REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-3182/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, koga zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak i partneri j.t.d. u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Barišić Šutić, odvjetnice i zamjenice punomoćnice tuženika VA, odvjetničke vježbenice, dana 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. isplatiti tužitelju HA daljnji iznos od 1.734,26 eura sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos 1.473,22 eura od 8. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos 145,55 eura od 15. rujna 2025. do isplate,

- na iznos 115,49 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate, sve po stopi do 28. prosinca 2023. obračunatoj po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatom preostalog zatraženog iznosa od 350,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 145,55 eura s tijekom od 8. kolovoza 2020. do 15. rujna 2025.

III. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. naknaditi tužitelju HA troškove postupka u iznosu 3.252,26 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 11. veljače 2020. na autocesti A7 Zagreb-Rijeka, kod tunela Trsat stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka], za koju nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika, koji je vozilom naletio na stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj i tako prouzročio štetu. Tvrdi da je u nezgodi zadobio ozljede, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC „Zagreb“, a da su mu nastali i troškovi liječenja. Stoga smatra kako mu je nastala šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 20.000,00 kn te za troškove liječenja u iznosu od 870,20 kn, odnosno, ukupno 20.870,20 kn. Budući da mu je tuženik u mirnom postupku na ime nespornog dijela neimovinske štete i nenovčane imovinske štete isplatio iznos od 8.900,00 kn, to tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi potražuje isplatu preostalog dijela iznosa od 11.970,20 kn sa zateznom kamatom i uz naknadu troškova postupka.

1.1. Podneskom od 9. prosinca 2022. tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev na iznos od 10.970,20 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka, a koji iznos podneskom od 6. listopada 2023. iskazuje i u valuti eur tako da potražuje isplatu iznosa od 1.456,00 eura sa zateznom kamatom koja na iznos 1.340,50 eura teče od 8. kolovoza 2020. do isplate, a na iznos od 115,50 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate, uz naknadu troškova postupka. Tuženik se na ročištu održanom 6. rujna 2023. protivio smanjenju tužbenog zahtjeva iz podneska od 9. prosinca 2022., no to protivljenje nije uzeto u obzir, s obzirom je izneseno nakon gotovo 6 mjeseci od kada je tuženiku dostavljen podnesak tužitelja kojim smanjuje tužbeni zahtjev, a odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) jasno je propisano kako, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

1.2. Podneskom od 15. rujna 2025. tužitelj povisuje tužbeni zahtjev navodeći kako ga povisuje nakon nalaza i mišljenja liječnika vještaka, kao i zbog povećane stope inflacije i porasta troškova života, kao činjenica relevantnih za donošenje odluke o visini naknade štete nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju. Sud je takvu preinaku dopustio, s obzirom je ista učinjena po provedenom vještačenju, što sud smatra razlogom iz kojega ju tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a), a istu smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a). S obzirom na navedeno, predmet odlučivanja je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i nenovčane imovinske štete u iznosu 1.968,77 eura sa zateznom kamatom od 8. kolovoza 2020. do isplate, kao i za naknadom imovinske štete zbog troškova liječenja u iznosu 115,49 eura sa zateznom kamatom od 11. kolovoza 2020. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje da je vozilo kojim je prouzročena prometna nezgoda bilo osigurano kod tuženika te priznaje odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Navodi kako je tužitelju isplatio naknadu neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u sveukupnom iznosu od 8.900,00 kuna. Smatra kako je tim iznosom u potpunosti naknađena šteta nastala tužitelju u predmetnom štetnom događaju, tako da daljnji zahtjev tužitelja za naknadom štete, preko već isplaćenog iznosa, smatra neosnovanim. Osporava i tijek zatražene zatezne kamate, tako da predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Nesporan je, dakle, u ovome postupku, nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a nesporna je i okolnost isplate 1.181,23 eura (ranije 8.900,00 kuna) tužitelju, i to za neimovinsku i nenovčanu imovinsku štetu.

4. Sporna je visina neimovinske štete i nenovčane imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju, odnosno, okolnost je li nespornom uplatom u visini 1.181,23 eura tužitelju u cijelosti naknađena šteta nastala u predmetnom štetnom događaju, odnosno, je li i nakon te uplate preostalo potraživanje tužitelja za naknadu štete iz predmetnog događaja i u kojoj visini, kao i je li osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova liječenja u visini 115,49 eura. Sporan je i tijek zatezne kamate kako ju potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu.

5. Radi utvrđenja spornih okolnosti sud je proveo dokazni postupak pa je tako izvršio uvid u liječničku dokumentaciju tužitelja (list 5-12 spisa), račune (list 13-22 spisa), odštetni zahtjev (list 23 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (list 47-48 spisa), saslušan je tužitelj (list 57-58 i 66 spisa), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja (list 84-88 spisa), vještak se dopunski očitovao (list 103 spisa) i usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 166 spisa).

6. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

7. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Na okolnost visine štete nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton, saslušan je tužitelj te je provedeno medicinsko vještačenje po dr. HAE, koji je izradio nalaz i dao mišljenje, a koji su u cijelosti prihvaćeni, s obzirom su jasni i obrazloženi, a sve primjedbe vještak je otklonio dopunskim nalazom i mišljenjem te usmenim obrazloženjem na glavnoj raspravi.

9. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi kako je tužitelj, rođen 2001., stradao 11. veljače 2020. u prometnoj nesreći i pritom zadobio sljedeće ozljede: trzajnu povredu vratne kralježnice i natučenje glave. Isti dan pregledan je u KBC Zagreb te mu je postavljena imobilizacija ovratnikom uz analgetsku terapiju i određeno mirovanje. Nastavno je proveden pregled, preporučen nastavak terapije i dodatne pretrage (FSVK). Fizijatar je indicirao fizikalnu terapiju, koju je tužitelj proveo. Vještak je i pregledao tužitelja i utvrdio ograničenost kretnji vratne kralježnice i napetu muskulaturu vratne kralježnice i ramena. Vještak je dao mišljenje da je tužitelj mogao u dinamici ozljeđivanja zadobiti navedene ozljede, da je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija te da su po završenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji vratne kralježnice lakog stupnja. U odnosu na priložene račune za troškove liječenja vještak se očitovao da su isti opravdani te da je liječenje završeno 6. kolovoza 2020. Po provedenom liječenju tužitelju su zaostale trajne posljedice od 2%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 40 dana kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 35 dana kumulativno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno kroz 35 dana.

9.1. Nakon uvida u zdravstveni karton vještak se dopunski očitovao kako je isti bez osobitosti za predmetni štetni događaj te da stoga nema objektivnih činjenica za promjenu nalaza i mišljenja.

9.2. U usmenom obrazloženju na glavnoj raspravi vještak je naveo kako ostaje kod nalaza i mišljenja danog pisanim putem, kao i kod njegove dopune.

10. Iz iskaza tužitelja, koji je u cijelosti prihvaćen kao logičan, životan i sukladan ostalim dokazima koji su izvedeni, proizlazi kako su mu nakon štetnog događaja pomoć i njegu pružali roditelji u svakodnevnom životu, tako da su mu spremali hranu, pomagali mu pri razgibavanju i općenito išli u dućan i nabavljali hranu, jer nije smio obavljati fizičke poslove. Vezano uz trošak liječenja plaćao je participacije KBC Rebro i Domu zdravlja Velika Gorica za terapiju i pretrage. I danas ukoliko ne provede jutarnje vježbanje i razgibavanje, ima bolove u vratu i zatezanje.

11. Iz tako izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- tužitelj HA, rođen 2001. godine, stradao je 11. veljače 2020. u prometnoj nesreći i pritom zadobio sljedeće ozljede: trzajnu povredu vratne kralježnice i natučenje glave,

- liječen je imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima te je proveo fizikalnu terapiju,

- po provedenom liječenju tužitelju su zaostale trajne posljedice od 2%,

- zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio je fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 40 dana kumulativno,

- trpio je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja; dok je u nastavku liječenja trpio sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 35 dana kumulativno,

- dok se nalazio na kućnom liječenju tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 35 dana za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.,

- liječenje tužitelja je završeno 6. kolovoza 2020.,

- računi čije troškove tužitelj potražuje u ovom postupku, su opravdani.

12. Cijeneći tako utvrđene činjenice, i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, kao i vrstu ozljeda, sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

13. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade u skladu s odredbom članka 1100. stavka 2. ZOO-a, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sve kao kriterijima za određivanje visine.

14. Na temelju rezultata dokaznog postupka, a imajući u vidu okolnosti iz odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sud je utvrdio kako je tužitelju nastala šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini 2.450,00 eura (1.000,00 eura po kriteriju pretrpljenih boli, 900,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha i 550,00 eura po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti).

15. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, a uzevši u obzir visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 5,00 eura temeljem slobodne ocjene primjenom čl. 221. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužitelju nastala nenovčana imovinska šteta za pruženu tuđu pomoć i njegu (u trajanju od ukupno 70 sati) u iznosu 350,00 eura.

16. S obzirom na sve navedeno, primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, utvrđeno je kako je tužitelju nastala šteta u visini 2.800,00 eura, a kako mu je tuženik nesporno isplatio naknadu štete po predmetnom štetnom događaju u visini 1.181,23 eura, to je preostao neisplaćeni iznos štete od 1.618,77 eura. Kako je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete postavljen u daljnjem iznosu od 1.968,77 eura, to je takav zahtjev prihvaćen u iznosu 1.618,77 eura, a u preostalom dijelu za iznos od 350,00 eura odbijen je kao djelomično neosnovan.

17. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i nenovčane imovinske štete, na dosuđeni iznos koji je zatražen već u odštetnom zahtjevu i tužbi u visini od 1.473,22 eura (ranije 11.100,00 kn) od podnošenja odštetnog zahtjeva, koji datum nije niti sporan (8. kolovoza 2020.), do isplate. Naime, odredbom čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) propisano je kako u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok je visina stope zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

17.1. Naprotiv, na dosuđeni iznos od 145,55 eura zatezna kamata teče od učinjene preinake 15. rujna 2025., s obzirom da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen budući da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe (u skladu s pravnim shvaćanjima iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., broj Rev-748/2024-2 od 4. lipnja 2024. i Rev-310/2025- 2 od 25. lipnja 2025., koje glasi: „Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“).

18. S obzirom na navedeno, točkom I. izreke ove presude prihvaćen je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete za daljnji iznos 1.618,77 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.473,22 eura teče od 8. kolovoza 2020. do isplate, a na iznos od 145,55 eura od 15. rujna 2025. do isplate. U preostalom dijelu za iznos od 350,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbijen je kao djelomično neosnovan, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 145,55 eura s tijekom od 8. kolovoza 2020. do 15. rujna 2025.

19. U pogledu zatražene naknade imovinske štete zbog nastalih troškova liječenja, isti zahtjev prihvaćen je u cijelosti. Naime, liječnik vještak ocijenio je učinjene troškove opravdanima, a njihova visina od 115,49 eura proizlazi iz računa koji prileže spisu (list 12 spisa – 98,00 kn, list 13 spisa – 25,00 kn, list 14 spisa – 10,00 kn, list 15 spisa – 25,00 kn, list 16 spisa – 10,00 kn, list 17 spisa – 35,48 kn, list 18 spisa – 116,72 kn, list 19 spisa – 25,00 kn, list 20 spisa – 250,00 kn, list 21 spisa – 25,00 kn i list 22 spisa – 250,00 kn, odnosno ukupno 870,20 kn tj. 115,49 eura). Stoga se zatraženi troškovi liječenja ukazuju opravdanim i zbog toga ih je tuženik na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO dužan naknaditi tužitelju.

19.1. Tužitelju su, u skladu sa zatraženim, dosuđene i zatezne kamate na dosuđene troškove liječenja, s obzirom da na njih u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a tužitelj ima pravo od nastanka štete, a tužitelj ih potražuje od dana nakon zadnjeg plaćenog računa – 11. kolovoza 2020. do isplate, tako da je takav zahtjev prihvaćen u cijelosti.

20. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom na uspjeh tužitelja u omjeru približno 85%, tuženik mu je dužan naknaditi 70% troškova postupka (85% umanjeno za 15% uspjeha tuženika), koji su u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje ovoga postupka.

20.1. Tako su tužitelju odmjereni troškovi primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je nastao trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe i podnesaka od 17.2.2021., 9.12.2022., 6.10.2023. i 2.2.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 14.3.2025., 15.9.2025. i 3.11.2025. u visini 50 bodova za svaki (Tbr. 8/3 Tarife), za sastav podnesaka od 5.10.2021. i 26.6.2024. u visini 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 28.9.2021., 6.9.2023., 7.11.2023., 16.2.2024., 19.4.2024., 13.6.2024., 4.10.2024. i 26.2.2026. po 100 bodova za svaki (Tbr. 9/1 Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu 50 bodova, što ukupno čini 1650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eur i pripadajući porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 4.125,00 Eur, a uvećano za trošak pristojbe na tužbu 26,54 eur i trošak pristojbe na presudu 67,29 eura, čini iznos 4.218,83 eura.

U skladu s omjerom uspjeha, tuženik mu je dužan naknaditi 70% toga troška, odnosno, iznos 2.953,18 eura, kojemu je pribrojen trošak vještačenja 299,08 eura u cijelosti, kao potreban bez obzira na omjer uspjeha u sporu, tako da ukupno tuženik je tužitelju dužan naknaditi troškove ovoga postupka u iznosu 3.252,26 eura.

20.3. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

20.4. Naprotiv, tužitelju, s obzirom da nije bio potreban za vođenje parnice, u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 23.4.2021., 7.12.2021., 4.4.2023., 23.8.2024. i 21.7.2025., jer nisu bili potrebni za vođenje parnice, budući njima tužitelj požuruje postupanje; isto kao ni trošak sastava podneska od 4.12.2020., kojim dostavlja potvrdu uplate pristojbe na tužbu, što je bio dužan učiniti već prilikom podnošenja tužbe.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rj o pristojbi na presudu 67,29 eura

2. Tuženiku po punomoćniku