REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9265/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 29, protiv tuženika: 1. ĆS, [adresa], 2537 Š, 53 LS, 2. ŠSA, [adresa], NSW, 2537 Š, 53 LS, 3. BS, [adresa], NSW, 2537 Š, 53 Heath Street, 4. ĆSA, [adresa], 2537 Š, 53 Heath Street, 5. US, [adresa], 2537 Š, 53 Heath Street i 6. LSA, [adresa], P.O. Box 637, Gungahunli A.C.T. 2912, koje sve zastupa opunomoćenik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, Dr. Filipa Potrebice 4, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 12. veljače 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika 1.-6. tuženika, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

''Utvrđuje se da je istinita i pravno valjana usmena oporuka ostaviteljice, pok. TS, rođ. **.**.1927., umrle **.**.2007., izjavljena pred svjedocima ZS i SS dana 10. listopada 2007. oko 17,00 sati u korist tužiteljice, koja je proglašena na zapisniku Općinskog građanskog suda Zagreb na ročištu dana 13. ožujka 2009. u predmetu poslovni broj O-7523/07 (novi broj: O-4091/09), i pohranjena kod tog suda pod brojem Pi-211/09. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.''

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. -6. tuženicima parnične troškove u iznosu 10.968,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak zahtjeva 1.-6. tuženika za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu neposredno 7. kolovoza 2009. (list 1), u kojoj se navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-4091/09 od 1. srpnja 2009. prekinut ostavinski postupak iza pok. TS, dok je tužiteljica upućena pokrenuti parnični postupak protiv tuženika, radi utvrđenja činjenice da je usmena oporuka pok. TS proglašena na ročištu 13. ožujka 2009. istinita i pravno valjana. Pok. TS i tužiteljica poznavale su se dugi niz godina te se tužiteljica brinula za TS. U trenutku kada je usmeno oporučila, pok. TS nalazila se na bolničkom liječenju. Zbog iznenadnog pogoršanja zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku, te je usmeno oporučila u korist tužiteljice 10. listopada 2007. (srijeda) oko 17,00 sati, pred dva nazočna svjedoka. U petak, 12. listopada 2007. u 01,00 sati po ponoći, ostaviteljica je u 81. godini života umrla. Svjedoci usmene oporuke ovjerili su o činjenici postojanja usmene oporuke izjavu kod javnog bilježnika. Svjedok usmene oporuke FS je umro **.**.2008. pa se ne može predložiti njegovo saslušanje. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem istinitom i pravno valjanom usmene oporuke ostaviteljice pok. TS, djevojački ĆSA, rođ. **.**.1927., umrle **.**.2007., izjavljena pred svjedocima ZS i FS **.**.2007. oko 17,00 sati u korist tužiteljice, koja je proglašena na zapisniku Općinskog građanskog suda Zagreb na ročištu 13. ožujka 2009. u predmetu posl. br. O-7523/07 (novi posl. br. O-4091/09) i pohranjena kod istog suda pod brojem Pi-211/09, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu preporučenom pošiljkom 21. listopada 2009. (list 12), primljen kod ovoga suda 21. listopada 2009. (list 8), u kojem se navodi da u tužbi koju je tužiteljica uputila Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, istinit je samo onaj navod u kome se uvodno u tužbi navoid da je tužiteljica rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-4091/09 od 1. srpnja 2009. upućena dokazati u parničnom postupku protiv tuženika KS, kao zakonskog nasljednika svoje sestre, opstojnost pravovaljanosti usmene oporuke pok. TS, a koja je proglašena na ročištu 13. ožujka 2009. Sve ostalo je insolencija i neistina. Tu tvrdnju ponajbolje ilustrira zapisnik javnobilježničkog ureda Ive Hanžeković Živković od 30. studenoga 2007. posl. br. UPS/OS-184/07-5 (O-7253/07), koji je sačinjen u nazočnosti tužiteljice ŠS i u koji zapisnik je autentično unesena njena izjava kao odgovor na pitanje javnog bilježnika je li iza smrti pok. TS ostala imovina koja bi se trebala rasporediti na zakonske ili oporučne nasljednike, te je li iza pok. TS ostao netko živ od njene rodbine, koji bi imao položaj zakonskog nasljednika, na što je ŠS odgovorila, bez ostatka bilo kakve sumnje, da ostaviteljica nije imala "nikakve imovine i nikakve živuće rodbine". Slijedom ovakve izjave javni bilježnik Iva Hanžeković Živković donosi rješenje kojim se određuj da se neće provoditi ostavinski postupak, jer da iza pok. TS nije ostala imovina koja bi mogla biti predmet započetog postupka, dok se ŠS poučava o pravu prigovora na predmetno rješenje pa ista izjavljuje da se odriče prava na prigovor i da ne traži pisani otpravak rješenja. Budući da je ŠS već poučena da protiv rješenja kojim se neće provoditi ostavinski postupak ima pravo prigovora, postavlja se pitanje kako to da se ona ne iskazuje kao oporučna nasljednica, odnosno kako da pred javnim bilježnikom ne iznosi i onu drugu pravnu osnovu po kojem je ona u trenutku smrti ostaviteljice, a temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, postala vlasnica ne samo stana u [adresa], već nepokretne imovine, koja je kasnije označena od strane njenoga opunomoćenika kao zemljište pod oznakom vinograd u površini od 2294 čm u mjestu Slatine, na otoku Čiovu, kod Splita i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Splitu, niti se tom prilikom izjašnjava o pozamašnom štednom ulogu u visini od 130.000,00 EUR. Po svemu sudeći, ŠS smatrala je da će uspjeti preuzeti svu ovu imovinu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega je navodno sklopila, ali ovjerovljena samo istinitost potpisa primateljice uzdržavanja, sada pok. TS, u javnobilježničkom uredu Ivana Parlova, Zagreb, pod br. Ov-10847/2022, od 26. lipnja 2002. No, Ugovor na kojem je ovjerovljena samo istinitost potpisa TS nije imao sve one zakonom uvjetovane uglavke, a to znači da u Ugovoru nisu bile naznačene zemljišnoknjižne oznake, kako stana u [adresa], tako i onih nekretnina upisanih u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Split. U ugovoru, isto tako, ušteđevina pok. TS nije bila specificirana, niti po količini i vrsti novca, niti su navedeni nazivi banaka kod kojih je ova imala i držala svoju ušteđevinu. Kada kod ovakve vrste ugovora pored svega ovoga što je rečeno nema niti dozvole uknjižbe glede ostavljenih nekretnina, onda je jasno da je Ugovor pisala sama ŠS ili pravno neuka osoba. Prema tome i Ugovor je bio neistinit, jer da je TS zaista sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom, onda nema nikakve dvojbe da bi taj Ugovor bio sklopljen u onom obliku koji traži zakon i da bi se tužiteljica već na prvom ročištu ostavinske rasprave pozvala na isti ugovor i isti predočila javnom bilježniku, kao dokaz da ostaviteljica nema imovine i da će temeljem istog Ugovora uredno zemljišnoknjižno prenijeti nepokretnu imovinu na sebe i podići novac s onih štednih uloga koji bi morali biti u Ugovoru označeni kao štedni ulozi određene banke, koji se u cijelosti ili djelomično prenose na davatelja uzdržavanja. Da je tužiteljica bila sigurna da će temeljem istog Ugovora prenijeti svu imovinu na sebe ona bi ga predočila, no, kako u to nije bila sigurna, nije ga niti spominjala, kako bi joj kao mogućnost ostalo ono što je pokušala i što pokušava kroz institut usmene oporuke. Naime, tužiteljica ne zna i nije znala da je svjedok ES došao do Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da zna njegov sadržaj i njegove nedostatke i da je o tome ugovoru u nazočnosti svoje supruge i svjedoka HS razgovarao s ostaviteljicom u vremenu u kojem je ona boravila u Duševnoj bolnici Jankomir. S druge strane, mora se naglasiti i posebno značajan podatak da ostaviteljica u vrijeme kada je sačinjena oporuka, zbog izuzetno teškog stanja njezine bolesti, nije bila sposobna za rasuđivanje. Zbog toga se s njom nije mogla uspostaviti bilo kakva komunikacija, a posebno da bi ona bila svjesna da Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila s ŠS nije pravovaljan, pa kako bi sve ispravila odlučila je, pod uvjetima pod kojima se inače usmene oporuke priznaju pravovaljanim, izrazi svoju posljednju volju, pa pravno učena, zahtjeva od svjedoka da odmah pozovu ili javnog bilježnika ili suca kako bi ona mogla pred istima kao zakonitim predstavnicima izraziti svoju posljednju volju uz napomenu da ukoliko oni ne bi bili u stanju dovesti suca ili javnog bilježnika i ako ona prema tome svoju posljednju volju ne zabilježi pisano, upućuje svjedoka oporuke SS, starog u tome vremenu punih 86 godina i svjedokinju ZS, da pred njima ostavlja pravovaljanu usmenu oporuku i cjelokupno svoju imovinu ostavlja ŠS. Tada ostaviteljica više nije bila u stanju voditi bilo kakav dijalog niti s osobljem bolnice niti s onim tko bi joj došao u posjet. Sestra je rekla da više ne prima hranu. Na rastanku nije mogla odzdraviti glasom, a u znak pozdrava podigla je samo dlan jedne ruke koje je držala koje je držala ispred sebe u vlastitom krilu. Nije jasno kako bi ta osoba drugi dan bila u stanju razgovarati i ne samo to, već svjesno shvatiti u kakvom se stanju nalazi i zahtijevati da se dva svjedoka koja su se eto slučajno zatekli kod nje u posjetu nakon njene smrti jave kao svjedoci usmene oporuke. Međutim, oni se njoj ne javljaju do 30. studenoga 2007. kada je održano prvo ročište kod javne bilježnice Ive Hanžeković Živković. Tek nakon toga nadnevka i točnije pet dana nakon što je ŠS izjavila da ostaviteljica nema nikakve imovine, svjedok FS i ZS, postupaju onako kako im kao svjedocima usmene oporuke nalaže Zakon o nasljeđivanju, tako da izjavu ovjeravaju i to ZS **.**.2007. kod javne bilježnice Željke Maroslavac, Zagreb, a FS **.**.2007. kod javne bilježnice Ksenije Škrinjar. Prema tome, ostaviteljica nije bila, što bi se pučki reklo, pri zdravoj pameti u trenutku kada je navodno sačinila usmenu oporuku. Ponavlja se da ostaviteljica nije imala niti razloga oporučno raspolagati svojom imovinom, jer je u javnobilježničkom uredu Ivana Parlova, Zagreb, 26. lipnja 2002. ovjerovila istinitost svojeg potpisa na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju pod br. Ov- 10847/2002. Ona nije bila svjesna da Ugovor nije pravovaljan pa da bi u tom pravcu bilo što mijenjala, posebno da u zadnjih 24 sata svoga života sačinjava, što bi se reklo ''na vrat na nos'', izvanrednu oporuku. Zbog svega izloženoga, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-7941/09-44 od 3. kolovoza 2017. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, jer je tuženik KS umro **.**.2012. te je riješeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili skrbnik ostavine preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti pozove isto učiniti.

4. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-7941/09-51 od 14. siječnja 2022. utvrđeno je da su 1. ĆS, 2. BSA, 3. BS, 4. ĆSA, 5. US i 6. LSA, svi iz [adresa], svi kao nasljednici prvotnog tuženika KS iz [adresa], preuzeli parnicu i stupili na mjesto tuženika te je nastavljen postupak. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1441/2023-3 od 3. svibnja 2023. odbijena je tužiteljičina žalba i potvrđeno potonje rješenje od 14. siječnja 2022.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u ovosudno rješenje posl. br. O-4091/09-26 od 1. srpnja 2009. (list 4 i poleđina), otpusnicu za TS, od 12. listopada 2007. (list 5), pisanu izjavu svjedoka usmene oporuke ZS i FS, uz ovjeru istinitosti potpisa istih (list 6), Ugovor o doživotnom skrbništvu, od 26. lipnja 2002. (list 34 i poleđina), ovjerovljeni prijevod s engleskog jezika na hrvatski jezik oporuke prvotnog tuženika KS uz izvornik na engleskom jeziku (list 48-53), ovjerovljene prijevode s engleskog jezika na hrvatski jezik uz izvornike istih isprava na engleskom jeziku (list 57-64), ovjerovljeni prijevod s engleskog jezika na hrvatski jezik uz izvornik iste isprave-smrtni list na engleskom jeziku (list 68-82), ovjerovljeni prijevod s engleskog jezika na hrvatski jezik uz izvornike istih-vozačke dozvole 1.-6. tuženika (list 103-110), odnosne fotografije (list 181-186 te 194-196), te uz popratni dopis od 2. rujna 2024. Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" uz povijest bolesti i medicinske isprave, sve za TS (list 210-226), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice osobno kao stranke na ročištu 14. lipnja 2012. (list 30- 31) i svjedoka JS, ZS, ŽS, ES i PS, svih na ročištu 5. ožujka 2024. (list 172-180), te je izveden dokaz psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med., spec. psihijatru, koji je 30. svibnja 2025. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 244-247), te je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na primjedbe na ročištu 12. siječnja 2026. (list 263-265).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenja istinitosti i pravne valjanosti usmene oporuke oporučiteljice umrle **.**.2007., izjavljene pred svjedocima u korist tužiteljice, koja je proglašena na zapisniku kod suda i pohranjena kod istog suda.

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u pisanu izjavu svjedoka usmene oporuke ZS i FS, uz ovjeru istinitosti potpisa istih (list 6) utvrđeno je da je isti svjedoci usmene oporuke izjavljuju da je TS, kao oporučiteljica, **.**.2007. oko 17,00 sati izjavila svoju posljednju volju, a učinila je to jer joj je iznenada pozlilo, a svjedoci su taj dan bili kod iste u posjetu.

9. Na ročištu 5. ožujka 2024. (list 172) je utvrđeno udovoljenju zahtjeva odnosno priklop ovosudni spis predmeta posl. br. O-3249/17 iza pok. KS. Uvidom u isti utvrđeno je da je predlagateljica ĐS iz [adresa], po opun. Alojziju Fiuriju, odvjetniku u Požegi, 14. ožujka 2014. podnijela prijedlog za pokretanje ostavinskog postupka iza pok. KS, umrlog **.**.2012. Rješenjem ovoga suda posl. br. O-3249/17-9 od 19. veljače 2020. riješeno je da se neće provoditi ostavinski postupak iza pok. KS iz [adresa], umrlog **.**.2012., zbog nedostatka ostavinske imovine te da je isto rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2642/20-2 od 28. srpnja 2020.

10. Tužiteljica, saslušana osobno kao stranka na ročištu 14. lipnja 2012. (list 30- 31), iskazala je, u bitnom, da je poznavala pok. TS, jer su stanovale u istom naselju Gajevo, Srednjaci, Zagreb. Stanovale su zgrada do zgrade. Tužiteljica stanuje u [adresa], a pokojna je stanovala u [adresa]. TS nije bila bolesna. TS je suprug umro 1997. godine. Tužiteljica nije bila na sprovodu te je TS tamo sama išla. Sprovod je bio u mjestu Slatine nedaleko od Splita gdje je suprug rođen. Tamo su imali grobnicu. TS se vratila nekoliko dana nakon sprovoda i to tužna te su popričale. Nakon toga je TS počela dolaziti kod tužiteljice u stan na kavu. Prvi put ju je tužiteljica pozvala, a drugi put je sama došla kod tužiteljice i tako su počele prijateljevati, odnosno ista nije dolazila kod tužiteljice svaki dan, ali je jednom tjedno svakako dolazila. TS je govorila tužiteljici kako ima ostavinsku raspravu iza supruga te da je stan u [adresa], pripao njoj nakon ostavinske rasprave, dok rodbina pokojnog nije dobila ništa. Nakon izvjesnog vremena TS nije imala volju sama jesti pa je jela kod tužiteljice. Tužiteljica ima supruga i dva sina te su oni nabavljali hranu za jesti, dok za TS nije morala posebno kuhat, nego je jela hranu koju joj je tužiteljica ponudila. Znala mi je reći da se sprema bratu u Australiju da vidi svoju majku OS. TS je umrla 2007. g. te ju tužiteljica jedina sahranila i jedino je tužiteljica bila na sprovodu. Troškove sprovoda je platila tužiteljica. Sprovod je bio u Slatini, jer je to bila njezina želja da bude zakopana pokraj svog supruga. Sprovod je tužiteljicu koštao oko 9.000,00 HRK. TS je sama plaćala režije za svoj stan, dok nije tužiteljica predložila da vodi brigu o njoj. TS je imala mirovinu oko 100 DEM, imala je i hrvatsku mirovinu koja je iznosila oko 1.200,00-1.400,00 HRK. Nakon smrti TS je ostavila svu svoju imovinu tužiteljici te je isto tužiteljica htjela upisati u zemljišne knjige u Zagrebu, odnosno htjela je upisati isto pravo temeljem Ugovora o doživotnom skrbništvu, no, na Zk. odjelu Zagreb su rekli tužiteljici da se isto mora riješiti u ostavinskom postupu iza pok. TS. Kada se je tužiteljica jadala RS, on je rekao tužiteljici da se ništa ne boji jer je pok. TS rekla u više puta da će svu svoju imovinu poslije smrti ostaviti tužiteljici, a isto je RS rekao tužiteljici nakon rasprave kod javne bilježnice, jer ga je tužiteljica tada zvala telefonom. Dakle, kada je tužiteljica na Zk. odjelu Zagreb predavala papir-Ugovor, tužiteljica nije znala za nikakvu usmenu oporuku. U ZK. odjelu Zagreb su rekli tužiteljici da ista isprava koji je donijela nije dovoljan za upis ostavine u korist tužiteljice, već da ostavinski sud mora donijeti odluku o istome. Istu ispravu koju nisu prihvatili u ZK. odjelu Zagreb je napisala TS, dok je tužiteljica za istu ispravu znala, jer je tužiteljica s TS dogovorila da će ostaviti tužiteljici svu svoju imovinu, s obzirom da je sama. TS je imala stan u [adresa], imala je devizni račun gdje joj je stizala mirovina iz SR Njemačke te je imala nekretninu u selu gdje joj je živio suprug. FS je rekao tužiteljici da će on dati izjavu o svemu tome što mu je TS rekla, odnosno isti je trebao posvjedočiti da sva imovina TS treba pripasti tužiteljici, jer tužiteljica isto nije mogla ostvariti u zemljišnim knjigama na temelju isprave koju je dobila odnosno sastavila TS. TS je bila smještena Bolnici Jankomir, Zagreb, ali tužiteljica ne zna na kojem odjelu je TS bila. Može se raditi o odjelu 3 A ili 3 B. Mjesec i pol dana je bila na jednom odjelu, a mjesec i pol na drugom. TS je otišla u bolnicu jer se jako bojala po noći, a po danu se nije bojala. U posjet TS je dolazio RS i ZS, koju je tužiteljica upoznala preko TS, jer su se i one prijateljevale. Tužiteljica nije bila u kontaktu sa ZS, već je tužiteljici sve te činjenice govorio RS. RS je isto rekao tužiteljici da bila nazočna u bolnici i ZS te je tamo TS pred ta dva svjedoka ponovila da će sve ostaviti tužiteljici. Dan prije smrti TS je tužiteljica bila kod nje u bolnici. Dan prije svoje smrti TS je bila u normalnom stanju, samo je teško disala, nije htjela jesti, samo je tražila sok. Zadnjih tjedan dana prije smrti TS je samo ležala, na pozdrav je tužiteljici mahnula rukom i teško je disala. Dizala ju je tužiteljica u krevetu, presvlačila i sl. Zadnjih tjedana dana kada je tužiteljica došla TS, ona je znala reći tužiteljici tko joj je bio u posjetu pa je tako rekla da su u posjet došli RS i ZS te jedna susjeda s unukom GS. Tužiteljica koristi stan TS u [adresa], a što se tiče nekretnina u [adresa] ne znam gdje su niti tko ih koristi.

11. Svjedokinja JS, saslušana na ročištu 5. ožujka 2024. (list 172-180), iskazala je, u bitnom, da je ista svjedokinja bila susjeda sad pok. TS. Često je viđala tužiteljicu kako šeta zajedno s TS, nosila pripremljenu hranu (ručkove), nosila oprano rublje, pa je stoga ista svjedokinja mislila da je TS majka ovdje tužiteljice. No, s vremenom je jednom prilikom ušla u razgovor s TS, koja je ispričala svoju životnu priču kako živi sama, nedavno joj je umro suprug te da joj ovdje tužiteljica dolazi i pomaže te da nema nikoga drugog tko bi joj pomagao pa da će stoga svu svoju imovinu ostaviti tužiteljici. TS je spominjala svoju rodbinu u Australiji te u Požegi, također je istoj svjedokinji poznato da je tužiteljica pomogla TS sahraniti njezinog supruga u [adresa], te je ispunila želju TS i sahranila TS u [adresa], pokraj njezinog supruga. Nema nikakvih saznanja o tome je li sačinjena kakva oporuka od strane TS. Tužiteljica se potpuno posvetila skrbi o TS, te joj je prala rublje, vodila je kod svoje obitelji u Slavoniji, vodila je na izlete. TS je nebrojeno puta rekla istoj svjedokinji da će svu svoju imovinu ostaviti ovdje tužiteljici, koja jedina brine i skrbi o njoj. Neposredno pred odlazak TS na liječenje u Psihijatrijsku bolnicu Sv. Ivan, Jankomir, Zagreb, kod TS su se pojavili određeni strahovi koji su se odražavali u smislu straha od hodanja blizu automobila, ljudi, nije mogla spavati, teško je hodala.

12. Svjedokinja ZS, saslušana na ročištu 5. ožujka 2024. (list 172-180), iskazala je, u bitnom, a nakon predočenja pisane Izjave (list 6 i poleđine) da ista potvrđuje vjerodostojnost iste izjave, odnosno da je ista svjedokinja predmetnu izjavu potpisala kod javnog bilježnika u Novom Zagrebu, a da je istu izjavu potpisao FS, kod javnog bilježnika u [adresa], kod [adresa]. Istu izjavu sastavili su u svezi usmene oporuke koju je dala TS pred FS i istom svjedokinjom, njim oboje kao svjedocim iste usmene oporuke. Ista svjedokinje ne znam tko je sastavio istu izjavu. Naime, FS je istoj svjedokinji nakon smrti TS rekao da je pripremio ispravu-istu izjavu u svezi predmetne usmene oporuke TS. Ista svjedokinja je čistila stubište u stambenoj zgradi gdje je stanovala TS, te je tako i upoznala tijekom 2005. godine TS, koja je u to vrijeme bila urednog psiho-fizičkog stanja, koliko je ista mogla primijetiti. U više navrata ja ista svjedokinja kod TS popila kavu te joj je tom prilikom TS govorila o svojem životu, kako joj je umro suprug te da je ovdje tužiteljica jedina osoba koja se brine o njoj, s time da povremeno zna doći i FS, njezin obiteljski prijatelj. TS je znala govoriti istoj svjedokinji da je ovdje tužiteljica još prije 2000. godine počela brinuti, skrbiti o TS. No, TS je završila na bolničkom liječenju u Psihijatrijskom bolnici Sv. Ivan, Jankomir, gdje ju je ista svjedokinja posjetila dva puta. Prilikom drugog posjeta iste svjedokinje u navedenu bolnicu TS, zatekla je ista svjedokinja kod TS njezinog obiteljskog prijatelja FS. Tom prilikom je TS rekla FS da pozove javnog bilježnika ili odvjetnika kako bi TS sačinila oporuku, a kojom svu svoju imovinu ostavlja tužiteljici te je TS je isto izjavila pred FS i istom svjedokinjom. Ujedno je TS istaknula da se loše osjeća te je zamolila FS da što je moguće prije pozove javnog bilježnika ili odvjetnika kako bi sačinila oporuku. No FS je imao svojih obveza, morao je obavljati neke zdravstvene pretrage pa stoga nije uspio postupiti kako ga je zamolila TS, već su FS i ista svjedokinja dali izjavu (list 6 i poleđina) nakon smrti TS. Nakon smrti TS je istu svjedokinju kontaktirao FS i zamolio da odu kod javnog bilježnika potpisati izjavu (list 6 i poleđina). Predmetnu izjavu (list 6 i poleđina), misli, je sastavio FS. Ista svjedokinja je prva potpisala istu izjavu (list 6 i poleđina), a nakon nje je potpisao FS kod drugog javnog bilježnika. FS je rekao da će on odnijeti predmetnu izjavu (list 6 i poleđina) ovdje tužiteljici, a ne zna je li tako bilo. Prilikom drugog posjeta iste svjedokinje TS u Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan, Jankomir, ista svjedokinja se je zadržala ukupno oko pola sata. Tada je TS rekla pred istom svjedokinjom i FS da se loše osjeća, da je bole ruke i noge te je tada TS izjavila da želi sastaviti oporuku i to pred javnim bilježnikom ili odvjetnikom pa je stoga zamolila FS neka žurno pozove javnog bilježnika ili odvjetnika kako bi izjavila posljednju volju, sastavila oporuku. Misli da je TS malo otežano mogla pisati s obzirom da su je boljele ruke. Tom prilikom je TS bila u ležećem položaju te su je malo podigli, dakle bila je u krevetu u bolničkoj sobi. Tom prilikom je TS, "bila lucidna, čisto je razmišljala". TS nije bila vezana za bolnički krevet, ali zbog svog zdravstvenog stanja se otežano kretala. Nakon smrti TS ista svjedokinja nije samoinicijativno sastavila izjavu niti ništa drugo slično u pisanom obliku, kao svjedok usmene oporuke TS, iz razloga što je FS, kao obiteljski prijatelj, bio bliži nego ista svjedokinja TS te je ujedno isti FS preuzeo obvezu formalno pravno uobličiti usmenu oporuku koju je pred njima dala TS.

13. Svjedokinja ŽS, saslušana na ročištu 5. ožujka 2024. (list 172- 180), iskazala je, u bitnom, da ista nema nikakvih saznanja o oporuci koju bi sačinila TS. Ista svjedokinja je u više navrata kada bi došla u posjet tužiteljici zatekla kod iste TS, kojom prilikom bi TS rekla da se tužiteljica brine o njoj, TS i tada je TS izjavila da će svu svoju imovinu ostaviti tužiteljici.

14. Svjedok ES, saslušana na ročištu 5. ožujka 2024. (list 172-180), iskazao je, u bitnom, da nakon smrti supruga TS, koji je umro 1998. godine, često, svaka 2-3 mjeseca je isti svjedok dolazio u posjet TS, kod nje doma u [adresa]. Istog svjedoka je TS opunomoćila glede njezine oročene štednje kod PBZ d.d., Zagreb i Zagrebačke banke d.d., Zagreb, gdje je imala oročena sredstva u DEM a nakon ukidanja iste valute poznato mi je bilo da je TS na svakom od navedenih računa ostavila 50.000,00 EUR, dok je ostatak-višak TS uzela za svoje potrebe. Tijekom 2003. godine TS je rekla istom svjedoku da ima dobru susjedu koja joj zna ispeći palačinke, ide na tržnicu. Osim toga TS mu je rekla da je tijekom 2003. godine opunomoćila istu susjedu za raspolaganjem novcem-dizanje njezine mirovine koja se uplaćivala iz SR Njemačke. Tijekom svjedokovih posjeta TS u njezinom obiteljskom domu, nikada nije zatekao niti vidio ovdje tužiteljicu. Pitao je TS ima li kakve pomoći na što je TS odgovorila "susjeda dođe i donese", ali nije odredila što točno. U srpnju 2007. dogovorio je isti svjedok s TS da ću TS odvesti u Požegu kod njih, u obiteljski dom u Požegu. Tijekom srpnja i kolovoza pokušavao je telefonskim putem uspostaviti kontakt s TS, ali nije uspio. Stoga je po povratku u drugoj polovici kolovoza 2007. htio posjetiti TS i vidjeti što je s njihovim dogovor za njezin dolazak kod njih u Požegu. Upitao je jednog susjeda koji mi je rekao da je TS smještena u Psihijatrijsku bolnicu u Jankomir ili Vrapče. Međutim, medicinska sestra nije mu dopustila pristup tužiteljici, iz razloga navodeći da TS ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Uspio je istu prepreku premostiti na način da je "preko veze" uspio uspostaviti kontakt s liječnicom zaposlenom u Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan, Jankomir. Preko iste liječnice došli su u posjet TS te im je rečeno da TS spava, a isti svjedok je pitao koji je razlog i zbog čega je smještena u istu bolnicu te mu je odgovoreno da TS ima psihičke smetnje, premda nije baš proizlazilo iz medicinskih isprava i nalaza. Ujedno mu je predočen ugovor o doživotnom uzdržavanju te je vidio da je isti ugovor ovjerovljen kod javnog bilježnika Ivana Parlova. Nakon par dana došli su ponovno svjedokova supruga i svjedok te IS, koji je u međuvremenu preminuo i htjeli smo tom prilikom posjetiti TS. Pozvali su TS te ih je ista sve prepoznala i znala je tko su i što su joj oni. Nakon toga istoga dana otišli su sjesti vani u park-dvorište bolnice te smo učinili tri fotografije gdje TS sjedi na klupi, iste fotografije učinjene su 14. rujna 2007. godine. Tom prilikom TS im je rekla "izvuci me odavde, oni će me ubiti". Isti svjedok je rekao TS da isto ne mogu učiniti, s obzirom da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom. No, TS mu je rekla da ona nije sklopila Ugovor o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju s tužiteljicom. Tada je isti svjedok zaključio da je tužiteljica obmanula TS i to prilikom potpisivanja punomoći kojom je TS opunomoćila tužiteljicu za dizanje njemačke mirovine. Smatra da je TS imala puno povjerenje u ovdje tužiteljicu. Stoga zadnji put dolazi i to četvrti puta u posjet TS **.**.2007. Tom prilikom supruga i isti svjedok su posjetili TS koja je bila smještena u većoj sobi te je bila vezana za stolac, kojom prilikom smo učinili još tri fotografija, a koje nakon predočenja potvrđuje vjerodostojnost istih. Sestra mu je rekla da TS već 2-3 dana sjedi tako vezana za stolac, ne komunicira niti uzima hranu. Tom prilikom nisu uspjeli uspostaviti kontakt s TS, odnosno TS nije rekla niti jednu riječ. Ujedno su pitali TS poznaje li ih, na što nisu dobili odgovor od TS. S obzirom na njezino stanje zaključio je da joj se bliži kraj. Stoga je sutradan nazvao istu bolnicu i pitao kako je TS, na što je djelatnik iste bolnice rekao da je tužiteljica preuzela mrtvo tijelo TS. Za tri dana nazvao ga je mještanin iz Slatine na otoku Čiovu, te mu je rekao da je bila sahrana TS i to u obiteljskoj grobnici gdje je sahranjen njezin suprug te da nitko od njene bliže ili dalje rodbine niti prijatelja nije bio na sahrani. Isti svjedok je bio opunomoćenik TS za njezinu oročenu štednu kod navedene dvije poslovne banke i to do 2006. godine. Provjerom kod navedene dvije poslovne banke utvrdili su da TS na svakom računu ima 50 tisuće EUR i dalje, dakle ukupno 100 tisuća EUR. Tom prilikom je TS rekla da nitko ne dolazi u njezin stan osim tužiteljice.

15. Svjedokinja PS, saslušana na ročištu 5. ožujka 2024. (list 172- 180), iskazala je, u bitnom, da ista svjedokinja nemam nikakvih saznanja o usmenoj oporuci TS niti zna nešto o tužiteljici. Tražili su njezin suprug ES i svjedokinja ovdje tužiteljicu, no ista se nije htjela sa nama upoznati. TS nikada nije govorila istoj svjedokinji kome bi ostavila svoju imovinu kada umre, niti je govorila da je raspolagala svojom imovinom za života. Prilikom njihovog posjeta bratu KS u [adresa] tijekom Božića 1998./siječanj 1999. godine, TS je pred istoj svjedokinjom izjavila da će svu svoju imovinu ostaviti svojem bratu KS. Prilikom prvog posjeta 14. rujna 2007. toliko se je TS promijenila da je svjedokinja ne bi prepoznala, gledala je tupo, prepoznala je istu svjedokinju i njezinog supruga te IS. TS je bila presretna što ih je vidjela i pitala ih je: "Da je meni znati tko me je ovdje stavio, zašto sam ovdje?" Ista svjedokinja je na isto odgovorila TS da ju je ovdje u Psihijatrijsku bolnicu Sv. Ivan, Jankomir, smjestila njezina prijateljica LSA, o kojoj je TS stalno govorila da je susjeda LSA dobra TS i da joj dođe, pomogne joj obaviti kupovinu na tržnici, dizala mirovinu. TS je bila preškrta da bi kome ostavila svoju imovinu, osim svojoj rodbini. Prilikom drugog posjeta TS **.**.2007. primijetila je ista svjedokinja da je TS bila vezana za stolac, što je ponukalo istu svjedokinju fotografirati TS, jer je smatrala kako treba njezinu rodbinu u Australiji obavijestiti što se događa s TS. Tom drugom prilikom je ista svjedokinja bila sa suprugom KS, te su njih oboje pokušali uspostaviti kontakt s TS, no ista je imala spušten pogled prema dolje, hladne ruke te TS nije prozborila riječ. Htjeli su joj dati puding koji smo dobili od med. sestre, no TS nije primala hranu.

16. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatra, od 30. svibnja 2025. (list 244-247), utvrđeno je da je, u skladu s utvrđenjima iz nalaza, na temelju postavljene zadaće, isti vještak mišljenja na okolnost sposobnosti rasuđivanja sada pok. TS i to 10. listopada 2007.:

U ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive su relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskim ispravama. Vještak se, naravno, ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost Suda.

Razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja tempore acti, prema uvidu u dostupne medicinske isprave, kao i stručnu, te kliničku spoznaju o razvoju bolesti, bila je takva da su razvidni medicinsko utemeljeni dokazi za jasno izraženu psihopatološku simptomatiku u vidu deterioracije intelektualno-mnestičkih funkcija u sklopu kliničke slike utvrđenog demencijskog procesa.

Na temelju svega navedenog smatram da postoje decidirani podaci koji upućuju na donošenje mišljenja o nesposobnosti za donošenje bilo kojeg pravnog akta imenovane, odnosno forenzička je relevantnost jasno dokazana prisustvom simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, ukazuju na nedostatak mogućnosti testiranja realiteta te intelektualnih i voljnih funkcija.

Na kraju, uzevši u obzir prije navedene razloge, smatra da je u pok. TS bila prisutna psihopatološka simptomatika, koja je po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu imala za posljedicu nesposobnost za rasuđivanje na dan 10. listopada 2007.g., u sklopu demencijskog procesa (F03).

17. Na ročištu 12. veljače 2026. (list 263-265) je stalni sudski vještak prim. Gordan Makarić, dr. med., spec. psihijatar, usmeno iznio nalaz i mišljenje, obrazložio ga i očitovao se na istaknute primjedbe, navodeći da u cijelosti ostajee kod pisanog nalaza i mišljenja od 30. svibnja 2025., a na tužiteljičine primjedbe iz podneska od 8. listopada 2025. navodi da se nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize podataka iz spisu, priležećih medicinskih isprava te je utvrdio da je pok. TS nedvojbeno bolovala od tzv. nespecificirane demencije, odnosno diferencijalne dijagnostički organskog sumanutog poremećaja. Navedene su dijagnoze utvrđene tijekom bolničkog liječenja u Psihijatrijskoj bolnici Sv. lvan od kolovoza do listopada 2007. uz opis simptomatike koja potkrjepljuje navedene dijagnoze. S obzirom na navedenu simptomatiku oridinirajući psihijatar je 1. listopada 2007. poslao prijedlog za pokretanje postupka oduzimanja poslovne sposobnosti pokojne. Ovakve vrste psihičkog poremećaja nema tzv. lucidnih momenata, a također je netočna tvrdnja tužiteljice kojom je nespecificirana demencija uzorkovana dekompenziranim srcem. Posebno ističe da se ovakva vrsta med. vještačenja isključivo temelji na analizi i vrednovanju podataka iz medicinskih isprava, a vještak niti na koji način nije u mogućnosti ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku što je isključivo u nadležnosti suda. S obzirom na vrstu i narav bolesti te opisanu simptomatiku vještak smatra da je ista bila kontinuirano prisutna od ulaska u bolnicu do njezine smrti.

18. Navedeni pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i usmeno saslušanje istoga, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši isti sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na medicinskim isprava tužitelja, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, s time da su istim razjašnjene sve odlučne činjenice, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog, to tim više što niti stranke nisu isticale primjedbe na isti.

19. Stoga, daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, dok je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

20. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15., dalje: ZN) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Tako je glede 3. Oporuka u izvanrednim okolnostima odredbom čl. 37. ZN-a glede usmene oporuke propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku (st. 1.); Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena (st. 2.). Nadalje, čl. 38. ZN glede svjedoka usmene oporuke je određeno da svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ni moći čitati ni pisati. Ujedno je čl. 39. ZN-a glede dužnosti svjedoka usmene oporuke određeno da svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju (st. 1.); Neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. ovoga članka ne šteti valjanosti usmene oporuke (st. 2.).

Nadalje, čl. 322. ZOO-a glede ništetnosti određuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.); Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (st. 2.).

21. S obzirom na ovako izvedene dokaze te citirane zakonske odredbe, utvrđeno je da tužiteljica, kao zainteresirana osoba nije uspjela dokazati sve pretpostavke za pravnu valjanost usmene oporuke, poglavito jer je medicinskim vještačenjem utvrđeno da oporučiteljica TS, zbog prisutne psihopatološke simptomatike, koja je po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu imala za posljedicu nesposobnost za rasuđivanje na dan 10. listopada 2007., dakle imala je manu volje koja uzrokuje ništetnost istog oporučnog raspolaganja.

22. Da bi raspolaganje oporučitelja bilo pravovaljano i proizvodilo pravne učinke, isto može dati samo osoba koja je u trenutku njegovog poduzimanja svjesna svojih postupaka i sposobna za rasuđivanje. U protivnom, ako je oporučno raspolaganje dano u vrijeme kada osoba nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka takva je volja manjkava, a dana suglasnost nije pravno relevantna pa niti oporučno raspolaganje ne proizvodi pravne učinke.

Odredbama ZOO-a je propisano da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za sklapanje istog ugovora. U protivnom, pravni poslovi sklopljeni s osobom koja nema poslovnu sposobnost ništetni su i ne proizvode pravne učinke, te se s njima postupa kao i da nisu sklopljeni.

23. S obzirom da relevantnu volju može izraziti samo poslovno sposobna osoba koja je u danom trenutku sposobna za rasuđivanje, koje pretpostavke u ovom slučaju usmene oporuke nisu ispunjene, jer oporučiteljica TS u trenutku davanja usmene oporuke 10. listopada 2007. nije bila sposobna za rasuđivanje, to nije imalo potrebitu poslovnu sposobnost za oporučno raspolaganje, bez obzira na to što u vrijeme poduzimanja tih radnji nije bila oduzeta poslovna sposobnost.

24. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao osnovan i odlučiti kao pod toč. I. izreke presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

26. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 7. travnja 2015., 16. kolovoza 2024., 11. ožujka 2025. i 8. listopada 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 26. travnja 2011., 14. lipnja 2012., 7. studenoga 2023., 5. ožujka 2024., 12. ožujka 2025. i 12. veljače 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te sastava podnesaka od 9. svibnja 2011., 20. lipnja 2012. i 4. travnja 2024., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), te sastava podnesaka od 21. siječnja 2015. kojim se protivila prijavi nasljednika tuženika u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) i sastava žalbe od 10. listopada 2022. u zahtijevanom iznosu 250,00 EUR (Tbr. 10./1. OT), te zastupanja na ročištu 9. svibnja 2013. u zahtijevanom iznosu 250,00 EUR (Tbr. 9./2. OT) i ročištu 5. veljače 2015. u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR (Tbr. 9./5. OT) i ročištu 2. travnja 2025. u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9./1. OT), dakle ukupno u iznosu 6.500,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (1.625,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za presudu u zahtijevanom iznosu 180,50 EUR. No, ovako odmjereni parnični troškovi u iznosu 8.305,50 EUR sa zatraženim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, nisu dosuđeni tužiteljici, s obzirom na neuspjeh iste u sporu.

27. Također je i 1.-6. tuženicima valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 6. srpnja 2011., 6. rujna 2012., 23. ožujka 2015., 24. ožujka 2021., 23. siječnja 2025. i 22. rujna 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 26. travnja 2011., 14. lipnja 2012., 7. studenoga 2023., 5. ožujka 2024., 12. ožujka 2025. i 12. veljače 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te sastava podnesaka od 13. ožujka 2017. kojim dostavlja isprave, 20. travnja 2017. kojim obavještava o pokretanju ostavinskog postupka i 1. rujna 2021. kojim obavještava, za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR (Tbr. 8./4. OT), te zastupanja na ročištu 5. veljače 2015. u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 6.750,00 EUR, uvećanog za zastupanje više osoba (30%) odnosno u iznosu 2.025,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 8.775,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (2.193,75 EUR). Međutim, nije priznat trošak sastava podnesaka od 6. svibnja 2015., 8. ožujka 2022. i 22. rujna 2023., kojima se požuruje postupanje, kao niti podneska od 24. svibnja bez naznačene godine, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR uvećan za zastupanje više osoba (30%) i PDV 25%. Stoga je 1.-6. tuženicima valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 10.968,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak 1.-6. tuženika zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

28. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, u ukupnosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužiteljice i

- opun. 1.-6. tuženika.