Poslovni broj: P-328/2022-36

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 13. studenog 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŽT, odvjetničke vježbenice u OD Vukušić, Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra i zamjenice punomoćnika tuženika RT, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, te objave 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.859,78 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

-9,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2009. do isplate,

-9,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2009. do isplate,

-3,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2009. do isplate,

-4,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2009. do isplate,

-5,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2009. do isplate,

-2,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2009. do isplate,

-3,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2009. do isplate,

-1,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2009. do isplate

-3,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,

-0,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009. do isplate,

-2,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009. do isplate,

-2,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009. do isplate,

-7,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,

-10,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2010. do isplate,

-9,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2010. do isplate,

-12,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2010. do isplate,

-18,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2010. do isplate,

-19,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2010. do isplate,

-26,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2010. do isplate,

-26,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2010. do isplate,

-40,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2010. do isplate,

-32,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2010. do isplate,

-34,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,

-42,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010. do isplate,

-43,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2011. do isplate,

-40,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2011. do isplate,

-42,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2011. do isplate,

-42,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2011. do isplate,

-47,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2011. do isplate,

-60,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2011. do isplate,

-74,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2011. do isplate,

-89,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2011. do isplate,

-65,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2011. do isplate,

-57,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011. do isplate,

-57,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2011. do isplate,

-58,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011. do isplate,

-65,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2012. do isplate,

-68,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

-65,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2012. do isplate,

-65,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2012. do isplate,

-66,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2012. do isplate,

-68,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2012. do isplate,

-66,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2012. do isplate,

-65,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2012. do isplate,

-59,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2012. do isplate,

-64,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2012. do isplate,

-66,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2012. do isplate,

-65,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012. do isplate,

-66,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2013. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 051216245568-SM s nadnevkom: 16. prosinca 2005. godine, ništetan u dijelu u kojemu se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre.

III. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.001,23 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

-9,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2008. do isplate,

-12,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2008. do isplate,

-13,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2008. do isplate,

-12,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2008. do isplate,

-12,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2008. do isplate,

-12,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2008. do isplate,

-15,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2008. do isplate,

-27,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2008. do isplate

-26,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2008. do isplate,

-27,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008. do isplate,

-27,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2008. do isplate,

-26,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2008. do isplate,

-28,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2009. do isplate,

-27,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2009. do isplate,

-26,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2009. do isplate,

-26,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2009. do isplate,

-25,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2009. do isplate,

-25,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2009. do isplate,

-24,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2009. do isplate,

-23,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2010. do isplate

-23,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,

-22,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009. do isplate,

-22,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009. do isplate,

-22,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009. do isplate,

-22,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,

-21,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2010. do isplate,

-21,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2010. do isplate,

-21,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2010. do isplate,

-21,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2010. do isplate,

-20,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2010. do isplate,

-20,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2010. do isplate,

-20,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2010. do isplate,

-20,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2010. do isplate,

-19,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2010. do isplate,

-18,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,

-18,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010. do isplate,

-18,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2011. do isplate,

-16,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2011. do isplate,

-13,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2011. do isplate,

-12,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2011. do isplate,

-12,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2011. do isplate,

-12,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2011. do isplate,

-14,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2011. do isplate,

-14,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2011. do isplate,

-12,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2011. do isplate,

-11,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011. do isplate,

-11,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2011. do isplate,

-10,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011. do isplate,

-9,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2012. do isplate,

-9,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

-8,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2012. do isplate,

-7,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2012. do isplate,

-7,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2012. do isplate,

-6,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2012. do isplate,

-5,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2012. do isplate,

-4,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2012. do isplate,

-3,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2012. do isplate,

-3,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2012. do isplate,

-2,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2012. do isplate,

-1,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012. do isplate,

-0,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2013. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.“

IV. Odbija se eventualno kumulirani zahtjev (kumuliran u odnosu na točku III. izreke presude), kako slijedi:

Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 692,20 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

-5,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2008. do isplate,

-5,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2008. do isplate,

-4,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2008. do isplate,

-4,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2008. do isplate,

-8,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2008. do isplate,

-20,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2008. do isplate

-19,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2008. do isplate,

-20,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008. do isplate,

-20,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2008. do isplate,

-19,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2008. do isplate,

-20,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2009. do isplate,

-20,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2009. do isplate,

-19,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2009. do isplate,

-19,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2009. do isplate,

-19,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2009. do isplate,

-18,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2009. do isplate,

-18,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2009. do isplate,

-17,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2010. do isplate

-17,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,

-17,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009. do isplate,

-16,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009. do isplate,

-16,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009. do isplate,

-16,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,

-16,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2010. do isplate,

-15,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2010. do isplate,

-15,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2010. do isplate,

-15,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2010. do isplate,

-15,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2010. do isplate,

-15,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2010. do isplate,

-15,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2010. do isplate,

-15,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2010. do isplate,

-14,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2010. do isplate,

-14,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,

-14,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010. do isplate,

-13,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2011. do isplate,

-11,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2011. do isplate,

-9,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2011. do isplate,

-8,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2011. do isplate,

-8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2011. do isplate,

-8,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2011. do isplate,

-8,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2011. do isplate,

-8,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2011. do isplate,

-7,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2011. do isplate,

-6,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011. do isplate,

-6,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2011. do isplate,

-6,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011. do isplate,

-5,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2012. do isplate,

-5,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

-5,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2012. do isplate,

-4,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2012. do isplate,

-4,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2012. do isplate,

-3,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2012. do isplate,

-3,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2012. do isplate,

-2,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2012. do isplate,

-2,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2012. do isplate,

-1,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2012. do isplate,

-1,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2012. do isplate,

-0,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012. do isplate,

-0,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2013. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 051216245568-SM s nadnevkom: 16. prosinca 2005. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za troškove odobravanja kredita.

VI. Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ŠT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13,27 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 20. prosinca 2005. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.018,68 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠT u tužbi podnesenoj 23. veljače 2022. navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj: 051216245568-SM s nadnevkom 16. prosinca 2005. godine (dalje i: Ugovor). Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora Tuženik kao trgovac nije Tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje i: Valutna klauzula). Stoga je Valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, Tuženik je teretio Tužitelja s pozivom na Valutnu klauzulu. Ugovorom se Tužitelj obvezao Tuženiku plaćati kamate (dalje i: Kamate). Stopa Kamata a) nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora Tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti Tuženiku kod plaćanja Kamate, te b) nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa Kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa Kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio Tužitelja za Kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Tuženik je Tužitelju po Ugovoru zaračunao i naplatio troškove odobravanja kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji), u visini od 0,99% od ukupnog iznosa kredita (dalje i: Naknada). Tuženik nije imao pravo Tužitelju zaračunati i naplatiti Naknadu. Ovo iz razloga što je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo Tuženika da Tužitelju zaračuna i naplati Naknadu. Ugovor je u tom dijelu ništetan jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu Tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. Ugovor je u cijelosti pripremio i predložio Tuženik, prilikom sklapanja Ugovora se o Naknadi nije pojedinačno pregovaralo niti je Tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, pa je Tužitelj terećenjem za Naknadu stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na Tuženika. Pri tome je sud eventualno sporne odredbe Ugovora dužan tumačiti u korist Tužitelja. Upućuje se na odredbe čl. 81., 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), čl. 6., 96., 102. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) čl. 41., 49., 55. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14), te čl. 295., 296., 320., 327. i dr. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), kao i na pravne stečevine Europske Unije. Postupanjem pod 2., 3. i 4. gore, Tuženik je Tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je Tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti Tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje razliku iznosa kao da je vrijedila ugovorena početna kamatna stopa, sve na temelju odredaba čl. 81., 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), čl. 6., 96., 102. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) čl. 41., 49., 55. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14), te čl. 295., 296., 320., 327. i dr. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), a eventualno sporne odredbe Ugovora sud je dužan tumačiti u korist Tužitelja. Navedeno proizlazi i iz pravnih stečevina Europske Unije i sudske prakse.

2. Tuženica OTP banka d.d. u odgovoru na tužbu ponajprije ističe prigovor mjesne nenadležnosti, te zastare tražbine. Što se tiče merituma spora, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2005. godine, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Tuženik je tužitelja izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, upravo zbog mogućnosti promjene tečaja švicarskog franka, ali je tužitelj unatoč tome ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u švicarskim francima. Iako su postojali krediti i u drugim valutama, tužitelj je taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, pa je dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu, pa tako i valutne klauzule, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva, a što je u konačnici potvrđeno i solemnizacijom ugovora. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem zasnovanim ugovorom iz 2005. godine nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, jer je i tuženik bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Na razrješenje odnosa između stranaka ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009 dalje: ZPK/09) budući je Zakon stupio na snagu 01.01.2010.g., a Ugovor o kreditu je sklopljen 2005. godine. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem evidentno nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, pa tako čak i o naknadi koja će iznositi za obradu kreditnog zahtjeva tužitelja a sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Vezano za ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl.175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Tuženik dakle apsolutno spori da bi na strani tužitelja nastupila bilo kakva šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju a pogotovo da bi tužitelj imao pravo na povrat uplaćene naknade za obradu svojeg podnesenog kreditnog zahtjeva. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br: Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi predmetni ugovor o kreditu s tuženikom, da mu plati ugovorenu naknadu, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje a sukladno ugovornim odredbama koje je prihvatio i s kojima se suglasio a što je potvrđeno i njegovim ovjerenim vlastoručnim potpisom na predmetnom ugovoru. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih/ tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se ovdje spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim i poštenim. Isto tako tuženik navodi da se položaj tužitelja kao eventualnog potrošača unaprijed ne presumira ni u ovoj parnici već ga on sam mora prethodno nedvojbeno dokazati da je on doista i stvarno bio potrošač i da je stekao to svojstvo te da su ispunjeni kumulativni zakonski uvjeti da on uživa zakonsku zaštitu prema odredbama ZZP-a. U ovom predmetu vrlo bitno je za utvrditi da li je stambeni kredit za mlade za adaptaciju kuće a za koju svrhu je predmetni kredit odobren i isplaćen kredit tužitelju od strane tuženika bila namijenjena tj da li je predmetna nekretnina po adaptaciji iste služila ili pak služi za iznajmljivanje, zakup, ili poslovnu djelatnost dakle da li je adaptacija nekretnine napravljena prvenstveno radi stjecanja buduće imovinske koristi od tužitelja ili trećih osoba – sudužnika-jamaca te da li je zbog isplate kredita i adaptacije njegove nekretnine-kuće na taj način tužitelj ostvarivao ili ostvaruje imovinsku korist ili ne. Na koncu tuženik ističe i prigovor radi prebijanja u kojem navodi da tuženik, iako dosljedno smatra kako niti jedna odredba predmetnog Ugovora o kreditu nije ništetna, pa da samim time nema mjesta niti ništetnosti ugovora u cjelini a niti djelomično pa se opreza radi u odnosu na glavni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa kojeg će tužitelj precizirati nakon provođenja vještačenja, polazeći od odredbe članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, za slučaj da sud odluči kako je glavni tužbeni zahtjev radi isplate osnovan, tuženik opreza radi ističe prigovor radi prebijanja te tražbine s tražbinom tuženika u iznosu od 23.232,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s osnove plasiranog kredita a na temelju sklopljenog Ugovora o kreditu, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana isplate kredita tužitelju dakle od prosinca 2005. godine, pa do konačne isplate, odnosno za razliku manje plaćenih anuiteta i kamata od početno ugovorenih a kada je tečaj CHF-a i kamata bili manji od početno ugovorenog a za razdoblje od dana isplate kredita tužitelju pa do njegove otplate – (zatvaranja) zadnjeg ugovorenog anuiteta – mjesečnog obroka prema ovom tuženiku.

3. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno provedenom financijskom vještačenju (l.s. 205-210).

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovor o kreditu (l.s. 6-10), promete po računu (l.s. 11-23, 52-60, 66-73 i 88-118), otplatni plan (l.s. 61-65 i 122-126), amortizacijski plan (l.s. 119-121), promet po računu (l.s. 18-46), obavijesti o izmjeni kamatne stope (l.s. 127-130), izveo dokaz financijskim vještačenjem (l.s. 186-199), pročitana je dopuna nalaza i mišljenja vještaka (l.s. 220-224) i proveden je dokaz stranačkog saslušanja tužitelja ŠT (l.s. 228).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom potražuje iznos više stečenog po tuženiku od tužitelja po Ugovoru o kreditu iz tužbe u odnosu na ono što bi stekao da nije primjenjivana valutna klauzula i da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, te ujedno traži utvrđenje ništetnosti odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi.

6.1. Tužitelj nadalje traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom se uglavljuje naknada za obradu kreditnog zahtjeva, te po toj osnovi potražuje isplatu sa zakonskim zateznim kamatama.

6.2. Tužbom tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje više stečenog po tuženiku radi ugovaranja promjenjive kamatne stope kojim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje razliku više stečenog da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u predmetnom ugovoru o kreditu.

7. U konkretnom slučaju su na temelju izvedenih dokaza utvrđene slijedeće činjenice, koje među strankama i nisu sporne:

- da su tuženik i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj: 051216245568-SM od 16. prosinca 2005. (l.s. 6-10), kojim je tuženica odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.232,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan korištenja, odnosno isplate kredita,

-ugovorena kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 4,39 % godišnje,

-kredit je odobren na rok od 7 godina te je ugovoreno da se otplata kredita ima vršiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta čiju visinu je utvrdila Banka planom otplate,

-korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 321,74 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećim na dan dospijeća, odnosno isplate,

-prema otplatnom planu dospijeće prvog anuiteta je dana 15. veljače 2006. Odobreni kredit u iznosu od 23.232,00 CHF isplaćen je dana 20. prosinca 2005.

-primijenjeni tečaj, srednji tečaj Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita 20. prosinca 2005. iznosi je 1 CHF= 4,765648 HRK (fiksni tečaj).

7.1. Iz nalaza vještaka Majde Korljan proizlazi da bi prema Tablici izračuna br. 1. banka bez osnove stekla u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula iznos od 14.012,52 HRK/1.859,78 EUR ( obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita), sukladno toč. 2. i 5. tužbe preplaćenom tečaju. Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 2 a) proizlazi da bi banka bez osnove stekla u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO iznos od 7.543,78 HRK/1.001,23 EUR (obračun kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do konačne otplate kredita, sukladno toč. 3. i 5. Tužbe – izračun kamata). Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 2 b) proizlazi da bi banka bez osnove stekla u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe iznos od 5.251,38 HRK/692,20 EUR (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014., sukladno toč. 6. i 5. tužbe-izračun kamate). Prema kartici prometa po računu i to proknjiženim stavkama proizlazi da je na dan isplate kredita 20. prosinca 2005. proknjižen trošak u iznosu od 100,00 kn/13,27 EUR, dok za iznose naplate naknade u spisu ne postoji dokumentacija temeljem koje bi se utvrdila eventualna naplata naknade ukoliko je bila obračunata i naplaćena.

7.2. Prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka (l.s. 220-224). Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 1 – dopuna proizlazi da bi banka bez osnove stekla u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula iznos od 14.012,52 HRK/1.859,78 EUR (obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate kredita) , sukladno toč. 2. i 5. tužbe preplaćenom tečaju, odnosno iznos od 11.517,89 kn/1.528,69 EUR ako se u izračun prikažu pozitivne i negativne razlike. U podnesku tuženik navodi da je pogrešna metoda vještaka u tablici 2b, a koja je rezultirala uvećanjem navodnog potraživanja tužitelja. Vještak je izradio varijantu izračuna u Tablici 2b. kako je Rješenjem suda naloženo i to izračun sukladno toč. 6. i 5. tužbe. Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 2 b) proizlazi da bi banka bez osnove stekla u slučaju da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe iznos od 5.215,38 HRK/692,20 EUR obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 1. siječnja 2014., sukladno toč. 6. i 5. tužbe-izračun kamate), a omaškom je u nalazu naznačen iznos od 5.251,38 kn, dakle ispravan iznos je 5.215,38 HRK/692,20 EUR što je i vidljivo iz zbirnog iznosa prikazanog u Tablici br. 2b.

7.3. Tužitelj ŠT, rođen 1973. godine, je naveo u stranačkom iskazu da se kod dizanja kredita raspitao kod raznih banaka i ustanovio da bi ovaj kredit za njega bio najpovoljniji s obzirom na njegovu plaću. Kod zaključenja tog ugovora mu nije od strane djelatnika banke objašnjeno bilo što o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Njemu je samo rečeno kolika je kamata i kolika će biti rata. On ne razumije pojmove devizna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Kada ga se pita je li očekivao da će rata otplate varirati odgovara da je možda očekivao da će varirati kunu do dvije, a ne da će toliko varirati, pa da će do kraja otplate nekada ići i duplo. Banka je sastavila predmetni ugovor o kreditu i nije postojala mogućnost da utječe na odredbe ugovora, pitalo ga se samo za njegov potpis. Nije postojala mogućnost da utječe na odredbe ugovora i pitalo ga se samo za njegov potpis. Nisu ga upozoravali o rizicima valute švicarac. Nije se spominjala naknada za obradu kredita. Predmetni kredit je podigao za adaptaciju kuće, a ta se kuća nije nikada iznajmljivala.

8. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

9. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, među kojima i prednik tuženice, imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

13. U ovom konkretnom slučaju sud na temelju izvedenih dokaza, posebice ugovora o kreditu te iskaza tužitelja zaključuje da je dokazao da ima status potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao radi realizacije kredita, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu promjene krova i stolarije na kući u kojoj živi sa svojom obitelji. Nadalje, ovaj sud zaključuje da je odredba ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštena što je čini ništetnom. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prednik tuženika kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a kako to proizlazi i iz iskaza tužitelja kojem ovaj sud u cijelosti vjeruje nalazeći njezin iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.

14. Kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetna.

15. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženik tvrdi da je tužitelju dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju međutim, nije dokazao. Naime, tuženik je trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, na sporne okolnosti odredaba navedenog ugovora predložiti saslušanje svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti potrošaču, ovdje tužitelju, a koji dokaz tuženik nije predložio.

15.1. Stoga, u predmetnom slučaju analizom prijepornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

16. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni ugovor o namjenskom kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na moguće posljedice izbora valute ugovora, a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.

17. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i prednik tuženice sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

18. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

19. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

20. U konkretnom slučaju tužitelj je, po ocjeni ovog suda, dokazao ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, te je dokazana činjenična osnova tužbe da je tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

21. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate stečenog bez osnove, pri čemu je visina tražbine utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim kod čega je navesti da prigovori tuženice na nalaz vještaka materijalnopravne prirode, o kojim prigovorima odlučuje sud, a ne vještak. Sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

22. Navesti je da je tuženik ustrajao na prigovoru radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta ukoliko bi sud našao ništetnom pobijanu odredbu ugovora o valutnoj klauzuli, odnosno potražuje razliku između stvarno utvrđenih razlika i zbroja pozitivne razlike, i to u iznosu od 331,09 eura, zajedno sa zateznim kamatama. U tom pravcu je izvedeno financijsko vještačenje, ali da sud nije uzeo u obzir takve zahtjeve tuženika.

22.1. Ovaj sud je uzeo u obzir samo pozitivnu razliku prvenstveno imajući na umu predmet i narav ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove.

22.2. Naime, predmet tužbenog zahtjeva je preplata po kreditu te potraživanje tužitelja može obuhvaćati samo pozitivne mjesečne razlike dok negativne mjesečne razlike nisu predmet ovoga postupka. Naime, tuženik je tužitelju naplaćivao sve sukladno Ugovoru o kreditu kojeg je sam koncipirao te stoga ne može imati nikakva potraživanja u odnosu na tužitelja. Nadalje, utvrđenja iz kolektivne presude odnose se samo na zahtjeve potrošača prema banci, no ne i na zahtjeve banke prema potrošačima. Obzirom da je upravo tuženik uglavio nepoštene ugovorne odredbe, to samo druga strana odnosno tužitelj može trpjeti štetu zbog toga. Ukoliko tuženik trpi štetu temeljem vlastitih ugovornih odredbi onda je za to sam odgovoran te za isto potrošač ne može snositi odgovornost.

22.3. Osim toga je zahtjev za naknadom negativnih razlika, istaknut od tuženika, u zastari, pa kako se prigovor prijeboja odnosi na uračunavanje negativne razlike, sud je odbio prigovor prijeboja jer je tražbina tuženika u zastari, pa nisu ispunjeni uvjeti za izvršenje prijeboja i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

22.3. Naime, kredit je u cijelosti otplaćen 15. siječnja 2013. ukoliko je bilo negativnih razlika iste su nastale do dana zatvaranja kredita. Budući je tužba podnijeta sudu 23. veljače 2022., a takav je prigovor tuženik istakao tek u odgovoru na tužbu 15. ožujka 2022. to je u odnosu na takav zahtjev tuženika protekao petogodišnji zastarni rok.

23. Ovdje valja navesti da je neosnovan prigovor promašene aktivne legitimacije kojim tuženik ističe da su i treće osobe otplaćivale kredit pa da tužitelj nije ovlašten tražiti isplatu ovom tužbom, što ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim kraj nesporne činjenice da je upravo tužitelj korisnik konkretnog ugovora o kreditu koji je u cijelosti otplaćen, što tuženik ni ne osporava, što upućuje na zaključak da su sve uplate po predmetnom kreditu izvršene po njegovom nalogu, u njezino ime i korist, pa je potpuno irelevantno tko je fizički vršio uplatu niti pak to može spriječiti tužiteljicu da s uspjehom zahtijeva povrat preplaćene razlike.

24. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

24.1. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

25. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.

26. Vezano za ništetnost ulazne naknade, stajalište je suda da se također radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo u smislu čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača također radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je unaprijed formulirana od strane banke. Navedene odredbe su prouzročile značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, te su ništave u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik u ovom postupku nije predložio saslušanje svjedoka kako bi dokazao svoje tvrdnje da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo, a također nije dokazao da je stvarno imao administrativne troškove dokumentacije, troškove osoblja i sl. ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne stope, ali je unatoč tome sebi ostavio slobodu određivanja visine naknade za naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanja kreditom, kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita o kojoj se nije posebno pregovaralo. Stoga se također radi o ništetnim odredbama.

27. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

27.1. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.

27.3. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjene tečaja više obračunao prednici tužitelja iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 1.859,78 EUR. Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelju zaračunata naknada za obradu kredita u iznosu od 100,00 kn/13,27 EUR. Stoga je u tom dijelu, kao i u dijelu utvrđenja ništetnosti odredbe o naknadi troškova odobravanja kredita, prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, sve kako je to navedeno u točki I., V. i VI.

28. Na kraju je istaći da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi djelomično osnovanim kako će niže biti obrazloženo.

28.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

28.2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tražbinu tužitelja zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 23. veljače 2022. to proizlazi da potraživanje tužitelja nije u zastari u odnosu na ugovaranje valutne klauzule, dok je u zastari u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope jer je u odnosu na ovo potraživanje tužitelja protekao petogodišnji zastarni rok od pravomoćnosti presude Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014. do podnošenja ove tužbe.

29. Slijedom naprijed navedenog je odbijen radi nastupa zastare zahtjev za isplatu koji se odnosi na ugovaranje jednostrane promjene kamatne stope, kako glavni koji glasi na iznos od 1.001,23 EUR, tako i eventualno kumulirani u iznosu od 692,20 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama, sve kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

30. Što se pak tiče prigovora mjesne nenadležnosti, navesti je da je isti u cijelosti neosnovan budući da je predmetnim Ugovorom zaključenim u [adresa] ugovorena mjesna nadležnost suda prema mjestu zaključenja Ugovora (toč. I. izreke ovog rješenja).

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a obzirom da je tužitelj uspio sa 73 % svog zahtjeva, dok su tuženici uspjeli sa 27 % svog zahtjeva.

31.1. Kada se od postotka uspjeha tužitelja (73% - 27 %) oduzme postotak uspjeha tuženika, proizlazi da tužitelju pripada 46 % zatraženih troškova, a u kojem postotku je odmjeren trošak tužitelja prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) te odredbi čl. 154. st. 1. ZPP obzirom da je tužitelj uspio u ovom sporu u kojem je vrijednost predmeta spora 2.565,25 EUR, te je je tužitelju priznat trošak, i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav podnesaka od 17. ožujka 2022., 13. svibnja 2022. i 13. lipnja 2023. po 100 bodova (Tbr. 8.1.), te za zastupanja na ročištima od 24. listopada 2022., 28. listopada 2025. i 13. studenog 2025. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 1.750,00 EUR čemu valja pribrojiti troškove sudskog vještačenja od 398,17 EUR, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 66,36 EUR, tako da ukupni trošak postupka iznosi 2.214,53 EUR euro, a od čega mu prema uspjehu u postupku pripada 46 %, što iznosi 1.018,68 EUR koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju u roku od 15 dana, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (toč. II. izreke rješenja), dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

32.1. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer tužitelj nije pristupio na ročište radi objave presude.

U Zadru, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku