvarni srednji tečajevi CHF i EUR (ne 6,39 za CHF) Na dan 24.06.2015. ostao je nepodmireni dospjeli dug po glavnici od 1.200,13 CHF. Nedospjela glavnica na isti dan iznosi 22.666,88 CHF (tab. 2), što ukupno daje glavnicu od 23.867,01 CHF, koja ide u konverziju.

EUR glavnica u konverziju izračunana je sljedeći način:

23.867,01 CHF * srednji tečaj CHF 7,244494 = 172.904,41 HRK / srednji tečaj EUR 7,571221 = 22.837,06 EUR.

- iznosa koji je tužitelj nadoplatio u konverziji u kunama:

U dokumentaciji nema podataka da je tužitelj išta nadoplatio u konverziji. Kao što je prethodno rečeno, nepodmireni dug po glavnici dodan je nedospjeloj glavici i taj iznos je išao u konverziju.

- razlike između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnome tečaju:

Da se konverzija vršila po početnim tečajevima CHF i EUR, glavnica u konverziji bi iznosila 15.088,32 EUR, što je za 8.778,69 EUR manje od stvarne glavnice u konverziji 23.867,01 EUR.

Međutim, razlika u kunama bila bi nula, jer je:

23.867,01 CHF * 4,69080 = 111.955,37 HRK

15.088,32 EUR * 7,42000 = 111.955,37 HRK

- novčanog iznosa, izraženog u kunama po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 2. listopada 2006. do 2. prosinca 2008.

Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 6.665,96 HRK, ili 884,72 EUR (tab. 4, st. 9 i 10).

Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 127.883,25 HRK, odnosno 16.973,06 EUR.

19. Nalaz vještaka sud prihvaća u cijelosti, kao stručan, argumentiran. Vještak je odgovorio na sve zadaće. Niti stranke nisu imale primjedbe ne nalaz.

20. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koje pravo je zadržao već kod podnošenja tužbe. Stoga neosnovano tuženi navodi da bi tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva, čemu da se on protivi.

21. Tužbeni zahtjev postavio je na način da je u točki II. potraživao ukupne iznose koji se odnose na pretplatu za razliku u kamatama u odnosu na početnu kamatu i za razliku u pretplatama po promjeni tečaja CHF kao razliku između početnog i onog koji je bio prilikom uplata anuiteta. Slijedom navedenog je valjalo prihvatiti i taj dio tužbenog zahtjeva.

22.Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja zbog toga što je neke uplate učinila treća osoba, tj. supruga tužitelja. Tužitelj je bio dužnik prema tuženiku i njegova je stvar i njegove supruge da li će ona potraživati od njega ono što je platila tuženiku, njihov odnos se tuženika ne tiče. Uostalom tuženik je primio iznos koji je bio plaćen na ime duga tužitelja bez obzira što je uplata bila od treće osobe, uplata se knjižila u ime i za račun tužitelja.

23. Prigovor zastare tuženika je neosnovan. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedan drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). Tuženik je stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na potraživanje tužitelja ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu na zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovno počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 10. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove od pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora.

24. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od sljedećeg dana od dana plaćanja svakog anuiteta u utuženom razdoblju u kojem je došlo do stjecanja bez osnove. Tuženik se smatra nepoštenim stjecateljem, jer je kriv za sklapanje ugovora s ništetnim odredbama. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

25. Neosnovan je prigovor prijeboja izjavljen po tuženiku iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kakva je situacija u ovom slučaju. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Isto tako je i obračun depozita izračunao tuženik. Sukladno tome tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga nema stjecanja bez osnove tužitelja, jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

26. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Aneksa ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

27. Na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta u cijelosti, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 M protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.

27.1. Iz provedenog postupka, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka koji je uzeo u obzir efekt konverzije, proizlazi da je konverzijom samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama. Slijedom navedenog također je valjalo odlučiti kao u točki 2. izreke.

28. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio u cijelosti pa mu tuženi temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a treba nadoknaditi cjelokupni osnovani parnični trošak. Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Trošak odvjetnika sukladan je Tarifi HOK-a i odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 500,00 Eur (Tbr. 7 toč. 1), na zastupanje na tri ročišta ukupno 1.500,00 Eur (06.3.2025. - 500,00 Eur, 05.5.2025. - 500,00 Eur, 04.3.2026.-500,00 Eur -Tbr. 9 toč. 1 ), na sastav jednog podneska 500,00 Eur (Tbr. 8 toč,1) u ukupnom iznosu od 2.500,00 Eur, sve uvećano za PDV od 625,00 Eur. Tužitelj je imao trošak vještačenja u iznosu od 250,00 Eur, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 302,76 Eur, pa je tako ukupan osnovani trošak 3.677,76 Eur. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 151 st. 3 ZPP -a.

U Opatiji 26. ožujka 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 302,76 Eur

Pun. tuženika

Po pravomoćnosti:

Odluka o pristojbi za odgovor na tužbu i na presudu