REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1143/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice BD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martina Tončić Bota, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.552,85 eura sa zateznim kamatama od 15. veljače 2018. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 15. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 942,33 eura sa zateznim kamatama od 14. veljače 2018. do isplate kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.552,85 eura od 14. veljače 2018. do 15. veljače 2018.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 523,03 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-18,79 eura od 15. prosinca 2017. do isplate

-176,22 eura od 18. siječnja 2018. do isplate

-140,40 eura od 16. veljače 2018. do isplate

-187,62 eura od 17. ožujka 2018. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 15. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 312,18 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-20,85 eura od 17. ožujka 2018 do isplate

-173,20 eura od 21. travnja 2018. do isplate

-118,13 eura 19. svibnja 2018. do isplate

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.685,48 eura sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.011,58 eura sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 29. travnja 2019. navodi da je 25. studenog 2017. kao vozač stradala u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Ističe da je u toj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je u štetnom događaju pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 28.000,00 kuna te imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 2.000,00 kuna. Ističe da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio po osnovi neimovinske štete iznos od 7.100,00 kn za koji iznos umanjuje svoju tražbinu. Također ističe da je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila na bolovanju u razdoblju od studenog 2017. do travnja 2018. te da je stoga izgubila zaradu u ukupnom iznosu od 5.632,25 kn. Stoga tužbenim zahtjevom po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege traži isplatu 22.900,00 kn sa zateznim kamatama od 14. veljače 2018. do isplate. Po osnovi izgubljene zarade traži isplatu iznosa od 5.632,25 kn sa zateznim kamatama na iznos od:

-135,61 kn od 15. prosinca 2017. do isplate

-1.310,56 kn od 18. siječnja 2018. do isplate

-1.032,47 kn od 16. veljače 2018. do isplate

-1.437,47 kn od 17. ožujka 2018. do isplate

-1.007,13 kn od 21. travnja 2018. do isplate

-639,01 kn od 19. svibnja 2018. do isplate

Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja. Smatra da je isplatom nespornog iznosa u cijelosti naknadio štetu tužiteljici. Osporava da bi sadašnje zdravstveno stanje tužiteljice bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Također osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i bolovanja tužiteljice. Osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. U podnesku od 12. siječnja 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da po osnovi neimovinske štete traži isplatu 17.000,00 kn, a po osnovi tuđe pomoći i njege isplatu 1.800,00 kn, odnosno sveukupno 18.800,00 kn, sve sa zateznim kamatama od 14. veljače 2018. do isplate. U pogledu zahtjeva za izgubljenu zaradu ostala je kod zahtjeva uređenog u tužbi. U podnesku od 12. svibnja 2023. tužiteljica uređuje svoj zahtjev kao i u podnesku od 12. siječnja 2021. (samo ga izražava u valuti euro, a prethodno je izražen u valuti hrvatska kuna).

4. Na ročištu održanom 25. travnja 2024. tužiteljica je ponovno uredila tužbeni zahtjev na način da zahtjev iz podneska od 12. siječnja 2021. odnosno 12. svibnja 2023. umanjuje za nespornu isplatu od strane tuženika u iznosu od 942,33 eura za koji iznos je umanjila svoj zahtjev u tužbi, ali nije umanjila svoj zahtjev iz spomenutih podnesaka. Stoga na tom ročištu navodi da po osnovi neimovinske štete i tuđe pomoći i njege traži isplatu ukupnog iznosa od 1.552,85 eura sa zateznim kamatama od 14. veljače 2018. do isplate.

5. Tuženik se na tom ročištu usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe.

6. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. srpnja 2025. tužiteljica po osnovi pretrpljene neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege traži isplatu iznosa od 1.552,85 eura sa zateznim kamatama od 14. veljače 2018. do isplate, dok po osnovi izgubljene zarade traži isplatu iznosa od 835,21 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-18,00 eura od 15. prosinca 2017. do isplate

-176,22 eura od 18. siječnja 2018. do isplate

-140,40 eura od 16. veljače 2018. do isplate

-208,47 eura od 17. ožujka 2018. do isplate

-173,20 eura od 21. travnja 2018. do isplate

-118,13 eura od 19. svibnja 2018. do isplate

7. Smanjenje tužbenog zahtjeva je djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.). Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, tužiteljica je djelomično povukla tužbu uređenjem zahtjeva za isplatu neimovinske štete i tuđe pomoći i njege na ročištu održanom 25. travnja 2024. (kako je to opisano u toč. 4. obrazloženja). Stoga nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP). Pritom je za činjenicu da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe neodlučno to što je tužiteljica u podnesku od 12. siječnja 2021., uređujući svoj zahtjev nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem, propustila dodatno umanjiti svoj zahtjev za nesporni iznos isplate koju je tuženik učinio u mirnom postupku. Tužiteljica niti prilikom uređenja svog zahtjeva u podnesku od 12. svibnja 2023. nije umanjila svoj zahtjev za nesporni iznos isplate, nego je to tek učinila na ročištu 25. travnja 2024., čemu se tuženik usprotivio. Također treba reći da je tužiteljica svoj zahtjev za isplatu neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 1.552,85 eura (kako ga je uredila na ročištu 25. travnja 2024.) ponovila i u kasnijem podnesku od 10. srpnja 2025. kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev. Tuženik se nije ponovno usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali po stavu ovog suda tuženik to nije bio niti dužan učiniti, s obzirom da se već ranije usprotivio upravo takvom djelomičnom povlačenju. Stoga je sud ovom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu po osnovi neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege uređenom u podnescima od 12. siječnja 2021. i 12. svibnja 2023. (u potonjem svoj raniji zahtjev samo izražava u valuti euro).

8. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. JD, dokaz vještačenjem po vještakinji medicine rada dr. Azri Huršidić Radulović te dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću. Sud je izveo i dokaz saslušanjem vještakinje dr. Azre Huršidić Radulović.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika za štetu koju trpi tužiteljica.

11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, je li kod tužiteljice zaostalo naruženje, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice da li je tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. JD.

12. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. JD od 4. prosinca 2020. (list 80-81 spisa), koje sud prihvaća jer je jasno i obrazloženo te na koje niti stranke nisu imale prigovore, sud nalazi utvrđenim:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata, natučenje lijevog ramena i lakta, natučenje glave i oštećenje rožnice

- da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te da su nakon provedenog liječenje kod tužiteljice zaostale trajne posljedice i to tegobe u vidu bolnosti vrata, lijevog ramena i lakta

- da je životna aktivnost tužiteljice smanjena za 1-2% zbog pogoršanja tegoba s vratom i lijevom rukom koje su uzrokovane degenerativnim procesom i manjim dijelom od ozljeda u štetnom događaju

- da kod tužiteljice nije zaostalo naruženje

- da je tužiteljica trpjela jake bolove 3 dana kumulativno, srednje jake bolove 7 dana te slabe bolove 30 dana

- da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 20 dana

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom opsegu od 90 sati

13. Također treba reći da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem na okolnost objektivizacije ozljeda u sudskomedicinskom smislu te opravdanosti postavljanja dijagnoza, na okolnost koje je ozljede tužiteljica zadobila u štetnom događaju i uzročne veze s današnjim zdravstvenim stanjem. Međutim, nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem, a na nalaz i mišljenje vještaka dr. JD tuženik nije imao prigovore, tuženik je odustao od prijedloga za izvođenjem tog dokaza (na ročištu 26. veljače 2026., list 162 spisa).

14. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

15. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud je uzeo u obzir u toč. 12. obrazloženja opisane kvalifikatorne okolnosti kao i činjenicu da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja imala 46 godina (rođena je **.**.1971.) te da će ostatak života trpjeti tegobe zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, a koje se očituju u pogoršanju već postojećih tegoba s vratom i lijevom rukom.

16. Po ocjeni ovog suda tužiteljici pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.256,28 eura.

17. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 90 sati. Sud nalazi da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 2,65 eura (čl. 223. ZPP). Između stranaka nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani (ročište 26. veljače 2026., list 162 spisa). Stoga tužiteljici po ovoj osnovi, na temelju čl. 1089. toč. 2. ZOO, pripada iznos od 238,90 eura.

18. Slijedom navedenog, tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete i štete po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 2.495,18 eura što umanjeno za nesporno isplaćenih 942,33 eura iznosi 1.552,85 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 1.552,85 eura (dio toč. I izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa 942,33 eura s pripadajućim zateznim kamatama (dio toč. II izreke).

19. Tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Iz očitovanja tuženika (list 39 spisa) proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen 15. veljače 2018., dok tužiteljica nije dokazala da je odštetni zahtjev podnijela već 14. veljače 2018. Po stavu ovog suda, tužiteljica ima pravo na kamate od 15. veljače 2018., neovisno o tome što je tuženik tražio od nje da dostavi dokaz o obavljenoj fizikalnoj terapiji odnosno kontrolni nalaz fizijatra, a što je ona po navodima tuženika tek kasnije učinila nakon čega je tuženik izvršio djelomičnu isplatu. Tuženik ničim ne dokazuje da šteta nije bila predvidiva bez dokaza o obavljenoj fizikalnoj terapiji odnosno kontrolnog nalaza fizijatra. Stoga je zaključak ovog suda da je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva i bez tražene dokumentacije od strane tuženika bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. Dakle, osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.552,85 eura od 15. veljače 2018. do isplate pa je o tijeku kamata odlučeno kao u toč. I izreke. Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata od 14. veljače 2018. do 15. veljače 2018.

20. Tuženik je osporio postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda tužiteljice zadobivenih u štetnom događaju i bolovanja na kojem je bila nakon istog. Stoga je sud izveo dokaz po sudskoj vještakinji medicine rada Azri Huršidić Radulović. Također treba reći da je sud za potrebe tog vještačenja službenim putem pribavio izvješća o bolovanju od studenog 2017. do travnja 2018. Tuženik se usprotivio tom prijedlogu jer sud na pripremnom ročištu nije odredio izvođenje tog dokaza. Prigovor tuženika istaknut u tom pravcu nije osnovan. Naime, tužiteljica je prijedlog za izvođenje tog dokaza stavila već u podnesku od 26. srpnja 2019., prije zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, sud nije vezan svojim rješenjem o tome koje će dokaze izvesti, a koje neće (čl. 311. st. 4. ZPP) pa je stoga neodlučno što sud na ročištu održanom 22. listopada 2019. nije odredio izvođenje tog dokaza. Što se pak tiče prigovora tuženika da je tužiteljica bila dužna dostaviti spomenuta izvješća uz tužbu, a od suda tražiti pribavu podataka službenim putem tek ukoliko nije u mogućnosti sama pribaviti te podatke, treba odgovoriti da je tužiteljica odgovarajući dokazni prijedlog stavila u podnesku od 26. srpnja 2019. To što nije sama dostavila ta izvješća, neovisno o tome je li ih sama mogla pribaviti ili ne u smislu čl. 232. st. 3. ZPP, ne dovodi do posljedice gubitka prava na izvođenje tog dokaza. Sud je i tužiteljici mogao odrediti rok za dostavu tih izvješća u spis te bi sud i takav dokaz dostavljen u spis u fazi glavne rasprave morao koristiti u ovom postupku. Odgovarajuće pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-526/2022-2 od 6. srpnja 2022.

21. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Azre Huršidić Radulović od 20. travnja 2023. (list 119-122 spisa) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave, istegnuće uzdužnih mišića vratne kralježnice, natučenje lijevog ramena, lijevog lakta te oštećenje rožnice lijevog oka. Također proizlazi da je oštećenje lijeve rožnice sanirano lijekovima, a da je radi istegnuća uzdužnih mišića vratne kralježnice, natučenja lijevog ramena i lakta, nakon faze mirovanja i imobilizacije vrata s okovratnikom, po traženju kirurga tužiteljica upućena na fizikalnu terapiju. Nadalje, proizlazi da je fizijatar odredio fizikalnu terapiju i za posljedice ozljeda u štetnom događaju i za sindrom lijevog karpalnog kanala jer je EMNG gornjih ekstremiteta tužiteljice učinjen 18. prosinca 2017. pokazao kompresiju lijevog živca medijanusa u karpalnom kanalu. Također proizlazi da je, nakon tri provedena ciklusa fizikalnih terapija, na kontroli fizijatra 26. veljače 2018. utvrđeno da su uredni i bezbolni pokreti vratnom kralježnicom te da je opseg pokreta lijevog ramena uredan. No, kako su tegobe povezane sa sindromom lijevog kanala i dalje prisutni („trnjenje lijeve ruke kada više radi s njom“), fizijatar nastavlja fizikalnu terapiju. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica radila kao proizvodni radnik za šivaćim strojem za što je prema priloženom opisu poslova potrebna spretnost ruku i prstiju. Upravo radi i dalje prisutnih tegoba vezanih uz sindrom lijevog karpalnog kanala što nije vezano za štetni događaj, a kako je pacijentici lijeva ruka dominantna, tužiteljica nije bila sposobna za posao do 18. travnja 2018. Stoga je zaključak vještakinje da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda tužiteljice iz štetnog događaja i njenog bolovanja od 27. studenog 2017. do 26. veljače 2018. Iako tužiteljica i nakon toga nije bila radno sposobna do 18. travnja 2018. s obzirom na vrstu poslova koje je obavljala, razlog tome nije u vezi sa štetnim događajem.

22. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještakinje Azre Huršidić Radulović uz obrazloženje da vještakinja nije u potpunosti cijenila opis poslova koji obavlja tužiteljica, ozljedu oka te pogrošanje tegoba s vratom i lijevom rukom, a da do pogoršanja tih tegoba ne bi došlo da tužiteljica nije stradala u štetnom događaju. Istaknula je da je fizijatar na pregledu 26. veljače 2018. tvrdio da tužiteljicu boli lijeva ruka, da se kod lijevog ramena javlja bolnost, zatezanje u lijevoj nadlaktici te da su rotacije terminalno ograničene zbog čega je upućena na daljnju fizikalnu terapiju. Također ističe da je bolnost ramena sa širenjem prema laktu bila prisutna i na pregledu fizijatra od 22. ožujka 2018. pa da se ne može prihvatiti navod vještaka da je na kontroli fizijatra 26. veljače 2018. bilo utvrđeno da je opseg pokreta lijevog ramena uredan. Tužiteljica prigovara da vještakinja nije cijenila bolnost lijevog ramena te ograničenu pokretljivost koja se opisuje u nalazu od 26. veljače 2018. i 18. travnja 2018.

23. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještakinje Azre Huršidić Radulović na ročištu održanom 25. travnja 2024. (list 136-137 spisa). Vještakinja je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja. Na prigovore tužiteljice odgovorila je da je u zaključku navela da su na pregledu fizijatra od 26. veljače 2018. navedeni uredni pokreti vratnom kralježnicom i bezbolni, a opseg pokreta lijevog ramena uredan. Stoga smatra da su posljedice štetnog događaja sanirane, a dalje bolovanje je ocijenila kao opravdano, ali radi bolesti koja nije povezana sa štetnim događajem. Iskazala je da je točno da se u nalazu fizijatra od 26. veljače 2018. navodi da tužiteljicu boli lijeva ruka te da se kod lijevog ramena javlja bolnost, zatezanje u lijevoj nadlaktici te da su unutrašnje rotacije terminalno ograničene, ali da je takvo stanje u tom trenutku konačno. Iskazala je da tužiteljica istovremeno ima tegobe s karpalnim kanalom zbog kojih se ona liječila i ranije od 26. veljače 2018., a da je vezano uz taj problem u razdoblju nakon 26. veljače 2018. provodila fizikalnu terapiju i nije bila sposobna za rad. Dakle, razlog za njezino bolovanje od 26. veljače 2018. je dominantno u tome što je imala tegobe sa karpalnim kanalom koji je liječila. Da nije bilo problema sa karpalnim kanalom tužiteljica bi nakon 26. veljače 2018. bila radno sposobna neovisno o tome što je još uvijek osjećala posljedice o kojima se govori u prigovoru, a poglavito stoga što je opseg pokreta ramena bio uredan. Sve navedeno odnosi se i na prigovor tužiteljice da se na pregledu od 22. ožujka 2018. konstatira bolnost ramena sa širenjem prema laktu. Vještakinja je napomenuta da je uredan opseg pokreta lijevog ramena različit od terminalno ograničenih unutarnjih rotacija, da se radi o dvije različite stvari koje mogu postojati neovisno jedna o drugoj. U odnosu na prigovor da se na nalazu fizijatra od 22. ožujka 2018. navodi da se provodi fizikalna terapija lijeve podlaktice i donjeg vratnog segmenta, vještakinja je odgovorila da ne vidi razlog za fizikalnu terapiju donjeg vratnog segmenta s obzirom da je u nalazu od 26. veljače 2018. izričito navedeno da je vrat bezbolan i da su uredni pokreti vratne kralježnice. Što se pak tiče terapije lijeve podlaktice, tu se radi o karpalnom kanalu. Što se tiče prigovora da se na nalazu od 26. veljače 2018. pod šifrom nalazi i dijagnoza lijevog lakta, lijevog ramena i nadlaktice te istegnuća vratne kralježnice, odgovorila je da se te šifre u medicinskoj dokumentaciji navode jer od tada krenulo bolovanje, a uobičajeno je da se šifre s početka bolovanja provode do kraja, i da se eventualno nadodaju nove šifre. Lege artis trebalo bi zaključiti bolovanje pod starim šiframa i otvoriti novo bolovanje pod novom šifrom, međutim, to nitko u praksi ne radi jer je to nepovoljno i za pacijenta i za poslodavca. U odnosu na prigovor da se u povijesti bolesti od 18. travnja 2018. navodi da je prisutna bol u lijevom laktu, vještakinja je odgovorila da to nema nikakve veze s ozljedama iz štetnog događaja, a što se tiče nadlaktice i ramena da je to već ranije obrazložila. Napomenula je da je za izradu nalaza i mišljenja najvažniji objektivni pregled fizijatra koji je naveo da je vrat bezbolan, urednih pokreta kao i rame punog opsega. Spominjanje osjećaja bolnosti je važan i nesumnjivo je da pacijent osjeća bol, ali na tom subjektivnom doživljaju se ne može temeljiti njezin nalaz i mišljenje. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice da li je tužiteljica u razdoblju od 26. veljače 2018. do 18. travnja 2018. provodila fizikalnu terapiju i zbog liječenja ozljeda vratne kralježnice, ramena i lakta, vještakinja je odgovorila da bi iz kartice o provedenoj fizikalnoj terapiji proizlazilo da je tužiteljica išla na terapiju zbog karpalnog kanala, a i zbog stanja koji se spominje u pitanju. No, s obzirom na ono što je fizijatar napisao u tom nalazu vezano uz status pacijenta, vještakinja je navela da ne vidi razlog zbog čega bi se tužiteljicu upućivalo na fizikalnu terapiju i zbog drugih navedenih stanja. Iskazala je da je u njezinoj domeni utvrditi je li bolovanje sa štetnim događajem, a da njezin posao nije procjenjivati zašto je fizijatar ordinirao fizikalnu terapiju. Također je iskazala da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir da je tužiteljica pretrpjela i natučenje lijevog lakta.

24.1. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Azre Huršidić Radulović kao i njezino usmeno očitovanje kao jasno, logično i obrazloženo. Po ocjeni ovog suda vještakinja je razložno otklonila prigovore tužiteljice na njezin nalaz i mišljenje te je odgovorila na sva njezina pitanja na logičan i uvjerljiv način kao što je to naprijed navedeno. Naime, vještakinja je cijenila činjenicu da je u nalazu fizijatra od 26. veljače 2018. navedeno da tužiteljicu boli lijeva ruka, da se kod lijevog ramena javlja bolnost, zatezanje u lijevoj nadlaktici te da su unutrašnje rotacije terminalno ograničene, no takvo stanje je u tom trenutku postalo konačno. Uzela je u obzir i da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje lijevog lakta. Istovremeno je tužiteljica imala tegobe s karpalnim kanalom (nevezano uz ozljede iz štetnog događaja) zbog kojih se i ranije liječila te je zbog tih tegoba nakon 26. veljače 2018. provodila fizikalnu terapiju te nije bila sposobna za rad. Dakle, da nije imala tegoba s karpalnim kanalom tužiteljica bi bila radno sposobna, poglavito jer je opseg pokreta ramena bio uredan, neovisno o tome što je još uvijek osjećala posljedice o kojima govori u svom prigovoru na nalaz. Uredan opseg pokreta lijevog ramena je različito stanje od terminalno ograničenih unutarnjih rotacija. Iako se u nalazu fizijatra od 22. ožujka 2018. navodi da se provodi fizikalna terapija i donjeg vratnog segmenta (terapija lijeve podlatkice je vezana uz karpalni kanal), po mišljenju vještakinje nije bilo razloga za fizikalnu terapiju donjeg vratnog segmenta s obzirom da se u nalazu od 26. veljače 2018. izričito navodi da je vrat bezbolan i da su uredni pokreti vratne kralježnice. Prema tome, kako je vrat bezbolan, kako su uredni pokreti vratne kralježnice te kako je opseg pokreta ramena tužiteljice bio uredan, po mišljenju vještakinje provođenje fizikalne terapije bilo je potrebno samo zbog problema s karpalnim kanalom (terapija lijeve podlaktice). Bol u lijevom laktu nema nikakve veze s ozljedama iz štetnog događaja. Vještakinja je objasnila da se u nalazu od 26. veljače 2018. pod šiframa nalazi dijagnoza lijevog lakta, lijevog ramena i nadlaktice te istegnuća vratne kralježnice, ali da je razlog u tome što se uobičajeno šifre s početka bolovanja provode do kraja. Iako bi se po pravilima struke trebalo zaključiti bolovanje pod starim šiframa i otvoriti novo bolovanje pod novom šifrom to u praksi nitko ne radi jer je to nepovoljno i za pacijenta i za poslodavca. Stoga prigovorima tužiteljice nije doveden u sumnju zaključak vještakinje da bolovanje tužiteljice nakon 26. veljače 2018. nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem nego da je dominatno vezano uz ranije probleme tužiteljice s karpalnim kanalom. Slijedom navedenog, nalaz i mišljenje vještakinje prigovorima tužiteljice nije dovedeno u sumnju.

24.2. Napominje se da tužiteljica nije predložila izvođenje novog vještačenja po vještaku medicine rade.

24.3. Slijedom svega navedenog, sud nalazi utvrđenim da je bolovanje tužiteljice od 27. studenog 2017. do 26. veljače 2018. u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama iz štetnog događaja, dok bolovanje od 27. veljače 2018. po nadalje nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama iz štetnog događaja.

25.1. Radi utvrđenja visine izgubljene zarade sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

25.2. Treba reći da je tužiteljica još uz tužbu dostavila u spis platne liste u razdoblju u kojem je bila na bolovanju, predložila je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem te je okolnost visine također navela da po potrebi predlaže izvođenje drugih dokaza. Nakon zaključenja prethodnog postupka, uz podnesak od 9. veljače 2023., tužiteljica je dostavila u spis platne liste za razdoblje koje je prethodilo razdoblju u kojem je bila na bolovanju. Tuženik se usprotivio korištenju tih platnih lista za potrebe vještačenja uz obrazloženje da tužiteljica to nije dostavila u spis do zaključenja prethodnog postupka bez opravdanih razloga. Ujedno se usprotivio izvođenju financijskog vještačenja jer ne postoji dokumentacija kojom tužiteljica dokazuje puni iznos plaće pa da se stoga nema na temelju čega provesti vještačenja. Prigovor tuženika nije osnovan. Naime, tužiteljica je uz tužbu dostavila platne liste te je predložila izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva. Čl. 259. st. 2. ZPP propisano je da se vještaku radi izrade nalaza i mišljenja mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Vještak je, kao stručna osoba, ovlašten zahtijevati da mu se daju potrebna razjašnjenja, uvid u cijeli spis ili da se po potrebi izvedu novi dokazi u slučaju da mu navedena dokumentacija nije dostatna za izradu nalaza i mišljenja u skladu sa pravilima struke. Čl. 250. ZPP propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, razvidno je da samo vještak kao stručnjak mjerodavan odlučiti je li dokumentacija koju je stranka dostavila u spis radi izvođenja dokaza vještačenjem dostatna za izvođenje predloženog dokaza. Stoga, ukoliko su za izradu nalaza potrebne i isplate liste koje prethode razdoblju u kojem je tužiteljica bila na bolovanju, a koje tužiteljica nije dostavila u spis do zaključenja prethodnog postupka, te isplatne liste ne bi predstavljale nove dokaze niti činjenice iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka. S obzirom da je tužiteljica već u tužbi predložila izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine tražbine, naknadno pribavljanje i dostava u spis platnih lista koje su prethodile utuženom razdoblju, ne dovodi do pogodovanja tužiteljici, već vještaku omogućuje da izradi nalaz i mišljenje sukladno pravilima struke. Ovakvo shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2846/2015-2 od 8. svibnja 2019. Stoga je sud usprkos protivljenju tuženika odredio izvođenje dokaza financijskog vještačenja jer čak i da tužiteljica nije naknadno dostavila isplatne liste za razdoblje koje je prethodilo razdoblju u kojem je bila na bolovanju, vještak bi iste zatražio ukoliko su potrebne za izradu nalaza i mišljenja.

26. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića od 14. lipnja 2025. (list 152-154 spisa), koje sud u cijelosti prihvaća kao jasno i obrazloženo i kojemu niti stranke nisu prigovarale, sud nalazi utvrđenim:

- da izgubljena zarada tužiteljice od 27. do 30. studenog 2017. iznosi 18,79 eura koja tražbina je dospjela 14. prosinca 2017.

- da izgubljena zarada tužiteljice u čitavom prosincu 2017. iznosi 176,22 eura koja tražbina je dospjela 17. siječnja 2018.

- da izgubljena zarada tužiteljice u čitavom siječnju 2018. iznosi 140,40 eura koja tražbina je dospjela 15. veljače 2018.

- da izgubljena zarada tužiteljice od 1. do 26. veljače 2018. iznosi 187,62 eura koja tražbina je dospjela 16. ožujka 2018.

- da izgubljena zarada tužiteljice od 27. do 28. veljače 2018. iznosi 20,85 eura koja tražbina je dospjela 16. ožujka 2018.

-da izgubljena zarada tužiteljice u čitavom ožujku 2018. iznosi 173,20 eura koja tražbina je dospjela 20. travnja 2018.

- da izgubljena zarada tužiteljice od 1. do 18. travnja 2018. iznosi 118,13 eura koja tražbina je dospjela 18. svibnja 2018.

27. Slijedom svega navedenog, osnovan je zahtjev tužiteljice za naknadu štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje dok je tužiteljica bila na bolovanju zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju (od 27. studenog 2017. do 26. veljače 2018.) u ukupnom iznosu od 523,03 eura (čl. 1095. st. 1. ZOO). O zateznim kamatama na pojedine iznose izgubljene zarade u tom razdoblju odlučeno je na temelju 1086. st. 1. ZOO. Stoga je odlučeno kao u toč. III izreke.

28. Kako bolovanje tužiteljice u razdoblju od 27. veljače 2018. do 18. travnja 2018. nije u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, odbijen je njezin zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 312,18 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao u toč. IV izreke.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Kako je bila sporna i osnova tužbenog zahtjeva (jesu li ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju u uzročno posljedičnoj vezi s njezinim današnjim zdravstvenim stanjem, zbog čega je tuženik predlagao izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku sudske medicine, od kojeg dokaza je naposljetku odustao na ročištu 26. veljače 2026. te je li i bolovanje tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama u štetnom događaju), zaključak je ovog suda da je tužiteljica s osnovom uspjela u omjeru od 100%. U pogledu visine, tužiteljica je uspjela u omjeru od 83,19%. Dakle, tužiteljica je u postupku uspjela u omjeru od 91,60%. Kada se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici dobije se iznos od 83,20% i u tom omjeru tužiteljici treba odmjeriti naknadu njezinih troškova parničnog postupka.

30. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 26.07.2019., 12.01.2021., 12.05.2023. i 10.07.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 05.11.2019., 09.02.2023., 30.08.2023. i 06.02.2025. za svako po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročišta održana 22.10.2019., 10.06.2021., 03.05.2022., 25.04.2024., 23.01.2025. i 26.02.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1200 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 3.000,00 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,76 eura. Ovi troškovi tužiteljici pripadaju u omjeru od 83,20% što iznosi 3.079,76 eura.

31. Nadalje, tužiteljici je u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja te financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 572,54 eura kao i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, neovisno o uspjehu u sporu jer je taj trošak bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici.

32. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 3.685,48 eura. Prihvaćen i njezin zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na odmjerene troškove od donošenja ove odluke (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od15.01.2024. jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP u kojem požuruje postupanje suda. Nije joj priznat niti trošak sudske pristojbe na tužbu jer istu nije podmirila, a ta je pristojba u međuvremenu zastarjela.

34. Slijedom svega navedenog, o troškovima postupka odlučeno je kao u toč. V i VI izreke.

35. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.