REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Psp-53/2024-51

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Marečić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene MU iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Preprotić, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/5/3, Austrija, time što je 9. kolovoza 2024., 10. kolovoza 2024., 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024., parkirala vozilo na kolnom ulazu u dužini od 5,40 metara, smetala tužitelja ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u suposjedu kolnog ulaza u kuću i dvorište u [adresa], dužine 5,40 metara, na način da je parkirala svoje vozilo i tako onemogućila tužitelju ulaz s [adresa] u dvorište kuće na adresi [adresa] koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Zabranjuje se tuženoj MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62-66/5/3, Austrija, takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u suposjedu kolnog ulaza u dužini od 5,40 metara.

III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

II. Utvrđuje se da je tužena MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62-66/5/3, Austrija, time što je 9. kolovoza 2024., 10. kolovoza 2024., 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024., parkirala vozilo na kolnom ulazu u dužini od 5,40 metara koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 154 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], smetala tužitelja ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posjedu prava stvarne služnosti kolnika preko navedene nekretnine, a u korist nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Zabranjuje se tuženoj MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62-66/5/3, Austrija a, takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posjedu prava stvarne služnosti kolnika u dužini od 5,40 metara koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 154 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Nalaže se tuženoj MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 62-66/5/3, Austrija da tužitelju ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 806,12 eura (slovima: osamstošesteuraidvanaestcenti), u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristoeura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da je suvlasnik kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa] u [adresa]. Tužena je pak suvlasnica susjedne nekretnine, odnosno kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 13 i dvorište u [adresa] u [adresa]. Između prednika tužitelja i tužene 29. prosinca 1973. sklopljena je nagodba prema kojem je sporazumno utvrđeno da će se ulični kolni ulaz iz [adresa] ulice zajednički zatvoriti željeznim vratima za kolni ulaz i to u dužini od ugla kuće Ć i SU do stupa / također ugla kuće KU i HU. Dalje, stranke su se sporazumjele da se od južnog dvorišnog ugla kuće KU i HU prema međi Ć i SU ostavi kolni ulaz za gospodarsko dvorište HU u dužini od 5,40 metara na kojem ulazu će HU i KU o svom trošku postaviti mala i velika željezna puna vrata, a koji ulaz će HU i KU koristiti po potrebi za kolni i pješački prolaz. Sporazumne strane su se obvezale da nikakvih preprekama neće jedan drugom smetati pri korištenju prolaza s ulice na oba dvorišta. Iz navedenog slijedi da je u korist nekretnine sada u suvlasništvu tužitelja uspostavljena služnost staze i kolnika na teret nekretnine u suvlasništvu tužene, budući da je on prema ugovorenoj služnost imao pravo prolaza vozilom i pješice i to kolnim ulazom dužine od 5,40 metara. Tužitelj pri tome iznosi pravno shvaćanje da je stvaran služnost stečena prema pravilima Općeg građanskog zakonika, neovisno o činjenici što nije upisana u zemljišnim knjigama. Naime, u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske su zauzeta sljedeća pravna shvaćanja: „Upravo je u režimu primjene pravnih pravila OGZ-a sudska praksa zauzela shvaćanje da ako se služnost izvršava, da tada to pravo postoji, neovisno o tome je li došlo do upisa služnosti u zemljišnoj knjizi ili ne.“ – VSRH u odluci Rev-2434/2012 od 4. veljače 2015. „Što se tiče same uspostave prava služnosti pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je u ovom slučaju do uspostave služnosti došlo i bez upisa prava služnosti u zemljišne knjige. Služnost prolaza je uspostavljena diobom 1964. godine koja odgovara položajnom nacrtu od 8. travnja 1964. u korist svakodobnog vlasnika nekretnine čest. zem. [katastarska čestica]. a na teret nekretnine čest. zem. [katastarska čestica]. Naime iako se po pravnim pravilima OGZ-a (kao i odredbama ZOVO-a - čl. 52.) stvarno pravo služnosti na nekretninama stjecalo upisom u javne knjige (paragraf 481. - Novela), do stupanja na snagu ZOVO (1.9.1980. godine), upis u zemljišne knjige nije bio isključivi način stjecanja prava stvarne služnosti pravnim poslom, već je to moglo biti i predajom u posjed služnosti.“ - VSRH u odluci Rev-x 745/2012 od 5. veljače 2013. Kako je u konkretnom slučaju posjed služnosti predan te je izvršan po prednicima tužitelja i samim tužitelje, to je on stečen neovisno o upisu zemljišnu knjigu. Poredno, ističe se da je on stečen dosjelošću. S postojanjem prava služnosti i njezinim sadržajem, tužitelj je upoznao tuženu kada je onda nasljeđivanjem stekla pravo suvlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica]. Unatoč tome, tužena je u četiri navrata parkirala automobil na kolni ulaz, i to 9. kolovoza 2024., 10. kolovoza 2024., 12. kolovoza 2024. i 13. kolovoza 2024. Opisanim postupanjem tužena je počinila samovlasan čin smetanja posjeda služnosti kolnika, budući da tužitelj zbog parkiranog automobila nije mogao pristupiti svojoj nekretnini. Dakle, tužena je onemogućila tužitelja u izvršavanju posjeda prava služnosti kolnika zbog čega tužitelj nije mogao pristupiti u dvorište svoje nekretnine. Tužbeni zahtjev tužitelj će specificirati nakon provedenog geodetskog vještačenja. Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZVDSP, faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u pogledu neke nekretnine (posjed prava) izjednačeno je sa suposjedom prava stvari, pa se na posjed prava služnosti primjenjuju, na odgovarajući način, odredbe u posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom citirane odredbe, u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP, sam zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava (stvarnih služnosti), a samim time i prava prolaza i provoza. Odredbom čl. 21. ZVDSP propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće.

2. Ukazuje se da je tužitelj na ročištu dana 11. veljače 2026. uredio tužbeni zahtjev tako da je postavio prvotni tužbeni zahtjev te eventualni tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu naveo da osporava navode iz tužbe te se tužena protivi tužbenom zahtjevu. Nije točan navod iz tužbe da bi tužena u četiri navrata, i to 09. 08 2024., 10. 08. 2024., 12. 08. 2024. i 13. 08. 2024. smetala tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti kolnika podredno u suposjedu kolnog ulaza na način da je parkirala vozilo na kolnom ulazu u dužini od 5,40 m i tako onemogućila tužitelju ulaz s [adresa] u dvorište kuće na adresi [adresa] koja se nalazi na kčbr [katastarska čestica], kuća broj 11,dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2 , upisane u zk ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena MU je dana 12. 08. 2024. i 13. 08. 2024. , kao i svaki put do sada parkirala svoj automobil na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu , zk. odjel [adresa] , k. o. [katastarska općina] , zk ul br [broj ZK uloška], kčbr [katastarska čestica] Kuća u [adresa] i dvorište , a koja je u njenom suvlasništvu u 2/3 dijela , dok je u 1 /3 suvlasnik ŽU. Tuženoj se telefonski obratio tužitelj ĆU navodeći joj da tužena MU i njena majka TU nemaju pravo ostavljati automobil na čestici u tuženikovom suvlasništvu , te da zahtijevao da se isti makne. Tužitelj nije rekao tuženoj da želi proći automobilom preko nekretnine u suvlasništvu tužiteljice do svoje nekretnine kčbr [katastarska čestica], odnosno da želi doći do svoje nekretnine kroz vrata koja se nalaze na međi kčbr [katastarska čestica] i kčbr [katastarska čestica] , obje k. o. [katastarska općina] . Tužitelj je na izričito pitanje tužene treba li ona svoj auto maknuti da bi tužitelj svojim autom prošao preko njene nekretnine samo odgovorio da ona nema pravo ostaviti auto gdje ga je ostavila. Da je tuženi imao namjeru proći svojim automobilom do svoje nekretnine preko nekretnine tužiteljice i saopćio je tuženoj ona bi maknula svoj automobil s mjesta na kojem ga je ostavila. 12. 08. 2024. je tužena nakon dolaska policije po njihovoj naredbi uklonila svoj auto s mjesta gdje ga je parkirala, no tužitelj nije koristio pravo na kolni put preko njene nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] ) do svoje nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] ) . 12. 08. 2024. i 13. 08. 2024. tužitelj je ,kao i svaki put do tada , već bio parkirao svoj automobil na svojoj nekretnini pa nije jasno zbog čega bi onda sjedao u automobil, ulazio automobilom na nekretninu tužene da bi se opet parkirao na mjesto s kojega je krenuo. Ne samo da tada tužitelj nije koristio pravo na kolni put preko njene nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] ) do svoje nekretnine (kčbr. [katastarska čestica] ), već se tužitelj ĆU nikada nije koristio pravom na kolnog puta preko nekretnine tužiteljice (kčbr [katastarska čestica] ) do svoje nekretnine (kčbr [katastarska čestica] ) i to iz dva razloga. Prvi razlog je taj da tužitelj ima uređen pristup s javnog dobra (kčbr. [katastarska čestica] ko [katastarska općina], javo dobro putevi ) na svoju česticu (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ) te mu stoga prilaz na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije jedini put do njegove nekretnine. Drugi razlog je taj da je kolni prilaz na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gotovo nemoguć odnosno potpuno nepraktičan jer je potrebno sa uskog dijela između dvije kuće ( koje se nalaze na kčbr [katastarska čestica] ) oštro lijevo skrenuti da bi se prošlo kroz željezna vrata koja se nalaze između kčbr . 3077 i 3075. Tužena napominje da je svaki put kada bi ostavila svoj auto na tom mjestu bila u kući tik do automobila, svjesna da će ga možda trebati pomaknuti bilo zbog eventualnog zahtjeva tužitelja, bilo zbog zahtjeva ŽU – drugog suvlasnika njene nekretnine. Tužena ostavlja automobil na mjestu gdje ga je ostavila 12. i 13 . 08. 2024. iz razloga što dublje ulaženje u dvorište zahtijeva vraćanje automobilom manevrom unatrag ujedno vršeći manevar skretanja kroz vrlo uski prolaz između kuća koje se nalaze na kčbr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a što je za tuženu veoma komplicirano i riskantno zbog vjerojatnosti udara u zidove kuća. Nastavno na gore navedeno tužena vidljivo je da tužena nije imala namjeru smetati tužitelja u posjedu prava služnosti kolnog prolaza , niti je to učinila. Tužitelj ne prebiva nit stalno boravi na nekretnini kčbr [katastarska čestica] , pa nije jasno zbog čega tužena ne bi smjela ostavljati povremeno i privremeno ,uz nadzor , automobil na mjestu gdje ga je ostavila , pogotovo što tužena ne prebiva niti stalno boravi na nekretnini preko koje tužitelj ima pravo služnosti kolnika, tim više što se tužitelj ĆU , kako je to već prije rečeno , nikada nije ni služio pravom služnosti kolnog prilaza preko nekretnine tužene. Napominje se da niti sporazumom prednika ovdje parničnih stranaka niti ponašanjem u praksi nije ustanovljena zabrana suvlasnicima kčbr. [katastarska čestica] da povremeno i privremeno i uz nadzor ostavljaju automobile na bilo kojem dijelu svoje nekretnine, već je samo ustanovljeno pravo kolnog prolaz koje nije bilo smetano, a isto od strane tužitelja nikada nije korišteno! Tužena ističe da se tužitelj u tužbi ne može odlučiti koje pravo ima na nekretnini tužene, naime tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je ''uspostavljena služnost staze i kolnika na teret nekretnine u suvlasništvu tužene'' pa navodi da '' posjed služnosti predan te je izvršavan po prednicima '' pa da je ''tuženica počinila samovlasan čin posjeda služnosti kolnika'' te da je ''tužena ….. smetala tužitelja …. u posjedu prava stvarne služnosti kolnika'', tj. tužitelj ni sam ne zna sa sigurnošću ima li pravo služnosti ili posjed prava stvarne služnosti na nekretnini u vlasništvu tuženice pa se u tom smislu predlaže sud da pozove tužitelja da se izjasni o tome.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 6-17 spisa), nagodbu (list 18 spisa), skicu (list 19 spisa), fotografije (list 20-25 spisa), potvrde (list 26-27 spisa), izvod iz katastarsko plana (list 37 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 39-42 spisa), fotografije (list 61-63 i 65 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 70-72 spisa), proveo očevid na licu mjesta s vještakom i saslušao svjedoka FU (list 95 spisa), svjedoka TU (list 95-96 spisa), tužitelja kao stranku (list 96-97 spisa), tuženika kao stranku (list 97-98 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 101-117 spisa), očitovanje vještaka (list 130-133 spisa), očitovanje vještaka (list 134-135 spisa) i saslušao vještaka (list 149 spisa).

5. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, Odluka USRH 84/08, 96/08, Odluka USRH i 123/08, - ispr. 57/11, 25/13, 148/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem zaštite od smetanja posjeda stvarne služnosti prolaza i provoza koje je prema tvrdnji tužitelja počinio tuženik parkiranje automobila na nekretnini na adresi [adresa]

7. Među strankama su sporne činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, mjesto smetanja posjeda, da se ne radi o klasičnom posjedu, nego o posjedu stvarne služnosti kolnika, te radi utvrđenja činjenice da tužena ostavljanjem automobila na svojoj nekretnini nije smetala posjed prava stvarne služnosti kolnika, kao i radi utvrđenja činjenice imaju li stranke prebivalište na povlasnoj i poslužnoj nekretnini.

8. Među strankama je sporno pravno pitanje je li počinjeno smetanje posjeda od strane tuženika.

9. Sud je dana 10. travnja 2025. održao očevid na licu mjesta s vještakom geodetske struke te saslušao pristupjele svjedoke i stranke. Pun tužitelja je naveo da tužitelj ima suposjed predmetnog dijela dvorišta popločanog s kockama. Pun . tuženika je naveo da tužena ima isključivi posjed predmetnog dvorišta dok tužitelj ima samo posjed prava prolaza pješice i provoza automobilom, te nadalje navodi da tužitelj ne koristi posjed prava služnosti kolnog prolaza, već koristi samo posjed prava služnosti prolaza pješice.

10. Temeljem priznanja tuženika proizlazi da tužitelj ima posjed prava služnosti prolaza pješice i provoza automobilom stoga sud nije ocjenjivao iskaze svjedoka i stranaka na tu okolnost.

11. Svjedok FU u svom iskazu navodi da ne zna u čijem je to posjedu, on je radio iskop za kocke koje se sad nalaze u tom dijelu dvorišta. Skinuo je dio zemljanog pokrova, nasuo tucanik i napravio pripremu za kocke. To je financirao ovdje tužitelj i jedna gospođa koja nije ovdje, a misli da je umrla. To je bilo prije cca 10-15 godina. Misli da su mu platili svaki po pola, prolazili su i kroz jedno i kroz drugo dvorište, nitko nije radio probleme.

12. Svjedok TU u svom iskazu navodi da ne zna što bi rekla, misli da to posjeduju tužitelj i tužena. Pojašnjava, taj dio dvorišta koristi samo njezina kćer. Može reći da tužitelj tu prolazi samo pješice, a ne i autom. Može reći da je ona parkirala 9. i 10. na tom dijelu, a 12. i 13. kolovoza njezina kćer, ovdje tužena. Može reći da 9. i 10. kolovoza tužitelj nije tražio od njih da se maknu, a 12. i 13. je bila policija i nije tražio da se maknu i može reći da su one maknuli aute i 12. i 13., ali tužitelj i dalje nije prošao svojim autom. Nikad nije vidjela tužitelja da prolazi spornim dijelom dvorišta s autom. Može reći da je automobil ostavila tu preko noći. Opet ponavlja, tužitelj tu nikada nije prošao s autom. Na posebno pitanje pun. tužitelja tko je svjedoku rekao da tu može parkirati, odgovara da nije nitko, da su tu parkirali i baka i djeda i nikad nije bilo problema. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li ulazna metalna kapija bila zaključana, odgovara da ne, da je bila zatvorena i zavezana sa žicom. Na posebno pitanje pun. tužitelja kada je sporni dio slobodan i nema na njemu parkiranih automobila da li tužitelj može otvoriti vrata i proći, odgovara da može i da je pitao oni bi mu se uvijek makli da može proći. Na posebno pitanje pun. tužitelja koliko često boravi u [adresa], odgovara cca 1-2 puta godišnje i u pravilu dolazi bez automobila. Na posebno pitanje pun. tužitelja s obzirom da je svjedok u [adresa] cca 1-2 puta godišnje, kako zna da tužitelj ne prolazi spornim dijelom s automobilom, odgovara da kada je ovdje, nikad ga nije vidjela da ide s automobilom, odnosno u pravilu ga čak i nije vidjela, nego zna da je tu prolazila njezina majka. Na posebno pitanje pun. tuženika je li 13. kolovoza 2024. tužitelj došao automobilom, odgovara da ne, da je došao biciklom, bicikl je parkirao u svoje dvorište i to ušao je putem drugog ulaza sa strane i onda je zvao policiju. Može reći da je tužitelj čekao na početku dvorišta. Može reći da su kolna vrata uvijek zatvorena. Otvarala su se samo srednja vrata, kako su ljudi prolazili. Pojašnjava, otvarala su se samo pješačka vrata, ali ne i kolna vrata. Može reći da se kolna vrata nisu otvarala jer tužitelj nije prolazio s automobilom.

13. Tužitelj ĆU u svom iskazu navodi da predmetnu nekretninu koristi i za prolaz automobilom i za prolaz pješice. To koristi zadnjih 50 godina. Može reći da je dva puta zvao policiju u kolovozu 2024., a kako je to opisano u tužbi. Naime, vidio je da je ovdje tužena prvo parkirala svoj automobil, rekao joj je da to ne može, a ona je sutradan opet parkirala svoj automobil pa je zvao policiju. Točno je da nije išao tih dana automobilom preko spornog dijela nekretnine, ali samo zato jer su mu policajci rekli da se smire da ne bi došlo do kakvog incidenta. Može reći da je rođen u ovoj kući u dvorištu i da je tu živio zadnjih 40 godina. Može reći da je točno da je s prednikom tuženika opločio dvorište. Naime, on je platio iskop, a prednik tuženika je dao kocke za dvorište. Također, može reći da se ovakve stvari nisu događale te je ovo prvi puta. Smatra da ima suposjed dvorišta. Može reći da mu tužena nikad nije rekla da tu ne može prolaziti s automobilom. Također može reći da nitko ne živi u kući koja je u vlasništvu tužene kbr. 13. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li su kolna vrata otvorena ili zatvorena, odgovara da su nekad otvorena, a nekad zatvorena. Pojašnjava, vrata nisu niti zaključana niti zatvorena sa žicom, dovoljno ih je gurnuti. Na posebno pitanje pun. tuženika gdje živi, odgovara da živi u [adresa] u [adresa], a ovdje ima prijavljeno boravište jer radi na 4 sata. Pojašnjava da radi na terenu u [adresa] i [adresa]. Na posebno pitanje pun. tuženika ima li tužitelj još koju nekretninu u [adresa], odgovara da je suvlasnik kuće u [adresa] na adresu [adresa] i tamo ne živim. Na posebno pitanje pun. tuženika koliko dana je u kući broj 11 u [adresa], odgovara posljednjih godinu dana svaki dan jer tu živi i radi. Na posebno pitanje pun. tuženika je li tražio od tužene kakav novac da prestane prolaziti automobilom, odgovara da ne.

14. Tužena MU u svom iskazu navodi da može reći da koristi predmetni dio dvorišta već 23 godine, prije je koristila njezina majka, a prije toga djed i baka. Ne zna je li tužitelj platio iskop tog dvorišta, samo zna da joj je baka rekla da je ona stavila pločice. Može reći da je bilo s dogovorom, ali ne zna tko je šta platio. Može reći da je točno da je tužitelj koristio dvorište, odnosno sporni dio, samo za prolaz pješice. Može reći da ga nikad nije vidjela da prolazi automobilom. Može reći da je nekad na ovoj adresi 4-5 puta godišnje, a nekad i manje, sve ovisi kako padaju praznici. Pretprošle godine joj se udavala sestra pa je tu bila češće. Ponavlja, nikad nije vidjela tužitelja da prolazi autom. Može reći da je 9. i 10. tu parkirala njezina majka, a tužitelj ju je zvao i pitao da li se mi njemu hoćemo inatiti i neka maknemo auto. Ona je, nakon što ju je tužitelj nazvao, navala mamu i rekla da je susjed zvao i da maknu aute. Mama je rekla da će maknuti aute jer su bila dva auta, i od mame i od sestre, jedan do drugoga. Može reći da je 12. parkirala točno ispred garaže i nije se moglo proći s autom i onda je došla policija. Može reći da je odmah maknula auto, a tužitelj je otišao i nije prolazio s autom. Može reći da nikad do sada nije bilo problema, uvijek su imali dobre odnose s tužiteljem i njegovom obitelji. Tužitelj je rekao da traži 6.000,00 EUR da prestane prolaziti automobilom jer je njih šestero i svako mora dobiti po 1.000,00 EUR. Može reći da je bio prisutan njezin muž, a ne može se točno izjasniti je li tražio 6.000,00 EUR za prolaz ili da se otkupi sporni dio zemljišta. Na posebno pitanje pun. tužitelja koja je registarska oznaka njezinog vozila, odgovaram da se radi o vozilu marke BMW serije 2, reg. oznake [registarska oznaka]. Nakon što pun. tužitelja pokazuje fotografije na listovima 20-25 spisa, potvrđuje da je to njezino vozilo. Na posebno pitanje pun. tužitelja kada je prolaz slobodan, može li tužitelj ući u svoje dvorište, odgovara da može, ali prvo mora otvoriti kolna vrata, a onda mora otvoriti i metalna vrata koja se nalaze lijevo da bi mogao ući u svoje dvorište, ali to tek unazad dvije do tri godine, jer je prije tu bila posađena loza, a tužitelj je držao svoja drva upravo kod tih metalnih sivih vrata u dvorištu. Na posebno pitanje pun. tuženika tko živi u kući s lijeve strane sporne površine u vlasništvu tužitelja, odgovara da ne zna, pojašnjava tužitelj tu ne živi već podstanari. Ne zna gdje živi tužitelj, zna da živi negdje u [adresa] kod groblja. Na posebno pitanje pun. tuženika zašto ostavlja auto tu gdje ga ostavlja u dvorištu, odgovara da ga ostavlja tu jer joj je auto dosta širok pa ju je strah da ga ne ogrebe kad bi išla desno u dvorište jer joj je teško smotati volan, a problem joj je staviti auto u garažu jer joj je auto širok. Pojašnjava, njen ga muž može sigurno uparkirati, a ona se bojim. Na posebno pitanje pun. tuženika gdje posljednjih cca 20 godina ostavlja automobil, odgovara da ga ostavlja u dvorištu upravo na spornom dijelu i nikad nije bilo problema oko toga. Pojašnjava, oni su preko ljeta znali napraviti bazen u dvorištu za njihovu djecu, a auto su uvijek ostavljali na spornom dijelu i nikad nije bilo problema. Na posebno pitanje tužitelja osobno može li tužena ući sa svojim automobilom u svoje dvorište, odgovara da može ući, ali joj je teško izaći jer ga mora višekratno motati.

15. Sud nije cijenio iskaz svjedoka FU jer ne iznosi nikakve bitne činjenice za rješavanje ove pravne stvari.

16. Sud cijeni da je iskaz svjedoka TU neistinitim u dijelu da tužitelj nije tražio da tuženik makne automobile dana 12. i 13. kolovoza. Naime nije životno i logično da je tužitelj odmah zvao policiju a da nije prethodno zatražio od tuženika da pomakne automobil. U dijelu da je tuženik parkirao automobil dana 12. i 13. kolovoza sud cijeni iskaz svjedoka kao istinit budući da je suglasan u tom dijelu s iskazima stranaka.

17. U preostalom dijelu sud nije cijenio iskaz svjedoka budući da nije odlučan za rješavanje ove pravne stvari.

18. U odnosu na iskaz tužitelja ova sud isti cijeni istinitim u dijelu da predmetnu nekretninu koristi i za prolaz automobilom i za prolaz pješice budući da je taj dio sukladan priznanju pun. tuženika. Sud vjeruje tužitelju i u dijelu iskaza da je prethodno rekao tuženoj da ovdje ne može parkirati je kao što je naprijed navedeno nije životno i logično da bi tužitelj odmah zvao policiju a da prethodno nije rekao tuženoj da ne može parkirati.

19. U odnosu na navod tužitelja da smatra da ima suposjed dvorišta valja reći da je predmetni navod u suprotnosti s navodima tužbe, jer tužitelj u tužbi u činjeničnom historijatu tužbu navodi da je posjednik prava služnosti staze i kolnika na teret nekretnine u suvlasništvu tužene. Osobito se ukazuje da iz čl. 4. st. 2. nagodbe (list 18 spisa) a koju je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da stranke neće smetati jedne druge pri korištenju prolaza s ulica na oba dvorišta što ukazuje da tužitelj ima pravo služnosti prolaza i provoza kako je to priznao pun. tuženika. Slijedom navedenog sud taj dio iskaza smatra neistinitim. U preostalom dijelu sud nije cijenio iskaz tužitelja budući da nije odlučan za rješavanje ove pravne stvari.

20. U odnosu na iskaz tuženika ovaj sud isti cijeni istinitim u dijelu da predmetnu da je parkirala automobila 12. kolovoza jer je to sukladno fotografijama koje je tužitelj dostavio u spis kao i potvrdama PP Jasterbarsko (list 26-27 spisa).

21. Sud ne prihvaća navod tuženika da tužitelj nekretninu koristi samo za prolaz pješice budući da je taj dio protivan priznanju pun. tuženika kako je naprijed izneseno. U preostalom dijelu sud nije cijenio iskaz tužitelja budući da nije odlučan za rješavanje ove pravne stvari.

22. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka od 1. srpnja 2025. list 103-104 proizlazi da predmetna zk. č. 3077, [adresa], kuća gosp.zgr.dv površine 748 m2 , upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ostale čestice kao nepotrebne izostavljene), a kao suvlasnici su upisani: ĆU, [adresa] u dijelu 1/10, AU, [adresa] u dijelu 1/10, ZU, [adresa] u dijelu 1/10, ČU, [adresa] u dijelu 1/10, ZU, 01B: 69131652488, 3 Mount Pleasant Dr. Hamilton, Ontario L8W 2V6, Kanada u dijelu 1/10, ČU [adresa], 01B: 61747779183, 3340 Haywe 3W Simcoe, Ontario NY3 4J9, Kanada u dijelu 1/10, ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9 Brandow Court, Stoney Creek, 18G IV2, Ontario, Kanada u dijelu 1/10, ČU ĆU, 01B: 76563957675, [adresa], Bribir 51250 [adresa] u dijelu 1/10 i Bedić Nikola, 01B: 61747779183, 3340 Haywe, 3W Simcoe, Ontario NY3 4J9 Kanada u dijelu 2/10 (prilog službeni izvadak iz BZP-a i izvod iz katastarskog plana u mjerilu 1:1000). Predmetna zk. č. 3075, [adresa], kuća i dvorište površine 520 m2 , upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ostale čestice kao nepotrebne izostavljene), a kao suvlasnici su upisani: ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu 3/24, [adresa]. 62-66/5/5, Austrija u dijelu 1/24, ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u dijelu 5/24, MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Vorgartenstr. 62-66/5/3, Austrija u dijelu 5/24, MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/5/3, 1200 Wien, Austrija u dijelu 8/24, MU, 01B: 51055228462, [adresa]/5/3, 1200 [adresa], Austrija u dijelu 1/24 i MU, 01B: 51055228462, [adresa]/5/3, 1200 Wien, Austrija u dijelu 1/24 (prilog službeni izvadak iz BZP-a i izvod iz katastraskog plana u mjerilu 1:1000). Nakon uviđaja na licu mjesta, geodetske izmjere i prikupljenih podataka donosim slijedeći nalaz. Stanje u smislu izgrađenosti ne odgovara trenutno upisanom stanju u katastru i zemljišnoj knjizi, odnosno neki izgrađeni objekti, kako na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, tako i na nekretnini u suvlasništvu tužene, nisu upisani i evidentirani u katastru i zemljišnoj knjizi. Nakon identifikacije, na skici lica mjesta zelenom bojom označio sam željezna kolna vrata, s kojih se iz [adresa] pristupa spornom dijelu nekretnina u postupku. Sporni pristup većim dijelom prolazi preko katastarske čestice broj [katastarska čestica] u suvlasništvu tužene, a manjim dijelom preko katastarske čestice broj [katastarska čestica] u suvlasništvu tužitelja. U produžetku spornog pristupa nalazi se neupisana garaža tužene, označena brojem 1 na skici lica mjesta, a ispred koje je bio parkirani automobil. Između neupisane garaže i kuće k. br. 11 u [adresa] postavljena su metalna vrata, označena narančastom bojom na skici lica mjesta, za koja tužitelj tvrdi da ih koristi prolazeći s [adresa], preko spornog pristupa između kuća k. br. 11 i k. br. 13, do nekretnine u svom suvlasništvu zk. č. 3077 k. o. [katastarska općina]. Međutim, tužena navodi da tužitelj ima izravan i uređen pristup do svoje nekretnine s Ulice Većeslava Holjevca, odnosno preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana kao javno dobro — putevi. Prilog nalazu je skica lica mjesta preklopljena s DOF-om i fotografije lica mjesta s opisom.

23. Iz očitovanja vještaka od 23. srpnja 2025. list 130 proizlazi da u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju, a u odnosu prijedlog tužitelja na dopunjuje nalaz i mišljenje na način da na dopunskoj skici mjesta u mjerilu 1:250 zelenom bojom prikazan je položaj kolnih vrata. Širina kolnih vrata iznosi 3,93 m (svijetli otvor kada su vrata otvorena). Podnesku prilaže fotografiju otvorenih kolnih vrata, na kojoj je kotirana širina kolnih vrata odnosno svijetlog otvora kada su vrata otvorena. Mjesto smetanja posjeda označeno je točkama 1, 2, 3, 4, 5 i 6. Dio nekretnine u vlasništvu tužitelja označene su točkama 2, 3, 4 i 5 i šrafiran crvenom bojom, dok je dio nekretnine u vlasništvu tužene označen točkama 1, 2, 5 i 6 i šrafiran plavom bojom.

24. Iz očitovanja vještaka od 23. srpnja 2025. list 134 proizlazi da vještak u cijelosti ostaje pri svom Nalazu i mišljenju. U odnosu na navode tužene vještak ističe kako je nesporno da automobil nije bio parkiran na licu mjesta prilikom održavanja očevida, a što je razvidno i iz samih fotografija sa očevida koje je vještak priložio nalazu i mišljenju. U nalazu i mišljenju vještak je identificirao nekretnine te u sklopu identifikacije istih pokazao mjesto spora i mjesto gdje je bio parkiran automobil. U odnosu na stavak IV. podneska tužene vještak ističe kako je u nalazu i mišljenju priložio Skicu lica mjesta u mjerilu 1:500, prikazao ono što je na terenu snimio, a to su kuća br. 11, kuća br. 13, garaža označena brojem 1, kolna vrata, metalna ograda mjesto smetanja posjeda, te sve pristupe nekretninama na kbr. 11 i kbr. 13 u [adresa] u [adresa] te je isto preklopio na orto foto, a iz koje preklopljene snimke je razvidno kako iste nisu usklađene odnosno stanje u naravi ne odgovara stanju upisanom i evidentiranom u katastru i zemljišnoj knjizi.

25. Vještak je dana 11. veljače 2026. saslušan na ročištu te je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 23. srpnja 2025. te kod očitovanja od 23. srpnja 2025.

26. Stranke nisu stavljale prigovor na iskaz vještaka kojim je on ustrajao kod svojih navoda, slijedom čega sud zaključuje da stranke nemaju primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

27. U odnosu na navod tuženika da nije bilo automobila na očevidu i temeljem čega je vještak izvršio ucrtavanje položaja na skici lica mjesta valja reći da su stanke očevidu stranke pokazale predmet prijepora koji je u naravi dvorište popločeno između dvije kuće, a popločeno kockama cca 20X20 cm, s ulične strane se nalazi metalna kapija i to kolna, a taj dio dvorišta vodi gledajući od ulice lijevo u dvorište tužitelja, a desno u dvorište tuženika, s time da se ravno iz dvorišta nalazi garaža tužene te da je vještak fotografirao navedeno stanje i izvršio potrebna mjerenja , te se ukazuje da je položaj automobila razvidan i iz fotografija koja prileže tužbi.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Vladimira Zelenike budući da je isti objektivan, logičan i uvjerljiv. Pritom se napominje kako nijedna stranka na isti nije imala primjedbi na usmeno očitovanje vještaka, te da u tom pravcu stranke nisu stavljale prigovore niti isticale daljnje dokazne prijedloge, odnosno tuženik nije predlagao novo vještačenje.

29. Ukazuje se da su stranke na ročištu dana 11. veljače 2026. navele da predlažu glavnu raspravu zaključiti temeljem stanja spisa, dakle razvidno je da su time odustale od bilo kakvih daljnjih dispozicija glede dokaznih prijedloga.

30. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVSDP) u čl. 20. propisuje da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati ako smatra da ima jače pravo na posjed (st. 1.). Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (st. 3). Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

31. Čl. 21. ZVDSP-a propisuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (st. 1.). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao sa čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (st. 3.).

32. Čl. 22. ZVDSP-a propisuje da posjednik kojem je posjed samovlasno smetan je ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (st. 1). Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

33. Ukazuje se da čl. 441. ZPP određuje da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

34. Ukazuje se da se ne može prihvatiti navod tuženika da da tužena nije imala namjeru smetati tužitelja u posjedu prava služnosti.

35. Naime, za postojanje čina smetanje posjeda dovoljno znanje počinitelja da poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, a tuženica je zasigurno znala i morala znati da bi parkiranjem na dijelu dvorišta smeta tužitelja u posjedu služnosti prolaza i provoza.

36. Preostali navodi nisu odlučni u sporu zbog smetanja posjeda jer se raspravljanje ograničava samo na posljednje mirno stanje posjeda i čin smetanja.

37. Nadalje, tužitelj tijekom postupka nije ničim dokazao da je suposjedu dvorišta jer iz iskaza svjedoka FU i TU ne može se zaključiti da je tužitelj suposjednik dvorišta.

38. Tužitelj u tužbi govori o posjedu prava služnosti prolaza i provoza, a to potvrđuje i svojim iskazom, dakle kao što je naprijed navedeno tužitelj nije dokazao da ima suposjed dvorišta pa je zato valjalo odbiti prvotno postavljen tužbeni zahtjev.

39. U odnosu na eventualno postavljeni tužbeni zahtjev istog je valjalo prihvatiti.

40. Ukazuje se da je potpuno neodlučno da li tužitelj živi u navedenoj kući i da li je prošao dana 12. i 13. kolovoza automobilom budući da temeljem priznanja tuženika proizlazi da tužitelj ima posjed prava služnosti prolaza pješice i provoza automobilom kako je to naprijed izneseno.

41. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da tužitelj ima posjed prava stvarne služnosti i to služnosti puta i to pravo staze i pravo kolnika na poslužnoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica], kuća u [adresa] i dvorište, površine 154 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u korist nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 11, dvorišna zgrada i dvorište u [adresa], površine 748 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako je to naprijed izneseno.

42. Nadalje sud zaključuje da je tužena smetala posjed služnosti time što je 12. i 13. kolovoza 2024. parkirala na dijelu nekretnine na kojem tužitelj ima posjed prava stvarne služnosti i to služnosti puta i to pravo staze i pravo kolnika kako je to naprijed izneseno.

43. Slijedom navedenog sud zaključuje da je tužena samovlasno smetala tužitelja u posjedu na način da ga je uznemiravala u posjedu.

44. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na utvrđeno činjenično stanje sud je zaključio da su se ispunile pretpostavke za sudsku zaštitu posjeda tužitelja i ostvarenje posjedovne zaštite kako je to tužitelj tražio u eventualnom tužbenom zahtjevu, pobliže opisanog u izreci rješenja, budući da je utvrđeno da je tuženik smetao posjed prava stvarne služnosti puta i to pravo staze i pravo kolnika.

45. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo prvotno postavljeni tužbeni zahtjev odbiti, a eventualno postavljeni tužbeni zahtjev prihvatiti, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

46. Stoga je, temeljem članka 21. stavak 1. i članka 22. stavak 1. ZVDSP-a i članka 441. ZPP-a, tužiteljima valjalo pružiti posjedovnu zaštiti i odlučiti kao izreci pod toč. I.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP -a. Tužitelju je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7. t. 2. alineja 1. priznat trošak jednokratne nagrade koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak radi smetanja posjeda u visini od 500,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i trošak predujma za vještačenje i izlazak sudske komisije u iznosu od 299,48 EUR te je tužitelju priznat trošak u sveukupnom iznosu od 931,12 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

48. Tužitelj nije priznat trošak sastava podneska od 30. rujna 2024. budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak podneska od 29. srpnja 2025. budući da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na ročištu 11. veljače 2026. Također, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 9. veljače 2026. budući da navedeno ročište nije održano. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u ukupnom iznosu od 300,00 EUR i odlučiti kao u toč. IV. izreke ovog rješenja.

49. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tužene