REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-90/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. (OIB: 57509775367) iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Domagoju Malnaru, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 41, protiv ovršenice DF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (istovjetna sa u zemljišnim knjigama upisanom DF iz [adresa]), zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u [adresa], radi ovrhe na nekretninama ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-1129/2023-61 od 19. siječnja 2026., 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenice te se preinačava rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-1129/2023-61 od 19. siječnja 2026. i rješava:

Odgađa se ovrha u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Virovitici pod poslovnim brojem P- 572/2025.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka koji se kod suda prvog stupnja vodi pod brojem P-572/2025., kao neosnovan.

2. To rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija ovršenica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da je donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i ignorirao pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Iako nije pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukazuje da je podnijela sudu tužbu radi proglašenja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu u valuti CHF te da se navedeni postupak vodi se pod brojem P-72/2025. Navodi da prema stajalištu Vrhovnog suda RH u ovršnim postupcima koji su proizašli iz potrošačkih ugovora o kreditu kao ovršnim ispravama, ovršenici mogu nakon 30.09.2015. godine tražiti odgodu ovrhe ako je ukupan iznos kredita manji od 1.000.000,00 kn, bez obzira kada su ti ugovori zaključeni, uz uvjet da su pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti takvih ugovora. Osim toga, i sukladno odredbama Direktive 93/13 Europske unije, nacionalni sud je dužan odgoditi ili prekinuti započetu ovrhu do okončanja parnice koju potrošač vodi radi ništetnosti odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu i pri tome ovršenik nije dužan učiniti vjerojatnim ispunjenje uvjeta propisanih čl. 65. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ). Predlaže stoga, uvažiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje i prihvati prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe uz obrazloženje, u bitnom, da je ovršenica 29. listopada 2025. pokrenula postupak protiv ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. u kojem traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora u cijelosti, da pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predstavlja jedan od razloga za odgodu ovrhe propisanih u čl. 65. OZ međutim da ovršenica nije pokrenula parnicu protiv ovrhovoditelja u roku koji joj je dodijeljen zaključkom broj Ovr-1129/2023-21 od 14. listopada 2024., nego je godinu dana nakon toga pokrenula parnicu protiv prednika ovrhovoditelja radi utvrđenja da je navedeni ugovor o kreditu ništetan u cijelosti i da ne proizvodi pravne učinke, a osim toga da ovršenica ničime nije dokazala da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Također navodi da je ovršenica dobrovoljno koristila nekretnine koje su predmet postupka kao instrument osiguranja kredita iz 2006. godine iz kojeg je proizašla predmetna tražbina i tako pristala da ovrhovoditelj može svoju tražbinu namiriti prodajom založenih nekretnina, pa da sada neosnovano ističe da je predmetna nekretnina njena jedina nekretnina.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odbijajući prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

8. Ovrha je u ovoj pravnoj stvari određena na nekretnini u vlasništvu ovršenice rješenjem broj Ovr-1129/2023-4 od 8. siječnja 2024. na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103324627 od 27. prosinca 2006., sklopljenog između prednika ovrhovoditelja – ERSTE& STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., CF, kao korisnika kredita i ovršenice kao sudužnice i založne dužnice, solemniziran u uredu javne bilježnice Nevenke Osmanović iz Bjelovara pod brojem OU-793/2006 27. prosinca 2006.

9. Ovršenica je podneskom od 3. studenog 2025. predložila odgodu ovog ovršnog postupka navodeći da je 29. listopada 2025. pokrenula postupak protiv ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. u kojem traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora u cijelosti. Smatra da bi joj daljnjom provedbom ovrhe u ovom predmetu nastala nenadoknadiva šteta ukoliko u tom parničnom postupku bude utvrđena ništetnost cijelog ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu.

10. Točno je da ovršenica nije postupila po zaključku suda prvog stupnja broj Ovr- 1129/2023-21 od 14. listopada 2024. te nije u ostavljenom roku pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, odnosno je li nepoštena ugovorna odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 24020061031262160/51401652-5103324627 od 27. prosinca 2006. kojom je ugovorena glavnica kredita vezana uz valutu CHF te odredba čl. 8. Ugovora kojom je na ugovorni odnos stranaka primijenjena "promjenjiva kamatna koja u trenutku ugovaranja iznosi 8,250 % godišnje… Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.", međutim, kraj činjenice da je naknadno podnijela tužbu protiv ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. u kojem traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora u cijelosti a (a podredno kamatne stope i valutne klauzule) to je u konkretnom slučaju, ispunjena posebna pretpostavka iz čl. 65. st.1. toč.4. OZ jer je ovršenica podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti.

11. Pritom, navesti je da u odnosu na ispunjenje općeg uvjeta za odgodu ovrhe, ovršenica nije bila dužna u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude Suda EU broj C-407/18, slučaj Kuhar protiv Slovenije, od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

11.1. Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu Kuhar c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.

11.2. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, kao vid pravne zaštite bila bi nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

11.3. Presuda Suda Europske unije broj C-407/18 obvezuje sudove u Republici Hrvatskoj, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe temeljem čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti.

11.4. Budući da je Sud EU u presudi broj C-407/18 utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji ista vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice pokrenute po ovršenici.

12. Obzirom da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odgoditi ovrhu do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Virovitici pod poslovnim brojem P-572/2025, valjalo je prihvatiti žalbu ovršenice i na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ preinačiti prvostupanjsko rješenje na način naveden u izreci ovog rješenja.

Pula – Pola, 25. ožujka 2026.

Sudac

Biljana Pamić